Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-398/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća, te Koraljke Bumči i Renate Miličević kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optužene PĐ, zbog kaznenog djela krivotvorenja isprava iz članka 278. stavak 1. i dr. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23, 36/24, 72/25 i 136/25 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženice, podnesene protiv rješenja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: K-2280/2021 od 20. travnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 23. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba optužene PĐ kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: K-2280/2021 od 20. travnja 2026., na temelju članka 431. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 , 88/22, 36/24, 72/25 i 13/26 u daljnjem tekstu: ZKP), odbijen je prijedlog branitelja optužene PĐ za izdvajanjem iz spisa predmeta kao nezakonitog dokaza dopisa Uniqa osiguranje d.d. od 10. kolovoza 2018., pod točkom 1. optužnice, fo tografija u prilogu, e-mail SĐ od 20. kolovoza 2018., pod točkom 10., fotografija u prilogu procjene oštećenja na BMW broja šasije: [broj šasije] od 30. lipnja 2016., pod točkom 13., fotografija koje su dio spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: Pn-365/19 od 16. siječnja 2020. pod točkom 28. , zapisnika o ispitivanju svjedoka SĐ od 31. svibnja 2021., pod točkom 31., te e -mail poruka od Uniqa osiguranje d.d. od 8. rujna 2021. pod točkom 32.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnijela optuženica po braniteljici Višnji Drenški Lasan, odvjetnici iz Zagreba, zbog bitnih povreda ZKP-a iz članka 468. te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. ZKP-a, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijano rješenje ukine.

3. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavka 1. ZKP-a predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

4. Žalba optuženice nije osnovana.

5. Žalbom se u bitnom ukazuje na nerazumljivost prvostupanjskog rješenja, pri čemu žalitelj nerazumljivost vidi u činjenici da nisu precizirani listovi spisa na kojima se nalaze fotografije koje je prvostupanjski sud odbio izdvojiti kao nezakonite dokaze, pa se zbog toga prema navodu žaliteljice ne može razlučiti o kojim je dokazima prvostupanjski sud donio odluku. Nadalje, ukazuje se i na u izreci pobijanog rješenja izostanak Narodnih novina broj 126/19 zbog čega je mišljenja da pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, odnosno izneseni su razlozi nerazumljivi jer postoji proturječnost u pogledu sadržaja zakonske odredbe. Ističe se posebice da citirani sadržaj odredbe članka 10. stavak 2. točka 1 - 4 ZKP-a ne odgovara u cijelosti izričaju korištenom u aktualnoj zakonskoj odredbi iz čega proizlazi da sud nije primijenio odredbu koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke suda. Daljnju povredu iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a u vidu nerazumljivosti prvostupanjskog rješenja, žaliteljica vidi u činjenici da sud u izreci svog rješenja odbija prijedlog za izdvajanjem dopisa Uniqa od 10. kolovoza 2018., dok se u obrazloženju prvostupanjskog rješenja spominje dopis Uniqe od 10. prosinca 2018. Nadalje, ukazuje se i na upitnost istovjetnosti preslika fotografija čije se izdvajanje predlaže, a zbog čega se i osporava njihova zakonitost jer preslike ne predstavljaju „izvorne dokaze“ na koje obrana ima pravo. Budući da se u tom dijelu radi o povredi prava obrane u odnosu na što se prvostupanjski sud nije osvrnuo u svom rješenju mišljenja je da je također ostvarena povreda ZKP-a iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a, ali i žalbeni navod pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Povredu iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a žaliteljica vidi i u činjenici da je odbijena u pogledu prijedloga za izdvajanjem zapisnika o ispitivanju SĐ koji je ispitan nakon roka za ispitivanje koji je određen po državnom odvjetniku. Mišljenja je da bi taj zapisnik trebao imati svojstvo obavijesnog razgovora pa je odbijanjem njegovog izdvajanja osim navedene povrede ZKP-a, prvostupanjski sud i pogrešno utvrdio činjenično stanje. Kao posljednji žalbeni navod upire se i na e-mail poruke Uniqa osiguranja od 8. rujna 2021. koji sukladno navodu žaliteljica sadrži očitovanje koje predstavlja iskaz koji se ne može koristiti u dokaznom postupku jer ne sadrži potrebna upozorenja svjedoku.

6. Nije u pravu žaliteljica kada ističe nedovoljnu preciznost izreke prvostupanjskog rješenja. Predmetno stoga što izreka prvostupanjskog rješenja sadrži ne samo točan naziv dokaza čije se izdvajanje predlaže od strane optuženice, već izreka pobijanog rješenja– sadrži i redni broj optužnice pod kojim je konkretan dokaz naveden.

6.1. Neosnovan je i žalbeni navod prema kojem je ne navođenje jednog od ukupnog broja „Narodnih novina“ na koje se poziva prvostupanjski sud prilikom citiranja Zakona o kaznenom postupku, predstavlja povredu zakona. Naime, da bi došlo do ostvarenja bitne povrede zakona, ostvareni propust mora biti od značaja za nerazumijevanje pojedinog rješenja. Razmatrajući međutim izostanak navođenja jednog od broja „Narodnih novina“, pri čemu se taj broj odnosi na odluku Ustavnog suda, razvidno je da isto nije od takvog značaja da bi se navedeno rješenje moglo smatrati arbitrarnim, a time nerazumljivim i nezakonitim. Predmetno stoga što iz ostalih brojčanih oznaka mjerodavnih članaka, te zakonskog naziva u osporenom rješenju jasnim se ukazuje da se radi o Zakonu o kaznenom postupku čija je posljednja izmjena objavljena u „Narodnim novinama“ 13/26.

6.2. Na isti način potrebno je cijeniti i žalbeni navod koji se odnosi na djelomično citiranje članka 10. ZKP-a. Naime, razmatrajući točku 3. prvostupanjskog rješenja, na koje se osvrće u svojoj žalbi optuženica, razvidno je da se sama odredba članka 10. ZKP-a citira paušalno i djelomično, a ne pozivom na drugu zakonsku odredbu koja „više nije u primjeni“ kako se to imputira žalbom , stoga je i u tom dijelu sasvim neosnovano, poziv prvostupanjskog suda na odredbu članka 10. ZKP-a, promatrati kao pogrešnu primjenu Zakona o kaznenom postupku. Predmetno posebice iz već prethodno navedenog razloga, što prvostupanjski sud u samoj izreci svog rješenja citira „Narodne novine“, naglašavajući i posljednju izmjenu ZKP-a koja je stupila na snagu 14. veljače 2026..

6.3. Nema niti proturječnosti u pogledu odlučne činjenice kada prvostupanjski sud pod točkom 4. svog pisanog obrazloženja navodi pogrešan datum dopisa Uniqa osiguranja d.d.. Naime, već je naglašeno, a isto ističe i sama žaliteljica u svojoj žalbi da izreka samog rješenja, sadrži odluku suda u pogledu konkretnih činjenica (dokaza) na koje se samo prvostupanjsko rješenje odnosi. Dovodeći u svezu takvu izreku prvostupanjskog rješenja sa sadržajem obrazloženja prvostupanjskog suda (točka 4. prvostupanjskog rješenja), u kojom isti obrazlaže zašto Kaznena prijava nije dokaz sam po sebi pa i ne može imati obilježja nezakonitog dokaza, sasvim jasno se pogrešan datum, odnosno datum različit od onoga koji je obuhvaćen izrekom samog rješenja – rezultat očite pogreške u pisanju, a ne pogrešnog obrazloženja bitnih činjenica. Stoga, niti taj žalbeni razlog ne predstavlja „bitnu činjenicu“, u smislu ostvarenih povreda zakona, a što i jest razlogom da je i taj žalbeni navod valjalo odbiti kao neosnovan.

6.4. Nadalje, suprotno stavu žaliteljice, nema povrede prava obrane u pogledu odbijanja kao nezakonitog dokaza koji se odnosi na fotografije dostavljene u preslici. Naime, upravo kao što se to i ističe u prvostupanjskom rješenju ta ocjena ulazi u domenu razmatranja vjerodostojnosti dostavljenih fotografija i nije od utjecaja na zakonitost dokaza kao takvog, niti njihovo postojanje u spisu predstavlja povredu prava obrane, bez obzira je li iste predstavljaju preslike izvornika ili ne. Dakle, upravo kao što to i naglašava sam prvostupanjski sud u svom rješenju, njihova će se vjerodostojnost razmatrati u konkretnom dokaznom postupku ako do istog dođe.

6.5. Neosnovan je i žalbeni prigovor kojim se nezakonitim smatra svjedočki iskaz SĐ koji je ispitan nakon roka za ispitivanje koji je određen po državnom odvjetniku. Suprotno navedenom, u pravu je prvostupanjski sud kada ističe da propuštanjem danog roka za ispitivanjem konkretnog svjedoka, u situaciji kada je iz samog zapisnika nesporno da je isti bio propisno upozoren, nije dovelo do nezakonitosti dokaza kao takvog. Naime, nezakoniti su oni dokazi koji su protivni odredbi članka 10. stavka 2. ZKP-a, dok u konkretnom slučaju ne samo da tim „propustom danog roka“ nije utvrđena niti jedna od navedenih povreda, već nije povrijeđeno niti zajamčeno pravo obrane koje će se ostvarivati pred prvostupanjskim sudom.

6.6. Nije u pravu žaliteljica i kada ukazuje na nezakonitost e-mail poruke Uniqa osiguranja od 8. rujna 2021. . Naime, uvidom u e-mail poruku (list 289 spisa) razvidno je da ista ne sadrži navode optuženice ili oštećenika kako bi se to možda moglo zaključiti iz žalbe. Suprotno tome predmetni e-mail predstavlja svojevrsnu nadopunu kaznene prijave u kojoj se kronološki navode saznanja i postupanja Uniqa osiguranja, a ne obavijesni razgovor sastavljen sa optuženicom.

7. Zaključno, razmatrajući osporavano rješenje utvrđeno je da isto sadrži u dostatnoj mjeri sve razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječju, dok su iznesene činjenice u obrazloženju prvostupanjskog rješenja jasne i razumljive. Upravo uslijed takvog utvrđenja činjenično stanje po prvostupanjskom sudu je potpuno i pravilno utvrđeno i nije počinjena bitna povreda Zakona o kaznenom postupku, kako se to pokušava imputirati žalbenim navodima.

8. Slijedom navedenog, budući da žalbom nije s uspjehom osporeno pobijano rješenje, niti su ispitivanjem pobijanog rješenja na temelju članka 494. stavak 4. ZKP-a utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP-a odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 23. lipnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Lidija Vidjak