REPUBLIKA HRVATSKA

Broj: Pp-1971/2023-10.

OPĆINSKI SUD U GOSPIĆU

STALNA SLUŽBA U GRAČACU

Prekršajni odjel

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću, Stalna služba u Gračacu, Prekršajni odjel, po sucu Nevenki Šimunović, uz sudjelovanje zapisničarke Antonele Krešić, u prekršajnom postupku protiv prvookrivljene pravne osobe "Vodovod Korenica" d.o.o. i drugookrivljene odgovorne osobe ČZ, koje brani braniteljica Marija Lulić, odvjetnica iz Zagreba, zbog prekršaja iz članka 229. stavak 1. podstavak 47. i stavak 2. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23), povodom optužnog prijedloga RH, Državnog inspektorata, Područni ured Rijeka, Klasa: UP/I-116-02/23-01/165., Urbroj: 443-02-02-11-23-4. od 05.12.2023., nakon rasprave održane 16. lipnja 2026., u prisutnosti braniteljice, a u odsutnosti u odsutnosti stranaka dana 19. lipnja 2026., objavio je i

presudio je

prvookrivljena pravna osoba "Vodovod Korenica" d.o.o., zastupana po ČZ ujedno i drugookrivljenoj odgovornoj osobi koja pravna osoba je 2025. brisana iz registra, radi spajanja na trgovačko društvo "Usluga" d.o.o., sada "Ličke Vode", Bužimska 10, Gospić, zastupani po RZ iz [adresa], nekažnjavani,

drugookrivljena odgovorna osoba: ČZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Č i R, rođen **.**.1956. u mjestu [adresa], s prebivalištem u mjestu [adresa], nekažnjavan,

krivi su

što radnici IZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], koja je kod prvookrivljene pravne osobe radila na poslovima administrativnog tajnika u razdoblju od 01. veljače 2016. do 13. srpnja 2023., kada je imenovana radnica odjavljena s Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, nisu uručili otkaz ugovora o radu, a što je utvrđeno inspekcijskim nadzorima poslovanja obavljenim 17. i 29. studenoga 2023.,

dakle, otkaz ugovora o radu nisu dostavili radnici,

čime su učinili prekršaj opisan i kažnjiv po članku 229. stavka 1. i stavak 2. podstavak 47. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23)., pa im se temeljem istog propisa, a uz primjenu članka 37. PZ/07.,

izriče

prvookrivljenoj pravnoj osobi NOVČANA KAZNA OD 3.000,00 eur (tritisuće eura).

drugookrivljenoj odgovornoj osobi NOVČANA KAZNA OD 600,00 eur (šeststotina eura).

Okrivljenici su dužni novčanu kaznu platiti u roku od 30 dana po pravomoćnosti ove presude, a ukoliko okrivljenici u navedenom roku plate dvije trećine izrečene novčane kazne prvookrivljena pravna osoba (2.000,00 eur), a drugookrivljena odgovorna osoba (400,00 eur) kazna će se smatrati u cijelosti plaćenom, u protivnom sud će podnijeti tijelu nadležnom za ovrhu nalog za prisilnu naplatu potpunog iznosa novčane kazne na novčanim sredstvima okrivljenika.

Temeljem članka 139. stavka 3., u vezi s člankom 138. stavak 2. točka. 3 PZ/07., okrivljenici su dužni u roku 30 dana po pravomoćnosti ove presude platiti trošak postupka na račun Državnog proračuna, paušalni iznos od 30,00 eur (trideset eura) – SVAKI.

Obrazloženje

1. RH, Državni inspektorat, Područni ured Rijeka, pod uvodno označenim brojem i nadnevkom, podnio je optužni prijedlog protiv prvookrivljene pravne osobe "Vodovod Korenica" d.o.o., sada Ličke vode d.o.o., i drugookrivljene odgovorne osobe ČZ, zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

2. Okrivljenici su se putem braniteljice Marije Lulić, o optužbi i krivnji očitovali putem pisane obrane, koju je sud pročitao na raspravi, u kojoj navode da je pobijani optužni akt protivan zakonu, te je time i sam postupak na temelju kojeg je pokrenut protivan zakonu. Također nije navedeno mjesto počinjenja navodnih prekršaja, te da je to relevantan podatak koji mora sadržavati činjenični opis u izreci odluke i prekršaju, nadalje činjenični opis djela je nepotpun i iz njega ne proizlazi sva njegova zakonom propisana obilježja. Radnica IZ osobno je 13. srpnja 2023. pristupila poslovnim prostorijama okrivljenog poslodavca i kod djelatnice TZ, zaposlene na radnom mjestu referenta općih i kadrovskih poslova, izričito zatražila odjavu s danom 13. srpnja 2023., navodeći da od 14. srpnja 2023. odlazi u prijevremenu mirovinu. Poslodavac je, postupajući u skladu sa zahtjevom radnice, pristupio izradi sporazuma o prestanku ugovora o radu te je na navedenom sporazumu vlastoručno potpisao suglasnost s prestankom. Dakle, ako je usmeni sporazum o prestanku ugovora o radu pretežnim dijelom ili u cijelosti ispunjen, sporazum postaje pravno valjan. Sporazum je u cijelosti izvršen. Radnica je tražila sporazumni raskid ugovora o radu, poslodavac je isti prihvatio i to pisanim putem, dakle sporazum je sklopljen sukladno Zakonu o radu. Slijedom navedenog, ugovor o radu radnice IZ prestao je sporazumom stranaka, a ne otkazom. Stoga odredba članka 120. Zakona o radu, čija se povredi okrivljenima stavlja na teret, nije ni mogla biti povrijeđena jer se primjenjuje isključivo na otkaz- koji u ovom slučaju nikada nije ni dan. U situaciji gdje je poslodavac postupao upravo sukladno izričitom zahtjevu radnice, nije ostvarenja protupravna radnja koja bi bila konstituivni element bića

prekršaja. Zaključno predlažu da sud po provedenom postupku donese presudu kojom se optužba odbija, odnosno kojom se okrivljeni oslobađaju od optužbe.

3. U završnom govoru braniteljica okrivljenika smatra bitnim ponoviti da sud optužbu treba odbiti i to iz razloga formalnih nedostataka optužnog akta koji nisu otklonjeni tijekom postupka te s obzirom ovlašteni tužitelj nije točno utvrdio činjenice pa time ni radnju odnosno propust kojima bi bilo ispunjeno biće prekršaja koji se ovim optužnim aktom stavlja na teret okrivljenima. Naime nije sporno da poslodavac nije donio odluku o otkazu koja nije dostavljena radniku. Naime da bi poslodavac počinio prekršaj članka 120. stavak 3. Zakona o radu potrebno je da postoji odluka o otkazu koju poslodavac nije dostavio. Ovlašteni tužitelj je propustio primijeniti odredbe članka 226. Zakona o radu ukoliko je smatrao da postoji odluka o otkazu koja nije dostavljena te dostavu iste temeljem predmetnog članka kao upravnu mjeru mogao naložiti prvookrivljenom. Podredno, smatra da temeljem članka 182. Prekršajnog zakona okrivljenike treba osloboditi od optužbe s obzirom da isti nisu počinili opisani prekršaj iz razloga što iz iskaza svjedokjnje, bivše radnice proizlazi da je ista sukladno uputi djelatnika HZMO Gospić od poslodavca ovdje prvookrivljenog tražila prekid radnog odnosa radi odlaska u mirovinu s datumom 14.07.2023. Dakle prvookrivljeni je postupio po zahtjevu odnosno otkazu radnika a koji otkaz sukladno stavu vrhovnog suda iz odluke REVR883/2007. ne mora biti u pisanom obliku ukoliko bi se ova činjenična situacija sagledala i kroz odredbe zakona o obveznim odnosima ponovno proizlazi da odluke o otkazu poslodavca nije bilo već da je poslodavac na zahtjev odnosno ponudu druge ugovorne strane radnika prihvatio istu te je prihvat ponude izrazio odjavom i potpisom sporazuma o raskidu radnog odnosa koji je radniku dostavljen po suprugu ŠZ. Dakle radni odnos je prestao sukladno članku 112. Zakona o radu ili otkazom radnika ili sporazumom između radnika i poslodavca. Propusta na strani poslodavca nije bilo stoga nema ni krivnje sukladno članku 5. Prekršajnog zakona jer nema subjektivnog odnosa okrivljenih prema opisanom prekršaju iz optužnog akta.

4. U dokaznom postupku ispitana je svjedokinja IZ, pročitane su pisane obrane prvo i drugookrivljenika (l.s. 35-42), zamolba IZ zaprimljena u pravnoj osobi 13.03.2023. (l.s. 62), očitovanje poslodavca na okolnosti radnog odnosa Katarine Kukuruzović 8L.S. 65-67), zapisnici o inspekcijskom nadzoru od 17. i 29. studenog 2023. (l.s. 7-17), te je izvršen uvid u povjesni izvadak iz sudskog registra za prvookrivljenu pravnu osobu (l.s. 43-60), sporazum o prestanku ugovora o radu (l.s. 63-64), obrazac EM-2P- prijava o prestanku osiguranja (l.s.23-24), potvrdu o vrsti poslova koju je obavljala (l.s. 25).

5. Prema potvrdi iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa (l.s.27-30) okrivljenici nisu kažnjavani za prekršaje.

6. Svjedokinja IZ iskazuje da je u Vodovodu Korenica započela s radom 01. veljače 2016., na radnom mjestu administrativnog radnika na kojem mjestu je radila do 23.03.2023., kada je podnijela zahtjev za prijevremenu mirovinu. U trenutku podnošenja zahtjeva za mirovinu bila je na bolovanju i 13.07.2023. bila je u sjedištu pravne osobe te joj je ponuđeno da potpiše sporazum o prestanku radnog odnosa no ona nije sporazum htjela potpisati jer je smatrala da prije treba dobiti rješenje o mirovini. Tog dana je zapravo došla s namjerom da upozna poslodavca da s 13.07.2023. želi raskinuti radni odnos jer su joj rekli u mirovinskom osiguranju da ne može paralelno biti u radnom odnosu i ostvarivati pravo na mirovinu. Kada je kazala u pravnoj osobi svoju namjeru zaposlenica joj je rekla da je već odjavljena s 13.07.2023., da bi kasnije na kućnu adresu bio dostavljen sporazum o prestanku radnog odnosa koji nikada nije potpisala. Od 13.07.2023., pa do ostvarivanja prava na mirovinu do 03. mjeseca 2024. nije imala nikakvih primanja radi čega je odlučila obavijestiti inspekciju. Kada joj se predočava dopis Vodovodu na stranici spisa 62., iskazuje da je ona predala zamolbu osobno 13.07.2023. i istu potpisala da joj se kao dugogodišnjem zaposleniku zbog odlaska u prijevremenu mirovinu s danom 14.07.2023. isplati otpremnina, a što nije poslodavca učinio već ju je odjavio mirovinskog osiguranja čime je njezin radni odnos prestao i time je ostala bez primanja sve do ostvarivanja prava na mirovinu. Nije dobila nikakvu odluku o otkazu ugovora o radu i ne zna na temelju čega ju je poslodavca odjavio kod nadležnih tijela. Gospođa I, tada zaposlena u HZMO, rekla je da je poslodavca treba prethodno odjaviti, da bi ostvarila prava na mirovinu, pa je zbog toga postupila po njenom naputku i predala podnesak 13.07.2023.

7. Sud je izvršio uvid u sporazum o prestanku ugovora o radu zaključen 14.07.2023., u kojem se utvrđuje da radnici IZ radni odnos prestaje zaključno s 13.07.2023., koji sporazum radnica nije potpisala.

8. Sud je izvršio uvid u zamolbu radnice kojom kao dugogodišnja zaposlenica kod prvookrivljene pravne osobe zamoljava da joj se isplati otpremnina, a zbog odlaska u prijevremenu mirovinu s danom 14.07.2023. Zamolba je u sjedištu pravne osobe zaprimljena 13.07.2023.

9. Kako daljnjih dokaznih prijedloga u postupku nije bilo i kako je sud našao da je po naprijed izloženim dokazima kritični događaj dovoljno raspravljen u smislu utvrđenja odlučnih činjenica prekršajne odgovornosti okrivljenika, to je sud donio odluku kao u izreci ove presude s razlozima koji se izlažu kako slijedi.

10. Naime, u razmatranju pitanja prekršajne odgovornosti okrivljenika sud je kao polazišno uzeo nesporna činjenična utvrđenja na kojima je onda zasnovao svoju odluku o pravnim zaključenjima koja su sporna. Nesporno je u tom kontekstu da je radnica IZ bila zaposlena u pravnoj osobi, te joj je 13.07.2023., prestao radni odnos, s kojim danom je i odjavljena kod nadležnog tijela mirovinskog osiguranja. Nesporno je da otkaz nije bio u pisanom obliku, i nije obrazložen pa time je nesporno i da nije dostavljen radnici. Među strankama je sporno da li je poslodavac, postupajući po zahtjevu radnice, bio dužan dostaviti joj otkaz u pisanom obliku. Okrivljenici smatraju da je samim zahtjevom radnice , koji je u pisanom obliku zaprimljen u sjedištu pravne osobe 13.07.2023., u kojem je zatražila prekid radnog odnosa taj radni odnos prestao. No, ovaj sud tu obranu nije prihvatio jer je smatra neutemeljenom budući da je radnica u svojoj zamolbi isključivo tražila isplatu otpremnine, a k tome nije niti potpisala sporazum o prestanku ugovora o radu pa je stoga poslodavac nije niti imao temeljem čega odjaviti s HZMO-a. Poslodavac je dužan dostaviti odluku o otkazu ugovora o radu radniku prije nego što je radnik odjavljen s mirovinskog osiguranja. Poslodavac je odjavom s mirovinskog de facto lišio radnicu radnog odnosa bez prethodno uručenog, pisanog i obrazloženog otkaza. Sporazum nije potpisan od strane radnice IZ radi čega sporazum ne može biti osnov za prestanak njenog radnog odnosa kod prvookrivljene pravne

osobe. Dakle, radnica nije izričito zatražila prestanak radnog odnosa, već je njen zahtjev usmjeren ka priznavanju i isplati otpremnine, pa se ne može prihvatiti obrana kada okrivljenici smatraju da otkaz ne mora biti u pisanom obliku (Odluka Vrhovnog suda REVR883/2007.), ne mora biti u pisanom obliku. Kako je odredbom članka 229. stavak 1. točka 47. Zakona o radu propisano kažnjavanje za prekršaj poslodavca - pravne osobe: „ako otkaz nije u pisanom obliku, nije obrazložen, ili ako nije dostavljen radniku (članak 120.)“, pa bez obzira što Zakon o radu ne sadrži rok dostave otkaza osobi kojoj se otkazuje, poslodavac je radnici trebao dostaviti odluku o otkazu ugovora o radu prije nego što je radnica odjavljena s mirovinskog osiguranja. U konkretnom slučaju poslodavac je radnici otkaz morao uručiti najkasnije 13. srpnja 2023., s kojim danom su je odjavili s mirovinskog osiguranja i kada joj je prestao radni odnos, a s obzirom da su otkaz o radu propustili dostaviti radnici, ostvarili su sva bitna obilježja prekršaja kažnjivog po članku 229. stavka 1. i stavak 2. podstavak 47. Zakona o radu, kojim je za pravnu osobu propisana novčana kazna od 8.090,00 do 13.270,00 eura, a za odgovornu osobu novčana kazna od 920,00 do 1320,00 eura, ako otkaz nije u pisanom obliku, nije obrazložen ili nije dostavljen radniku. Dakle, za kažnjavanje okrivljenika dovoljno je da je ispunjen jedan od navedenih uvjeta.

11. No, umjesto propisanih kazni sud je prema okrivljenicima primjenio institut ublažavanja i izrekao im kazne ispod propisanog najmanjeg iznosa za ovaj prekršaj, sukladno članku 37. PZ/07., cijeneći kao olakotne okolnosti da nisu kažnjavani te okolnosti u kojima su djelo počinili, radi čega sud smatra da će se i ovako ublaženom kaznom, uzevši u obzir i njihovo imovno stanje, postići svrha kažnjavanja a ta je da se izrazi društveni prijekor zbog počinjenog prekršaja, utječe na počinitelja i sve ostale da ubuduće ne čine prekršaje, a primjenom kazne utječe na svijest okrivljenika o povredi javnog poretka, društvene discipline i drugih društvenih vrijednosti, te pravednosti kažnjavanja.

12. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama citiranim u izreci presude, a odnosi se na troškove u paušalnom iznosu odmjerenom obzirom na trajanje, složenost postupka i imovno stanje okrivljenika.

U Gračacu, 19. lipnja 2026.

Sudac:

Nevenka Šimunović, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dva istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni sud.

D n a :

1. Tužitelju - Državni inspektorat

2. Prvookrivljena pravna osoba, pravni sljednik LIČKE VODE d.o.o.

3. Drugookrivljena odgovorna osoba ČZ

4. Braniteljica okr. Marija Lulić, odvjetnica iz Zagreba

5. Punomoćnik oštećene Šimun Babić, odvjetnik iz Zagreba

6. Spis-ovdje.