REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-144/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, po sutkinji Heleni Poropat, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Jere Matić, odvjetnik u Splitu protiv tuženika [trgovačko društvo], [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Tokić, odvjetnik u Dubrovniku, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj: P-327/2022 od 2. listopada 2024., 19. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Usvajanjem žalbe tužitelja ukida se rješenje Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj: P-327/2022 od 2. listopada 2024. i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Dubrovniku poslovnog broja: P-327/2022 od 2. listopada 2024. sud prvog stupnja odbio je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je traženo da tuženik na ime povrata kupoprodajne cijene po Predugovoru i Ugovoru o kupoprodaji isplati tužitelju iznos od 110.700,00 EUR (stodesettisućasedamstoeura) u protuvrijednosti u kunama na dan plaćanja prema srednjem tečaju HNB zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku počev od 15. listopada 2021. pa do isplate po stopi za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

1.1. Rješenjem istog poslovnog broja u točki I. odbačena je kao nedopuštena tužba u preostalom dijelu, u točki II. tužbenog zahtjeva, podnesena ovom sudu dana 21. ožujka 2022., a koja je uređena i precizirana podneskom tužitelja od 1. ožujka 2024., te ispravljena podneskom od 4. ožujka 2024. U točki II. utvrđena je vrijednost predmeta spora u iznosu od 130.376,21 eura. U točki III. naloženo je tužitelju da tuženiku na ime parničnog troška isplati iznos od 4.327,50 eura u roku od 15 dana.

2. Protiv presude nije podnesena žalba dok je pravovremenu i dopuštenu žalbu protiv rješenja izjavio tužitelj i to iz svih žalbenih razloga. Žalitelj ističe da je 9. ožujka 2022. podnio zahtjev za izravnu naplatu temeljem bjanko zadužnice ovjeren kod javnog bilježnika Ante Zlokića pod poslovnim brojem: OV-723/2019 od 22. siječnja 2019., u odnosu na ovršenike [trgovačko društvo] kao i SJ i LJ (bivši zakonski zastupnici tuženika). Nakon podnošenja tog zahtjeva da su zakonski zastupnici BJ i SJ po punomoćniku FJ, podnijeli zahtjev za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosom novčanih sredstva u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom i to u predmetu pod poslovnim brojem: Ovr-717/2022 Općinski sud u Splitu, o kojem je odlučeno rješenjem donesenog 5. travnja 2022. u odnosu na bjanko zadužnicu pod poslovnim brojem: OV- 723/2019 od 22. siječnja 2019. Smatra da je neosnovano odbačen njegov tužbeni zahtjev za naknadu štete jer da su mu bjanko zadužnice izdane radi osiguranja povrata predujma kupoprodajne cijene a ne i za naknadu štete koju ovdje potražuje, pa da je sud prvog stupnja bio dužan raspraviti o osnovanosti i visini njegovog tužbenog zahtjeva. Osporava odluku o troškovima postupka. Žalbeni je prijedlog usvajanje njegove žalbe i ukidanje pobijanog rješenja te vraćanje predmeta u tom dijelu sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP).

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba tužitelja je osnovana.

6. Predmet ovog spora odnosno žalbenog postupka je odluka suda prvog stupnja o zahtjevu tužitelja za naknadu štete zbog nemogućnosti korištenja stana i zbog nestručno izvedenih radova na stanu kojeg je tužitelj kupio od tuženika.

7. Nije sporno da je između stranaka sklopljen Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 15. listopada 2021., da se tužitelj upisao kao vlasnik toga stana, da je tuženik tužitelju predao tri zadužnice na ukupan iznos od 1.100.000,00 kuna, da je tužitelj pred Financijskom agencijom aktivirao jednu od zadužnica, da je od FINE obaviješten da je tuženik zatvorio sve svoje račune, da tužitelj raspolaže zadužnicom koja je potvrđena od strane javnog bilježnika (pod poslovnim brojem: OV-723/2019 od 11. siječnja 2019.), da je pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovnog broja: Ovr- 717/2022 od 5. travnja 2022. proglašena nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava u postupku izravne naplate što se pred Financijskom agencijom vodi između ovrhovoditelja (ovdje tužitelja) i ovršenika SJ i LJ, a koji je pokrenut 9. ožujka 2022. temeljem ovršne isprave - bjanko zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Ante Zlokića pod brojem: OV-723/2019 od 22. siječnja 2019., te da je naloženo Financijskoj agenciji da odmah po primitku tog rješenja obustavi postupak izravne naplate, uz obrazloženje u bitnome da iz Predugovora o kupoprodaji nekretnine od 22. siječnja 2019. proizlazi da prodavatelj zajedno sa BJ i SJ izdaju bjanko zadužnicu na iznos od 600.000,00 kuna na ime osiguranja eventualnog povratka predujma kupoprodajne cijene i da je kupac ovlašten držati navedenu bjanko zadužnicu sve do ispunjenja uvjeta navedenih u članku 1. i 2. Predugovora, nakon čega ju je obvezan vratiti prodavateljima na njihov poziv uz dostavu dokaza da su ispunili sve uvjete navedene u čl. 5. st.1. i 2. Predugovora. Kako je u konkretnom slučaju bjanko zadužnica izdana kao garancija za plaćanje prilikom sklapanja Predugovora o kupoprodaji stana i kao osiguranje eventualnog povrata predujma kupoprodajne cijene, a kako su u cijelosti ispunjeni uvjeti iz čl. 5. st.1. i 2. i čl. 6. Predugovora pa se kupac knjižio kao jedini i isključivi vlasnik predmeta te kupoprodaje to je kupac bio dužan prodavatelju vratiti bjanko zadužnicu.

8. Sporno je u ovoj fazi postupka da li tužitelj ima pravni interes pokretanja ovog postupka kojim potražuje naknadu štete obzirom da raspolaže bjanko zadužnicom koju mu je tuženik predao i da li temeljem nje može svoje potraživanje naplatiti u ovršnom postupku.

9. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih razloga i po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st.2. ZPP-a ovaj sud ocjenjuje da je zbog pogrešno materijalnopravnog pristupa činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, a time da su odluke suda prvog stupnja iz toč. 1. i 3. rješenja nezakonite.

10. Tužitelj osnovano ukazuje na vjerojatnost da su mu bjanko zadužnice izdane kao osiguranje povrata predujma kupoprodajne cijene kojeg je tužitelj platio tuženiku prije sklapanja kupoprodajnog ugovora.

11. Iako je glavna karakteristika zadužnice kao vrijednosnog papira, apstraktnost ugovorne obveze izdavatelja to ne znači da prvi primatelj zadužnice može istu aktivirati za naplatu potraživanja koje zadužnicom nije osigurano.

12. Tužitelj je učinio vjerojatnim da mu je predmetna zadužnica trebala služiti kao osiguranje naplate predujma kupoprodajne cijene koju je tužitelj tuženiku isplatio prije sklapanja kupoprodajnog ugovora i to u povećem iznosu. Osim toga zadužnice su mu predane u vrijeme sklapanja Predugovora i plaćanja većeg dijela kupoprodajne cijene.

13. Kako se tužitelj nesporno upisao vlasnikom predmetnog stana, to je održan na snazi kupoprodajni ugovor a time je on ostao samo kod svog zahtjeva za naknadu štete. Međutim te tražbine, prema stanju u spisu, za sada nisu osigurane bjanko zadužnicama.

14. Zadužnica je sporedni pravni posao koji služi osiguranju novčane obveze iz glavnog posla.

15. Obzirom da iz stanja spisa i navoda tužitelja proizlazi da se tužbeni zahtjev odnosi na naknadu štete zbog materijalnih nedostataka kupljene stvari (stana) i zbog nemogućnosti korištenja stana, čiju osnovanost i visinu je potrebno utvrditi, a ne zbog povrata kupoprodajne cijene (ili predujma), to za sada nije moguće održati pobijano rješenje na snazi.

16. U nastavku postupka potrebno je utvrditi da li je predmetna tražbina tužitelja osigurana bjanko zadužnicom, odnosno da li tužitelj s obzirom na činjenicu da raspolaže zadužnicom kao instrumentom naplate ima pravni interes za vođenje ove parnice ili naplatu svoje tražbine može ostvariti u ovršnom postupku.

17. Slijedom iznijetog o žalbi tužitelja odlučeno je temeljem čl. 380. toč.3. ZPP-a.

18. Ukidanje točke I. rješenja za posljedicu ima i ukidanje odluke o parničnom trošku obzirom da o toj odluci ovisi uspjeh strana u sporu.

U Puli 19. lipnja 2026.

Sutkinja:

Helena Poropat