REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Požega, Sv. Florijana 2

Poslovni broj: Gž R 68/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, po sutkinji toga suda Renati Marić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja UŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Igor Zekić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo pravosuđa, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv odluke o troškovima postupka sadržane u rješenju Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj P-1669/2024-27 od 6. svibnja 2026. dana 19. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

I Žalba tužitelja UŠ iz [adresa] odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje odluka o troškovima postupka sadržana u rješenju Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj P-1669/2024-27 od 6. svibnja 2026. (točka II izreke)

II Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Odlukom o troškovima postupka sadržanim u rješenju Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj P-1669/2024-27 od 6. svibnja 2026. naloženo je tužitelju da tuženoj naknadi parnični trošak od 700,00 eura.

2. Protiv navedenog rješenja (točke II izreke) žalbu je uložio tužitelj. Ukazuje na povrede iz čl. 354.st.2.točka 11. ZPP-a, te žalbu ulaže zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353.st.1.točka 1. do 3. ZPP-a. Navodi da je u podnesku od 30.4.2026 naznačio vps od 90 eura, te je sukladno tome trebao sud primijeniti odredbu Tbr.7.točka 9. OT i odrediti jednokratnu nagradu. Imajući u vidu praksu Europskog i Vrhovnog suda tužitelj smatra da navedeno rješenje o troškovima predstavlja miješanje u njegovo pravo na mirno uživanje vlasništva. Predlaže preinačenje odluke o troškovima, podredno ukidanje i vraćanje na ponovno odlučivanje. Traži troškove žalbenog postupka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijano rješenje u smislu žalbenih navoda te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijanog rješenja počinio neku od bitnih povreda postupka. Nije počinjena niti povreda iz čl. 354.st.2.točka 11.ZPP-a jer se odluka može ispitati i ima razloge o odlučnim činjenicama.

5. Uvidom u spis sud utvrđuje:

- da je tužitelj podnio tužbu radi isplate prekovremenih sati;

- da je tužena predložila odbacivanje tužbe, podredno odbijanje, te u cijelosti osporila i osnov i visinu tužbenog zahtjeva;

- da je temeljem prijedloga tužitelja određeno financijsko vještačenje;

- da je nalaz i mišljenje radi očitovanja o istom tužitelj primio 24.2.2026.;

- da je tužitelj poziv za raspravu primio 8.4.2026.;

- da je tužitelj tek 30.4.2026. uložio podnesak u kojem u točki I predlaže da sud naloži tuženoj isplatu od 90,00 eura, a u točki II povlači tužbu i tužbeni zahtjev;

- da je rasprava održana 6. svibnja 2026., da tužitelj nije pristupio, tužena se nije upustila u raspravljanje, sud je utvrdio povlačenje tužbe.

6. Odredba čl.299a st.3. i 4. ZPP-a propisuje da se neće uzeti u obzir pisana očitovanja koja nisu podnesena najkasnije 8 dana prije ročišta na kojem se trebaju raspraviti. Tužitelj je tek 30.4.2026. uložio podnesak u kojem u točki I predlaže da sud naloži tuženoj isplatu od 90,00 eura, a u točki II povlači tužbu i tužbeni zahtjev dok je rasprava održana 6.svibnja 2025., a tužitelj nije pristupio, a svoj izostanak nije opravdao. Zbog navedenog suda je pravilno utvrdio da je tužba povučena sukladno odredbi čl. 295.st.2. Zakona o parničnom postupku.

7. Nadalje je utvrđeno:

- da tužitelj nije u tužbi naznačio vps;

- da iz Zahtjeva za mirno rješenje spora proizlazi da potražuje 1.500,00 eura bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate;

- da je tužena osporila i osnov i visinu tužbenog zahtjeva;

- da je vještak utvrđivao visinu potraživanja tužitelja na okolnost neisplaćenih prekovremenih sati koji padaju od ponedjeljka do petka, za utuženo razdoblje od 1.kolovoza 2019. do 27. studenog 2024. te da je utvrdio da nema razlika s osnova obračuna prekovremenih sati rada kada je u mjesecu obračuna bio blagdan na radni dan za navedeno razdoblje.

8. Prema odredbi čl. 163. ZPP-a odredbe o troškovima primjenjuju se i na stranke što ih zastupa državno odvjetništvo (st. 1.), a u tom slučaju troškovi postupka obuhvaćaju iznos koji bi se stranci priznao u ime nagrade odvjetniku (st. 2.).

9. Prema čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori – broj 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst, 8/99 – ispravak, 14/02, 1/06, 2/10, dalje: Konvencija) svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojeg vlasništva. Nitko ne može biti lišen svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava. Imajući u vidu stajalište Europskog suda za ljudska prava izraženo u presudi Klauz protiv Hrvatske (presuda od 18. srpnja 2013, zahtjev br. 28963/10) koje je taj sud detaljnije razradio i u presudi Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske (presuda od 6. rujna 2016., zahtjev br. 72152/13), a koja se odnosi na parnični predmet u kojem je zahtjev za naknadu štete protiv Republike Hrvatske bio u cijelosti odbijen, revizijski sud u svojoj odluci Rev-89/21 od 2. ožujka 2021. smatra da se neovisno o ishodu spora može razmatrati je li postignuta pravedna ravnoteža između općeg interesa (legitimnog cilja kojem teži pravilo naknadi troškova) i prava tužiteljica na temelju čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju.

10. U svjetlu navedenih odluka Europskog suda za ljudska prava nalog za plaćanje troškova postupka prema kojem je tužitelj obvezan platiti troškove zastupanja države u državni proračun ne predstavlja miješanje u pravo tužitelja na mirno uživanje vlasništva.

11. Načelo iz odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a prema kojem onaj tko izgubi spor plaća troškove protivnoj stranici samo po sebi ne može se smatrati protivnim čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju, pa bi i država čiji proračun nije neograničen trebala uživati zaštitu od neutemeljenih parnica (tako i u odlukama Klauz protiv Hrvatske i Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske) slijedom čega zahtjev tuženice za naknadu parničnih troškova, a potom i obvezivanje tužitelja na naknadu troškova tuženici u ovom predmetu teži legitimnom cilju. Stoga je, imajući u vidu tijek cjelokupnog postupka, prema ocjeni ovog suda, miješanje države u pravo tužitelja na mirno uživanje vlasništva bilo zakonito.

12. Kako u predmetnoj tužbi nije označena vrijednost predmeta spora, tužena je u cijelosti osporila i osnov i visinu, vještak je utvrdio da je tužena u cijelosti u pravu, a tužitelj nakon što je primio nalaz 24.2.2026. tek 30.4.2026. pet dana prije rasprave povlači tužbu i kao vps označava iznos od 90,00 eura, na koji način svojom krivnjom uzrokuje i daljnje troškove, zbog čega ovaj sud ocjenjuje da su troškovi pravilno izračunati u skladu sa čl. 40.st.5. ZPP-a i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023), te ista odluka suprotno navodima tužitelja ne predstavlja miješanje u njegovo pravo na mirno uživanje vlasništva.

13. Kako svojim žalbenim navodima tužitelj nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost osporenog rješenja, ovaj sud je sukladno odredbi članak 380. stavak 1. točka 2. Zakona o parničnom postupku odlučio kao u točki I izreke ovog rješenja.

14. O troškovima žalbenog postupka sud je odlučio sukladno odredbi čl. 154.st.1. u svezi čl. 166.st.1. Zakona o parničnom postupku (točka II izreke).

U Požegi, 19. lipnja 2026.

Sutkinja

Renata Marić