Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ob-252/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Mireli Mijoč Kramar, sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagatelja NJ iz [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Maro Konjuh, odvjetnik u Zagrebu, protiv protustranke ČJ iz [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], uz sudjelovanje maloljetne RJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], radi privremene mjere o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom, odlučujući o žalbi predlagatelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-408/2026-7 od 7. travnja 2026., dana 19. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba predlagatelja, ukida rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-408/2026-7 od 7. travnja 2026. i predmet vraća istome prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem pod točkom I. izreke prvostupanjski sud se oglasio mjesno nenadležnim. Pod točkom II. izreke odlučeno je da će se po pravomoćnosti rješenja spis ustupiti nadležnom Općinskom sudu u Splitu.

2. Protiv prvostupanjskog rješenja žali se predlagatelj te predlaže da se predmet ustupi Općinskom sudu u Dugom Selu gdje maloljetno dijete ima boravište, a što kao nesporno proizlazi i iz podneska protustranke u kojem je kao svoju adresu navela [adresa] u [adresa].

3. Žalba je osnovana.

4.Prvostupanjski sud je utvrdio:

-da je predlagatelj 18. veljače 2026. podnio prijedlog za donošenje

privremene mjere o ostvarenju osobnih odnosa s ocem,

-da je uvidom u podatke Jedinstvenog registra osoba RH utvrđeno da maloljetno dijete, kao i predlagatelj i protustranka, svi imaju prijavljeno prebivalište na adresi u

[adresa]), [adresa],

-da članak 530. st. 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/2015., 98/2019., 47/2020., 49/2023., 156/2023, dalje: ObZ) propisuje da je za određivanje privremene mjere o tome s kojim će roditeljem, odnosno drugom osobom dijete stanovati i o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom i privremene mjere radi uzdržavanja nadležan sud koji je nadležan za odlučivanje o pravu koje se privremenom mjerom osigurava, a sukladno čl. 409. st. 1. i 4. ObZ, za suđenje u sporovima radi rješavanja pitanja s kojim će roditeljem dijete stanovati, načinu ostvarivanja roditeljske skrbi, osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem te uzdržavanju djeteta nadležan je sud koji je opće mjesno nadležan za dijete,

-da je u ovom slučaju nadležan Općinski sud u Splitu, budući da dijete (a i obje stranke) imaju adresu prebivališta u mjestu [adresa] kraj [adresa].

5. Polazeći od navedenih utvrđenja te pozivom na čl. 20. st. 2. Zakona o parničnom („Narodne novine“, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP), čl. 409. st. 4. i čl. 530. st. 1. ObZ te čl. 2. st. 1. toč. IX. i st. 5. Zakona o područjima i sjedištima sudova („Narodne novine“ broj: 67/2018., 21/2022.) prvostupanjski sud se oglasio mjesno nenadležnim i odlučio predmet ustupiti Općinskom sudu u Splitu.

6. Predlagatelj je podnio prijedlog za uređenje osobnih odnosa s maloljetnim djetetom jer da ih majka djeteta onemogućava, navodeći da roditelji nisu razvedeni, ali da žive razdvojeno.

7. Sud prvoga stupnja nije ulazio u ispitivanje osnovanosti prijedloga za izdavanje privremene mjere već je pozivom na odredbu čl. 409. ObZ odlučio kao u izreci pobijanog rješenja.

8. Nije sporno da maloljetno dijete stranaka imaju prijavljeno prebivalište na adresi u

[adresa]), [adresa]

9. Odredbom čl. 409. st. 4. ObZ propisano je da je za suđenje u sporovima iz stavaka 1. i 3. toga članka (s kojim će roditeljem dijete stanovati, načinu ostvarivanja roditeljske skrbi, osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem te uzdržavanju djeteta) nadležan sud koji je opće mjesno nadležan za dijete.

10. Nadalje, odredbom čl. 47. ZPP propisano je da je za suđenje općemjesno nadležan sud na čijem području tuženik ima prebivalište , a odredbom čl. 47. st. 3. ZPP je propisano da ako tuženik pored prebivališta ima i boravište u kojem drugom mjestu, a prema okolnostima može se pretpostaviti da će tu dulje vrijeme boraviti, općemjesno je nadležan i sud boravišta tuženika. Odredbom čl. 530. st. 2. ObZ propisana je mogućnost da u žurnim slučajevima privremenu mjeru donese i onaj sud na čijem je području nastala potreba za donošenje privremene mjere ili na čijem području se nalazi osoba, odnosno stvar na koju će se privremene mjere odnositi.

11. U smislu odredbe čl. 3. st. 1. i 2. Konvencije o pravima djeteta (usvojena na 44. zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda 20. studenoga 1989. /rezolucija br. 44/25/ stupila na snagu 2. rujna 1990.) u svim akcijama koje u svezi s djecom poduzimaju javne ili privatne ustanove socijalne skrbi, sudovi, državna uprava ili zakonodavna tijela, mora se prvenstveno voditi računa o interesima djeteta, a države stranke obvezuju se da će odgovarajućim zakonodavnim i upravnim mjerama djetetu osigurati zaštitu i skrb kakva je prijeko potrebna za njegovu dobrobit, uzimajući u obzir prava i dužnosti njegovih roditelja, zakonskih skrbnika ili drugih osoba koje su za nj zakonski odgovorne.

12. Iz sadržaja spisa proizlazi da je u prijedlogu i dopuni prijedloga navedeno da je boravište djeteta na adresi [adresa], da je prvostupanjski sud od Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb Područni ured Dugo Selo već zatražio imenovanje posebnog skrbnika i mišljenje o prijedlogu (čl. 240., 356. i 357. st. 2. ObZ/list 8 spisa) i da je protustranka (majka maloljetnog djeteta) kao svoju adresu navela [adresa] (list 18 spisa).

13. Dakle, prvostupanjski sud je prilikom donošenja pobijane odluke propustio cijeniti odredbu čl. čl. 47. st. 3. ZPP, koja u odnosu na st. 1. propisuje izberivu nadležnost u situaciji kada tuženik pored prebivališta i boravište, a prema okolnostima može se pretpostaviti da će tu dulje vrijeme boraviti, te je propustio cijeniti vrstu i narav ovog izvanparničnog postupka u kojem sudjeluje maloljetna osoba o kojoj sud mora voditi osobitu brigu.

14. Naime, odredbom čl. 20. st. 2. ZPP, na koju odredbu se prvostupanjski sud poziva u pobijanoj odluci, propisano je da se sud može proglasiti po službenoj dužnosti mjesno nenadležnim samo kad postoji isključiva mjesna nadležnost nekoga drugog suda i to najkasnije do upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari, pa se imajući u vidu ranije navedena utvrđenja, zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjska odluka ne može ispitati.

15. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 382. toč. 3. ZPP ukinuti pobijano rješenje i vratiti na ponovni postupak.

16. U daljnjem tijeku postupka prvostupanjski sud će utvrditi činjenice na koje mu je ukazano ovim rješenjem, uzeti u obzir žalbene navode predlagatelja koji su od značaja, pri čemu će imati u vidu da se može proglasiti po službenoj dužnosti mjesno nenadležnim samo kad postoji isključiva mjesna nadležnost nekoga drugog suda .

U Zagrebu 19. lipnja 2026.

Sutkinja

Mirela Mijoč Kramar