Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-118/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, po sutkinji Maji Skorić u pravnoj stvari tužiteljice OA, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnicima Bojanu Zustoviću i dr., odvjetnicima u Pazinu, protiv tuženika HRVATSKA LUTRIJA d.o.o., OIB 27905228158, iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 72, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Lovrić & Klobučar j.t.d., iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo pod brojem Pr-21/2025-4 od dana 31. srpnja 2025. godine i žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo pod brojem Pr-21/2025-7 od dana 18. rujna 2025. godine, dana 19. lipnja 2026. godine

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tužiteljice te se ukida presuda Općinskog suda u Pazinu Stalne službe u Poreču-Parenzo broj Pr-21/2025-4 od dana 31. srpnja 2025. godine i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem toga suda.

II. Uvažava se žalba tuženika te se ukida točka I. izreke rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo broj Pr-21/2025-7 od dana 18. rujna 2025. godine.

III. O trošku žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica zatražila da se naloži tuženiku da joj u roku od 15 dana isplati novčani iznos od 450,00 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 12. lipnja 2020. pa do isplate (točka I. izreke) i odbijen je tužiteljičin zahtjev za naknadu parničnih troškova (točka II. izreke).

1.1. Protiv te presude žalbu je podnijela tužiteljica pobijajući je zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupaka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 461.a stavak 4., te stavka 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22,155/23 i 146/25, dalje: ZPP), sa prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu, pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz zahtjev za naknadu parničnog troška žalbenog postupka.

2. Prvostupanjskim rješenjem od 18. rujna 2025. godine odbačen je zahtjev tuženika za naknadu troška (točka I. izreke) i odbijan tuženikov prijedlog za dopunu presude (točka II. izreke).

2.1. Protiv prvostupanjskog rješenja pod točkom I. izreke žalbu je podnio tuženik, pobijajući ga zbog pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlogom da prvostupanjski sud ukine pobijano rješenje i predmet vrati na ponovno odlučivanje, uz zahtjev za naknadu parničnog troška žalbenog postupka.

2.2. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

3. Žalbe tužiteljice i tuženika su osnovane.

4. U ovom postupku primjenjuju se pravila u sporu male vrijednosti, te je odredbom članka 467. stavak 1. ZPP propisano da se presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. tog Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. tog Zakona, pa stoga prigovori koje tuženik ističe u okviru žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP, ne mogu biti predmet razmatranja u ovom žalbenom postupku.

5. Presudu kojom je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice prvostupanjski sud temelji na zaključku da iz činjenica navedenih u tužbi, odnosno iz činjenične osnove na koju se tužiteljica poziva, ne proizlazi osnovanost postavljenog tužbenog zahtjeva, pa da nije bilo ni potrebno izvoditi dokaze radi utvrđenja tih činjenica.

5.1. Takav svoj stav prvostupanjski sud obrazlaže tvrdnjom da tužiteljica u tužbi uopće ne iznosi činjenice o tome koliko joj je iznosila mjesečna plaća u utuženom razdoblju, kolika joj je naknada plaće trebala biti isplaćena, pa onda ni za koliko joj je, uslijed neispravnog obračuna plaće, isplaćena manja plaća, odnosno koliku razliku manje isplaćene plaće potražuje, te da je doduše tužiteljica predložila određene dokaze, međutim, da je zadaća postupka dokazivanja provjera navoda – tvrdnje stranke o postojanju ili nepostojanju tih činjenica, a potom zaključuje da je tužiteljica u tužbenom zahtjevu definirala tužbeno traženje, pa da je zaključiti da zna visinu tih razlika.

6. Osnovano tužiteljica u žalbi ukazuje da je načinom vođenja postupka te donošenjem i obrazlaganjem pobijane presude prvostupanjski sud povrijedio temeljno pravo na pravično suđenje zagarantirano člankom 29. Ustava Republike Hrvatske i člankom 6. stavak 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda („Narodne novine“, MU broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10), i to sa aspekta prava na pristup sudu i prava na obrazloženu odluku. Ujedno, osnovano žaliteljica prigovara da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju sadržajno ukazuje u žalbi.

7. Naime, po ocjeni ovog suda u pravu je tužiteljica kada u svojoj žalbi ističe da su razlozi pobijane presude paušalni, nelogični i u suprotnosti sa stanjem spisa, tim više što je tuženik u odgovoru na tužbu priznao osnovu tužbenog zahtjeva tužiteljice, a osporio visinu, za koju je tužiteljica u tužbi predložila izvođenje dokaza financijskog vještačenja, dok sama okolnost da iznos od 450,00 EUR tužiteljica nije posebno iskazala u činjeničnom dijelu tužbe, već u zahtjevu tužbe, zbog čega sud smatra da stoga nije i istakla činjenicu koja bi bila predmet dokazivanja u ovom postupku – bila preformalistička i u suprotnosti sa ukupnošću sadržaja tužbe.

8. Slijedom navedenog, iako u konkretnom slučaju ni jedna od stranaka nije (izričito) predložila održavanje ročišta, odlučne činjenice – visinu tražbine, nije bilo moguće utvrditi na temelju priloženih isprava u spisu, pa stoga nije bilo mjesta donošenju presude bez održavanja ročišta, tim više što je odredbom članka 461.a stavak 4. ZPP određeno da će sud u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka to predloži.

9. Stoga je, zbog ostvarenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, na temelju članka 369. stavak 1. ZPP, odlučeno kao pod točkom I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

10. Prvostupanjski sud će u ponovnom postupku otkloniti počinjene povrede na koje mu je ukazano ovom odlukom, te će potom, pravilnom primjenom materijalnog prava, donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku.

11. Kako je zbog ukidanja odluke u pogledu glavne stvari za sada neizvjestan uspjeh stranaka u ovom sporu (članak 154. ZPP), to je valjalo ukinuti i odluku o troškovima postupka sadržanu u točki II. izreke presude, kao i uvažiti i žalbu tuženika i ukinuti odluku o troškovima postupka sadržanu u točki I. izreke pobijanog rješenja, s time da će se o troškovima nastalim povodom pravnog lijeka odlučiti u konačnoj odluci (članak 166. stavak 3. ZPP).

12. Zbog opsega uočenih propusta u postupanju prvostupanjskog suda primjenom odredbe članka 371. ZPP odlučeno je da će ponovni postupak provesti drugi sudac pojedinac prvostupanjskog suda.

U Šibeniku, 19. lipnja 2026. godine

S U T K I NJ A

Maja Skorić