Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-157/2025-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Maji Skorić, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske (OIB 52634238587) Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Sisku, Sisak, Ferde Hefelea 57, protiv tuženika KJ (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Kutini, Stalna služba u Novskoj pod brojem Pn- 2/2023-8 od dana 9. siječnja 2025. godine, dana 19. lipnja 2026. godine

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tužitelja, te se ukida presuda Općinskog suda u Kutini , Stalna služba u Novskoj pod brojem Pn-2/2023-8 od dana 9. siječnja 2025. godine i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II. Odluku o parničnom trošku žalbenog postupka donijet će prvostupanjski sud.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja Republike Hrvatske kojim je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi štetu u iznosu od 691,22 eura sa zateznom kamatom koja teče na pojedinačne mjesečne iznose od 25,60 eura, u razdoblju od 16. srpnja 2019. godine do 16. ožujka 2022. godine, pa do isplate (točka I. izreke), te je odlučeno da svaka stranka snosi svoj parnični trošak (točka II. izreke).

2. Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj pobijajući je zbog svih žalbenih razloga označenih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP) sa prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbu i prvostupanjsku presudu preinači u skladu sa žalbenim navodima, uz naknadu parničnog troška uključujući i zatraženi trošak žalbenog postupka, podredno da pobijanu presudu ukine i premet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. U ovom postupku primjenjuju se pravila u sporu male vrijednosti, te je odredbom članka 467. stavak 1. ZPP propisano da se presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. tog Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. tog Zakona, pa stoga prigovori koje tuženik ističe u okviru žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP – koju u žalbi tužitelj vezuje uz izostalu primjenu članka 186. stavak 3. ZPP, ne mogu biti predmet razmatranja u ovom žalbenom postupku.

6. Predmet ovog spora je prema činjeničnim navodima tužbe označen kao zahtjev za naknadu štete zbog neplaćanja najamnine za stan na adresi [adresa], upisanog u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koji je tuženiku dodijeljen u posjed 21. veljače 2011. godine, s ciljem stambenog zbrinjavanja, s time da je najam prestao 28. listopada 2022. godine, a tuženik nije podmirio najamnine za razdoblje od srpnja 2019. godine do ožujka 2022. godine u ukupnom iznosu od 691,22 eura, odnosno 25,60 eura mjesečno, pri čemu je u tužbi naveo da je Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje 28. listopada 2021. godine uputio tuženiku obavijest o prestanku najamnog odnosa i prestanku prava na stambeno zbrinjavanje, a tužitelj da je vratio nekretninu dana 1. ožujka 2022. godine.

7. Iz razloga presude, proizlazi, da je prvostupanjski sud u postupku utvrdio:

- da je tuženik u odgovoru na tužbu potvrdio da je 21. veljače 2011. stupio u posjed sporne nekretnine, da kuća nije bila u useljivom stanju, da je podnio zahtjev za darovanje nekretnine tijekom 2011. godine, da o njegovom zahtjevu nikada nije odlučeno, da radi stanja kuće i velikih troškova dovođenja kuće u stanje primjereno za stanovanje u nju nikada nije uselio sa svojom obitelji, da nikada nije obaviješten o visini najamnine i da nikada nije sklopljen ugovor o najmu predmetne nekretnine, te da ju je vratio 1. ožujka 2022. godine,

- da među strankama nije sporno da je tuženik dobio suglasnost za stambeno zbrinjavanje davanjem u najam obiteljske kuće u državnom vlasništvu na području posebne državne skrbi,

- da se najam odnosi na kuću u [adresa], koja je izgrađena na kč. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da je 4. svibnja 2011. godine sastavljen zapisnik o primopredaji obiteljske kuće u državnom vlasništvu,

- da između parničnih stranaka nikada nije sklopljen ugovor o najmu predmetne nekretnine u skladu sa odredbom članka 11. stavak 1. Zakona o područjima posebne državne skrbi („Narodne novine“ broj 86/08) koji se primjenjivao u vrijeme davanja Suglasnosti za stambeno zabrinjavanje, a kojim ugovorom da su stranke trebale urediti međusobne odnose u skladu sa člankom 3. stavak 1. do 3. Zakona o najmu stanova („Narodne novine" broj 91/95 i dr.),

- da je propuštanjem obveze da s tuženikom sklopi ugovor o najmu tužitelj onemogućio tuženiku da sazna kolika je najamnina i uvjete plaćanja najamnine,

- da obveza tuženika da plati najamninu u određenom iznosu i na ugovoreni način proizlazi iz ugovora i nastaje sklapanjem ugovora, a kako isti ugovor nije sklopljen to da nije nastala niti obveza tuženika u pogledu plaćanja najamnine ,

- da tuženik sa svojom obitelji nije uselio u obiteljsku kuću navodeći da je kuća bila u lošem stanju, da su stakla bila razbijena, da su popucale vodovodne cijevi i zidovi bili natopljeni vodom.

8. Na temelju tako utvrđenih činjenica prvostupanjski je sud zaključio da tuženik sa svojom obitelji nije bio stambeno zbrinut slijedom čega da nije nastala ni njegova obveza da plati najamninu, osobito stoga što nije niti znao u vrijeme koje tužitelj navodi kao vrijeme dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, koliko ta najamnina iznosi.

9. Tužitelj u žalbi u bitnom navodi da je pobijana presuda donesena uz bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP jer izreka presude da je proturječna razlozima presude, a to stoga što je potpuno nejasno zašto se sud u obrazloženju presude ograničava samo na pitanje osnovanosti zahtjeva za isplatu najamnine, s obzirom da iz tužbe proizlazi kako je ista podnesena radi naknade štete odnosno koristi, koju je tuženik imao korištenjem predmetne nekretnine u vlasništvu tužitelja "bez pravne osnove", te se poziva na odredbu članka 165. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine" broj 81/15- pročišćeni tekst i 94/17, dalje: ZV) navodeći dodatno da je tuženik nepošteni posjednik, te da je dužan nadoknaditi štetu za cijelo vrijeme svog posjedovanja.

10. Suprotno prigovoru tužitelja izreka pobijane presude iz razloga koje obrazlaže žalitelj, nije u proturječnosti sa navedenim razlozima presude (prema kojima je zahtjev neosnovan jer nije sklopljen Ugovor o najmu, a tuženik nije faktično koristio predmetnu nekretninu sa svojom obitelji, a niti znao za visinu svoje obveze), međutim, tužitelj sadržajno time ističe bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP obrazlažući stvarno da su izostali razlozi o odlučnim činjenicama koji se odnose na razdoblje u kojem je tuženik prema tužbi bio u posjedu predmetne nekretnine bez pravnog osnova – nakon obavijesti o otkazu najamnog odnosa, odnosno prestanku prava na stambeno zbrinjavanje (a na koje okolnosti je u tužbi predložio i saslušanje svjedoka ŽJ).

11. Nadalje, izostali su razlozi i glede naknade za korištenje do zaprimanja obavijesti o otkazu najamnog odnosa, odnosno prestanku prava na stambeno zbrinjavanje, jer bi činjenice da među strankama nije bio sklopljen pisani Ugovor o najmu sa utvrđenom cijenom najamnine, da u postupku tužitelj posebno ne tvrdi da je tuženik prethodno vršio plaćanja ili bio pozivan na plaćanje najamnine za prethodno razdoblje, kao ni da je tuženiku isporučivao račune za plaćanje najamnine kako za prethodno, tako i za utuženo razdoblje do otkaza najamnog odnosa, odnosno prestanku prava na stambeno zbrinjavanje – same po sebi upućivale na zaključak da tuženik nije znao za visinu svoje obveze do zaprimanja prijedloga za mirno rješenje spora, te bi bile relevantne za pitanje zakašnjenja dužnika, dakle kod odluke o zateznim kamatama, dok bi u odnosu na glavno potraživanje odlučnu činjenicu predstavljalo pitanje postojanja obveze na plaćanje naknade za posjedovanje nekretnine, a koje tužitelj temelji na predaji u posjed predmetne nekretnine tuženiku radi stanovanja, pozivajući se u tužbi i na Suglasnost za stambeno zbrinjavanje.

12. Slijedom navedenog, žalbu tužitelja trebalo je uvažiti, pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje (članak 369. stavak 1. ZPP), da bi u ponovnom postupku, nakon što otkloni bitnu povredu odredbi postupka, prvostupanjski sud sa razlozima o svim odlučnim činjenicama bio u mogućnosti donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku.

13. Odluka o parničnom trošku žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak 3. ZPP.

U Šibeniku, 19. lipnja 2026. godine

S U D A C

Maja Skorić