REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-893/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Nevenka Baran, u pravnoj stvari tužitelja BELPOD d.o.o., OIB: 45065218066, Kutina, Ulica sv. Martina 13, kojeg zastupa punomoćnica Ana Posavčić, odvjetnica u Kutini, Kolodvorska 3/1, protiv tuženika HGSPOT d.o.o., OIB: 65553879500, Zagreb, Avenija Dubrovnik 46, kojeg zastupa punomoćnica Marina Konrad, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Rački i kolege u Zagrebu, Vlaška 50A/4, radi isplate iznosa od 1.359,62 EUR, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1293/2021-28 od 16. siječnja 2026., 19. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1293/2021-28 od 16. siječnja 2026. u točkama I., II. i IV. izreke.
r i j e š i o j e
I. Odbacuje se kao nedopuštena žalba tužitelja podnesena protiv točke III. izreke presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1293/2021-28 od 16. siječnja 2026.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 303,09 eur.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 300,00 eur.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1293/2021-28 od 16. siječnja 2026. u točki I. njene izreke odbijen je tužbeni zahtjev slijedećeg sadržaja:
„1. Nalaže se tuženiku Hgspot grupa d.o.o., Av. Dubrovnik 46, Zagreb, OIB: 65553879500 isplatiti tužitelju Belpod d.o.o., Ulica sv. Martina 13, Kutina, OIB: 45065218066 iznos od 9.684,07 kn zajedno sa zateznim kamatama od 07.04.2021. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena pa do isplate, u roku 8 dana.
2. Nalaže se tuženiku Hgspot grupa d.o.o., Av. Dubrovnik 46, Zagreb, OIB: 65553879500 isplatiti tužitelju Belpod d.o.o., Ulica sv. Martina 13, Kutina, OIB: 45065218066 iznos od 560,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama koje teku na iznos od: 280,00 kn od 3. ožujka 2021. i 280,00 kn od 2. travnja 2021., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, pa do isplate, u roku od 8 dana.“
Pod točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.625,00 eur sa zateznim kamatama na taj iznos koje teku od 16. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana. Pod točkom III. izreke odbijen je tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 300,00 eur dok je pod točkom IV. izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.266,58 eur.
2. Presudu je sud donio primjenom čl. 315. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19.; dalje: ZPP), čl. 219. ZPP-a, čl. 221.a ZPP-a, čl. 423. do čl. 429. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18.; dalje: ZOO), čl. 1046. ZOO-a. O troškovima postupka sud je odlučio primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a, čl. 155. ZPP-a i čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a, Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23.; dalje: OT), čl. 29. ZOO-a i čl. 4. t. 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18. i 51/23.; dalje: ZSP).
3. Protiv označene presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi kako je počinjena bitna povreda postupka počinjena je po čl. 354. st. 1. ZPP -a u vezi čl. 8. ZPP-a iz razloga što je sud propustio savjesno i brižljivo ispitati i ocijeniti sve dokaze zasebno, ali i u njihovoj ukupnosti. Sud je počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer presuda ima takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a postoji i proturječnost između razloga navedenih u obrazloženju presude i sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u tijeku postupku. Sud je iskaze svjedoka prema odredbi čl. 8. ZPP-a bio dužan cijeniti u ukupnosti sa svim drugim provedenim dokazima, a posebno iskazom svjedoka DV i D. Osim što je od tužitelja zahtijevano da potpiše dokumentaciju i preuzme rizik u slučaju slanja računala tuženik je preporučio da se računalo osobno doveze (što je tužitelj odmah i učinio). Ukazuje na arbitrarnost koja upućuje na nepošteno suđenje jer sud ne samo da pokazuje nerazumijevanje za obavljanje poslovanja tužitelja, već sve navedeno obrazlaže neuvjerljivim i nerazumnim razlozima. Tvrdi da su mu povređena ustavna prava na zaštitu vlasništva i prava na pošteno suđenje jer je sud proveo vještačenje po vještaku informatičke struke, koje je prema sadržaju obrazloženja za donošenje odluke suda očito bilo nepotrebno, čime je tužitelju neopravdano uzrokovan trošak. Sud nije cijenio iskaze ČV te svjedoka DV i HV na način kako je to propisano čl. 8. ZPP -a. Sud dijelove iskaza svjedoka HV interpretira na način koji je potpuno suprotan onome što je navedeno u izjavi svjedoka. Predlaže da ovaj drugostupanjski sud prihvati žalbu u cijelosti, preinači odluku suda prvog stupnja na način da prihvati tužbeni zahtjev tužitelja i dosudi parnični trošak tužitelju ili da pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Traži trošak žalbe u iznosu od 303,09 eur.
4. U odgovor na žalbu tuženik osporava žalbene navode tužitelja te ističe kako je presuda pravilna i zakonita te donesena na temelju izvedenih dokaza. Predlaže da ovaj drugostupanjski sud odbije žalbu tužitelja te da potvrdi prvostupanjsku presudu u cijelosti i naloži tužitelju da nadoknadi tuženiku troškove sastava odgovora na žalbu u iznosu od 200,00 eur uvećano za pdv 25%, ukupno 250,00 eur te pristojbu za odgovor na žalbu u iznosu od 50,00 eur.
5. Žalba je djelomično neosnovana, a djelomično nedopuštena.
6. Tužitelj nema pravni interes pobijati presudu u točki III. njene izreke, jer je u tom dijelu odbijen tuženikov zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 300,00 eur, pa je zbog toga žalbu protiv navedenog dijela presude valjalo odbaciti prema odredbi čl. 367. st. 1. ZPP-a, zbog čega je odlučeno kao pod I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.
7. Ispitavši pobijani dio presude, u odnosu na koji je žalba dopuštena, na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud je utvrdio da je presuda pravilna i zakonita.
8. Niti u postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude niti u pobijanoj presudi nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a niti one iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na postojanje koje u žalbi ukazuje tužitelj. Presuda nije nerazumljiva, već je suprotno tvrdnjama tužitelja detaljno obrazložena. U obrazloženju presude sud je iznio jasne, razumljive i logične razloge za svoje zaključke, koji međusobno nisu proturječni. Navode iz obrazloženja prvostupanjske presude ovaj sud prihvaća u cijelosti zbog čega ih neće suvišno ponavljati.
9. U biti cijeli sadržaj žalbe svodi se na nezadovoljstvo tužitelja zaključcima prvostupanjskog suda vezanim uz utvrđeno činjenično stanje (koje nastoji svesti pod počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP -a i pogrešnu primjenu materijalnog prava).
10. Vezano uz žalbene navode koji se odnosi na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje potrebno je naglasiti kako je u predmetnom slučaju riječ je o sporu male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP-a), a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP -a (čl. 467. st. 1. ZPP-a). Predmetnu presudu nije moguće pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. S obzirom na to, ovaj sud se ne može upuštati u ocjenu žalbenih navoda kojima se ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.
11. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 1.359,62 EUR po osnovi naknade štete nastale zbog kvara na procesoru računala kupljenom kod tuženika, pri čemu se utuženi iznos odnosi na stvarno nastalu štetu u visini isplaćene plaće radniku HV u bruto iznosu od 1.285,30 EUR te troškova prijevoza računala od sjedišta tužitelja do adrese poslovnice tuženika za dva putovanja u iznosu od 74,32 EUR.
12. Među strankama nije bilo sporno da je tužitelj 24. studenog 2020. kupio od tuženika računalo u iznosu od 3.641,43 EUR, da je 1. ožujka 2021. tužitelj obavijestio tuženika da je došlo do kvara na računalu te da je tužitelj 2. ožujka 2021. računalo donio na adresu tuženika radi popravka u okviru pripadajućeg jamstva i da je tužitelj 1. travnja 2021. preuzeo računalo sa zamijenjenim procesorom u poslovnici tuženika.
13. Sporno je da li je tužitelju u razdoblju od 1. ožujka 2021. (datum kada je obavijestio tuženika da je došlo do kvara na računalu) do 1. travnja 2021. (datum kada je preuzeo popravljeno računalo) nastala šteta u iznosu koji potražuje tužbom a koja se odnosi na isplaćenu plaću (u bruto iznosu) radniku koji zbog neispravnog proizvoda nije mogao obavljati rad sukladno ugovoru te troškova prijevoza neispravnog proizvoda (na udaljenosti od adrese sjedišta tužitelja do adrese poslovnice tuženika u dva navrata) te da li je tuženik po osnovi jamstvene odgovornosti dužan nadoknaditi štetu tužitelja u iznosu koji se potražuje tužbom.
14. Iako je riječ o sporu male vrijednosti prvostupanjski sud je proveo opsežan dokazni postupak te nakon izvođenja predloženih dokaza koje je smatrao bitnim za odluku o tužbenom zahtjevu donio pobijanu presudu.
15. Suprotno tvrdnjama žalitelja sud je u obrazloženju presude detaljno analizirao dokumentaciju u spisu i izvedene dokaze te jasno obrazložio zbog čega je pojedinom dokazu poklonio vjeru.
16. Neosnovane su tvrdnje žalitelja o počinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 8. ZPP-a iz razloga što je sud propustio savjesno i brižljivo ispitati i ocijeniti sve dokaze zasebno i u njihovoj ukupnosti. Upravo suprotno tvrdnjama žalitelja prvostupanjski sud je savjesno i brižljivo ispitao i ocijenio sve dokaze zasebno i u njihovoj ukupnosti navodeći za svoju ocjenu jasne i argumentirane razloge.
17. Ukazuje se tužitelju na ovlast suda da odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a). Prema odredbi čl. 220. st. 1. i 2. ZPP-a dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke i sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Dakle prvostupanjski je sud postupio u skladu s navedenim zakonskim ovlastima. Zbog toga što tužitelj ocjenom dokaza nije zadovoljan i smatra da sud na temelju provedenih dokaza nije imao razloga odbiti zahtjev tužitelja - već (da) je morao istinitim prihvatiti samo ono što on navodi i njegovu ocjenu provedenih dokaza, prvostupanjski sud nije počinio niti jednu postupovnu povredu.
17.1. Prema odredbi čl. 219. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.
17.2. Dokazivanje se smatra uspjelim ako sud stekne uvjerenje da je tvrdnja o sadržaju određene činjenice istinita, tj. da se podudara sa stvarnošću. Dokaz nije uspio ako sud ne stekne takvo uvjerenje ili ako stekne uvjerenje o suprotnome – da je stvarnost drukčija nego što je tvrdnja o njoj.
17.3. Sud je u parnici dužan na temelju činjenica i dokaza kojima raspolaže te uz pomoć stranačkih aktivnosti upravljenih na očuvanje njihovih suprotnih pravnih pozicija, donijeti odluku o tome čija stranačka istina je izglednija, točnije, koja od stranaka je u pravu ili ne na temelju zakona. Zbog ograničenja parničnog postupka, uključujući i ograničenja suda (nedostatka procesnih alata) u utvrđivanju svih potrebnih činjenica i pribavljanju svih potrebnih dokaza te ograničenja uvjetovanih ljudskim spoznajnim ograničenjima, sudska istina se sukladno uvjerenju suda pokušava približiti što je god više moguće izvjesnosti. Zato se sudska istina razlikuje od stranačke istine jer sudac o predmetu spora mora donijeti odluku na temelju raspoloživih činjenica i dokaza koje je proveo i na temelju vlastitog uvjerenja koje je stekao o provedenim dokazima. To je na pravilan i zakonit način, učinio prvostupanjski sud.
18. Žalbeni navodi o arbitrarnosti presude također nisu osnovani. U pravnom sustavu, izostanak arbitrarnosti ključan je element prava na pravično suđenje i vladavine prava. Sadržaj ustavnog prava zajamčenog čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 56/90., 135/97., 8/98. - službeni pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. - službeni pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. - službeni pročišćeni tekst, 76/10., 55/01. - službeni pročišćeni tekst, 5/14., 85/10. - službeni pročišćeni tekst; dalje: Ustav) ograničen je na jamstva pravičnog suđenja. Sukladno tome, ocjenjujući navode žalbe sa stajališta tog ustavnog prava, ovaj sud je ispitao eventualno postojanje povreda u postupku pred prvostupanjskim sudom i na temelju toga ocijenio je li postupak, bio vođen na način koji je žalitelju osigurao pravično suđenje.
18.1. Ustavno pravo na pravično suđenje propisano čl. 29. st. 1. Ustava jamči zaštitu od arbitrarnosti u odlučivanju sudova i drugih državnih tijela. Obrazloženja sudskih odluka odnosno odluka drugih nadležnih tijela koja ne sadrže ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za ocjenu kakva je odlukom dana, upućuju na zaključak o arbitrarnosti u postupovnom i/ili materijalnopravnom smislu.
18.2. U spornoj pravnoj situaciji presuđivao je sud unutar svoje nadležnosti utvrđene zakonom. Razvidno je da je prvostupanjski sud osporenu presudu donio sukladno mjerodavnim odredbama postupovnog prava te da je pravno stajalište obrazloženo valjano, jasno i na ustavnopravno prihvatljiv način. Također je razvidno da je žalitelj bio u mogućnosti pratiti postupak i sudjelovati u njemu te poduzimati sve zakonom dopuštene postupovne radnje. Prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda u osporenoj presudi prvostupanjskog suda navedeni su jasni i valjano obrazloženi razlozi za odbijanje tužbenog zahtjeva, a u primjeni i tumačenju mjerodavnog prava nije utvrđena arbitrarnost ili samovoljnost.
18.3. Slijedom navedenog, ocjena je ovog suda da žalitelju osporenom presudom nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava.
19. U odnosu na tvrdnje žalitelja kako je provođenje vještačenja po vještaku informatičke struke bilo nepotrebno ističe se kako je provođenje navedenog dokaza predložio upravo žalitelj i to još u tužbi (list 1 spisa), pa mu troškove izvođenja navedenog dokaza nije uzrokovao sud nego ih je uzrokovao sam.
20. U ovoj pravnoj stvari tužitelj je kupio od tuženika računalo za koji je izdano jamstvo o ispravnom funkcioniranju te je tužitelj od tuženika u tražio popravak računala u jamstvenom roku, a tuženik je otklonio kvar.
21. Dakle, radi se o šteti koju je kupac pretrpio od trenutka kada je prestala mogućnost upotrebe do trenutka kada je stvar popravljena. Za postojanje odštetne odgovornosti prema odredbi čl. 424. ZOO-a, kojom je propisano da kupac može zbog neispravnosti stvari zahtijevati od prodavatelja, odnosno od proizvođača, popravak ili zamjenu stvari u tijeku jamstvenog roka, bez obzira na to kada se nedostatak pojavio (st. 1.) te da on ima pravo na naknadu štete koju je pretrpio zbog toga što je bio lišen upotrebe stvari od trenutka traženja popravka ili zamjene do njihova izvršenja (st. 2.) kupac mora dokazati da je stvarno pretrpio štetu (čl. 1046. ZOO-a) te da postoji uzročna veza između (ne)mogućnosti upotrebe stvari i štete koju je kupac pretrpio.
22. Iz navedenog proizlazi da je na temelju rezultata dokaznog postupka pravilno zaključio prvostupanjski sud da nema protupravnosti u postupanju tuženika, a niti uzročne veze između trajanja popravka računala s troškovima bruto plaće radnika tužitelja i troškova prijevoza računala, te da stoga nisu ostvarene pretpostavke za odgovornost tuženika na temelju odredbe čl. 424. st. 2. ZOO -a.
23. Pravilnost odluke o troškovima postupka tužitelj nije osnovano doveo u pitanje. Prvostupanjski sud je taj dio odluke detaljno obrazložio, navođenjem parničnih radnji za koje je dosudio trošak te osnovu i visinu troškova za svaku radnju pojedinačno (čl. 154. i 155. ZPP-a).
24. Slijedom navedenog, primjenom odredbe iz čl. 368. ZPP-a, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točkama I., II. i IV. njene izreke zbog čega je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.
25. Odluka o trošku žalbenog postupka donesena je sukladno odredbi čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 155. st. 1. ZPP-a.
26. Budući tužitelj žalbenim navodima nije uspio osporiti pravilnost i zakonitost pobijane presude nema pravo na trošak zbog čega je njegov zahtjev za naknadu troška odbijen te je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.
27. Kao pod točkom III. ovog drugostupanjskog rješenja odlučeno je jer je ovaj drugostupanjski sud ocijenio da ova parnična radnja (odgovor na žalbu) u konkretnom slučaju nije bila potrebna radi vođenja parnice.
Zagreb, 19. lipnja 2026.
Sudac
Nevenka Baran