REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 15

Slavonski Brod

Poslovni broj: K-223/2026-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinje toga suda Gordane Mahovac kao predsjednice vijeća, te sudaca porotnika Jadranka Ratkovića i Ane Sertić, uz sudjelovanje zapisničarke Tee Marušić, u kaznenom postupku protiv optuženog NŽ zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 2. u vezi članka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 72/25. dalje KZ/11), a kažnjivo po članku 326. stavku 2. KZ/11, a koji postupak je pokrenut optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Slavonskom Brodu broj: KO-DO-144/2026-1 od 23. ožujka 2026., nakon održane javne rasprave, zaključene dana 19. lipnja 2026. u nazočnosti optuženog BŽ uz braniteljicu po službenoj dužnosti, odvjetnicu Sanju Conjar te zastupnika optužbe ĐŽ, zamjenika u Općinskom državnom odvjetništvu u Slavonskom Brodu i po objavi presude dana 19. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.

Optuženi IŽ, sin N i CŽ, rođene B, rođen **.**.1997. u mjestu [adresa], s prebivalištem u mjestu [adresa], državljanin [adresa], po zanimanju djelatnik, VSS, neoženjen, bez djece, bez vojnog čina i odlikovanja, po vlastitim navodima srednjeg imovnog stanja, nezaposlen, neosuđivan,

k r i v  j e

što je:

dana 28. siječnja 2026. u 21,14 sati, u mjestu Sičice, južno od Nove Gradiške, nakon što se prethodno dogovorio s drugim nepoznatim osobama, u nakani da se nepripadno imovinski okoristi za novčani iznos od 100,00 eura po prevezenoj osobi, prevoženjem osoba za koje je znao da ne ispunjavaju uvjete za zakonit boravak u Republici Hrvatskoj, a koje su prethodno nezakonito ušle na teritorij Republike Hrvatske, u teretnom vozilu marke „Toyota Proace City“, registarskih oznaka [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]), prevozio 6 nezakonitih migranata, državljana Republike Turske, koje je prethodno po dojavljenoj lokaciji preuzeo u naselju Mačkovac, jugozapadno od Sičica, i s njima se uputio u smjeru Zagreba, a koje je preuzeo u navedeno vozilo na način da je jednog nezakonitog migranta smjestio na suvozačko sjedalo, a ostalih pet nezakonitih migranata je smjestio u zatvoreni tovarni prostor istog vozila, svjestan da navedeni prostor nije namijenjen prijevozu ljudi, odnosno da nema dovoda svjetla i zraka, kao i da nema sjedala i sigurnosne pojaseve, prilikom kojeg prijevoza je zatečen od strane policijskih službenika granične policije,

dakle, iz koristoljublja omogućio drugim osobama nedozvoljeno kretati se u Republici Hrvatskoj,

čime je počinio kazneno djelo protiv javnog reda – protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske Unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, – opisano i kažnjivo po članku 326. stavku 1. KZ/11,

II.

pa se na temelju članka 326. stavka 1. KZ/11

O S U Đ U J E

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNA) GODINA I 8 (OSAM) MJESECI

pa mu se na temelju članka 57. KZ/11

izriče

DJELOMIČNO UVJETNA OSUDA

na način da ne uvjetni dio kazne zatvora iznosi 8 (osam) mjeseci, a preostalih 1 (jedna) godina uvjetovanog dijela kazne se neće izvršiti ako optuženi u roku 3 (tri) godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

III.

Na temelju članka 54. KZ/11 optuženiku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme oduzimanja slobode počevši od 28. siječnja 2026. u 22:00 sati kada je uhićen pa nadalje.

IV.

Na temelju članka 79. KZ/11 od optuženika se oduzima mobilni uređaj „iPhone“, IMEI brojeva: [IMEI broj], sa pripadajućom SIM karticom pozivnog broja [broj SIM kartice], privremeno oduzet uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave brodsko-posavske, Postaje granične policije Stara Gradiška broj: 00332107 od 29. siječnja 2026. i dodjeljuje Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske.

V.

Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08 optuženi IŽ se u cijelosti oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 6. ZKP/08 te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Slavonskom Brodu podiglo je optužnicu broj:

KO-DO-144/2026-1 od 23. ožujka 2026. protiv optuženog BŽ zbog kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske Unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma,

– opisano po članku 326. stavku 2. u svezi stavka 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 326. stavku 2. KZ/11.

2. Uvodno navedena optužnica potvrđena je rješenjem optužnog vijeća ovog suda poslovni broj: Kov-96/2026-27 od 5. svibnja 2026..

3. Tijekom postupka optuženiku je omogućeno prevođenje na ruski jezik po tumaču Viktorii Rachok. Optuženik nije imao primjedbi na prevođenje.

4. Upitan kakav stav zauzima prema optužbi optuženi IŽ je izjavio da se smatra krivim.

5. U provedenom dokaznom postupku optuženik je iznio obranu, te su na temelju članka 430. i 431. stavka 6. ZKP/08 uz suglasnost stranaka pročitani i reproducirani: izvješće o zatjecanju PGP Stara Gradiška, od 28. siječnja 2026., zapisnik o ispitivanju IŽ u svojstvu osumnjičenika u policiji, sa pripadajućom DVD snimkom, zapisnik i Potvrda o privremenom oduzimanju predmeta PGP Stara Gradiška, serijski broj [serijski broj], od 29. siječnja 2026., zapisnik i Potvrda o privremenom oduzimanju predmeta PGP Stara Gradiška, serijski broj [serijski broj], od 29. siječnja 2026., zapisnik o očevidu PGP Stara Gradiška, od 29. siječnja 2026., službena bilješka u vezi postupanja prema strancima PGP Stara Gradiška, od 29. siječnja 2026., zapisnik o ispitivanju IŽ u svojstvu okrivljenika u državnom odvjetništvu, dana 30. siječnja 2026., zapisnik o ispitivanju svjedoka UŽ, zapisnik o ispitivanju svjedoka KŽ. Nakon pročitanih i reproduciranih dokaza stranke na iste nisu imale primjedbi. Pročitan je i izvod iz kaznene evidencije.

6. Iznoseći obranu na početku dokaznog postupka optuženi IŽ je iskazao da priznaje krivnju, da se ispričava ispred suda i Republike Hrvatske za to što je učinio, da će biti jako dobar, poslušan i pridržavati se svih zakona u Republici Hrvatskoj i u svojoj državi, te da se kaje, a upitan za motiv za počinjenje kaznenoga djela isti je odgovorio da mu je financijsko stanje jako teško, ima kredit i da je zato počinio kazneno djelo te da su u [adresa] plaće vrlo male i da je sve to dovelo do ovoga sada.

6.1. U iskazu danom u svojstvu osumnjičenika pred policijom i u svojstvu okrivljenika pred Općinskim državnim odvjetništvom IŽ je iskazao da je vidio oglas za vozače, prijavio se i rekli su mu da će prevoziti nezakonitu robu, ali ne ljude. Pristao je na to jer mu je potreban novac. Nepoznate osobe su mu kupile kartu do Krakowa, od njih je dobio lokaciju gdje treba doći i dobiti automobil. Iz Poljske odlazi u Slovačku, tamo je prenoćio, dobio je oko 500,00 eura za troškove, a u Hrvatsku je došao 28. siječnja 2026. i po zaprimljenoj lokaciji odmah je krenuo preuzeti nezakonite migrante. Trebao je dobiti 100,00 eura za prijevoz po osobi, odnosno da mu je rečeno da ide po jedinici robe. Nadalje je iskazao da kada je došao na lokaciju da su te osobe odmah ušle u automobil, tada je shvatio da su to ilegalni migranti. Nije dobio lokaciju gdje treba odvesti ilegalne migrante nego kada dođe do jedne stanice, dobije drugu lokaciju za daljnji prijevoz

7. Priznanje optuženika u skladu je s ostalim provedenim dokazima, a čijoj vjerodostojnosti optuženik nije prigovorio pa ni sud nije imao razloga posumnjati u vjerodostojnost istih. Priznanje optuženika potvrđuju između ostalih dokaza i iskazi svjedoka, policijskih službenika ĆŽ i ŽŽ koji su suglasno iskazali kako su kritične zgode, po zaustavljanju predmetnog osobnog vozila, utvrdili da je vozač istoga IŽ u vozilu prevozio šest nepoznatih osoba koje nisu imale osobne dokumente, a osobe su u vozilu bile smještene na način da je jedna osoba bila na suvozačevom sjedalu, a ostalih pet nepoznatih osoba u tovarnom prostoru istog vozila koji nije namijenjen za prijevoz osoba, u tom trenutku nije imao sigurnosne pojaseve te se isto tako tovarni prostor nije mogao otvoriti sa unutarnje strane kao i da tovarni prostor nije imao prozore za pristup svjetlosti te da je ograničen pristup zraka, a da su nepoznate osobe koje su bile prevožene, bile mokre i zgnječene, a kada su otvorili tovarni prostor da je zrak unutra bio zagušljiv i smrdjelo je. Nadalje, priznanje je i u skladu i sa zapisnikom o očevidu PGP Stara Gradiška, od 29. siječnja 2026. iz kojeg proizlazi da je kritične zgode izvršen očevid po policijskim službenicima iste policijske postaje kojom prilikom je na mjestu događaja zatečen osobni automobil marke „Toyota Proace City“, registarskih oznaka [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]), bijele boje, broja šasije: [broj šasije], vozilo registrirano za prijevoz najviše dva putnika, a da je tovarni prostor namijenjen za prijevoz tereta dimenzija 140x170 cm i visine 120 cm kao i iz službene zabilješke u vezi postupanja prema strancima PGP Stara Gradiška od 29. siječnja 2026. iz koje proizlazi da je dana 28. siječnja 2026. u PGP Stara Gradiška prepraćeno 6 državljana Republike Turske, radi utvrđivanja identiteta i okolnosti nezakonitog ulaska i boravka te radi poduzimanja mjera za osiguranje njihovog povratka te da je utvrđeno da su isti stranci nezakonito prešli državnu granicu Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine dana 28. siječnja 2026. u 20,50 sati kod 451 r/km rijeke Save, nakon čega su zatečeni u 21,14 sati kod mjesta Sičice, u osobnom vozilu marke „Toyota“ registarskih oznaka [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) kojim je upravljao državljanin [adresa] IŽ, rođen **.**.1997.

8. Uvodno navedenom optužnicom optuženiku je stavljeno na teret da je dana 28. siječnja 2026. u 21,14 sati, u mjestu Sičice, južno od Nove Gradiške, nakon što se prethodno dogovorio s drugim nepoznatim osobama, u nakani da se nepripadno imovinski okoristi za novčani iznos od 100,00 eura po prevezenoj osobi, prevoženjem osoba za koje je znao da ne ispunjavaju uvjete za zakonit boravak u Republici Hrvatskoj, a koje su prethodno nezakonito ušle na teritorij Republike Hrvatske, u teretnom vozilu marke „Toyota Proace City“, registarskih oznaka [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]), prevozio 6 nezakonitih migranata, državljana Republike Turske, koje je prethodno po dojavljenoj lokaciji preuzeo u naselju Mačkovac, jugozapadno od Sičica, i s njima se uputio u smjeru Zagreba, a koje je preuzeo u navedeno vozilo na način da je jednog nezakonitog migranta smjestio na suvozačko sjedalo, a ostalih pet nezakonitih migranata je smjestio u zatvoreni tovarni prostor istog vozila, svjestan da navedeni prostor nije namijenjen prijevozu ljudi, odnosno da nema dovoda svjetla i zraka, kao i da nema sjedala i sigurnosne pojaseve, prilikom kojeg prijevoza je zatečen od strane policijskih službenika granične policije, a što je tužiteljstvo pravno kvalificiralo kao kazneno djelo iz članka 326. stavka 2. KZ/11 smatrajući da su na taj način dovedeni u opasnost životi i tijela nezakonito prevoženih osoba kao i da se na taj način prema njima postupalo na nečovječan i ponižavajući način.

9. Nakon izvedenih dokaza stav je vijeća da opisano postupanje optuženika ima obilježja kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. KZ/11.

10. Naime, da bi se radilo o kaznenom djelu iz članka 326. stavka 2. KZ/11 dovođenje u opasnost života ili tijela mora biti konkretno, odnosno prevožene osobe moraju biti stvarno životno ugrožene i mora biti stvorena konkretna opasnost za njihove živote i tijelo, a nečovječan način postupanja mora biti unaprijed smišljen, primjenjivati se neprekidno satima i prouzročiti stvarnu tjelesnu ozljedu ili snažnu psihičku ili fizičku patnju prevoženih osoba (Praksa ESLJP-a, presuda Labita protiv Italije, 26772/95 od 6. travnja 2000.). Ponižavajuće postupanje Sud je definirao u presudi M. i M. protiv Hrvatske na način da je naveo kako je postupanje ponižavajuće ako kod žrtve uzrokuje osjećaje straha, patnje i podređenosti, ako ono ponižava ili umanjuje vrijednosti pojedinca (ponižavanje u očima same žrtve i/ili u očima drugih ljudi) bez obzira na to je li to bio cilj ili ne, ako slomi fizički ili moralni otpor te osobe ili je navede da postupa protiv svoje volje ili savjesti, ili ako pokazuje manjak poštovanja za ljudsko dostojanstvo ili ga umanjuje. (M. i M. protiv Hrvatske, zahtjev broj 10161/13, presuda od 3. rujna 2015.) Dakle, kod ponižavajućeg postupanja je naglasak na poniženju, za razliku od nečovječnog postupanja gdje na naglasak na fizičkoj ili psihičkoj patnji.

11. Iz izvedenih dokaza ne proizlazi niti jedna radnja optuženika koja bi dovela u konkretnu opasnost živote ili tijela ilegalnih migranata, kao što i ne proizlazi da su prevoženi ilegalni migranti u tovarnom prostoru bili stvarno životno ugroženi, da im je konkretnim načinom prevoženja, stvorena stvarna opasnost za njihova tijela. Iz provedenih dokaza ne proizlazi niti da su prevožene osobe iz bilo kojega razloga potražile liječničku pomoć, niti da im je pružana bilo kakva medicinska skrb koja bi bila uzrokovana načinom prevoženja. Prevoženje osoba u zatvorenom tovarnom prostoru, doista predstavlja neadekvatan prijevoz osoba s aspekta sigurnosti osoba u prometu jer osobe nisu vezane sigurnosnim pojasevima, niti sjede na sjedalima, no takav prijevoz, a uzimajući u obzir dimenzije tovarnog prostora 140x170 cm x visina 120 cm i uzimajući u obzir broj od pet prevoženih migranata u tovarnom prostoru te veličine kao i činjenicu da je prevoženje vršeno u mjesecu siječnju kada temperature zraka nisu visoke pa se veći broj osoba u manjem zatvorenom prostoru puno lakše podnosi nego u ljetnim mjesecima, ne može imati težinu nečovječnog postupanja s tim ilegalnim migrantima, posebice uvažavajući činjenicu da navedeni ilegalni migranti nisu ispitani pa nije moguće utvrditi kako je optuženik postupao prema njima, je li ih prisilio na takav prijevoz (optuženik u obrani navodi: "kada sam došao na lokaciju, te osobe su odmah ušle u automobil") ili je i njima samima takav prijevoz bio prihvatljiv ili nije, i u konačnici, kako su se oni osjećali tijekom prijevoza. Nadalje, nema dokaza da bi optuženik postupao prema ilegalnim migrantima niti na ponižavajući način prevoženjem istih u tovarnom prostoru koji nije namijenjen za prijevoz putnika. Nema dokaza da su tako prevožene osobe imale osjećaj straha, patnje i podređenosti kao niti da im je umanjena vrijednost. Nema niti dokaza da bi im optuženik slomio fizički ili moralni otpor ili ih naveo da postupaju protiv svoje volje i savjesti, kao niti da je pokazao manjak poštovanja za ljudsko dostojanstvo tih osoba. Ilegalni migranti su osobe koje najčešće u grupama kreću na put i cijelim putem nastoje održati grupu. Svjesni su neizvjesnosti što im donosi takvo putovanje kao i to da njihovo putovanje ne predstavlja uobičajeni način putovanja privatnim ili javnim prijevozom, da hodaju satima kroz šume i nenaseljena područja, teže dostupna policijskim kontrolama i u želji da kao grupa dođu do željenoga cilja, pristaju i na manje udobno i sigurno prevoženje odnosno na neadekvatno prevoženje. Niti na ovu okolnost ilegalni migranti nisu ispitani, a ničim nije niti osporena obrana optuženika u kojoj navodi da kada je došao na lokaciju da su ilegalni migranti odmah ušli u automobil. Optuženik je u teretnom vozilu marke „Toyota Proace City“ registriranom za prijevoz najviše dvije osobe, čiji je tovarni prostor dimenzija 140x170 cm i visine 120 cm, prevozio ukupno šest ilegalnih migranata, i to na način da je jedna osoba bila smještena na suvozačevom mjestu, a ostalih pet osoba u tovarnom prostoru. Ilegalni migranti su u vozilo ušli u mjestu Mačkovac, a policijski službenici su vozilo zaustavili u mjestu Sičice. S obzirom da je udaljenost između Mačkovca i Sičica oko 11,5 km, a za što je potrebno oko 12 minuta vožnje, sud iako cijeni iskaze policijskih službenika istinitim kada iskazuju da su prevožene osobe bile mokre i zgnječene, a kada su otvorili tovarni prostor da je zrak unutra bio zagušljiv i da je smrdjelo, navedeno ne pripisuje uvjetima prevoženja niti postupanju optuženika prema prevoženima. Pet osoba u tovarnom prostoru nisu mogle biti mokre zbog načina prevoženja jer je bio mjesec siječanj, u tovarnom prostoru nema grijanja, a i vožnja je trajala svega 12 minuta, pa se prije može zaključiti da su isti bili mokri od hodanja i uvjeta u kojima su bili prije ulaska u automobil. Nadalje, iskaz „zgnječeni“ sud tumači kao pet osoba smještenih u malom prostoru, ali ne da su jedni druge gnječili tijelima ili da ih je zgnječio optuženik jer, iako prostorno neadekvatan teretni prostor, ipak je dovoljne veličine da se 5 osoba može smjestiti u njega i bez da se zgnječe. To što je zrak u tovarnom prostoru bio zagušljiv i što je smrdjelo, sud pripisuje lošem mirisu ilegalnih migranata, a ne načinu prevoženja jer je, kako je i ranije navedeno, vožnja trajala svega 12 minuta i prijevoz se odvijao u najhladnijem dijelu godine. Opće je poznato da je higijena ilegalnih migranata na niskom nivou jer ti ljudi borave po šumama, skrivajući se, danima se nemaju gdje oprati, odnosno nemaju minimalne higijenske uvjete za održavanje osobne higijene. Da su prevožene osobe bile čiste i na sebi imale parfem, zasigurno za 12 minuta vožnje, tovarni prostor ne bi smrdio nego bi se osjetio po njihovim parfemima.

12. S obzirom na navedeno vijeće je izmijenilo pravni opis djela tako što je iz istog odgovarajuće izostavio riječi "a pri počinjenju kaznenog djela su dovedeni u opasnost životi i tijela osoba koje su se nedozvoljeno kretale u Republici Hrvatskoj i s njima je postupao na nečovječan i ponižavajući način" jer opisanim načinom prijevoza nisu dovedeni u opasnost životi i tijela prevoženih osoba niti se s njima postupalo na nečovječan i ponižavajući način, bez obzira što je optuženik bio svjestan da navedeni prostor nije namijenjen prijevozu ljudi, odnosno da nema dovoda svjetla i zraka, kao i da nema sjedala i sigurnosne pojaseve. Optuženik je odrasla punoljetna osoba i nije mu moglo ostati nepoznato da navedeni prostor teretnog vozila nije namijenjen prijevozu ljudi.

13. Uzimajući u obzir prethodno navedeno vijeće je utvrdilo da je optuženik dana 28. siječnja 2026. u 21,14 sati, u mjestu Sičice, južno od Nove Gradiške, nakon što se prethodno dogovorio s drugim nepoznatim osobama, u nakani da se nepripadno imovinski okoristi za novčani iznos od 100,00 eura po prevezenoj osobi, prevoženjem osoba za koje je znao da ne ispunjavaju uvjete za zakonit boravak u Republici Hrvatskoj, a koje su prethodno nezakonito ušle na teritorij Republike Hrvatske, u teretnom vozilu marke „Toyota Proace City“, registarskih oznaka [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]), prevozio 6 nezakonitih migranata, državljana Republike Turske, koje je prethodno po dojavljenoj lokaciji preuzeo u naselju Mačkovac, jugozapadno od Sičica, i s njima se uputio u smjeru Zagreba, a koje je preuzeo u navedeno vozilo na način da je jednog nezakonitog migranta smjestio na suvozačko sjedalo, a ostalih pet nezakonitih migranata je smjestio u zatvoreni tovarni prostor istog vozila, svjestan da navedeni prostor nije namijenjen prijevozu ljudi, odnosno da nema dovoda svjetla i zraka, kao i da nema sjedala i sigurnosne pojaseve, prilikom kojeg prijevoza je zatečen od strane policijskih službenika granične policije, dakle, iz koristoljublja omogućio drugim osobama nedozvoljeno kretati se u Republici Hrvatskoj, čime je počinio kazneno djelo protiv javnog reda – protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske Unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavka 1. KZ/11, a ne obilježja kaznenog djela iz članka 326. stavka 2. KZ/11 kako mu je optužnicom stavljeno na teret.

14. Ubrojivost optuženika tijekom postupka nijednim provedenim dokazom nije dovedena u pitanje, dok iz činjenice priznanja optuženika počinjenja terećenog kaznenog djela jasnim proizlazi njegova izravna namjera u odnosu na isto, a sasvim je razvidno da mu nije mogla ostati nepoznata pravna zabranjenost njegova postupanja.

15. Optuženik je, dakle, svojom skrivljenom i protupravnom radnjom ostvario sva bitna zakonska obilježja kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. KZ/11, za koje djelo je i proglašen krivim.

16. Za kazneno djelo iz članka 326. stavak 1. KZ/11 propisana je kazna zatvora od 1 (jedne) do 8 (osam) godina.

17. Prilikom izbora vrste i mjere kazne vijeće je vodilo računa o tome da je svrha kažnjavanja izraziti optuženiku društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, zatim odvratiti ga od činjenja novih kaznenih djela, no i omogućiti mu ponovno uključivanje u društvo. Nadalje, svrha kažnjavanja je kod građana održati povjerenje u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, jačati svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela te o pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja i na taj način utjecati na građane da ne čine kaznena djela.

18. Razmatrajući stupanj krivnje kao okolnost važnu za odmjeravanje kazne vijeće je utvrdilo da je optuženik u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio potpuno ubrojivi, da je postupao s izravnom namjerom te da je bio svjestan pravne zabranjenosti svog postupanja, iz čega proizlazi da je postupao s krivnjom najvišeg stupnja.

19. Olakotnim je vijeće optuženome AŽ vrednovalo činjenicu priznanja počinjenja kaznenog djela u svim stadijima kaznenog postupka što je pridonijelo skraćivanju trajanja postupka i smanjenju troškova, kao i njegovo izraženo žaljenje i kajanje zbog počinjenog, iz čega proizlazi da je optuženik vlastito ponašanje spoznao kao društveno i moralno neprihvatljivo te njegovu lošu materijalnu situaciju kao odlučujući motiv počinjenja kaznenog djela kao i prethodnu kaznenu neosuđivanost iz čega proizlazi da je njegov prethodni život bio usklađen s društvenim i pravnim pravilima.

20. Otegotnih okolnosti vijeće nije našlo.

21. Odlučujući u smislu odredbe članka 47. KZ/11 o vrsti i visini kazni, koju je prema optuženome trebalo primijeniti, imajući u vidu zakonsku svrhu kažnjavanja, vijeće je uzelo u obzir sve okolnosti koje utječu na to da kazna bude lakša ili teža tako da je vijeće optuženoga AŽ za kazneno djelo protiv javnog reda - protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske Unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma - opisano u članku 326. stavku 1. KZ/11 osudilo na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedna) godina i 8 (mjeseci) mjeseci pa mu je na temelju članka 57. KZ/11 izreklo djelomičnu uvjetnu osudu na način da neuvjetovani dio kazne zatvora iznosi 8 (osam) mjeseci, a preostalih 1 (jedna) godina uvjetovanog dijela kazne se neće izvršiti ako optuženik u roku 3 (tri) godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. S obzirom da je optuženik relativno mlada osoba, kazneno neosuđivan, bez životnog iskustva, a odmah po uhićenju priznaje počinjenje kaznenog djela, detaljno opisuje svoje radnje, izražava iskreno kajanje, vijeće je cijenilo da kod optuženika postoji visok stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne neće ubuduće činiti kaznena djela zbog čega mu je izreklo djelomičnu uvjetnu osudu.

22. Mišljenje je vijeća da će se izrečenom kaznom zatvora izraziti društvena osuda zbog počinjenja ovog kaznenog djela i tako ojačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja, a osobito na sve druge da ne čine kaznena djela, a čime se u potpunosti ostvaruju specijalno preventivna i generalno preventivna svrha kažnjavanja propisane člankom 41. KZ/11.

23. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme oduzimanja slobode počevši od dana 28. siječnja 2026. u 22:00 sati kada je uhićen pa nadalje.

24. Vijeće je na temelju članka 79. KZ/11 od optuženika trajno oduzelo mobilni uređaj „iPhone“, IMEI brojeva: [IMEI broj], sa pripadajućom SIM karticom pozivnog broja [broj SIM kartice], privremeno oduzet uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave brodsko-posavske, Postaje granične policije Stara Gradiška broj: 00332107 od 29. siječnja 2026. i dodijelilo ga Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske jer je naveden mobilni uređaj uporabljen za počinjenje kaznenog djela.

25. Vijeće je optuženika na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08, u cijelosti oslobodilo obveze snošenja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 6. ZKP/08 te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja uvažavajući činjenicu da je upravo loša financijska situacija i opterećenost kreditom bila motiv optuženiku za počinjenje ovog kaznenog djela pa bi plaćanjem troškova kaznenog postupka bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje optuženika i njegova materijalna egzistencija.

26. Slijedom navedenog, odlučeno kao u izreci presude.

Slavonski Brod, 19. lipanj 2026.

Predsjednica vijeća

Gordana Mahovac

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi pismeno u 4 (četiri) istovjetna primjerka putem ovoga suda na Županijski sud.

O tome obavijest:

1. ODO Slavonski Brod na KO-DO-144/2026

2. Optuženi IŽ nakon prijevoda

3. Braniteljica Sanja Conjar