K-983/2024-14

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

S P L I T

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Marini Pavić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Maje Brnada kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv optuženika Ante Juroša, zbog kaznenog djela iz članka 236. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, dalje: KZ/11), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu pod poslovnim brojem KO-DO- 320/2024 od 3. travnja 2024., nakon javno održane rasprave dana 5. svibnja 2026. i 16. lipnja 2026. u nazočnosti optuženika Ante Juroša, i zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Splitu, FS, dana 19. lipnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

OPTUŽENIK: ANTE JUROŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin pok. F i I, djevojački D, rođen **.**.1982. u [adresa],  s  prebivalištem  u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, ekonomist sa završenom srednjom školom, oženjen, otac dvoje djece, nezaposlen, bez primanja, lošeg imovnog stanja, osuđivan

k r i v j e :

I. što je tijekom listopada 2018. u mjestu Slatine, u nakani da se neosnovano materijalno okoristi, zatražio od IS da mu pozajmi novac, pri čemu mu je znajući da mu novac neće vratiti lažno predočio da će to učiniti do 10. rujna 2019., što mu je IS povjerovao i u najmanje dva navrata mu dao novčani iznos od 1.500,00 EUR-a i 2.000,00 EUR-a, koji novac je Ante Juroš uzeo, ali ga do današnjeg dana nije vratio, oštetivši ga time za novčani iznos od ukupno 3.500,00 EUR-a,

dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist, doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini,

II. čime je počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevara – djelo opisano i kažnjivo u članku 236. stavak 1. KZ/11.

III. Stoga se, na temelju članka 236. stavak 1. KZ/11, optuženik Ante Juroš

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

IV. Na temelju članka 158. stavak 1. i 2. ZKP/08 djelomično se dosuđuje imovinsko pravni zahtjev oštećeniku IS u iznosu od 3.500,00 (tritisućepetsto) EUR-a a koji iznos je optuženik dužan oštećeniku isplatiti u roku od 6 (šest) mjeseci po pravomoćnosti ove presude, dok se oštećenik IS za više zatraženi iznos od 400,00 EUR-a upućuje u parnicu.

V. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi sa člankom 145. stavak 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11,121/11, 91/12 - Odluka i Rješenje USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 82/22., 36/24., 72/25., 13/26, dalje: ZKP/08) nalaže se optuženiku Anti Jurošu u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti presude, podmiriti troškove kaznenog postupka u iznosu od 200,00 (dvjesto) EUR-a, koji predstavlja paušalni iznos.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je pred ovim sudom optužnicu pod poslovnim brojem KO-DO-320/2024 od 3. travnja 2024., protiv optuženika Ante Juroša zbog kaznenog djela protiv imovine – prijevara – djelo opisano i kažnjivo u članku 236. stavak 1. KZ/11.

2. Pozvan da se u smislu članka 416. ZKP/08 izjasni o tome kakav stav zauzima prema optužnici optuženik je na raspravi održanoj 5. svibnja 2026. izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret optužbom.

3. Sukladno članku 417. a stavak 5. ZKP/08 optuženik je svoju obranu odlučio iznijeti na početku dokaznog postupka i nije odgovarao na pitanja.

4. U dokaznom postupku u svojstvu svjedoka ispitan je oštećenik-žrtva IS.

4.1. Nadalje, sukladno odredbi članka 430. u svezi članka 329. ZKP/08 u dokazne svrhe pročitane su i pregledane preslike izjava koje je priložio oštećenik sa potpisom Ante Juroša (list 17-18 spisa) kao i preslika dokumentacije koju je oštećenik predao na raspravi.

4.2. Kako nije bilo daljnjih prijedloga za nadopunu dokaznog postupka, kao ni primjedbi na provedeni dokazni postupak, na kraju je pregledan izvadak iz kaznene evidencije za optuženika (list 95 spisa).

5. Iznoseći svoju obranu na raspravi optuženik je negirao da bi počinio kazneno djelo navodeći da je sramota što ga je IS prijavio, a on je oštećeniku učinio toliko usluga i nije mu ih naplatio. Kazao je da je bio zaposlen u "Optima telekomu" te je jedno vrijeme posao obavljao na predjelu Čiova gdje je upoznao oštećenika, ali i njegovog sina i njegovu kćer. Nažalost od ranije je imao velikih problema sa kockom, lihvari su dolazili na njegova vrata, ali je srećom iz svega toga izašao i vratio sva dugovanja. Ispričao je da može navesti imena oko 30 osoba od kojih je pozajmio novac i kojima je uredno vratio sve pozajmice. Ovo je istaknuo samo kako bi prikazao da je ova kaznena prijava od oštećenika neutemeljena. Naime točno je da je od oštećnika bio pozajmio jedan novčani iznos, ali je bio svakodnevno u kontaktu sa oštećenikom i pomalo mu je vraćao to dugovanje tako da više nikakvo dugovanje nema prema oštećeniku. Prisjeća se da mu je zasigurno jedne prigode vratio 600,00 EUR-a, jedne prigode 700,00 EUR-a, potom ponovno 800,00 EUR-a i tako još nekoliko puta pa je siguran da mu je vratio i više od onog novčanog iznosa kojeg mu je pozajmio. Zna da je jednu uplatu izvršio na njegov tekući račun i to se može provjeriti. Oštećenik da inače iznajmljuje apartmane te je upravo preko njegovih poznanstava oštećenik dobio internet u tim apartmanima, štoviše oštećenik mu je ispričao kako mu je zbog priključka interneta koji mu je omogućio optuženik cijena apartmana porasla za 15-20 EUR-a po danu, odnosno rekao mu je da zbog priključka interneta dnevno zarađuje više od 100,00 EUR-a nego inače. Ovo želi kazati kako bi se vidjelo da je oštećeniku činio usluge i nikada ih nije naplatio. Dogodilo se to da je oštećenik izvan sezone internet trebao staviti u stanje mirovanja, ali on to nije učinio pa mu je zbog toga došlo preko 10.000,00 kuna penala, a optuženik mu je čak i to sredio. Nadalje, unuku od oštećenika je sredio da ide na razgovor za posao, a oštećnikova kći ga je također zvala na telefon. Oštećeniku se uvijek javljao na mobitel, čak ga je nakon svega pitao je li mu išta ostao dužan, a on mu je kazao da nije, ali da ga supruga tuče i da mu ona stvara problem pa da zbog toga od njega potražuje kamate na ovaj novčani iznos. I tada je oštećeniku kazao kako to nije njegov problem. Pojasnio je kako je njegov broj mobitela uvijek isti a oštećenik je promijenio svoj broj mobitela, i kada bi se zatražili izlisti njegovog broja mobitela vidjelo bi se da su uredno kontaktirali. Čak ga je zvao i na fiksni broj telefona na koji se on nije javljao. Zna da mu je jednom napisao i jedan prigovor kada je oštećenik imao problema sa susjedom koji je pristupao na njegovu nekretninu. Stoga nije točno ovo što je oštećenik prijavio, optuženik mu nije dužan nikakav novac, štoviše vratio mu je i više od onog što je on njemu pozajmio. Ova uplata na njegov tekući račun je zasigurno bila prije više od četiri ili pet godina.

5.1. Pregledan je zapisnik o ispitivanju osumnjičenika Ante Juroša u Policijskoj upravi zagrebačkoj, IV. Policijskoj postaji Zagreb od 12. rujna 2023. zajedno sa DVD snimkom o ispitivanju osumnjičenika Ante Juroša (list 5-8 spisa).

6. Ispitan sukladno članku 208.a ZKP/08 optuženik je iskoristio svoje zakonsko pravo i branio se šutnjom.

7. Po provedenom dokaznom postupku sud je, analizirajući svaki dokaz zasebno te ga dovodeći u vezu s drugim dokazima, utvrdio da je optuženik počinio kazneno djelo prijevare iz članka 236. stavak 1. KZ/11, na način kako je to činjenično i pravno opisano te označeno u izreci ove presude.

8. S obzirom da je optuženik negirao počinjenje utuženog kaznenog djela, kao sporno u postupku valjalo je raspraviti i utvrditi koliki je to novčani iznos oštećenik predao optuženiku, je li optuženik vratio novac odnosno je li postupao s prijevarnom namjerom prilikom uzimanja novca i onda ga zadržao za sebe.

9. Iz navoda obrane optuženika proizlazi da isti nije sporio da je od oštećenika uzeo novčani iznos ali budući isti nije htio odgovarati na pitanja suda, nije se izjasnio koliki je to novčani iznos bio.

10. Ispitan u svojstvu oštećenika IS je na raspravi kazao kako je optuženika Antu Juroša upoznao preko svog sina DS zato što je Ante tada radio kao agent prodaje u društvu „Optima telekom“, radio je na prodaji za telekomunikacije. Ne može se sjetiti je li optuženik radio i internet priključke. Svakako upoznao ga je u mjestu Slatine gdje inače i živi, prethodno je DS sklopio jedan pretplatnički ugovor sa „Optima telekomom“ i to posredstvom optuženika. I oštećenik je odlučio zasnovati pretplatnički ugovor za korištenje usluga „Optima telekoma“ i to je bila pretplata za televiziju. Sve ovo je dogovarao sa optuženim. Oštećenik se nije mogao sjetiti je li optuženik eventualno za njegove apartmane radio neke internet priključke. Koliko se može sjetiti njegovi apartmani tijekom 2018. kada je upoznao optuženika nisu imali priključak za internet, ali nije sasvim siguran. Optuženik mu je u jednom trenutku kazao kako njegovo dijete, sin mora ići na neke operacije u Koln, te je zatražio da mu pozajmi novac za te operacije, a kako je oštećenik jako osjetljiv kada su djeca u pitanju, odlučio mu je pozajmiti novac koji je tražio. Misli da je on tada iskoristio ovu situaciju što ga je upoznao prilikom korištenja usluga „Optima telekoma“. Optuženik je u to vrijeme koristio dva broja mobitela. Misli da je optuženiku u tri navrata dao novčane iznose, to je bilo na ruke u mjestu Slatine u kući oštećenika, a on danas ima dvije potvrde koje o tome govore i to potvrdu da mu je pozajmio iznose od 1.500,00 EUR-a te 2.000,00 EUR-a. Ne može se sjetiti što je bilo sa trećom potvrdom. Nakon ovoga što mu je predao, optuženik je još jednom dolazio do njega i tražio da mu pozajmi još novca, ali je oštećenik tada već čuo da ne postoji nikakva operacija i da mu novac nije potreban radi djeteta, nego je čuo da mu je novac potreban za kupnju nekog stana u [adresa]. Oštećenik je to čuo od jedne optuženikove rođakinje koja živi u [adresa]. Optuženik mu do danas nije vratio ništa od novčanih iznosa koje mu je pozajmio.

10.1. Na upit suda je li optuženik njemu ikada činio neke usluge bez naplate u smislu omogućavanja priključka interneta u njegovim apartmanima, oštećenik je odgovorio da se on danas toga doista ne sjeća. Vjerovao je da će mu optuženik vratiti novac ali to se nije dogodilo. Optuženik nikada nije izvršio uplatu na njegov tekući račun.

10.2. Kada je oštećeniku sukladno članku 426. ZKP/08 predočen iskaz koji je dao pred policijskim istražiteljem dana 16. studenog 2023., odgovorio je kako ostaje kod tog svog iskaza i kako je govorio istinu. Posebno upitan je li potražuje imovinskopravni zahtjev i u kojem iznosu s obzirom da je prilikom ranijeg ispitivanja naveo da je oštećen za 3.900,00 EUR-a, oštećenik je kazao kako se s obzirom na protek vremena ne može točno sjetiti je li bio oštećen za iznos od 3.900,00 EUR-a ili pak za 3.500,00 EUR-a o čemu ima i potvrde. Svakako traži da mu optuženik vrati njegov novac.

10.3. Na upit optuženika jesu li se kasnije vidjeli u mjestu Arbanija i razgovarali o novcu, oštećenik je naveo da se ne može sjetiti. Na daljnje pitanje optuženika je li tijekom 2018. odnosno u vrijeme kada su se upoznali i sve dogovarali tome bila prisutna i supruga od oštećenika, oštećenik je kazao kako se danas toga ne može sjetiti a njegova supruga je inače starije životne dobi i bolesna. Na daljnji upit je li on oštećeniku ikada pomagao u smislu da mu je poslao jednog geodeta radi rješavanja problema sa susjedom, oštećenik je odgovorio kako se ne može toga sjetiti, ali da on ima drugog geodeta. Na daljnji upit optuženika na čiju inicijativu su potpisane ove potvrde o kojima je govorio i tko ih je napisao, oštećenik je odgovorio kako ih je doista napisao sam optuženik i to na vlastitu inicijativu kada je preuzimao novac i to je sve bilo nekako "na brzinu".

11. Ocjenjujući dokaznu snagu i vjerodostojnost iskaza oštećenika IS sud smatra da isti vrlo uvjerljivo iskazuje o tome kako je upoznao optuženika, kako je došlo do toga da mu pozajmi novac i zašto je povjerovao optuženiku. S druge strane obranu optuženika sud je ocijenio nevjerodostojnom i usmjerenom isključivo izbjegavanju svoje kaznene odgovornosti.

12. Naime, sud je posebnu pažnju posvetio procjeni iskaza ispitanog oštećenika žrtve IS kojeg je sud ocijenio kao vjerodostojan, argumentiran i stvarno proživljen jer opisuje sve odlučne činjenice vezane za ponašanje optuženika Ante Juroša, a njegov iskaz je u suglasju sa materijalnom dokumentacijom u spisu a koju optuženik nije ni osporavao. Oštećenik je iskazivao kako je optuženika upoznao zato što je sklopio ugovor s jednim telekomunikacijskim operaterom kod kojeg je optuženik bio zaposlen i kako ga je optuženik onda upitao da mu pozajmi novac radi operacije djeteta. Oštećenik je kazao da je zbog osjetljivosti na djecu optuženiku pozajmio novac i to misli u tri navrata o čemu mu je optuženik sastavio i potpisao potvrde, no do danas mu novac nije vratio. Kazao je kako ga je čak i kasnije tražio još novca ali je oštećenik tada već shvatio da nikakve operacije djeteta nema. Oštećenik je osoba starije životne dobi (rođen 1943.) i sasvim je logično i očekivano kako se zbog proteka vremena i dobi u kojoj se nalazi ne može sjetiti svih detalja, ali ono u čemu je potpuno jasan i uvjerljiv, i to kako pred sudom tako i u ranijem iskazu pred policijskim istražiteljem, koji je u bitnom jednak onome pred sudom, jest upravo to što mu je optuženik lažno prikazao da mu je novac potreban radi operacije djeteta. Optuženik pak želi prikazati kako je on oštećeniku vratio cjelokupni dugovani iznos, pa i više od toga, ali pritom ne pruža nikakav materijalni dokaz, a s obzirom da je u obrani naveo kako je jednu uplatu izvršio putem tekućeg računa, onda bi bilo sasvim očekivano da to takve potvrde može lako i doći. Stoga sud smatra da je njegova obrana nevjerodostojna, jer bi u suprotnom imao o tome materijalni trag, pa čak bi bilo očekivano da od oštećenika traži potpisivanje potvrde o tome da je novac primio. Dakle, očito je da se takvo što nikada nije ni dogodilo. Nadalje optuženik navodi da je on taj na čiju je inicijativu potpisana potvrda o predaju novca, a sud smatra da je to upravo bio način da lakše uvjeri oštećenika da će mu novac vratiti a unaprijed je odlučio da tako ne postupi. Oštećenik je inače osoba starije životne dobi kojoj je optuženik pristupio vrlo smišljeno jer mu je najprije došao radi telekomunikacijskih usluga a onda od njega tražio novac. Sve su to bile okolnosti da mu oštećenik povjeruje i potom preda novac. Stoga, respektirajući ovakav iskaz oštećenika koji je u suglasju s drugim provedenim dokazima u vidu potvrda o predaji novca, sud vjeruje da je oštećenik predao novac optuženiku vjerujući da mu novac treba radi bolesti djeteta i da će mu novac vratiti, a da se to do današnjeg dana nije dogodilo. Navodi optuženikove obrane o tome je li on oštećeniku radio neke usluge a čega se oštećenik nije mogao sjetiti, sudu su bile sasvim nevažne, jer takve usluge nisu bile predmet njihovog dogovora oko novca, a oštećenik je novac dao isključivo jer je vjerovao da novac ide za liječenje djeteta.

13. Stoga je nakon provedenog dokaznog postupka utvrđeno kako je optuženik tijekom listopada 2028. u mjestu Slatine, u nakani da se neosnovano materijalno okoristi, zatražio od IS da mu pozajmi novac, pri čemu mu je znajući da mu novac neće vratiti lažno predočio da će to učiniti do 10. rujna 2019., što mu je IS povjerovao i u tri navrata mu dao novčani iznos od 1.500,00 EUR-a i 2.000,00 EUR-a, koji novac je Ante Juroš uzeo, ali ga do današnjeg dana nije vratio, oštetivši ga time za novčani iznos od ukupno 3.500,00 EUR-a.

14. Sud je precizirao činjenični opis kaznenog djela na način da je iz istog ispustio dio da je oštećenik predao optuženiku i iznos od 400,00 EUR-a a sve iz razloga što oštećenik nije pouzdano mogao potvrditi da je optuženiku dao i taj novčani iznos u trećem navratu, a pritom je od potvrda imao samo dvije koje govore o pozajmicama od 2.000,00 EUR-a i 1.500,00 EUR-a. Ovakvom korekcijom sud nije prekoračio optužbu već je postupio u korist optuženika smanjujući kriminalnu količinu.

15. S obzirom na potrebiti oblik krivnje zaključuje se kako je optuženik kritične prigode postupao s izravnom namjerom, bio je svjestan protupravnosti svog postupanja inkriminirane prigode, što znači da je u cijelosti bio svjestan svog učina i htio njegovo počinjenje. Očito je da je on svjestan nedopuštenosti ovakvih radnji, ovo počinio upravo s ciljem da se neosnovano materijalno okoristi.

16. Stoga je optuženik Ante Juroš kriv zbog počinjenja kaznenog djela opisanog u izreci.

17. Ubrojivost optuženika tijekom postupka nije bila dovedena u pitanje, pa stoga sud uzima da je on u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv. Nakon provedenog dokaznog postupka, sud na strani optuženika nije našao nijedan ispričavajući razlog.

18. Na optuženika je primijenjen materijalni zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela Kazneni zakon - „Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, s obzirom da kasnije izmjene Kaznenog zakona za njega nisu blaže.

19. Nakon ovako utvrđene krivnje i protupravnog ponašanja optuženika, valjalo odlučiti o primjerenoj vrsti i visini kaznenopravne sankcije koja će biti primjerena svim okolnostima počinjenog kaznenog djela, osobnosti optuženika, a pri tome opet voditi računa da se izabranom sankcijom ostvari i svrha određena člankom 41. KZ/11.

20. Prilikom odlučivanja o izboru, vrsti i mjeri kaznenopravne sankcije, sud je optuženiku olakotnim cijenio korektno držanje pred sudom.

21. S druge strane, optuženiku je u otegotnom smislu valorizirana njegova kaznena osuđivanost. Naime, isti je presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-2121/2019-3 od 15. siječnja 2020., koja je postala pravomoćna 4. veljače 2020., osuđen zbog kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavak 1. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci uvjetno na 3 godine, te presudom Općinskog suda u Metkoviću broj K-216/2019 od 15. rujna 2020. koja je postala pravomoćna 12. listopada 2021. zbog kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavak 1. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci uvjetno na 2 godine. Navedeno ukazuje na njegovu upornost u protupravnom ponašanju.

22. Uzimajući u obzir sve gore navedene okolnosti, stupanj krivnje, kao i visinu propisane kazne za počinjeno kazneno djelo, sud smatra da se svrha kažnjavanja u odnosu na optuženika može postići izricanjem samo kazne zatvora.

22.1. Stoga je optuženik na temelju članka 236. stavak 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

22.2. Ovako izrečenu sankciju, sud smatra primjerenom kako počinjenom kaznenom djelu, tako i osobi optuženika, te je sud ocijenio da se s obzirom na način počinjenja ovog kaznenog djela ovakvom kaznenopravnom sankcijom može postići svrha kažnjavanja propisana zakonom. Dakle, ocjena je suda da će upravo izrečena kazna zatvora postići svrhu kažnjavanja, odnosno utjecati na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela, utjecati na druge da ne čine kaznena djela kroz svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, a izraziti će i primjerenu društvenu osudu i prijekor zbog učinjenih kaznenih djela.

23. Sud je nadalje na temelju članka 158. stavak 1. i 2. ZKP/08 naložio optuženiku Anti Jurošu, na ime imovinskopravnog zahtjeva isplatiti oštećeniku IS iznos od 3.500,00 (tritisućepetsto) EUR-a, u roku 6 (šest) mjeseci od dana pravomoćnosti presude, dok je oštećenik za više zatraženi iznos upućen u parnicu.

24. Konačno kako je optuženik proglašen krivim, sud ga je na temelju članka 148. stavka 1. u vezi sa člankom 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08 obvezao naknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 200,00 (dvjesto) EUR-a koji predstavlja paušalni iznos, sve u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti presude, a sve uzimajući u obzir da je optuženik radno sposobna osoba i da plaćanjem ovih troškova neće biti dovedena u pitanje njegova egzistencija.

U Splitu, 19. lipnja 2026.

SUDAC:

Marina Pavić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od trenutka primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u dovoljnom broju primjeraka ovom sudu, a o njoj odlučuje županijski sud.

- optuženiku Anti Jurošu,

- ODO-u Split,

- oštećeniku IS,

- u spis