Poslovni broj: Us I-2225/2025-7
Republika Hrvatska
Upravni sud u Splitu
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Anđeli Becka, te Tamari Taraš, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja NĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Darko Varnica, odvjetnik u Kaštel Kambelovcu, Cesta dr. Franje Tuđmana 632, protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Republike Hrvatske, Uprava za poljoprivredno zemljište, biljnu proizvodnju i tržište, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 76767369197, radi utvrđivanja naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta, nakon javne rasprave zaključene 20. svibnja 2026. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, te bez prisutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 19. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Republike Hrvatske, Uprava za poljoprivredno zemljište, biljnu proizvodnju i tržište, KLASA: UP/II-320-02/23-21/71, URBROJ: 525-06/195-25-2 od 13. lipnja 2025. te se predmet vraća tuženiku na ponovni postupak, koji je dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjem i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove presude.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-320-02/23-21/71, URBROJ: 525- 06/195-25-2 od 13. lipnja 2025. odbijena je žalba NĆ, ovdje tužitelja, izjavljena protiv rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za gospodarstvo, EU fondove i poljoprivredu u Kaštel Sućurcu, KLASA: UP/I-320-02/23- 0302/0009, URBROJ: 2181/1-05-01/15-23-0001 od 28. lipnja 2023., kojim je tužitelju, kao investitoru izgradnje građevine stambeno-poslovne namjene, izgrađene na poljoprivrednom zemljištu na k. č. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], katastarske kulture oranica, za ukupnu površinu čestice od 550 m2, određena visina naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u građevinsko u iznosu od 3.916,14 eura (po fiksnom tečaju konverzije: 1 EUR=7,53450 kn).
2. Pravodobno podnesenom tužbom, koja je kod ovog suda zaprimljena pod gornjim poslovnim brojem 9. rujna 2025, tužitelj pobija osporeno rješenje tuženika zbog pogrešne primjene zakona, te zbog nepotpuno i nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja. U bitnom ističe kako je na žalbene navode da je vrijednost previsoko procijenjena uz žalbu priložio rješenje Ministarstva financija, Porezna uprava, Područni ured Dalmacija, Ispostava Trogir, KLASA: UP/I-410-20/2017-001/00449, URBROJ: 513-007-29-10-2017-0002 od 31. svibnja 2017., kojim je porezna osnovica za čest. zem. [katastarska čestica] površine 532 m2 k. o. [katastarska općina], položenu unutar granica građevinskog područja utvrđena u visini od 527.077,04 kn, odnosno 69.959,78 eura, za razliku od 156.645,50 eura (1.180.167,197 kn) utvrđenih pobijanim rješenjem, te rješenje Ministarstva financija, Porezna uprava, Područni ured Split, Ispostava Kaštela, KLASA: UP/I-410-20/2012-001/00931, URBROJ: 513-007-17-03/2013-0005 od 16. siječnja 2013., kojim rješenjem je tržišna vrijednost upravo predmetne nekretnine (k. č. [katastarska čestica] u površini od 550 m2) u vrijeme stjecanja tužitelja utvrđena u iznosu od 582.890,00 kn (77.367,93 eura). Međutim, tuženik kako je u obrazloženju rješenja istaknuo kako se kod poreznog rješenja primjenjuje Opći porezni zakon, a u predmetnom postupku Zakon o poljoprivrednom zemljištu. Prema priloženim rješenjima porezne uprave kako je jasno da je stvarna vrijednost predmetne nekretnine obzirom na položaj i površinu znatno manja u odnosu na onu utvrđenu rješenjem tuženika, te ističe kako je nejasno na koji način je prvostupanjsko tijelo, a posljedično i tuženik utvrdio tržišnu vrijednost od 156.645,50 eura, odnosno 1.180.167,197 kuna, koja kako je znatno viša od tržišne vrijednosti. Poziva se na odredbu članka 65. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09, dalje ZUP), kojom je propisano da kada je za utvrđivanje ili ocjenu određene činjenice koja je bitna za rješavanje upravne stvari potrebno posebno stručno znanje kojim službena osoba ne raspolaže, dokaz se može izvesti vještačenjem. Stoga je mišljenja kako je tuženik po žalbi tužitelja mogao provesti postupak procjene vrijednosti po ovlaštenom vještaku, a na što ga ne sprječavaju odredbe Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Ujedno, ističe kako Porezna nije navela niti jedan relevantan podatak temeljem čega bi se moglo zaključiti da je tržišna cijena poljoprivrednog zemljišta upravo ona utvrđena prvostupanjskim rješenjem, niti je navela usporedne podatke o kretanju cijena poljoprivrednog zemljišta u vrijeme nastanka obveze na području na kojem se predmetno zemljište nalazi, odnosno ti podaci nisu prezentirani tužitelju na uvid, niti je tuženik obrazložio takvu cijenu, dok iz svega navedenog nedvojbeno proizlazi kako je jednokratna naknada za promjenu namjene zemljišta trebala biti određena u nižem iznosu od onoga utvrđenog pobijanim rješenjem. Nadalje, ističe kako prvostupanjsko rješenje nije donijeto i dostavljeno u zakonskim rokovima, koji su prekluzivni, a ne instruktivni kako to tumači tuženik, te čijim propuštanjem dolazi do gubitka prava. Smatra kako se kod određivanja naknade za poljoprivredno zemljište primjenjuje jednogodišnji zastarni rok, koji je u konkretnom slučaju protekao, pa je u odnosu na predmetno potraživanje nastupila zastara. Zaključno, prigovara kako obrazloženje osporenog rješenja nije sastavljeno u skladu s odredbom članka 98. stavak 5. ZUP-a, kako mu nije omogućeno izjašnjavanje u predmetnom upravnom postupku, te je mišljenja kako je u upravnom postupku trebalo provesti ispitni postupak. Tužbenim zahtjevom predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika, te potražuje trošak upravnog spora.
3. U odgovoru na tužbu tuženik ističe kako ostaje pri navodima iznijetim u osporenom rješenju.
4. U sporu je održana rasprava 20. svibnja 2026. čime je strankama dana mogućnost da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/2024, dalje ZUS) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnima za rješavanje ove upravne stvari, na koju nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava pozivom na odredbu članka 91. stavak 3. u svezi s odredbom članka 89. stavak 4. ZUS-a održana bez prisutnosti tuženika, kojom prilikom je opunomoćenik tužitelja ustrajao u navodima kako je vrijednost previsoko procijenjena, a na koju okolnost kako je u žalbi priložio porezna rješenja koja znatno odudaraju od tržišne vrijednosti koja je utvrđena u konkretnoj upravnoj stvar i. Nadalje je istaknuo kako tužitelju nisu dostavljeni podaci Porezne uprave, a na temelju kojih je porezna uprava sačinila svoje očitovanje o prosječnoj vrijednosti poljoprivrednog zemljišta unutar građevinskog područja, koji iznos predstavlja osnovicu za izračun naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta, pri čemu je ujedno istaknuo kako bi navedeni iznos bio realan za današnje stanje tržišta nekretnina. Ustrajao je na provođenju vještačenja po vještacima za građevinarstvo i procjenu vrijednosti nekretnina.
5. Opunomoćenik tužitelja je zatražio trošak na ime sastava tužbe i zastupanja na raspravi od 20. svibnja 2026., svaka radnja po 500 bodova (1 bod 2,00 eura), odnosno 2.000,00 eura, što uvećano za vrijednost PDV-a od 25% daje iznos od 2.500,00 eura.
6. U cilju ocijene zakonitosti osporenog rješenja tuženika, tijekom dokaznog postupka sud je pregledao dokumentaciju priloženu u sudskom spisu predmeta, te je pregledana i čitana cjelokupna dokumentacija sadržana u spisu tuženika, koji spis je dostavljen uz odgovor na tužbu.
7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, u skladu s odredbom članka 114. stavak 3. ZUS-a, ovaj sud je ocijenio kako je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.
8. Predmet ovog upravnog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, pri čemu je među strankama sporna visina utvrđene naknade za prenamjenu poljoprivrednog zemljišta. Ujedno tužitelj prigovora kako je rješenje doneseno protekom prekluzivnog roka od 30 dana, kao i da ne nastupila zastara prava na utvrđivanje predmetne naknade.
9. Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi kako je Splitsko-dalmatinska županija, Grad Kaštela, Upravni odjel za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša, Odsjek za izdavanje akata za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnju , dostavila prvostupanjskom tijelu po službenoj dužnosti građevinsku dozvolu KLASA: UP/I-361-03/16-01/000103, URBROJ: 2134/01-07-01/2-16-04 od 9. prosinca 2016., izvršna dana 3. siječnja 2017., kao i rješenje o izmjeni građevinske dozvole KLASA:
UP/I-361-03/16-01/000017, URBROJ: 2134/01-07-01/2-18-0007 od 10. LISTOPADA 2017., pravomoćno 9. studenoga 2018., kojima se tužitelju kao investitoru, dozvoljava gradnja stambeno-poslovne zgrade, na kat. čest. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], unutar obuhvata Prostornog plana uređenja Grada Kaštela i Generalnog urbanističkog plana Grada Kaštela, unutar izgrađenog dijela građevinskog područja naselja, M1 mješovita namjena, pretežito stambena.
10. Što se tiče primjene materijalnog prava, u konkretnom slučaju se primjenjuje Zakon o poljoprivrednom zemljištu ("Narodne novine" broj 39/13 i 48/15), s obzirom da je važio u trenutku nastanka obveze, odnosno u trenutku kada se poljoprivredno zemljište privodi namjeni u sladu s propisima iz oblasti prostornog planiranja izdavanjem konačnog odobrenja za građenje, a koje shvaćanje proizlazi i iz presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Usž-1867/2024-2 od 11. ožujka 2024.
11. Odredbom članka 21. stavak 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, propisano je da se jednokratna naknada za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta zbog umanjenja vrijednosti i površine poljoprivrednog zemljišta kao dobra od interesa za Republiku Hrvatsku (u daljnjem tekstu: naknada) plaća prema površini građevinske čestice utvrđene na temelju izvršnog akta kojim se odobrava građenje, odnosno po primitku potvrde glavnog projekta, odnosno prema površini zemljišta ispod zgrade ozakonjene rješenjem o izvedenom stanju.
12. Odredbom članka 22. stavak 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu propisano je da se za poljoprivredno zemljište koje se nalazi unutar granica građevinskog područja i na kojem je dopuštena gradnja visina naknade određuje se u iznosu od 2,5% tržišne vrijednosti tog zemljišta unutar granica građevinskog područja.
13. Odredbom članka 23. stavak 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, propisano je da rješenje o naknadi donosi nadležni ured državne uprave u županiji ili upravno tijelo Grada Zagreba nadležno za poljoprivredu na temelju podataka nadležne porezne uprave o tržišnoj vrijednosti zemljišta unutar građevinskog područja.
14. Nadalje, prema odredbi članka 3. stavak 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu poljoprivrednim zemljištem u smislu ovoga Zakona se smatraju poljoprivredne površine: oranice, vrtovi, livade, pašnjaci, voćnjaci, maslinici, vinogradi, ribnjaci, trstici i močvare kao i drugo zemljište koje se uz gospodarski opravdane troškove može privesti poljoprivrednoj proizvodnji.
15. Prvenstveno se ističe, a u pogledu prigovora tužitelja kako je nastupila zastara prava na utvrđivanje naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u građevinsko zemljište, kako prema ustaljenoj upravnosudskoj praksi, koju je potvrdio i Ustavni sud u svojoj odluci broj: U-III-5034/19 od 16. lipnja 2021., Zakonom o poljoprivrednom zemljištu ne postoji propisana zabrana za donošenje navedenog rješenja po proteku roka od 30 dana odnosno ne radi se o prekluzivnom roku već o instruktivnom roku pa protekom tog roka ne prestaje pravo i obveza prvostupanjskog tijela donijeti rješenje o naknadi za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta. Navedeno, također proizlazi iz presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-1867/2024-2 od 11. ožujka 2024.
16. Iz spisa predmeta proizlazi kako je u provedenom upravnom postupku utvrđeno kako se kat. čest. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina]-Kambelovac, površine 550 m2, vodi kao poljoprivredno zemljište (oranica), a koja činjenica je razvidna iz prijepisa Posjedovnog lista broj 1336, Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Split, Ispostave za katastar nekretnina Kaštel Sućurac, pa nije sporno kako je tužitelj u obvezi platiti naknadu za prenamjenu poljoprivrednog zemljišta.
17. Međutim, sud za sada ne može otkloniti tužbene prigovore tužitelja na obračun visine predmetne naknade. Naime, visina naknade utvrđena je temeljem dopisa Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave u Kaštelima, u kojem se navodi kako prosječna cijena vrijednosti poljoprivrednog zemljišta unutar građevinskog područja za K. O. [katastarska općina]-Kambelovac za siječanj 2017. iznosi 284,81 eura (2.145,90 kuna/m2), međutim, u dopisu se na navode razlozi za utvrđenje navedenog iznosa, niti usporedni podaci o kretanju cijena zemljišta u vrijeme nastanka obveze na području na kojem se predmetno zemljište nalazi. Također, iz spisa predmeta upravnog postupka ne proizlazi kako bi tužitelj bio upoznat s podacima u evidenciji Porezne uprave na kojima je utemeljen pribavljeni podatak o tržišnoj vrijednosti zemljišta. Stoga sud za sada ne može otkloniti prigovore tužitelja kojima se pobija pravilnost utvrđene tržišne vrijednosti od koje je predmetna naknada određena, pri čemu sud ima u vidu i dokaze priložene uz tužbu, kao privremeno porezno rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Dalmacija, Ispostava Trogir KLASA: UP/I-410-20/2017-001/00449, URBROJ: 513-007-29-10-2017-0002 od 31. svibnja 2017. iz kojeg proizlazi kako je prihvaćena cijena iz Ugovora o kupoprodaji od 18. siječnja 2017. kao tržišna vrijednost nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina]-Kambelovac (susjedna nekretnina), koje zemljište kako se nalazi unutar građevinskog područja, te koja iznosi 990,74 kune (131,49 eura/m2).
18. Ukazuje se i na pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske iz njegove odluke poslovni broj: U-III-3759/2018 od 12. prosinca 2019., kojom su ukinute presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Usž-3762/17-3 od 4. svibnja 2018. i Upravnog suda u Splitu poslovni broj: 15 UsIgr-75/16-9 od 28. lipnja 2017., a u kojim odlukama je bilo zauzeto pogrešno pravno shvaćanje da je naknadu za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u građevinsko zemljište moguće utemeljiti na dopisu Ministarstva financija, Porezne uprave koji ne sadrži niti jedan relevantan podatak na temelju kojeg bi se moglo zaključiti da je tržišna vrijednost zemljišta upravo ta koja se u istom navodi, koji također ne sadrži razloge i obrazloženja za na takav način utvrđenu tržišnu vrijednost zemljišta. Također, iz spisa predmeta ne proizlazi kako bi tužitelj bio upoznat s podacima u evidenciji Porezne uprave na kojima je temeljem pribavljeni podatak o vrijednosti zemljišta.
19. Slijedom iznijetog, sud je ocijenio kako je osporenim rješenjem tuženika povrijeđen zakon na štetu tužitelja. Pri tome je za navesti kako sud, u okviru ovlaštenja iz članka 49. stavak 3. ZUS-a, nije prihvatio prijedlog tužitelja da se radi utvrđivanja tržišne vrijednosti predmetnog zemljišta u ovom sporu provede vještačenje po vještaku za građevinarstvo i procjenu vrijednosti nekretnina, budući da se prema odredbi članka 23. stavak 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu rješenje o naknadi donosi na temelju podataka nadležne ispostave Porezne uprave.
20. Stoga je sud pozivom na odredbu članka 117. stavak 1. ZUS-a poništio osporeno rješenje tuženika, te predmet vratio tuženiku na ponovni postupak, koje tijelo će ponovo odlučiti o žalbi tužitelja, pri čemu je u ponovnom postupku tuženik vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama ovog suda (članak 151. stavak 2. ZUS-a), pa je presuđeno kao pod točkom I. izreke presude.
21. Odredbom članka 144. stavak 1. i 2. ZUS-a propisano je kako troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora, te obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu. Stavkom 3. te zakonske odredbe propisano je kako se vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom.
22. Prema odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako je tuženik izgubio spor u cijelosti, to je u skladu s naprijed navedenim zakonskim odredbama, te Tbr. 27., 46. i 54. Tarife tužitelju priznat kao opravdan i nužan zatraženi i popisani trošak na ime sastava tužbe i zastupanja na raspravi od 20. svibnja 2026. od po 500 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura iznosi 2.000,00 eura , te uvećano za vrijednost PDV od 25% daje iznos od 2.500,00 eura, koliko je i zatraženo u troškovniku. Stoga je odlučeno kao u II. točki izreke, a rok za isplatu naknade troškova je određen sukladno odredbi članka 151. stavak 2. ZUS-a.
U Splitu, 19. lipnja 2026.
S U T K I NJ A
Anđela Becka
Uputa o pravnom lijeku: Protiv točke I. ove presude nije dopuštena žalba. Protiv točke II. (odluke o trošku) je dopuštena žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. NĆ iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Darko Varnica, odvjetnik u Kaštel Kambelovcu, Cesta dr. Franje Tuđmana 632 2. Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Republike Hrvatske, Uprava za poljoprivredno zemljište, biljnu proizvodnju i tržište, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, uz povrat spisa
3. u spis
