Poslovni broj Gž-1661/2025-3
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Tajane Polić, predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o. OIB 43965974818, adresa sjedišta [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Kruno Peronja, odvjetnik u Splitu, Domovinskog rata 10, protiv tuženika ČŠ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi isplate , rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj Povrv- 785/2024-7 od 26. lipnja 2025., 19. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj Povrv-785/2024-7 od 26. lipnja 2025.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I izreke , ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi koje je donio javni bilježnik Željena Biuk sudski broj Ovrv - 17468/2024, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-660/2024, od dana 3. srpnja 2024. godine u dijelu kojim je naloženo ovršeniku (tuženiku) isplatiti ovrhovoditelju (tužitelju) u roku od 8 dana iznos od 1.528,15 eur uvećano za zatezne kamate kao u tom dijelu izreke zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 275,00 eura sa zateznim kamatama kao u tom dijelu izreke.
2. Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP).
3. U žalbi u bitnome tvrdi da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama i da je izostala pravilna ocjena dokaza. Tvrdi da je sadržajem isprava dokazao postojanje tražbine tužitelja prema tuženiku te da je tuženik propustio obavijesti tužitelja o promjenama na mjernom mjestu.Tuženik da je prije evidentiranja bio kupac drugog opskrbljivača i da je prestankom ugovornog odnosa automatski evidentiran u sustavu HEP-a te da HEP Elektra d.o.o. ne raspolaže podacima po osnovi kojih je tuženik evidentiran kao nositelj mjernog mjesta.
4. Predlaže uvaženje žalbe.
5. Odgovor na žalbu nije dostavljen.
6. Žalba nije osnovana.
7. Sud prvog stupnja je utvrdio:
-da tuženik od 2008. godine nije vlasnik ni korisnik poslovnog prostora na adresi [adresa] jer da je isti prodao taj poslovni prostor društvu SMS d.o.o., Split i kupac da se uknjižio vlasnikom predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama,
-da tužitelj isporučenu električnu energiju može naplatiti od potrošača (kupca) koji je s njim u ugovornom odnosu dok tužitelj nije dokazao da bi tuženik bio s njim u ugovornom odnosu iako je obveza opskrbljivača sklopiti ugovor u smislu odredbe čl. 46 Zakona o tržištu električne energije ("Narodne novine" broj 22/13., 95/15. i 102/15., u nastavku: ZTE) te Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom ("Narodne novine" br. 85/15.dalje- Opći uvjeti),
-budući da nije dokazano postojanje ugovornog odnosa dok tuženik nije vlasnik navedene nekretnine od 2008., a nije dokazano ni da bi mu bili dostavljeni navedeni računi utvrdio je da nije obvezan platiti potraživani iznos,
8. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a utvrđeno je da nije počinjena niti jedna od tih povreda zakona. Nije povrijeđena ni odredba članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP- a na koju se poziva tužitelj jer je pobijana presuda nije nerazumljiva ni proturječna i sadrži pravilne razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati.
9. Pravilno je sud prvog stupnja u bitnome primjenom pravila o teretu dokaza odbio zahtjev tužitelja, odnosno ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.
10. S obzirom na sadržaj prigovora tuženika o nedostatku pasivne legitimacije , te činjenicu da tuženik nije vlasnik navedenog poslovnog prostora od 2009. god. tužitelj je u smislu odredbe čl. 7. st. 1. ZPP-a bio dužan dokazati da za mjerno mjesto za koje potražuje naknadu isporučene električne energije (koje je naznačeno u računima po osnovi kojih potražuje isplatu) ima valjano zaključen ugovor o isporuci električne energije za predmetno razdoblje sa ovdje tuženikom. Kako tužitelj to nije dokazao sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave uz odbijanje tužbenog zahtjeva i neodlučni su žalbeni navodi u kojima tužitelj govori da zbog promjene opskrbljivača ne posjeduje predmetni ugovor jer na te okolnosti tijekom prvostupanjskog postupka nije predlagao nikakve dokaze.
11. Naime, u smislu odredbe čl. 3. st. 2. toč. 16. ZTE-a krajnji kupac je onaj kupac koji kupuje električnu energiju za vlastito korištenje koji je sukladno odredbi čl. 61. st. 2. citiranog Zakona dužan plaćati električnu energiju prema ugovorenim i reguliranim uvjetima, a prava i obveze se u skladu sa tom odredbom uređuju ugovorom o opskrbi krajnjeg kupca između svakog opskrbljivača i krajnjeg kupca, dok je odredbom čl. 62. st. 1. propisan sadržaj i sklapanje ugovora o opskrbi krajnjeg kupca koji se detaljnije uređuje Općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom. Odredbom čl. 10. Općih uvjeta propisano je da se ugovorom određuju prava i obveze između opskrbljivača i krajnjeg kupca koji prema odredbi čl. 12. sadrži, uz ostalo, podatke o ugovornim stranama, o važećim iznosima tarifnih stavki i o standardnim uvjetima korištenja usluga, usluge koje pruža opskrbljivač uključujući vrijeme početka i kvalitetu opskrbe, podatke o obračunskom mjernom mjestu, a prema odredbi čl. 70. uslugu je dužan platiti korisnik mreže prema izdanim računima.
12. Na žalbene tvrdnje da tuženik nije obavijestio krajnjeg kupca o promjeni vlasništva treba kazati da u konkretnoj situaciji u kojoj tužitelj nije dokazao postojanje obveznopravnog odnosa na temelju kojeg je tuženik uopće bio korisnik njegovih usluga, isticanje činjenice kako ga tuženik nije obavijestio o promjeni korisnika usluge bez utjecaja je na zakonitost i pravilnost pobijane presude.
13. Pravilno je sud prvog stupnja tuženiku koji je u cijelosti uspio u sporu dosudi troškove postupka u smislu odredbe čl. 154. stavak 1. ZPP -a i to utvrđenje određenim žalbenim tvrdnjama nije ni dovedeno u pitanje.
14. Slijedom navedenog, svi žalbeni navodi su neosnovani te je primjenom odredbe 368. stavka 1. ZPP-a u vezi sa člankom 457. ZPP-a odbijena žalba tužitelja i odlučeno kao u izreci ove presude.
U Rijeci 19. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Tajana Polić: