Poslovni broj Gž-618/2026-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Tajane Polić predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja ŠJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Lipovšćak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Lipovšćak i partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika EOS MATRIX d.o.o., OIB : 76674680107, Horvatova ulica 82, Zagreb, radi ovrhe, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 3613/2024-17 od 26. veljače 2026. 19. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3613/2024-17 od 26. veljače 2026.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I izreke, proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava tužitelja kao ovršenika po osnovi zahtjeva za izravnu naplatu od 8. travnja 2024. godine podnesenog Financijskog agenciji temeljem osnove, zadužnice ovjerene od strane javnog bilježnika Željke Horvat Pernar iz Zagreba, broj ovjere: OV -3812/2003, 27. ožujka 2003. godine. Točkom II izreke naloženo je tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eur.

2. Protiv te presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 165/23 i 146/25-dalje: ZPP).

3. U žalbi tvrdi da pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenica jer u obrazloženju nije navedeno po osnovi kojih propisa je utvrđeno da okončanjem postupka pod posl. br. Ovrpl-847/2008, koji je obustavljen 1922. god. te podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu od 25. siječnja 2021., nije došlo do prekida zastare. Tvrdi da je pokretanjem tih postupaka nastupio prekid zastare, u smislu odredbe čl. 225. ZOO-a. Tvrdi da je predlagao pribavljanje dokaza službenog očitovanja Financijske agencije po postupanju po zadužnici Ov-3811/2003 na okolnosti utvrđenja prekida zastare te da sud nije proveo taj dokazni prijedlog. Nastavno tvrdi i da je desetogodišnji rok zastare jer da je tražbina utvrđena ovršnom ispravom i proizlazi iz Ugovora sastavljenih u formi javnobilježničke isprave dok je zadužnica predana kao sredstvo osiguranja pa da se i na zadužnicu ima primijeniti desetogodišnji zastarni rok.

4. Predlaže uvaženje žalbe.

5. Odgovorom na žalbu nije dostavljen.

6. Žalba nije osnovana.

7. Prvostupanjski je sud utvrdio:

-da je zadužnicu od 26. ožujka 2003. izdana od strane tužitelja radi naplate tražbine prednika tuženika Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. za iznos od 10.098,00 eur s pripadajućom zateznom kamatom kao osiguranje iz Ugovora o [broj kredita] i da tom zadužnicom tužitelj daje suglasnost da se zaplijene svi računi do iznosa navedenog u zadužnici i da se novac s tih računa izravno isplati Hypo Alpe - Adria-Bank d.d., da je na zadužnici naznačeno da ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi te da je na istoj ovjeren potpis ŠJ dana 27. ožujka 2003. po javnom bilježniku Željki Horvat Pernar pod brojem OV-3812/2003,

-da činjenica okončanja postupka izravne naplate zbog ispunjenja uvjeta iz čl. 12. st. 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ne onemogućava ponovno pokretanje postupka izravne naplate te da nije ispunjen žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a u smislu da tuženik kao ovrhovoditelj nije ovlašten na temelju navedene ovršne isprave tražiti ovrhu protiv tužitelja kao ovršenika ,

-da predmetna zadužnica nije javnobilježnički akt, da se radi o privatnoj ispravi na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika zbog čega tražbina iz zadužnice zastarijeva u opći zastarnom rok od pet godina iz odredbe čl. 225. ZOO - a.

-da iz klauzule ovršnosti javnog bilježnika Ilinke Lisonek broj OU-309/07 od 14. veljače 2007. na ugovoru o kreditu, tražbina iz kojega je osigurana zadužnicom , proizlazi da je obveza po tom ugovoru dospjela 5. siječnja 2007,

-da je povodom prijedloga za ovrhu Hypo Alpe Adria Bank d.d. kao ovrhovoditelja, podnesenog na temelju ugovora o [broj kredita] protiv ovdje tužitelja kao ovršenika, doneseno rješenje o ovrsi naslovnog suda poslovni broj Ovrpl-874/08 od 3. ožujka 2008. kojim je određena ovrha na plaći ovršenika te da je rješenjem naslovnog suda poslovni broj Ovrpl-874/2008 od 14. travnja 2022. odbačen prijedlog EOS MATRIXA d.o.o. od 9. svibnja 2019. za promjen om vjerovnika kao nedopušten te je obustavljena ovrha određena ovosudnim rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovrpl-874/2008 od 3. ožujka 2008. i ukinute su sve provedene radnje,

-da je do obustave postupka došlo zbog prijenosa tražbine na treću osobu, iz razloga koji leži na tadašnjem vjerovniku na koji tužitelj nije imao utjecaja zbog čega, u smislu odredbe čl. 242. st. 2. Zakonu o obveznim odnosima (“Narodne novine”, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.:dalje-ZOO) pokretanjem tog ovršnog postupka pod poslovnim brojem Ovrpl-874/2008 nije prekinuta zastara,

-da je zahtjev za izravnu naplatu podnesen Financijskog agenciji dana 25. siječnja 2021. od strane EOS MATRIX d.o.o. kao ovrhovoditelja protiv ŠJ kao ovršenika na temelju zadužnice od 26. ožujka 2003. ovjerene kod javnog bilježnika Željke Horvat Pernar OV-3812/2003 od 27. ožujka 2003.,

-da je zastarjela predmetna tražbina jer da je od dospijeća 5. siječnja 2007. do podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu protekao opći zastrani rok od pet godina, u smislu odredbe čl. 225. ZOO-a, te je ispunjen žalbeni razlog proglašenja ovrhe nedopuštenom propisan odredbom čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17) ranije čl. 46. st. 1. t oč. 11. Ovršnog zakona, ("Narodne novine" broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08:dalje-OZ).

8. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pri tome pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. u vezi članka 365. stavka 2. ZPP -a, ovaj sud nije utvrdio postojanje navedenih bitnih procesnih povreda. Pobijana presuda je razumljiva i neproturječna, sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati. Protivno žalbenim tvrdnjama, sud prvog stupnja naveo je odlučne razloge na kojima temelji utvrđenje o zastari predmetne tražbine kao i razloge zbog kojih ne prihvaća tvrdnju tuženika o prekidu zastare i pozvao se na pravilnu zakonsku odredbu na kojoj temelji to utvrđenje.

9. Nije počinio ni relativno bitnu povredu postupka iz čl. 354. stavak 1. ZPP -a u smislu da je povrijedio odredbu čl. 8. ZPP-a, odnosno da nije pravilno utvrdio činjenicu prekida postupka zbog odbijanja dokaznog prijedloga za pribavljanje dokaza službenog očitovanja Financijske agencije po postupanju po zadužnici Ov- 3811/2003 jer taj dokaz nije odlučan za utvrđenje činjeničnih navoda odgovora na tužbu.

10. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio bitne činjenice i primijenio materijalno pravo kada je usvojio tužbeni zahtjev i to utvrđenje prvostupanjskog suda bitnim žalbenim tvrdnjama nije dovedeno u pitanje.

11. Pravilno je utvrdio da je zastarjela predmetan tražbina jer je od dospijeća 5. siječnja 2007. do podnošenja prvog zahtjeva za izravnu naplatu koji je nesporno podnesen prvi puta 25. siječnja 2021. (tuženik nije osporio tu tvrdnju) protekao opći zastarni rok od pet godina, u smislu odredbe čl. 225. ZOO-a.

12. Nastavno, pravilno je utvrdio sud prvog stupnja da se na tražbinu iz zadužnice kao privatne isprave na kojoj je potpis dužnika ovjeren kod javnog bilježnika (zadužnica je sastavljena 26. rujna 2005. i nije potvrđena (solemnizirana) od javnog bilježnika) primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina, u smislu odredbe čl. 371. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91, 73/91. i 3/94:dalje ZOO/91.) koji se primjenjuje na ovaj predmet s obzirom na vrijeme izdavanja zadužnice (a ne odredbena čl. 225 ZOO/05 na koju se poziva sud prvog stupnja). Pri tome treba kazati da je ovdje tuženik u predmetnom postupku iz kojega je tužitelj upućen na pokretanje ove parnice zahtijevao izravnu naplatu na temelju zadužnice, a ne na temelju ugovoru o kreditu kao javnobilježničkog akta pa je sud prvog stupnja pravilno utvrđivao rok zastare za tražbinu iz zadužnice.

13. Protivno žalbenim tvrdnjama, pravilno je utvrdio i da zastara nije prekinuta podnošenjem prijedloga za ovrhu prednika tuženika Hypo Alpe Adria Bank d.d. kao ovrhovoditelja, podnesenog na temelju ugovora o [broj kredita] protiv ovdje tužitelja kao ovršenika po osnovi kojega je doneseno rješenje o ovrsi suda prvog stupnja poslovni broj Ovrpl-874/08 od 3. ožujka 2008. kojim je određena ovrha na plaći ovršenika. Naime, rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj Ovrpl- 874/2008 od 14. travnja 2022. odbačen je prijedlog EOS MATRIXA d.o.o. od 9. svibnja 2019. za promjenom vjerovnika kao nedopušten i obustavljena je ovrha određena navedenim rješenjem i ukinute su sve provedene radnje uz obrazloženje da se u predmetnom ovršnom postupku više ne može provest i ovrha u odnosu na ovrhovoditelja jer je j isti prenio svoje potraživanje trećoj osobi.

14. Odredbom čl. 241. ZOO-a propisano je da prekid zastarijevanja nastupa podizanjem tužbe i svakom drugom radnjom vjerovnika poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, radi utvrđenja, osiguranja ili ostvarenja potraživanja dok je čl. 242. st. 1. ZOO-a propisana iznimka od načelne odredbe iz čl. 241. ZOO tako da prekid postupka ne nastupa ako vjerovnik odustane od tužbe ili od radnje koju je poduzeo.

15. Iz predmetnog proizlazi da su za prekid zastare odlučni razlozi zbog kojih je došlo do obustave ovršnog postupka (tako i Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-943/17-2 od 10. svibnja 2017.) i na kojoj od stranaka u ovršnom postupku leže razlozi zbog kojih je ovršni postupak obustavljen.

16. Budući da je u navedenom ovršnom postupku pokrenutom po predniku tuženika došlo do ustupa tražbine, razloga koji leži isključivo na ovrhovoditelju i na koji ovršenik ovdje tužitelj nije imao utjecaja, pravilno je utvrdio sud prvog stupnja da vođenjem tog ovršnog postupka nije došlo do prekida zastare sukladno prethodno navedenoj odredbi čl. 242. st. 2. ZOO-a.

17. Pravilno je sud prvog stupnja, primjenom odredbe čl. 154. st.1. ZPP-a, dosudio tužitelju troškove postupka i to utvrđenje bitnim žalbenim tvrdnjama nije ni dovedeno u pitanje.

18. Slijedom navedenog svi žalbeni navodi tuženika su neosnovani te je primjenom odredbe članak 368. stavak 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci presude.

U Rijeci, 19. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Tajana Polić