Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-432/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Dubravke Butković Brljačić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Dragi Borasu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika RTL Hrvatska d.o.o., Zagreb, Krapinska 45, OIB: 07330149920, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-961/2024-32 od 26. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj 19. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-961/2024-32 od 26. rujna 2025. potvrđuje u točki I izreke za iznos od 2.600,00 eura s kamatama, točki II izreke za iznos od 1.087,60 eura s kamatama i točki III izreke.

II Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se citirana presuda u točki I izreke za iznos od 600,00 eura s kamatama(preko iznosa od 2.600,00 eura do iznosa 3.200,00 eura) i točki II izreke za iznos od 621,90 eura s kamatama(preko iznosa od 1.087,60 eura do iznosa od 1.709,50 eura) i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 600,00 eura s kamatama i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 621,90 eura s kamatama.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja tuženik je obvezan isplatiti tužitelju iznos od 3.200,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. rujna 2021. do isplate(točka I izreke), te nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.709,50 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude do isplate(točka II izreke). Odbijen je prijedlog tuženika za naknadom troškova parničnog postupka(točka III izreke).

2. Protiv citirane presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 – dalje ZPP), predlažući da se presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije u cijelosti, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz obvezu naknade parničnog troška.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti prava na duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo i ime, jer da su na potralu tuženika, www.net.hr., dana 30. lipnja 2021. u 09:26 sati pod linkom s naslovom "VELIKA AKCIJA POLICIJE I USKOKA/ u Zagrebu uhićeni glavni ravnatelj HRT-a, "kralj adventa", Bandićev vozač ... Cure informacije o zločinima" napisane grube neistine o tužitelju, te je tužitelj s navedene osnove zatražio novčanu naknadu u visini od 3.200,00 eura s kamatama.

6. U provedenom je postupku utvrđeno nespornim da je tuženik na svom web portalu www.net.hr. 30. lipnja 2021. objavio predmetni članak, iz kojeg se može zaključiti da je tužitelj bio uhapšen kao Bandićev vozač, u sklopu policijske akcije. Nije sporno i da je tuženik objavio ispravak informacije demantirajući prethodnu tvrdnju, prilikom čega se i ispričao tužitelju.

7. Ocjenom provedenih dokaza sud prvog stupnja prihvaća životnim i logično uvjerljivim iskaz tužitelja da nije bio uhapšen. USKOK je naime ujutro došao u njegov stan, pregledavali su papire koji su im bili interesantni, a na onome što su prezentirali tužitelju pisalo je SVJEDOK UU. Nakon što su pregledali što su trebali, otišli su, a tužitelj je nakon toga otišao u bolnicu radi zdravstvenih pregleda nevezanih za konkretni događaj (pregled polipa). Utvrđuje da je tužitelj iskazao i da je bio vozač Ć do 1. siječnja 2020., ali da je ostao sa njim u dobrim odnosima, pa zaključuje da su zbog toga policajci imali interes doći do njega-tužitelja. Utvrđuje da je tužitelj istaknuo i veliku uznemirenost njegove supruge, koja se preplašila da je to što je pisano u tekstu istina, da je to bio strašan šok za njegovu djecu, ima ih četvero, s time da je kćerka koja je u Njemačkoj mislila zbog toga doputovati u Hrvatsku, a tužiteljeva sestra u Kanadi da je također bila uznemirena, iskazujući nevjericu da bi njezin brat(tužitelj) doista bio uhapšen. Šira okolina tužitelja, odnosno kućni prijatelji da su reagirali na način kao da se to stvarno dogodilo, postavljajući pitanja tužiteljevoj djeci, da je bila riječ o vrlo neugodnim situacijama, da su sve informacije objavljene na portalima, televiziji, bile vidljive, da je zbog toga loše spavao, bio kod psihijatra koji mu je ordinirao lijekove za smirenje, a određeni period nije izlazio iz kuće zbog te situacije. Navedeno da je trajalo oko mjesec i pol dana, "kada su se maknuli iz Zagreba"; mislio je da ga ljudi gledaju kada hoda po cesti i pokazuju na njega.

8. Iskazom svjedoka HU, novinara, autora spornog članka, utvrđuje da je imenovani od policije tražio podatak o uhićenju tužitelja u trenutku prije pisanja samoga teksta, ali neslužbenim putem, da je događaj potvrđen od stanovite osobe u policiji koja to nije htjela pisanim putem saopćiti ovom svjedoku, već mu je rečeno usmeno, a zbog toga što je i drugi dio štampe pisao o istoj stvari, imenovani svjedok je povjerovao da je to što je rekao izvor točno. Osobno nije bio nazočan pretrazi kod tužitelja, niti u prostorijama USKOK-a kada su dovodili osobe. Vezano za dopis MUP- a iz 2022.(list 94 spisa), koji je tuženik dostavio u spis predmeta, a u kojem dopisu se navodi: "uvidom u službene evidencije ovog Ministarstva policijski službenici PNUSKOK-a su dana 30. lipnja 2021. proveli naložene dokazne radnje pretrage osobe, doma i dr. prostorija, te pokretne stvari u odnosu na građanina ĆU, OIB: [osobni identifikacijski broj](nisu provodili ispitivanje imenovanog), te su opisana izvješća o provođenju dokaznih radnji proslijeđena USKOK-u i Županijskom sudu u Zagrebu dana 01. srpnja 2021. pod KLASA: NK-215-06/19-04/126, Ur. broj: 511-01-78-21-48 od strane PNUSKOK-a, Službe za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta Rijeka", svjedok da je zaključio kako je navedena informacija koju su imali u trenutku netočna.

9. Slijedom izloženog sud utvrđuje da svjedok HU nije upotrijebio profesionalnu dužnu pažnju prilikom istraživanja istinitosti tvrdnje da li bi tužitelj bio uhapšen, jer se to može zaključiti iz činjenice da nije bio prisutan ispred kuće tužitelja prilikom pretrage njegovog doma, niti pred ovlaštenim tijelima kaznenog progona, u ovom slučaju USKOK-a. Povrh toga, prilikom objave priopćenja USKOK-a da nije obratio dužnu pažnju jer bi jasnom analizom tog teksta mogao zaključiti da se među uhapšenim osobama nije nalazio tužitelj. Pri tome, utvrđuje pravilnom i argumentaciju tužitelja da je iz dopisa USKOK-a od 1. srpnja 2021., analizom godina rođenja uhapšenih osoba, novinar tuženika mogao zaključiti da nije riječ o tužitelju koji je rođen 1953.(list 176 spisa).

10. Slijedom izloženog, sud utvrđuje da je tuženik, brzopleto i bez provjeravanja točnosti informacije, plasirao u javnost tvrdnju da je tužitelj bio uhapšen u sklopu policijske akcije protiv Bandićevih suradnika, što se međutim pokazalo netočnim - tijela gonjenja USKOK-a su doduše posjetila stan tužitelja u cilju prikupljanja odlučnih informacija, a sam tužitelj je pri tome bio tretiran ako svjedok, dakle kao osoba koja moguće raspolaže odlučnim informacijama, a ne kao uhapšenik. Utvrđuje da bi plasiranjem pogrešne informacije svakoj prosječnoj osobi, a sasvim sigurno i tužitelju, bila nanesena znatna šteta u socijalnom krugu ljudi iz njegovog miljea, koji bi zbog iste stekli negativan dojam o tužitelju i tretirali ga posljedično na stigmatizirajući način, a što se prema iskazu tužitelja u konkretnom slučaju i dogodilo, prouzročivši mu znatne neugodnosti među poznatima i u krugu obitelji, kako je tužitelj i opisao. Ova utvrđenja da ne mijenja ni isprava USKOKA koju je dostavio tuženik (list 94 spisa), a kojom to tijelo potvrđuje da je izvršilo pretragu doma i osobe tužitelja, ali da tužitelj nije bio uhapšen.

11. Pri tome sud ne nalazi odlučnim niti da je tužitelj tužio i druge medije koji su objavili ovako netočnu informaciju, jer su mu svi oni zajedno nanijeli znatnu štetu "kaskadnim efektom", proširujući opseg nanesene štete kroz višestruke netočne objave, prilikom čega nisu provjeravali točnost objavljene informacije. Slijedom navedenog, sud utvrđuje da je tuženik - unatoč činjenici da je objavio ispravak i ispričao se, što je pozitivno, ali ne otklanja posljedice nastale štete - odgovoran za nastalu štetu tužitelju u smislu odredbi čl. 21.st. 1., 2. i 4. Zakona o medijima("Narodne novine" broj 59/04, 84/11, 81/13-dalje ZM), kao i u vezi s čl. 1098. i 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje: ZOO) i 223. ZPP-a, te tužitelju s osnove povrede prava osobnosti, duševnog mira, ugleda, časti i dostojanstva, posebno uzimajući u obzir negativan utjecaj teksta na tužitelja i njegovo zdravlje, neugodnosti koje je pretrpio, kao i članovi njegove obitelji, negativne reakcije socijalne okoline tužitelja u svakodnevnom životu i radu, te činjenicu smanjene vrijednosti dosuđenog iznosa uzimajući u obzir opću ekonomsku krizu i galopirajuću inflaciju vezanu uz valutu eur, tužitelju dosuđuje pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 3.200,00 eura. Na navedeni iznos, tužitelju dosuđuje zatezne kamate sukladno odredbi čl. 1103. i čl. 29. ZOO-a.

12. Odluku o parničnom trošku donosi pozivom na odredbe čl. 154. i čl. 155. ZPP-a te Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 148/09 i 126/22- dalje Tarifa).

13. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 354. st. 2. ZPP -a na postojanje apsolutno bitnih povreda postupka, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijane presude bila počinjena neka od navedenih povreda postupka, pa tako ni ona iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, budući da presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama te je istu moguće ispitati.

14. Nije počinjena ni bitna povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 295. st. 2. ZPP-a, odnosno da bi tužitelj neopravdano izostao s ročišta 17. veljače 2025., a da se tuženik tada nije upustio u raspravljanje, pa da je trebalo donijeti rješenje o povlačenju tužbe.

14.1. Naime, iz sadržaja zapisnika suda sa ročišta od 17. veljače 2025., koji predstavlja javnu ispravu razvidno je da je u odnosu na tužitelja utvrđeno da nitko nije pristupio, "neizvjesna dostava", da nije pristupio ni pozvani svjedok HU, za kojeg je punomoćnica tuženika navela da je navodno bolestan, te je sud utvrdio da e - Spis ne radi, tako da ne može provjeriti je li dostava poziva za tužitelja uredna ili nije te je raspravljanje zaključeno donošenjem rješenja: "daljnja odluka pisanim putem, dovršeno u 8,43 sati". Nakon toga, e-komunikacijom istoga dana 17. veljače 2025. u 9,39 sati zaprimljen je podnesak punomoćnika tužitelja u kojem navodi da je u petak 13. veljače 2025. u 14,08 sati nazvao naslov te u kontaktu sa stručnom suradnicom naslova utvrdio da svjedok HU nije zaprimio poziv, a pošto je isti jedini svjedok koji se na ročištu 17. veljače 2025. trebao ispitati, punomoćnik tužitelja je ispričao svoj nedolazak, jer isti dan u 10,00 sati ima ročište u Slavonskom Brodu, te je u prilogu dostavio poziv za ročište kod Županijskog suda u Slavonskom Brodu, kao i ispis poziva prema telefonskom broju Općinskog građanskog suda u Zagrebu 016126666 13. veljače u 14,08 sati. Kako je nakon toga održana rasprava 14. svibnja 2025. na kojoj su stranke raspravljale i na kojoj je saslušan svjedok HU, nije počinjena navedena povreda postupka.

15. Nije počinjena ni bitna povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 299. ZPP-a vezano za dokazni prijedlog tužitelja o dostavi priopćenja USKOK -a, budući da je sud prvog stupnja pravilno, na ročištu održanom 14. svibnja 2025. utvrdio da tužitelj do navedenog ročišta i prije nego li je saslušan svjedok HU nije mogao dostaviti priopćenje USKOK-a o inicijalima osumnjičenih osoba, te koji dokazni prijedlog je punomoćnik tužitelja dostavio podneskom od 21. svibnja 2025.(list 176 spisa).

16. Nadalje, pravilno je sud prvog stupnja ocjenom provedenih dokaza utvrdio da je tuženik odgovoran tužitelju za nastalu štetu u smislu odredbe čl. 21. st. 1., 2. i 4. ZM-a te u vezi s čl. 1098. i čl. 1100. ZOO-a.

17. Odredbom čl. 21. ZM-a propisano je da nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu dužan ju je naknaditi, izuzev u slučajevima propisanim ovim Zakonom(st. 1.). Šteta je umanjenje nečije imovine ili sprječavanje njezina povećanja(materijalna šteta) te nanošenje drugom fizičkog ili psihičkog bola ili straha(nematerijalna šteta)(st.2.). Na utvrđivanje odgovornosti za naknadu štete primjenjuju se propisi o obveznim odnosima, osim ako ovim Zakonom nije drugačije određeno(st.3.). Nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena:

-vjerno izvješće s rasprave na sjednici tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti, te tijela jedinica lokalne i područne(regionalne) samouprave ili na javnom skupu ili je prenesena iz akta tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti ili tijela jedinica lokalne i područne(regionalne) samouprave, a njezin smisao nije promijenjen uredničkom obradom,

-objavljena unutar autoriziranog intervjua,

-utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri,

-fotografija oštećenika snimljena na javnome mjestu ili je fotografija oštećenika snimljena uz njegovo znanje i pristanak radi objavljivanja, a oštećenik nije zabranio objavljivanje, odnosno ograničio pravo autora fotografije radi iskorištavanja dijela,

-točna, a iz okolnosti slučaja proizlazi da je novinar u dobroj vjeri zaključio da se oštećenik slaže sa njezinim objavljivanjem,

-proizašla iz vrijednosnih sudova autora čije je objavljivanje bilo u javnom interesu i ako je ta informacija dana u dobroj vjeri(st.4.). Postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu dokazuje tužitelj, dok postojanje pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti za štetu iz st. 4. ovoga članka dokazuje tuženik(st. 6.).

18. Prema odredbi čl. 22. ZM-a nematerijalna šteta u pravilu se naknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika, te isplatom naknade sukladno Općim propisima obveznog prava(st.1.). Pravo na tužbu za naknadu nematerijalne štete sukladno Općim propisima obveznog prava ima osoba koja je prethodno zatražila od nakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije odnosno isprike nakladnika kada ispravak nije moguć(st.3.).

19. Prema čl. 23. ZM-a tužba za naknadu štete može se podnijeti najkasnije u roku od 3 mjeseca od dana saznanja za objavu informacije kojom je šteta prouzročena, koja pretpostavka je u konkretnom slučaju ispunjena podnošenjem tužbe 30. rujna 2021.

20. Ocjena je i ovoga suda da neovisno o tome što je tuženik objavio ispravak informacije i ispriku nakladnika, tužitelju pripada i primjerena naknada štete sukladno ZM-u i općim propisima obveznog prava, cijeneći da je objavom predmetne informacije u kojoj se navodi da se tužitelj nalazi među uhićenima u predmetnoj akciji, a koja informacija nije utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, došlo do povrede prava osobnosti, duševnog mira, ugleda, časti i dostojanstva tužitelja, koju je trpio, vezano i za negativne reakcije okoline, u svakodnevnom životu i radu. Pri tome, u opisanim okolnostima, kada tuženik nije upotrijebio dužnu pažnju pri provjeri radi li se o točnim činjenicama ili ne, tuženika ne oslobađa odgovornosti da su i drugi mediji objavili takvu netočnu informaciju.

20.1. Međutim, cijeneći prethodno izložene okolnosti konkretnog slučaja, ocjena je ovoga suda da je tužitelju primjerena naknada štete u iznosu od 2.600,00 eura. Stoga je do dosuđenog iznosa od 3.200,00 eura, odnosno za iznos od 600,00 eura s kamatama, zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

21. S obzirom na ishod ovog žalbenog postupka valjalo je sukladno odredbi čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka.

22. Tužitelj je u konačnici po osnovi uspio 100%, a po visini tužbenog zahtjeva u omjeru od 80%, tj. 90%(100%+80%=180%:2), dok uspjeh tuženika iznosi 10%, tako da je u konačnici tužitelj uspio u omjeru od 80%.

23. S obzirom da tužitelj nije osporavao visinu dosuđenoga troška, dok je tuženik opravdano istaknuo da nije bilo osnove tužitelju dosuditi naknadu zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu 17. veljače 2025., jer punomoćnik tužitelja na to ročište nije pristupio, naknadu troška dosuđenog tužitelju valjalo je umanjiti za iznos od 200,00 eura. Trošak sastava podneska od 21. svibnja 2025.(očitom greškom sud navodi 21. svibnja 2015.) trebalo je tužitelju dosuditi prema Tbr. 8.4. Tarife u visini od 25 bodova, odnosno 50,00 eura, dok je pristup ročištu 18. rujna 2025. pravilno dosuđen prema Tbr. 9.1. Tarife. Pravilno je tužitelju dosuđeni trošak sudske pristojbe na tužbu u zatraženom iznosu od 45,00 eura, koji iznos je niži od propisanoga i koji iznos je tužitelj u obvezi platiti kao pristojbeni obveznik. Prema tome, potpuni trošak tužitelja iznosi 1.359,50 eura, od čega 80% iznosi 1.087,60 eura, slijedom čega je trošak tužitelja valjalo umanjiti za iznos od 621,90 eura(1.709,50 eura-1.087,60 eura).

24. Iz ovih je razloga na temelju odredbi iz čl. 368. st. 1. i čl. 373. t. 3. ZPP -a odlučeno kao u izreci ove presude.

U Rijeci, 19. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović