Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Kžzd-18/2022-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Michala Danečeka predsjednika vijeća za mladež, Jasmine Štrucelj i Blaženke Lugar Vladić, članova vijeća, uz sudjelovanje Paule Vlašić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženog IČ i 2. optuženog GČ, zbog kaznenog djela iz članka 163. stavak 2. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015 i 101/2017 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama 1. optuženog IČ i 2. optuženog GČ , protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, broj Kzd-70/2019-45 od 22. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 19. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba 1. optuženog IČ, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni u odnosu na 1. optuženog IČ te se 1. optuženom IČ za kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta – iskorištavanjem djece za pornografiju iz članka 163. stavak 1. i 2. KZ/11 uzima kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine na koju je osuđen presudom prvostupanjskog suda, ali se 1. optuženom IČ na temelju članka 56. stavak 1. i 2. KZ/11 izriče uvjetna osuda pa se tako kazna zatvo ra u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ako optuženi u roku od 5 (pet) godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

II. U ostalom dijelu odbijaju se žalba 1. optuženog IČ te žalba 2. optuženog GČ u cijelosti kao neosnovane te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Bjelovaru, broj Kzd-70/2019-45 od 22. travnja 2022., 1. optuženi IČ i 2. optuženi GČ proglašeni su krivima zbog počinjenja kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta – iskorištavanje djece za pornografiju označeno u članku 163. stavku 2. u svezi stavka 1. KZ/11, pa se 1. optuženi IČ i 2. optuženi GČ na temelju odredbe članka 163. stavak 1. KZ/11 osuđuju na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, svaki. Na temelju članka 56. stavak 1. KZ/11 2. optuženom GČ izrečena je uvjetna osuda tako da se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ako u roku provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 163. stavak 4. KZ/11 privremeno oduzeti predmeti temeljem Potvrde o privremenom oduzimanju predmeta PP [adresa] broj ... od **.**.2018. se oduzimaju, te se imaju uništiti, a izvršenje se nalaže Policijskoj postaji [adresa]. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. u svezi sa člankom 145. stavak 2. točka 1. – 8. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/2008, 76/2009, 80/2011, 91/2012 - Odluka Ustavnog suda RH, 143/2012, 56/2013, 145/2013, 152/2014, 70/2017, 126/2019, 80/2022, 36/2024, 72/2025 i 13/2026 – dalje: ZKP), 2. optuženi GČ dužan je platiti trošak kaznenog postupka u iznosu od 6.205,00 kuna / 823,55 eura, paušal u iznosu od 400,00 kuna / 53,09 eura, te nagradu i nužne izdatke postavljenog branitelja, sve u roku od 15 dana. Na temelju odredbe članka 148. stavak 6. ZKP 1. optuženi IČ oslobađa se plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. – 6. istog Zakona, te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

2. Protiv ove presude žalbu je uložio 2. optuženi GČ po branitelju Ivanu Županu, odvjetniku u Zagrebu, zbog povrede kaznenog zakona, bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni, te predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu 2. optuženika, ukine pobijanu presudu i uputi predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Protiv ove presude žalbu je uložio i 1. optuženi IČ po branitelju Hrvoju Čačiću, odvjetniku u Bjelovaru, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede Kaznenog zakona, bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog odluke o kazni, te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Na temelju članka 475. stavak 2. ZKP 1. optuženik i njegov branitelj zahtijevaju da ih se obavijesti o sjednici vijeća drugostupanjskog suda kako bi istoj prisustvovali.

4. Odgovor na žalbe nije podnesen.

5. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Karlovcu na razmatranje.

6. Postupajući po zahtjevu 1. optuženog IČ na temelju članka 475. stavak 1. ZKP o sjednici vijeća izvješteni su ŽDO, 1. optuženik i njegov branitelj.

7. Sjednica vijeća održana je sukladno odredbi članka 476. stavak 2. ZKP, u nazočnosti 1. optuženog IČ te branitelja Darka Gojaka odvjetnika iz Karlovca koji je pristupio u zamjeni za branitelja Hrvoja Čačića odvjetnika iz Bjelovara u javnom dijelu sjednice.

8. Žalba 1. optuženog IČ je djelomično osnovana dok žalba 2. optuženog GČ nije osnovana.

9. 1. optuženi IČ pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP navodeći da prvostupanjski sud je u pobijenoj presudi je naveo razloge koji su nejasni i u znatnoj mjeri proturječni. Zbog navedenih žalbenih razloga prvostupanjsku presudu pobija i 2. optuženi GČ. Obojica ističu da su razlozi prvostupanjskog suda nejasni u dijelu koji se odnosi na utvrđenje da su optuženici ostvarili objektivna obilježja kaznenog djela kao i na utvrđenje da su postupali sa izravnom namjerom. Međutim prvostupanjski sud za svoju odluku dao jasne potpune i neproturječne razloge. Tako nisu osnovani žalbeni navodi da je prvostupanjska presuda nerazumljiva jer da prvostupanjski sud navodi da su obojica optuženika postupali s izravnom namjerom, a zatim kod okolnosti koje utječu na izbor vrste i mjere kazne cijenio njihovu mlađu dobi nepromišljenost. Naime, prvostupanjski sud pod nepromišljenosti u odnosu na izbor vrste i mjere kaznene sankcije ne govori u obliku krivnje već o odnosu optuženika koji su tada bili osobe mlađe životne dobi prema različitim životnim situacijama. Pored ostalog, iz ovakvih žalbenih navoda obojice žalitelja proizlazi da oni smatraju da je prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka pogrešno zaključio da su 1. optuženi IČ i 2. optuženi GČ ostvarili i subjektivna i objektivna obilježja iz kaznenog djela iz čl. 163. st.1. i 2. KZ/11 odnosno da su počinili kazneno. Riječ je o žalbenim navodima koji se prvenstveno odnose na žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjenog stanja ali i na žalbenu osnovu povrede Kaznenog zakona budući obojica žalitelja navode da iz činjeničnog opisa djela ne proizlaze bitna obilježja kaznenog djela za koja su proglašeni krivim. Stoga će se takvi žalbeni navodi razmatrati pod žalbenom osnovom pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona. Stoga kako je prvostupanjski sud za svoju odluku dao jasne i dostatne razloge to nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP.

9.1. 1. optuženi IČ i 2. optuženi GČ pobijaju prvostupanjsku presudu i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP navodeći da iz činjeničnog opisa djela ne proizlaze zakonska obilježja kaznenog djela za koje su proglašeni krivim pa tako i da optužnica nije sadržavala navedene podatke koji su propisani u članku 342. stavak 1. točka 2. ZKP. Smatraju da je počinjena navedena bitna povreda kada je sud potvrdio takvu optužnicu koja po žaliteljima ne sadrži sve ono što je propisano člankom 342. ZKP. Bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP postoji kada sud pri pripremanju rasprave ili u tijeku rasprave ili pri donošenju presude nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ZKP ili je na raspravi povrijedio pravo obrane, a to je utjecalo ili je moglo utjecati na presudu. Navedenu bitnu povredu prvostupanjski sud može počiniti samo pri pripremanju rasprave, tijekom rasprave i pri donošenju presude. Prema tome navedenu bitnu povredu nije moguće počiniti u postupku pred optužnim vijećem, a kako to žalitelji prikazuju u žalbi. Stoga žalbeni navodi da činjenični opis djela za koje je optuženik proglašen krivim ne sadrži opis iz kojeg bi proistekla zakonska obilježja kaznenog djela, a da je optuženik svejedno proglašen krivim zapravo upiru na žalbenu osnovu povrede Kaznenog zakona, odnosno da je optužen ik proglašen krivim za djelo koje nije kazneno djelo. Stoga nije počinjena niti bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP.

10. 1.optuženi IČ i 2. optuženi GČ pobijaju i prvostupanjsku presudu zbog povrede Kaznenog zakona na njihovu štetu navodeći prvenstveno da iz opisa djela za koja su proglašeni krivim ne proizlaze zakonska obilježja kaznenog djela iskorištavanjem djece za pornografiju iz članka 163. stavak 1. KZ/11. Suprotno žalbenim navodima obojica optuženika proglašeni su krivim za kaznena djela koja u činjeničnom opisu sadrže sva obilježja kaznenih djela iz članka 163. stavak 1. i 2. KZ/11. U odnosu na žalbene navode da sud je pogrešno utvrdio da se radi o pornografskom materijalu obojica žalitelja pozivaju se i na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-279/1998, u kojoj odluci je definirano što bi se smatralo pornografijom, pri tome upiru da je namjera pornografije zadovoljenje nekog seksualnog interesa odnosno ona mora služiti u spolne svrhe, a da inkriminirana video snimka prikazuje dvoje muške djece iz čijeg ponašanja ne proizlazi da bi se oni snimali u spolne svrhe već možda iz zabave ili neznanja. Međutim u članku 163. stavak 4. KZ/11 jasno je definirano što se smatra dječjom pornografijom. Dječja pornografija je materijal koji vizualno ili na drugi način prikazuje pravo dijete ili realno prikazano nepostojeće dijete ili osobu koja izgleda kao dijete, u pravom ili simuliranom sporno eksplicitnom ponašanju ili koji prikazuje spolne organe djece u spolne svrhe. Materijali koji imaju umjetnički, medicinski ili znanstveni značaj ne smatraju se pornografijom u smislu ove definicije. Stoga definicija što se smatra dječjom pornografijom nije prepuštena na tumačenje niti državnom odvjetništvu niti prvostupanjskom sudu, a kako to žalitelji pokušavaju prikazati u žalbama već je u zakonu jasno definiran što se smatra dječjom pornografijom. Ističe se da u navedenoj presudi Ustavni sud Republike Hrvatske u odnosu na prekršajni postupak daje orijentacijske točke koje služe za određivanje da li određeni sadržaj je pornografija ili ne. Međutim, navedena presuda odnosi se na sadržajno sasvim drugi medij i sadržaj. Međutim, kako je člankom 163. stavak 4. KZ/11 jasno definirano što je dječja pornografija to nisu osnovani žalbeni navodi da navedena odluka Ustavnog suda RH jasno ukazuje da se ne radi o dječjoj pornografiji. U ovom slučaju video koji je točno neutvrđenog dana tijekom veljače 2018.

1. optuženi IČ zaprimio na svoj mobitel te pohranio, a koji mu je poslan od strane 2. optuženog GČ pokazuju dvoje muške djece u spolnom odnošaju . Navedeni materijal bez ikakve dvojbe je dječja pornografija. Pri tome je potpuno irelevantno da li su djeca koja su snimala takav uradak to snimala radi zadovoljenja svog spolnog nagona ili iz nekih drugih razloga. Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske na koju se pozivaju žalitelji daje odrednice što bi bio pornografski sadržaj u prekršajnom postupku, pri čemu je sadržajno riječ o sasvim drugo j materiji (prikaz golog muškog tijela pri uriniranju) u odnosu na sadržaj audio video zapisa u ovom predmetu. Prema tome, navedeni audio-video zapis je bez ikakve dvojbe dječja pornografija. Kazneno djelo iz članka 163. stavak 1. i 2. KZ/11 čini onaj tko pored ostalog posjeduje dječju pornografiju ili neovlašteno širi dječju pornografiju. Prema tome kada je 1. optuženi IČ zaprimio i pohranio na svom mobitelu navedeni audio video zapis koji je i pregledao kako to proizlazi iz njegove obrane, on je zapravo posjedovao dječju pornografiju, pri tome je za ostvarenje obilježja ovog kaznenog djela potpuno irelevantno iz kojih razloga je on taj audio video zapis posjedovao odnosno da li ga je posjedovao radi svoje ugode i zadovoljenja spolnog nagona ili ne. Isto tako kada je 2. optuženi GČ takav audio vidio zapis proslijedio 1. optuženom IČ on je zapravo neovlašteno širio dječju pornografiju.

10.1. Nisu osnovani niti žalbeni navodi obojice žalitelja da je stoga prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te na temelju tako utvrđenog činjenog stanja pogrešno 1. optuženog IČ i 2. optuženog GČ proglasio krivim. Žalitelji pravilno navode da se ova kaznena djela mogu počiniti samo sa namjerom. Međutim suprotno njihovim žalbenim navodima prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su oni prilikom počinjenja oba kaznena djela postupali s namjerom jer su bili svjesni sadržaja navedenog audio video zapisa pa su zbog toga jer su time bili svjesni obilježja kaznenog djela i htjeli njegovo počinjenje. Zbog toga je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da su se u ponašanju 1. optuženog IČ ostvarili i subjektivni i objektivni elementi kaznenog djela iz članka 163. stavak 1. i 2. KZ/11 jer je posjedovao dječju pornografiju, odnosno da su se u postupanju 2. optuženog GČ također ostvarila i subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela iz članka 163. stavak 1. i 2. KZ/11 jer je neovlašteno širio dječju pornografiju. Optuženike ne ekskulpira kaznene odgovornosti tvrdnja da se takvi sadržaji šire među mlađom populacijom koja te sadržaje smatra smiješnim ili zabavnim. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja zatim pogrešno obojicu optuženika proglasio krivim za kaznena djela. Isto tako nisu osnovani niti žalbeni navodi da je na štetu obojice optuženika povrijeđen Kazneni zakon jer da su proglašeni krivim za radnje koje u svom opisu ne sadrže obilježja kaznenog djela.

11. 1.optuženi IČ pobija prvostupanjsku presudu i zbog odluke o kazni. Zbog odluke o kaznenoj sankciji prvostupanjsku presudu pobija i 2. optuženi GČ. U odnosu na 1. optuženog IČ prvostupanjski sud je utvrdio kao olakotnu okolnost mlađu životnu dob u vrijeme počinjenja djela, a kao otegotnu raniju kaznenu osuđivanost za kaznena djela protiv imovine, ali i za kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa drogama. U odnosu na 2. optuženog GČ prvostupanjski sud je kao olakotnu okolnost utvrdio mlađu životnu dob. Cijeneći stoga težinu počinjenog kaznenog djela, stupanj krivnje obojice optuženika kao i utvrđene olakotne i otegotne okolnosti prvostupanjski sud je 1. optuženog IČ osudio na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. 2. optuženi GČ je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, ali mu je izrečena uvjetna osuda pa se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku od tri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

11.1. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud 2. optuženom GČ pravilno utvrdio sve okolnosti važne za odmjeravanje vrste i mjere kazne te sve te okolnosti i u dostatnoj mjeri cijenio. Međutim, u odnosu na 1. optuženog IČ prvostupanjski sud je precijenio značaj otegotnih okolnosti odnosno ranije kaznene osuđivanosti. Naime, 1. optuženi IČ je ranije kazneno osuđivan za kaznena djela protiv imovine i za kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa drogama odnosno za sasvim različita kaznena djela u odnosu na kazneno djelo za koje je proglašen krivim prvostupanjskom presudom. U vrijeme počinjenja ovog kaznenog djela bio je mlađe životne dobi. Cijeneći stoga činjenicu da 1. optuženi IČ do sada nije kazneno osuđivan niti za jedno kazneno djelo koje sadrži u sebi bilo kakav oblik seksualnog zlostavljanja ili seksualnih konotacija, a cijeneći i protek vremena od počinjenog kaznenog djela, ovo vijeće smatra da će se i primjenom uvjetne osude sa maksimalnim rokom provjeravanja u potpunosti ostvariti svrha kažnjavanja u odnosu na 1. optuženog IČ. Naime, iz samog tijeka kaznenog postupka vidljivo je da je i ovaj optuženik shvatio težinu svog postupanja pa cijeneći da je riječ o osobi koja i pokušava izgraditi život bez činjenja kaznenih djela, a i sam protek vremena od počinjenog kaznenog djela, ovo vijeće smatra da će se izricanjem uvjetne osude s rokom kušnje od pet godina ostvariti svrha kažnjavanja. Naime, upravo navedeni rok kušnje od pet godina pruža dovoljnu garanciju da će se u ovom slučaju i bez izvršenja kazne zatvora utjecati na ovog optuženika da se ubuduće suzdrži od činjenja kaznenih djela. Stoga je prihvaćena od strane prvostupanjskog suda izrečena kazna zatvora u trajanju od godinu dana, ali je 1. optuženom IČ izrečena uvjetna osuda tako da se navedena kazna zatvora neće izvršiti ako 1. optuženi IČ tijekom roka provjeravanja ne počini novo kazneno djelo. U odnosu na 2. optuženog GČ ovaj drugostupanjski sud prihvaća navode prvostupanjskog suda u odnosu na izrečenu uvjetnu osudu. Naime, u odnosu na 2. optuženog GČ u potpunosti će se ostvariti svrha kažnjavanja i izricanjem kazne zatvora u trajanju od jedne godine, a koja kazna zatvora se neće izvršiti ako 2. optuženi GČ u roku od tri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

11.2. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbu članka 163. stavak 4. KZ/11 te je naložio da se pornografski materijal odnosno predmeti koji su oduzeti od obojice optuženika imaju uništiti. Kako je 2. optuženi GČ zaposlen i osoba mlađe dobi može bez dovođenja u pitanje egzistenciju podmiriti troškove kaznenog postupka. Stoga je i u tom dijelu prvostupanjska presuda pravilna.

12. Ispravno je prvostupanjski sud 1. optuženog IČ i 2. optuženog GČ proglasio krivim po KZ/11 koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela budući je taj zakon i najblaži za počinitelje jer su kasnijim izmjenama i dopunama Kaznenog zakona povećana kazna za kazneno djelo za koje su proglašen krivim odnosno povećan je zakonski minimum zapriječene kazne. Stoga je i ovaj sud primijenio taj KZ/11 kako prilikom definicije dječje pornografije tako i prilikom preinačavanja presude u odluci o kazni u odnosu na 1. optuženog IČ.

13. Ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 476. stavak 1. ZKP nisu utvrđene povrede kaznenog postupka, niti je utvrđeno da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon, a na koje povrede vijeće pazi po službenoj dužnosti te je stoga na temelju članka 482. ZKP presuđeno kao u izreci.

U Karlovcu 19. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća za mladež:

Michal Daneček