REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-2682/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Draženka Deladio, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Grgić Zovko, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate iznosa od 8.407,08 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-340/2020 od 2. lipnja 2026., 19. lipnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-340/2020 od 2. lipnja 2026.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Trgovački sud u Zagrebu odbio je kao neosnovan tužiteljev prigovor protiv rješenja o plaćanju sudske pristojbe poslovni broj P-340/2020-67 od 14. svibnja 2026. kojim je naloženo tužitelju plaćanje sudske pristojbe na žalbu protiv presude u iznosu od 261,04 EUR i dodatnu pristojbu na rješenje u iznosu od 13,27 EUR, što ukupno iznosi 274,31 EUR.
2. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je prvostupanjski sud tako odlučio zato što predmetni spor nije proizašao iz obavljanja javne ovlast i tužitelja pa tužitelj nije oslobođen od plaćanja sudske pristojbe u smislu odredbe članka 11. stavka 1. točke 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18 i 51/23; dalje: ZSP).
3. Tužitelj pobija prvostupanjsko rješenje zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 11. stavka 1. točke 2. ZSP-a zato što je predmet tužbenog zahtjeva naknada štete nastale isplatom mirovina, što predstavlja javnu ovlast u smislu odredbe članka 145. stavka 5. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 126/16, 18/18, 61/18 i 115/18; dalje: ZOMO) i članka 164. ZOMO -a.
4. Žalba nije osnovana.
5. Pobijano rješenje ispitano je sukladno odredbi članka 365. i članka 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. toga zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
6. Pobijano rješenje nije zahvaćeno bitnim povredama odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešno primijenjenog materijalnog prava.
8. U predmetnoj pravnoj stvari predmet tužbenog zahtjeva bio je naknada štete s osnove isplaćenih invalidskih mirovina sukladno odredbi članka 161. ZOMO-a. Pokretanje parnice na temelju ove zakonske odredbe ne znači obavljanje tužiteljeve javne ovlasti u smislu odredbe članka 145. ZOMO-a kojom je propisano da tužitelj ima ovlasti u rješavanju o pravima i obvezama iz mirovinskog osiguranja. U predmetnoj parnici ne radi se o rješavanju o pravima i obvezama iz mirovinskog osiguranja odnosno tužitelj ne nastupa u obavljanju javnih ovlasti pa stoga tužitelj u predmetnoj parnici nije oslobođen od plaćanja sudske pristojbe. Prvostupanjski sud pravilno je primijenio odredbu članka 11. stavka 1. točke 1. ZSP-a.
9. Tužitelj u žalbi ne osporava rješenje o naplati sudske pristojbe zbog pogrešne primjene Tarife o sudskim pristojbama odnosno ne osporava visinu određenih sudskih pristojbi.
10. Sukladno odredbi članka 380. točke 2. ZPP-a žalbu je valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.
Zagreb, 19. lipnja 2026.
Sutkinja
Draženka Deladio
