Baza je ažurirana 20.07.2025. 

zaključno sa NN 78/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Rev 244/2020-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Rev 244/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Lj. L. iz K., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik M. J., odvjetnik u Š., protiv tuženika Grad Knin, kojeg zastupa punomoćnik Š. M., odvjetnik u Š., radi zabrane i otklanjanja diskriminacije, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu br. R-266/19-2 od 30. svibnja 2019., ispravljene rješenjem Županijskog suda u Splitu br. R-266/19-7 od 9. prosinca 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku, Stalna služba u Kninu br. Pr-110/16 od 20. prosinca 2016. i dopunska presuda Općinskog suda u Šibeniku, Stalna služba u Kninu br. Pr-110/16 od 30. prosinca 2018., u sjednici održanoj 16. siječnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo da se utvrdi da je tuženik radnjama i propustima, donošenjem Pravilnika o unutarnjem redu od 19. studenoga 2010. i 23. prosinca 2013., rješenjima o rasporedu od 27. prosinca 2010. i 28. veljače 2014. na poslove i radne zadatke niže stručne spreme i iskustva stečenim radom, izostankom i odbijanjem rasporeda na poslove i radne zadatke odgovarajućim njegovoj stručnoj spremi i iskustvu stečenim radom, sprečavanjem njegovog napredovanja u službi, počinjenjem imovinske štete zbog ostvarivanja niže plaće, ponovljeno i u dužen vremenskom periodu stavio tužitelja u nepovoljniji položaj u odnosu na njegovo obrazovanje prema drugim službenicima u usporednoj situaciji, te na taj način tužitelja izravno i neizravno diskriminirao kao pripadnika članstva u sindikatu i u odnosu na njegovo obrazovanje, obavljajući poslove i radne zadatke u ponižavajućem i uvredljivom okruženju, što je uzrokovalo njegovo uznemirenje, strah i povredu njegova dostojanstva, čime je stavljen u nepovoljniji položaj, povrjeđujući njegova prava na ostvarivanje jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema drugim usporednim službenicima, kojim se zabranjuje tuženiku propuštanje ili poduzimanje radnji kojima se krši ili može prekršiti tužiteljevo pravo na ostvarivanje jednakih mogućnosti i jednakog postupanja u odnosu na usporedne radnike osobito raspoređivanjem tužitelja na poslove i radne zadatke koji ne odgovaraju njegovoj stručnoj spremi i iskustvu stečenim radom, onemogućavanjem njegovog napredovanja u službi, zahtijevanjem ili davanjem naloga obavljanja poslova koji omalovažavaju i vrijeđaju njegovo dostojanstvo i ugled, osim poslova, radnih zadataka i aktivnosti koje zakon nalaže u izvanrednim okolnostima, a sve pod prijetnjom kažnjavanja odgovorne osobe u pravnoj osobi u iznosu od 30.000,00 kuna, a za pravnu osobu 300.000,00 kuna, a isto tako je odbijen i zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka (toč. 1.). Ujedno je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kuna (toč. 2.).

 

2. Dopunskom presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo da se utvrdi da je tuženik u dužem vremenskom razdoblju i više puta, kroz donošenje diskriminirajućih Pravilnika o unutarnjem radu, povrijedio pravo tužitelja na jednako postupanje, onemogućavajući ga da napreduje u poslu, stavljajući ga u nepovoljniji položaj u odnosu prema drugim službenicima gradske uprave sa posljedicama narušenog duševnog i tjelesnog zdravlja, čime je počinjen najteži oblik diskriminacije prema tužitelju, kojim se utvrđuje da je suprotno odredbama Zakona o suzbijanju diskriminacije i Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj samoupravi donesen Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutarnjem redu upravnih tijela G. Knina, Klasa:023-05/09-01/2, Urbroj:2182/10-02-10-9 od 26. ožujka 2010., a nakon njega i nezakonito nedopušteno Rješenje Klasa:UP/I-112-02710-01/3, Urbroj:2181/10-04-10-1 od 15. travnja 2010. kao i doneseni Pravilnik o unutarnjem redu upravnih tijela Grada Knina, Klasa:023-05710-01/7, Urbroj:2182/10-02-10-1 od 19. studenoga 2010., a nakon njega nezakonito i nedopušteno Rješenje o rasporedu tužitelja, Klasa: UP/I-112-02/10-01/24, Urbroj:2181/10-04-10-1 od 27. prosinca 2010 te doneseni Pravilnik o unutarnjem redu upravnih tijela Grada Knina, Klasa:023-05/13-01/02, Urbroj:2182/10-02-13-7 od 23. prosinca 2013., a nakon njega i nezakonito i nedopušteno Rješenje o rasporedu tužitelja, Klasa: UP/I-112-02/14-01/234, Urbroj:2182/10-05-10-14-1 od 28. veljače 2014. kojom se tužitelj raspoređuje na poslove i radne zadatke „višeg referenta-prometnog i komunalnog redara“ u III kategoriji, potkategoriji: viši referent, u 9. klasifikacijskom rangu, Upravni odjel za prostorno uređenje, komunalne poslove i zaštitu okoliša, Pododsjek za komunalno redarstvo s danom 1. ožujka 2014., kojim se zabranjuje tuženiku poduzimanje svih radnji prema tužitelju, kojima se krši tužiteljevo pravo na jednako postupanje u odnosu na sve druge službenike gradske uprave (sprječavanje napredovanja, povreda dostojanstva, omalovažavajući poslovi i dr.), kojim se nalaže tuženiku rasporediti tužitelja na radno mjesto na koje je bio raspoređen do nastanka oboljenja 8. travnja 2009. tj. „stručni suradnik za komunalni red i prometne poslove ili radno mjesto sa približno istim ili sličnim poslovima, a sukladno njegovoj stručnoj spremi – VSS tj. prilagoditi poslove koji odgovaraju tužitelju za koje je sposoban obavljati, a sve u cilju sprečavanja nastanka invalidnosti tužitelja (sukladno čl. 5. i 33. Zakona o radu) te kojim se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

 

3. Presudom suda drugog stupnja, ispravljenu rješenjem suda drugog stupnja, odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja od 20. prosinca 2016. i dopunska presuda suda prvog stupnja od 20. prosinca 2018.

 

4. Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), postavljajući pritom pitanja za koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže reviziju prihvatiti, pobijanu odluku preinačiti, podredno istu ukinuti i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

5. Na reviziju nije odgovoreno.

 

6. Revizija tužitelja nije osnovana.

 

7. U konkretnom slučaju dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, budući da je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-III-2639/2017 od 4. veljače 2020.  ocijenjeno da je u sporovima pokrenutim prema odredbama Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine" br. 85/08 i 112/12 – dalje: ZSD) revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP uvijek dopuštena.

 

8. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je tužitelj 28. veljače 2005. na Fakultetu prometnih znanosti u Z. završio sveučilišni dodiplomski studij željezničkog smjera i stekao visoku stručnu spremu i stručno zvanje diplomirani inženjer prometa, te kako je 9. listopada 2008. položio državni stručni ispit za stručnog suradnika,

 

- da je tužitelj Rješenjem Grada Knina, Upravni odjel za prostorno uređenje , komunalne, imovinskopravne poslove i zaštitu okoliša, Klasa: UP/I-112-02714-01/34, Urbroj:2182/10-05-14/1 od 28. veljače 2014. na temelju Pravilnika o unutarnjem redu upravnih tijela Grada Knina, Klasa: 023-05713-01/02, Urbroj:2181/10-02-13-7 od 23. prosinca 2013, kao službenik u gradskoj upravi Grada Knina, raspoređen na radno mjesto višeg referenta-prometnog i komunalnog redara, u III. Kategoriji, podkategoriji: viši referent, 9, klasifikacijskom rangu, u Upravni odjel za prostorno uređenje, komunalne, imovinskopravne poslove i zaštitu okoliša, Pododsjek za komunalno redarstvo s danom 1. ožujka 2014., te kako je član sindikata,

 

- da je tužitelj protiv ovog rješenja uložio žalbu 14. ožujka 2014. u kojoj navodi kako je na temelju Pravilnika o unutarnjem redu upravnih tijela Grada Knina od 23. prosinca 2013., osporavanim rješenjem raspoređen na radno mjesto viši referent-prometni i komunalni redar za koje je radno mjesto predviđena viša stručna sprema, a kako je ovakvim rasporedom na poslove niže stručne spreme u odnosu na sve službenike sa visokom stručnom, te druge službenike sa višom stručnom spremom, stavljen u nepovoljniji položaj u odnosu na ostale službenike i spriječen u napredovanju u poslu,

 

- da je tuženik 26. ožujka 2014. donio Rješenje, Klasa: UP/I-112-02/14-01/34, Urbroj:2181/10-02-14-5, kojim je odbijena žalba tužitelja, raspoređenog na radno mjesto višeg referenta-prometnog i komunalnog redara u Upravnom odjelu za prostorno uređenje, komunalne, imovinskopravne poslove i zaštitu okoliša kao neosnovana, iz razloga što je osporeno rješenje doneseno u skladu sa zakonskim aktima i po mjerilima iz Uredbe o klasifikaciji radnih mjesta u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ("Narodne novine" br. 74/10) odnosno potrebnom stručnom znanju, složenosti poslova, samostalnosti u radu, stupnju suradnje s drugim tijelima i komunikacije sa strankama i stupnju odgovornosti i utjecaju na donošenje odluke,

 

- da je proveden postupak preuzimanja i rasporeda tužitelja na radno mjesto višeg referenta-prometnog i komunalnog redara u Upravni odjel za prostorno uređenje, komunalne, imovinskopravne poslove i zaštitu okoliša Grada Knina s danom 1. ožujka 2014., a koji postupak tužitelj cijeni kao čin diskriminacije, s obzirom da je raspoređen na poslove niže stručne spreme u odnosu na svoju spremu i sve službenike sa visokom stručnom, te druge službenike sa višom stručnom spremom, dok tuženik smatra kako je tužitelj raspoređen sukladno svim zakonskim aktima, Uredbi o klasifikaciji radnih mjesta u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi i ocjenama koje je tužitelj dobio za svoj rad u prethodnim godinama,

 

- da je presudom suda prvog stupnja broj P-530/10 obuhvaćeno razdoblje prije 15. ožujka 2010., a Pravilnik o izmjenama i dopunama pravilnika o unutarnjem redu koji je obuhvaćen tužbom i tužbenim zahtjevom donesen je 26. ožujka 2010.,

 

- da je u postupku istog suda odbijena tužba tužitelja podnesena protiv Grada Knina radi diskriminacije, a kojom je tužitelj tražio da se utvrdi da je tuženik donošenjem rješenja o rasporedu na radno mjesto – komunalni redar – SSS, povrijeđeno tužiteljevo pravo na jednako postupanje u odnosu na druge službenike te da se naloži tuženiku rasporediti tužitelja na radno mjesto na koje je bio raspoređen do nastanka oboljenja – stručni suradnik za komunalne i prometne poslove ili radno mjesto sa približno sličnim poslovima i prilagoditi poslove koji odgovaraju tužitelju za koje je od sposoban obavljati,

 

- da je Grad Knin donio Pravilnik o unutarnjem redu upravnih tijela Grada Knina od 23. prosinca 2013. kojim se u Upravnom odjelu za prostorno uređenje, komunalne, imovinske poslove i zaštitu okoliša, Pododsjek za komunalno redarstvo, daje opis radnih mjesta, voditelj pododsjeka za komunalno redarstvo, viši referent, prometni i komunalni redar, s propisanom stručnom smjenom sveučilišni prvostupnik ili stručni prvostupnik, te referent komunalni redar s propisanom srednjom stručnom spremom.

 

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi odbili su tužbeni zahtjev zaključivši da tužitelj tijekom postupka nije učinio vjerojatnim da je došlo do diskriminacije po nekoj od zakonom propisanih osnova na temelju kojih je diskriminacija zabranjena sukladno odredbi čl. 20. ZSD, kao i da je tuženik tijekom postupka dokazao nepostojanje diskriminacije prema tužitelju, bilo po osnovi obrazovanja, bilo po osnovi pripadnosti članstva u sindikatu. Nadalje nižestupanjski sudovi ocjenjuju da je rješenjem tuženika od 28. veljače 2014., sukladno Pravilniku o unutarnjem redu upravnih tijela Grada Knina 23. prosinca 2013., tužitelj kao službenik u gradskoj upravi tuženika raspoređen na radno mjesto višeg referenta – prometnog i komunalnog redara, u III kategoriji, podkategoriji: viši referent, 9. kvalifikacijskom rangu u Upravni odjel za prostorno uređenje, komunalno, imovinsko pravne poslove i zaštitu okoliša, Pododsjek za komunalno redarstvo, s danom 1. ožujka 2014. na temelju svoje stručne spreme predviđene za složenost poslova na koje je raspoređen, a na kojim poslovima je radio prije te da je tužitelj dao svoju pisanu suglasnost, s tim da je po novom rasporedu za obavljanje poslova dobio uvećanje koeficijenta za 0,2.

 

11. Pobijana presuda nema nedostataka i može se ispitati te sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama usuglašene s prikupljenom procesnom građom, pa nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju se sadržajno poziva revident obrazlažući postojanje te povrede iznošenjem vlastite ocjene izvedenih dokaza i donesenih zaključaka (u pogledu postojanja uznemiravanja i diskriminacije tužitelja) od one koju je izveo sud u postupku koji je prethodio reviziji.

 

12. Nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi čl. 220. st. 2. ZPP time što je sud odbio provest izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem.

 

13. Prema odredbi čl. 220. st. 2. ZPP sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

 

14. Slijedom navedenog, a u situaciji kad je prvostupanjski sud zaključio da je predmet spora dovoljno raspravljen za donošenje odluke u ovom predmetu te da bi provođenje daljnjih dokaza dovelo do bespredmetnog odugovlačenja postupka, pravilno je odbio dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem predloženog medicinskog vještačenja. Stoga prvostupanjski sud, jednako kao ni drugostupanjski sud, nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 220. st. 2. ZPP.

 

15. Ostalim navodima, kojima kroz prigovor o učinjenim bitnim povredama ocjenjuje provedene dokaze, revident u biti prigovara utvrđenom činjeničnom stanju, a kako prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja takvi, činjenični navodi nisu niti mogli biti uzeti u razmatranje od strane ovog suda.

 

16. Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

17. Prema odredbi čl. 20. st. 1. ZSD ako stranka u sudskom ili drugom postupku tvrdi da je povrijeđeno njezino pravo na jednako postupanje prema odredbama tog zakona, dužna je učiniti vjerojatnim da je došlo do diskriminacije. U tom slučaju teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije leži na protivnoj stranci.

 

18. Dakle u smislu te odredbe u postupcima kao što je ovaj, onaj koji tvrdi da je određenim postupanjem/nepostupanjem bio doveden u nepovoljniji položaj – diskriminiran (u ovom slučaju tužitelj) potrebno je da takvo postupanje ili nepostupanje učini vjerojatnim, a nakon toga teret dokaza da takvog postupanja ili nepostupanja nije bilo, je na protivnoj stranci, u ovom slučaju tuženiku.

 

19. Prema odredbi članka 1. stavak 1. ZSD tim Zakonom se osigurava zaštita i promicanje jednakosti kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, stvaraju se pretpostavke za ostvarivanje jednakih mogućnosti i uređuje zaštita od diskriminacije na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije.

 

20. Diskriminacijom se u smislu toga Zakona smatra stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi iz stavka 1. toga članka, kao i osobe povezane s njom rodbinskim ili drugim vezama (članak 1. stavak 2. ZDS).

 

21. Imajući na umu navedene zakonske odredbe, pravilno su i prema ocjeni ovog suda, nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev, ocijenivši da tužitelj tijekom postupka nije učinio vjerojatnim da je od strane tuženika došlo do povrede prava na jednako postupanje po bilo kojoj osnovi iz odredbe čl. 1. ZSD, slijedom čega je pravilna i ocjena da je zahtjev tužitelja neosnovan.

 

22. Nadalje, neosnovano se tužitelj poziva na odluku Županijskog suda u Bjelovaru broj R-328/2016-2 navodeći da je u istoj utvrđena diskriminacija prema tužiteljevom tadašnjem kolegi donošenjem Pravilnika o unutarnjem radu tuženika. U navedenoj odluci utvrđeno je da je povrijeđeno pravo na jednako postupanje po osnovi političkog uvjerenja donošenjem Pravilnika o izmjeni i dopuni Pravilnika o unutarnjem radu od 12. rujna 2014., rješenja od 29. rujna 2014. kojim je tužitelj stavljen na raspolaganje, poništavanjem natječaja za radno mjesto pročelnika te onemogućavanjem korištenja vozila, što je bilo neophodno za kvalitetu obavljanja poslova iz djelokruga radnog mjesta, no ujedno je i utvrđeno da tužitelj nije učinio vjerojatnim da je diskriminiran po stručnoj spremi i članstvu u sindikatu, a što je osnova na kojoj se temelji predmetni zahtjev.

 

23. Također, budući da tijekom postupka nije dokazano da je postupanje prema tužitelju bilo nepovoljnije, nego prema nekom drugom u usporedivoj situaciji, a da je ta razlika u postupanju utemeljena na jednoj od zabranjenih osnova, nije bilo niti potrebe za primjenu testa opravdanosti razlike u postupanju, a na koji se revident poziva vezano za stav Europskog suda za ljudska prava naveden u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-7490/2014.

 

24. Slijedom navedenog obzirom ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu, čime je odlučeno kao u izreci.

 

Zagreb, 16. siječanj 2024.

 

 

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu