REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski građanski sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

10000 Zagreb

Poslovni broj: Ovr-1410/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Mirni Jakovac, a po prijedlogu sudskog savjetnika Ozrena Marinkovića, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja ĆZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku Tomislavu Konforta, odvjetniku u [adresa], protiv ovršenika SALESIANER MIETTEX Lotos d.o.o. praonica i kemijska čistionica, OIB 90491206575, Radnička Cesta 169, Zagreb zastupanog po punomoćniku Andreju Tödtlingu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Tödtling& partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], odlučujući o prijedlogu ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava te prijedlogu ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim u postupku izravne naplate, dana 19. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog ovršenika SALESIANER MIETTEX Lotos d.o.o. praonica i kemijska čistionica, OIB 90491206575, Radnička Cesta 169, Zagreb, za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem presude Općinskog radnog suda u Zagrebu posl. broj Pr-1944/2022-59 od 21.07.2025. godine djelomično preinačene presudom Županijskog suda u Zagrebu posl. broj Gž R- 548/2025-2 od dana 30.12.2025. godine, kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev ovršenika SALESIANER MIETTEX Lotos d.o.o. praonica i kemijska čistionica, OIB 90491206575, Radnička Cesta 169, Zagreb, za naknadu troška sastava prijedloga za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja ĆZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], za naknadu troška ovog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Dana 4. svibnja 2026. ovršenik je podnio sudu prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava temeljem odredbe čl. 210. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22,6/24 - dalje u tekstu: OZ) u vezi s čl. 65. Ovršnog zakona u kojem navodi kako je ovrhovoditelj protiv njega FINA-i podnio zahtjev za izravnu naplatu tražbine temeljem presude Općinskog radnog suda u Zagrebu posl. broj Pr-1944/2022-59 od 21.07.2025. godine djelomično preinačene presudom Županijskog suda u Zagrebu posl. broj Gž R- 548/2025-2 od dana 30.12.2025. godine, a protiv koje odluke je izjavio prijedlog za dopuštenje revizije, radi naplate visokog iznosa od 36.942,93 EUR, te bi provedba izravne naplate za predlagatelja imala ozbiljne i teško popravljive posljedice na likvidnost i redovno podmirivanje dospjelih obveza, kao i činjenicu da je ovrhovoditelj fizička osoba slabijeg imovinskog stanja, bez vrijednije imovine, što pitanje naknadnog povrata prisilno neosnovano naplaćenih sredstava čini neizvjesnim i rizičnim, a tome u prilog ide i da ovrhovoditelj nije vlasnik nekretnina.

2. U podnesku od 4. svibnja 2026. ovrhovoditelj je osporio osnovanost prijedloga za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava.

3. Prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava nije osnovan.

4. Naime, člankom 210. stavak 2. OZ-a propisano je da se na prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o odgodi ovrhe, dakle o navedenom prijedlogu se odlučuje odgovarajućom primjenom članka 65. OZ-a.

5. Člankom 65. stavak 1. OZ-a, u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a propisano je da sud može na prijedlog ovršenika odgoditi prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava ovršenika ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom postupka izravne naplate trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je odgoda potrebna kako bi se spriječilo nasilje te ako, uz to, postoji i neki od razloga navedenih u točci 1. do 11. stavak 1. članka 65. OZ-a.

6. Slijedom navedenog, iz odredbe članka 65. stavak 1. OZ-a, u vezi s člankom 210. stavak 1. OZ-a jasno je da se prijenos zaplijenjenih sredstava može odgoditi na prijedlog ovršenika samo ako se kumulativno ispune obje pretpostavke propisane člankom 65. stavak 1. OZ-a odnosno ako je ostvaren neki od pojedinačno navedenih razloga iz članka 65. stavak 1. točka 1. do 11. OZ-a te ako uz postojanje nekog od tih razloga postoji još i vjerojatnost nastanka nenadoknadive štete, teško nadoknadive štete ili nasilja.

7. Postojanje navedenih kumulativnih pretpostavki dužan je dokazati ovršenik (članak 219. stavak 1. Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19 i 80/22, dalje u tekstu: ZPP,) u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a, a što ovršenik u ovom postupku nije učinio.

8. Ovršenik je dokazao postojanje prve kumulativne pretpostavke budući je dokazao da je podnio prijedlog za dopuštenje revizije, čime je ispunjen razlog iz članka 65. stavak 1. točka 1. OZ-a, u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a, međutim ovršenik nije dokazao postojanje vjerojatnosti nastanka nenadoknadive štete ili teško nadoknadive štete.

9. U tom smislu, sud ističe da vjerojatnost nastanka nenadoknadive štete ili teško nadoknadive štete primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja odnosno o tome jeli ovrhovoditeljeva imovina dostatna za povrat novčanih iznosa koji će u postupku izravne naplate biti preneseni ovrhovoditelju ako naknadno bude odlučeno da ovrhovoditelj ipak nije imao pravo na isplatu tih iznosa.

10. Zbog navedenog, ovršenik koji tvrdi da će mu pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava nastati nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta mora dokazati da ovrhovoditelj nema imovinu ili da njegova imovina nije dostatna za eventualni naknadni povrat iznosa koji će u postupku izravne naplate biti zaplijenjen i prenesen, a što se dokazuje odgovarajućim ispravama (izvadak iz zemljišne knjige, potvrda Ministarstva unutarnjih poslova o vlasništvu motornog vozila, potvrda Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje o radnom statusu ovrhovoditelja i slično) ili mora podnijeti isprave kojima na drugi način dokazuje da ovrhovoditelj nije u stanju redovno ispunjavati svoje obveze.

11. Ovršenik nije dostavio isprave na temelju kojih bi sud mogao utvrditi osnovanost njegovih navoda o nedostatnosti imovine ovrhovoditelja za eventualni povrat novčanih sredstava.

12. Na temelju navoda stranaka, utvrđeno je kako ovrhovoditelj nije vlasnik nekretnina, obzirom kako iz popisa nekretnina po OIB [osobni identifikacijski broj]u ovrhovoditelja to doista i proizlazi.

13. Nadalje, utvrđeno je kako je ovrhovoditelj zaposlen u punom radnom vremenu te ostvaruje redovne prihode s osnove radnog odnosa, dakle ostvaruje redovna primanja koja mogu biti predmet ovrhe iz kojih će ovršenik moći namiriti svoju tražbinu (makar i postepeno) ako naknadno bude utvrđeno da ovrhovoditelj ipak nije imao pravo na namirenje tražbine utvrđene osnovom za plaćanje.

14. Stoga, iako ovršenik navodi da su imovinske prilike ovrhovoditelja loše, isti nije dokazao ni da su protiv ovrhovoditelja pokrenuti postupci prisilnog namirenja (ovrha, izravna naplata, izvansudska ovrha), slijedom čega isti nije dokazao da ovrhovoditelj već sada nije u mogućnosti ispunjavati svoje obveze prema vjerovnicima, a samim time niti vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete.

15. Slijedom navedenog, ovršenik nije dokazao da imovina ovrhovoditelja nije dostatna za povrat novčanih sredstava ako bude utvrđeno da ovrhovoditelj nije imao pravo na namirenje tražbine utvrđene osnovom za plaćanje.

16. U odnosu na navode ovršenika da će se izravna naplata negativno odraziti na njegovo poslovanje, sud navodi da ta okolnost nije od utjecaja na postojanje vjerojatnosti nastanka nenadoknadive štete.

17. Naime, u postupku izravne naplate se prisilno namiruje tražbina ovrhovoditelja (vjerovnika), a čime se prisilno umanjuje ovršenikova imovina, zbog čega postupak prisilnog namirenja uvijek ima otegotne posljedice za poslovanje ovršenika pravne osobe. Stoga, kada bi se navedeno smatralo štetom u smislu članka 65. stavak 1. OZ-a, u svakom postupku prisilnog namirenja bi bile ispunjene pretpostavke za odgodu, a što nije smisao instituta odgode. Naime institut odgode, a što proizlazi i iz same odredbe članka 65. stavak 1. OZ-a, se primjenjuje samo iznimno, što znači samo u onim situacijama u kojima je opravdaniji interes ovršenika da zaštiti svoju imovinu od mogućeg neosnovanog umanjenja nego interes ovrhovoditelja da bez odgađanja namiri svoju tražbinu utvrđenu ovršnom ispravom (osnovom za plaćanje).

18. Stoga, zauzimanje stava prema kojem se svaki negativan utjecaj prisilnog namirenja tražbine na poslovanje ovršenika smatra štetom u smislu članka 65. stavak 1. OZ-a bi primjenu instituta odgode prijenosa učinilo pravilom, a ne iznimkom, što bi imalo za posljedicu odgađanje provedbe prisilne naplate u svakom postupku prisilnog namirenja, slijedom čega je jasno da bi takav pravni stav bio rezultat pogrešnog tumačenja odredbe članka 65. stavak 1. OZ-a.

19. Slijedom navedenog, sama okolnost što je provedba postupka izravne naplate otegotna za poslovanje ovršenika, nije dostatna za primjenu instituta odgode prijenosa zaplijenjenih sredstava.

20. Nadalje, na navode ovršenika da sud, prilikom donošenja odluke o prijedlogu za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava, treba uzeti u obzir vjerojatnost uspjeha u sporu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, sud navodi da, obzirom da se postupak izravne naplate vodi na temelju javne isprave, presude, dakle isprave koja ima svojstvo osnove za plaćanje, a na temelju navoda ovršenika i isprava koje je podnio uz prijedloge iz članka 210. stavak 1. OZ-a sud ne može utvrditi vjerojatnost ovršenikovog uspjeha u parnici radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, izneseni navodi ovršenika nisu od utjecaja na postojanje vjerojatnosti nastanka nenadoknadive štete.

21. Stoga je odlučeno kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

22. Obzirom je prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odbijen nisu ispunjene pretpostavke iz članka 14. stavak 5. OZ-a za naknadu troška ovršeniku, slijedom čega je zahtjev za naknadu troška sastava navedenog prijedloga odbijen (točka II. izreke).

23. Zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška sastava podneska od 4. svibnja 2026. je odbijen obzirom navodi izneseni u navedenom podnesku nisu bili od utjecaja na donošenje odluke o prijedlogu za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno odluka o navedenom prijedlogu bi bila sadržajno ista i da se ovrhovoditelj nije očitovao, slijedom čega se predmetni podnesak ne može smatrati potrebnim u smislu članka 14. stavak 4. OZ-a (točka III. izreke rješenja).

U Zagrebu 19. lipnja 2026.

Sudac:

Mirna Jakovac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja stranke mogu izjaviti žalbu u roku osam (8) dana od dana dostave ovog rješenja. Žalba se podnosi ovom sudu pisanim putem u četiri (4) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

1. Ovrhovoditelju po punomoćniku

2. Ovršeniku po punomoćniku

3. Spis