REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U SPLITU

Stalna služba u Trogiru

Put Muline 1, Trogir

Poslovni broj: Pp-17089/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu, Stalna služba u Trogiru, po sutkinji Željki Matkov, uz sudjelovanje sudske savjetnice Josipe Grga i Milenke Vičić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenice KG, zbog prekršaja iz članka 10. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine Republike Hrvatske broj: 70/17, 126/19, 84/21, 114/22, 36/24, dalje u tekstu: Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji), kažnjiv po članku 22. stavku 1. istog Zakona, povodom optužnog prijedloga podnesenog od strane Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Trogir, Klasa: 211-07/25-5/26567, Urbroj: 511- 12-33-25-1 od 26. studenog 2025., nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 16. lipnja 2026. u nazočnosti okrivljenice, a u izočnosti predstavnika ovlaštenog tužitelja te objavljene u izočnosti stranaka 19. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Okrivljenica:

KG, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći pok. K i pok. C, rođena **.**.1971. u [adresa], s prebivalištem u [adresa],  završena  SSS,  hotelijersko- turistički tehničar, nezaposlena, bez primanja, neudana, bez djece, lošeg imovnog stanja, državljanka Republike Hrvatske,  prekršajno  kažnjavana, kazneno neosuđivana

k r i v a j e

što je dana 8. listopada 2025. u 15:30 sati, u dvorištu obiteljskih kuća, u mjestu [adresa], počinila psihičko nasilje u obitelji naspram svoje nevjeste KGĆ na način da se KGĆ obratila riječima: „Šta je kurvetino, šta hoćeš?!“, a nakon čega ju je objeručke uhvatila u predjelu ramena i pokidala majicu što je kod KGĆ izazvalo osjećaj uznemirenosti i povredu dostojanstva,

čime je počinila prekršaj iz članka 10. točke 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjiv po članku 22. stavku 1. istog Zakona.

I. Na temelju citiranih zakonskih propisa, okrivljenici KG se

i z r i č e

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 30 (trideset) DANA.

II. Na temelju odredbe članka 44. Prekršajnog zakona prema okrivljenici se

p r i m j e nj u j e

UVJETNA OSUDA

time da se izvršenje kazne zatvora koja je okrivljenici izrečena odgađa za vrijeme od 1 (jedne) godine, te se ista neće izvršiti uz uvjet da u tom roku ne počini jedan ili više prekršaja za koje joj je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom (članak 46. stavak 1. Prekršajnog zakona).

III. Na temelju odredbe članka 13. točka 1., a u svezi članka 15. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, okrivljenici se

i z r i č e

ZAŠTITNA MJERA OBVEZNOGA PSIHOSOCIJALNOG TRETMANA U TRAJANJU OD NAJMANJE 6 (ŠEST) MJESECI.

Temeljem članka 24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji okrivljenica je dužna postupiti u skladu s izrečenom zaštitnom mjerom jer će u protivnom biti kažnjena za prekršaj kaznom zatvora od najmanje 10 dana.

Izrečena zaštitna mjera ima se izvršiti po pravomoćnosti ove presude.

IV. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 1. i stavka 3., te članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenica je dužan na ime troškova prekršajnog postupka uplatiti novčani iznos od 540,00 (petstočetrdeset) eura, od čega se iznos od 510,30 (petstodeset eura i trideset centi) eura odnosi na trošak psihijatrijskog vještačenja okrivljenice, a iznos od 29,70 eura (dvadesetdevet eura i sedamdeset centi) na paušalne troškove postupka, u roku od 60 (šezdeset) dana po pravomoćnosti ove presude, jer će se isti u protivnom naplatiti prisilnim putem.

Obrazloženje

1. Policijska uprava Splitsko-dalmatinska, Policijska postaja Trogir pod gore navedenim brojem podnijela je ovom Sudu optužni prijedlog protiv okrivljenice, a zbog prekršaja iz članka 10. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjiv po članku 22. stavku 1. istog Zakona.

2. Okrivljenica KG, u svojoj obrani pred Sudom, na glavnoj raspravi dana 25. veljače 2026. godine, navela je da se ne osjeća krivom zbog prekršaja koji joj se stavlja na teret. Kritične prigode brat da joj je donio ručak i nakon što je pojela ručak otišla je ubrati mandarine, a brat je uputio da uzme mandarine i pojede. Ubrala je mandarine i držala ih u zdjelici kada joj je prišla njena nevjesta i počela je napadati, ali se točnih riječi sada ne sjeća, samo joj je u početku kazala: "Kako te nije sram, ja imam dvoje djece"; da se zaista daljnjeg dešavanja ne sjeća niti se sjeća da bi ona išta rekla; sjeća se samo da se uhvatila da ne padne. Nevjesta joj je uzela zdjelicu, mandarine su pale, a ona da ih je samo pokupila u majicu. Navodi kako kritične prigode nije bilo nikakve agresije, ona da nije osjećala nikakvu agresiju od nje niti da je ona bila agresivna prema nevjesti. Može kazati da je samo osjećala ljutnju od strane nje.

3. Analizirajući obranu okrivljenice te dovodeći istu u svezi sa sadržajem isprava koje priležu spisu, a radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja i navoda iz obrane okrivljenice, Sud je pozvao i svjedoke, oštećenicu- žrtvu CGĆ i CG.

4. Ispitana u svojstvu svjedoka oštećenica- žrtva BGĆ navela je kako je istina da se kritične prigode obratila ovdje okrivljenoj koja je tada brala mandarine u vrtu, a za istaknuti je da su njihove kuće na udaljenosti od 10 metara, dok je vrt zajednički. Kazala joj je da ne pobere sve mandarine jer da oni imaju dvoje djece i da treba nešto ostaviti i za njih, a KG da je prethodno već pobrala pune kašete. Tada joj se obratila riječima: "Šta hoćeš ti, pička ti materina, kurvetino". Prišla je i uzela zdjelicu s mandarinama dok je ona bila udaljena od njih, ali KG je u tom trenutku poletjela prema njoj, objeručke je zgrabila u predjelu ramena i snažno je uhvatila, pri čemu joj je majica pukla i taj otpor puknuća majice ih je odvratio jednu od druge. U tom trenu na brzinu je uhvatila mobitel iz džepa i kazala da će zvati policiju, a KG da se u tom trenutku zaustavila. Oštećenica-žrtva BGĆ da je bila u velikom stanju šoka, cijela se tresla, bila je vidno uznemirena, te se vratila u svoju kuću. Sve je to vidio njezin suprug CG kada je kazao da trebaju zvati policiju. Od šoka i traume je kasnije i povraćala pri čemu ju je službenik upitao da li je potrebno da pozovu hitnu pomoć.

4.1. Okrivljenica KG, upitana ima li primjedbi i pitanja na iskaz svjedokinje- oštećenice KGĆ, navodi da nema pitanja, ali ponovno ističe kako se zaista ne sjeća nikakvih riječi već samo osjećaja ljutnje koji je osjetila od strane svoje nevjeste. Mandarine da je brala jer joj je brat kazao da ubere mandarine.

4.2. Sud nije mogao provesti suočenje (konfrontaciju) između okrivljene KG i svjedokinje oštećenice- žrtve BGĆ, budući da to zbog psihofizičkog stanja okrivljenice nije bilo moguće. Naime, okrivljenica tijekom rasprave nije bila u stanju aktivno i smisleno sudjelovati u provođenju navedene dokazne radnje.

5. U daljnjem tijeku dokaznog postupka ispitan je svjedok CG koji je naveo kako je kritične prigode njegova supruga KGĆ došla u kuću, bila je vidno uznemirena, majica joj je bila pokidana te mu je kazala da ju je njegova sestra fizički napala, uhvatila je rukama oko ramena te joj tako pokidala majicu. Kazala mu je da joj je ista uputila ružne riječi poput „štraca, kurvetina“, a to traje već i od ranije. Prilaže Sudu otpusno pismo Klinike za psihijatriju iz kojeg je razvidno da KG ima narušeno psihičko zdravlje, a kritičnog dana, poslije navedenog događaja, primljena je pod kliničkom slikom psihotične dekompenzacije. Sada da uredno prima terapiju te može kazati da je njeno stanje trenutačno u redu, budući se redovito počela liječiti. Kao njezin brat preuzeo je brigu o njoj, budući da ista živi sama od kada je majka preminula.

5.1. Okrivljenica KG, upitana ima li primjedbi i pitanja na iskaz svjedoka CG, navodi da nema pitanja ni primjedbi.

6. Na temelju priložene medicinske dokumentacije te uvažavajući navode iz obrane okrivljenice Sud je naložio psihijatrijsko vještačenje koje je povjereno stalnoj sudskoj vještakinji za područje psihijatrije, dr. med. Mileni Pernat.

6.1. Iz provedenog psihijatrijskog vještačenja sačinjenog po stalnoj sudskoj vještakinji za područje psihijatrije, dr. med. Mileni Pernat zaključkom proizlazi da je okrivljenica KG osoba koja boluje od teške i kronične duševne bolesti neodređene neorganske psihoze klasificirane po MKB 10 kao F 29. Do počinjenog prekršajnog djela bila je bez adekvatnog uvida u svoje stanje kao i potrebe liječenja i bez adekvatnog terapijskog tretmana. Nema elemenata na temelju kojih bi se zaključilo da je ovisna ili sklona zlouporabi psihoaktivnih droga i alkohola. Mišljenje je da je mogućnost shvaćanja značenja postupaka i upravljanja njima tempore criminis bila bitno smanjena. Budući da postoji veza između počinjenog djela kao i bolesti okrivljenice, može se procijeniti da postoji opasnost da razlozi za takvo stanje mogu i u budućnosti poticajno djelovati za počinjenje novog prekršajnog djela, te se predlaže provoditi kontinuirano psihijatrijsko liječenje, uz redovito uzimanje terapije i kontrolne preglede.

6.2. Okrivljenica KG, na glavnoj raspravi dana 16. lipnja 2026. godine, izjavljuje da nema primjedbi na zaprimljeno psihijatrijsko vještačenje.

7. Sud je izvršio uvid u Optužni prijedlog PU Splitsko-dalmatinske Policijske postaje Trogir, Klasa: 211-07/25-5/26567 od 26. studenog 2025., Obavijest o počinjenom prekršaju Policijske postaje Trogir serijskog broja: [serijski broj], Izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji od 8. listopada 2025., Zapisnike o ispitivanju prisutnosti alkohola, droga ili lijekova u organizmu serijskih brojeva: [serijski broj] i 02520877, sve od 8. listopada 2025., Obrazac rizičnih faktora za ponavljanje nasilničkog ponašanja, Obavijest žrtvi nasilja u obitelji od 8. listopada 2025., Popis udruga koje pružaju psihosocijalnu i pravnu pomoć na području Republike Hrvatske, Popis organizacija koje čine mrežu podrške i suradnje za žrtve i svjedoka kaznenih djela, Obrazac o provedenom postupku pojedinačne procjene potreba žrtve za zaštitom od 8. listopada 2025., psihijatrijsko vještačenje od 13. travnja 2026., potvrdu Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Odjela za prekršajne evidencije iz koje proizlazi da je okrivljenica prekršajno osuđivana, i to:

- odlukom Policijske postaje Trogir, broj: 211-07/25-2/21661 od 23.04.2025., pravomoćna 03.05.2025., zbog prekršaja iz članka 16. stavka 1. točke 1. Zakona o prebivalištu, kada joj je izrečena novčana kazna u iznosu od 60,00 eura,

- odlukom Policijske postaje Trogir, broj: 211-07/25-2/21662 od 23.04.2025., pravomoćna 03.05.2025., zbog prekršaja iz članka 28. stavka 1. točke 1. Zakona o osobnoj iskaznici, kada joj je izrečena novčana kazna u iznosu od 60,00 eura, a izvršen je uvid i u cjelokupan spis.

7.1. Na temelju članka 178. stavka 1. Prekršajnog zakona Sud je dao završnu riječ strankama te je okrivljenica u završnoj riječi izjavila: „U potpunosti ostajem kod obrane dane tijekom postupka.“

8. Na osnovu provedenog dokaznog postupka, ocjenom obrane okrivljenice, savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima te uvidom u cjelokupnu dokumentaciju u spisu, Sud je ocijenio kako je stanje stvari dovoljno razjašnjeno za donošenje odluke o prekršajima.

9. Sukladno članku 8. stavku 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisano je da osobe na koje se ovaj Zakon primjenjuje su: bračni drug, izvanbračni drug, životni partner, neformalni životni partner, njihova zajednička djeca, te djeca svakoga od njih, srodnici po krvi u ravnoj lozi, srodnici u pobočnoj vezi zaključno do trećeg stupnja, srodnici po tazbini u bračnoj i izvanbračnoj zajednici do zaključno drugog stupnja, posvojitelj i posvojenik.

9.1. Prema članku 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji nasilje u obitelji je: 1. primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda,

2. tjelesno kažnjavanje ili drugi načini ponižavajućeg postupanja prema djeci, 3. psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost, 4. ekonomsko nasilje kao zabrana ili onemogućavanje korištenja zajedničke ili osobne imovine, raspolaganja osobnim prihodima ili imovine stečene osobnim radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i za skrb o djeci,

5. zanemarivanje potreba osobe s invaliditetom ili osobe starije životne dobi koje dovodi do njezine uznemirenosti ili vrijeđa njezino dostojanstvo i time joj nanosi tjelesne ili duševne patnje.

9.2. Za istaknuti je da je psihičko nasilje svaki oblik napada na psihički integritet žrtve koji je doveo do njene uznemirenosti ili povrede dostojanstva, odnosno to je skup ponašanja čiji je cilj kontrola nad članovima sadašnje ili bivše zajednice uporabom sile, zastrašivanja ili manipuliranja kao oblika emocionalnog zlostavljanja, koje uključuje vrijeđanje, ponižavanje, omalovažavanje i ucjenjivanje (presuda Visokog prekršajnog suda poslovnog broja Ppž-2603/2025).

9.3. Također, u tom kontekstu potrebno je naglasiti da je psihičko nasilje ono netjelesno nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost; stoga je, dakle, prouzročenje povrede dostojanstva ili uznemirenosti žrtve jedna od odlučnih činjenica odnosno jedan od konstitutivnih elemenata koje čini biće prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Tu je riječ o prekršaju koji je tzv. materijalno kažnjivo djelo koje se ne iscrpljuje u samoj radnji, nego u svom biću sadrži i posljedicu kao učinak na objektu radnje (presuda Visokog prekršajnog suda poslovnog broja Ppž-9335/2024).

9.4. Kažnjivom odredbom članka 22. stavka 1. istog Zakona propisano da tko počini nasilje iz članka 10. ovog Zakona, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 300,00 eura ili kaznom zatvora do 90 dana.

10. Iako okrivljena KG poriče počinjenje prekršaja, Sud nije prihvatio obranu okrivljenice ocjenjujući je prvenstveno manjkavom, budući da iz iste nije bilo moguće utvrditi odlučne činjenice u pogledu predmetnog događaja, odnosno Sud ocjenjuje da je obrana okrivljenice ostala na razini formalnog osporavanja bez stvarnog doprinosa rasvjetljavanju činjeničnog stanja, dok su izvedeni dokazni iskazi svjedoka uvjerljivi, dosljedni i vjerodostojni te kao takvi prihvaćeni u cijelosti; dakle, analizom iskaza svjedokinje oštećenice- žrtve KGĆ i CG, te provedenim psihijatrijskim vještačenjem, utvrđeno je da je okrivljenica KG postupala na način kako je to navedeno u izreci ove presude.

11. Dakle, u postupku je isto nedvojbeno utvrđeno putem saslušanja svjedoka oštećenice- žrtve KGĆ i CG, kojima je Sud poklonio vjeru u iskaze ocjenjujući iskaze istih kao detaljne, istinite, precizne, vjerodostojne i okolnosne, a koji iskazi su dani pod kaznenom odgovornošću, koji svjedoci su dosljedno, uvjerljivo i bez međusobnih proturječnosti iskazivali o predmetnom događaju, a iz kojih iskaza proizlazi kako je ovdje okrivljena doista i počinila prekršaj koji joj se ovim optužnim aktom stavlja na teret.

11.1. Dodatno, prihvaćajući navedeno mišljenje i zaključak sudskog vještaka za psihijatriju dr. med. Milene Pernat kao stručno i objektivno, Sud utvrđuje da je okrivljenica KG u vrijeme počinjenja predmetnog prekršajnog djela bila bitno smanjeno ubrojiva. Naime, njezine sposobnosti da shvati značenje svog postupanja i upravlja svojim postupcima bile su u bitnoj mjeri smanjene, ali ne i isključene, zbog čega je bila prekršajno odgovorna, a navedenu okolnost Sud je cijenio prilikom odmjeravanja sankcije.

12. U skladu s prethodnim, Sud smatra nesporno utvrđenim da je okrivljenica svojim ponašanjem ostvarila sva bitna obilježja prekršaja iz članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, i to psihičko nasilje prema nevjesti AGĆ, što je kod oštećene izazvalo povredu dostojanstva i uznemirenost, pa je time ostvarila obilježja prekršaja iz članka 10. točke 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjivog po članku 22. stavku 1. istog Zakona.

13. Za istaknuti je da je Sud iz činjeničnog opisa djela ispustio riječi: „…i fizičko nasilje“ te pravnu kvalifikaciju iz članka 10. točke 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, koja se predmetnim optužnim aktom okrivljenici stavlja na teret.

13.1. Naime, tjelesno nasilje predstavlja svaki oblik namjernog tjelesnog nasrtaja na žrtvu kojim kod iste nisu nastupile posljedice u vidu ozljede. Dakle, za ostvarenje obilježja prekršaja iz članka 10. točke 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji bitno je da uslijed primjene fizičke sile nije nastupila tjelesna ozljeda, a navedenu odlučnu činjenicu ovlašteni tužitelj nije naveo u činjeničnom opisu djela predmetnog optužnog akta. Slijedom toga, Sud je iz činjeničnog opisa izreke ove presude ispustio riječi: „…i fizičko nasilje“ te predmetno postupanje nije ocjenjivao u smislu fizičkog nasilja, već isključivo u odnosu na obilježja psihičkog nasilja.

14. Nakon što je na ovaj način utvrđena odgovornost okrivljenice, valjalo je donijeti odluku o sankciji uzimajući pri tom u obzir sve okolnosti koje u smislu članka 36. Prekršajnog zakona utječu na vrstu i mjeru izrečene kazne.

14.1. Pri odmjeravanju kazne okrivljenici vođeno je računa o svim okolnostima koje se odnose na počinjeni prekršaj i osobu okrivljenika kako olakotnim, tako i otegotnim te joj je Sud kao olakotne okolnosti uzeo u obzir što je „ tempore criminis“ bila bitno smanjeno ubrojiva, njezino zdravstveno stanje, činjenicu da je nezaposlena i bez primanja, izostanak dosadašnje teže prekršajne kažnjavanosti, dok posebnih otegotnih okolnosti na strani okrivljenice Sud nije našao za cijeniti. Uzimajući u obzir, kao što je već kazano, da je okrivljenica osoba bez financijskih primanja i da bi plaćanje novčane kazne ugrozilo i ovako njezinu tešku financijsku situaciju, Sud je okrivljenici, a unatoč izostanku njezine dosadašnje teže prekršajne kažnjavanosti, odlučio izreći težu prekršajnu sankciju, i to kaznu zatvora. Uvažavajući težinu samog počinjenog djela, temeljem članka 44. Prekršajnog zakona, Sud je stava da će se i uvjetno izrečenom kaznom, koju je Sud dao na odgodu od godine dana, postići svrha kažnjavanja u cilju izražavanja društvenog prijekora zbog počinjenog djela prekršaja kako u smislu specijalne tako i u smislu generalne prevencije.

15. Sukladno odredbi članka 15. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, Sud je okrivljenici izrekao zaštitnu mjeru obaveznog psihosocijalnog tretmana radi otklanjanja okolnosti koje omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje istog ili sličnih djela, ovo posebno imajući u vidu zaključak provedenog psihijatrijskog vještačenja stalne sudske vještakinje za područje psihijatrije dr. med. Milene Pernat, pa se ukazuje nužnim primijeniti navedenu zaštitnu mjeru, zbog čega je riješeno kao u izreci.

15.1. Sukladno članku 22. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji okrivljenica je dužna postupiti prema primijenjenoj zaštitnoj mjeri jer u protivnom može snositi posljedice navedene u izreci presude.

16. Sud nije prihvatio prijedlog ovlaštenog tužitelja da se izrekne zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji, a iz razloga što žrtva nakon pojedinačne procjene nije iskazala potrebu za primjenom posebnih mjera zaštite, a dodatno svjedok CG, brat okrivljenice, u svom iskazu je naveo kako okrivljenica KG redovno prima terapiju, ide na kontrole i liječi se.

17. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 1. i stavka 3., te članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, a odnosi se na troškove vještačenja i paušalne troškove Suda, koji su odmjereni s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenice.

18. U suglasju sa svim iznijetim odlučeno je kao u izreci presude.

Trogir, 19. lipnja 2026.

Zapisničarka

SUTKINJA

Milenka Vičić, v.r.

Željka Matkov, v.r.

SUDSKA SAVJETNICA

Josipa Grga, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, a putem ovog Suda, bez takse, u roku od 8 (osam) dana od dana prijema iste, u dva istovjetna primjerka.

PRESUDA SE DOSTAVLJA:

- okrivljenici KG,

- oštećenici- žrtvi AGĆ,

- ovlaštenom tužitelju,

- za spis.