Poslovni broj: Us I-300/2026-11

Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Anđeli Becka, te Tamari Taraš, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja OŠUJ, s boravištem na adresi [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćenicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mijoč&Bakić d.o.o. [adresa], sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava Splitsko-dalmatinska, Postaja pomorske policije, Split, Zrinsko-frankopanska bb, OIB: 36162371878, radi poništenja rješenja, nakon javne rasprave zaključene 20. svibnja 2026. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja Mirka Stojića, odvjetnika u OD Mijoč&Bakić d.o.o. Split, opunomoćenika tuženika OŠ, objavljene 19. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje o povratku Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Postaja prometne policije Split, KLASA: UP/I-216-04/26-02/16, URBROJ: 511-12-38-26-5 od 30. siječnja 2026.

II. O zahtjevu tužitelja za naknadom troškova upravnog spora sud će odlučiti posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Rješenjem o povratku Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava Splitsko-dalmatinska, Postaja pomorske policije, KLASA: UP/I-216- 04/26-02/16, URBROJ: 511-12-38-26-5 od 30. siječnja 2026., utvrđeno je kako OŠUJ, ovdje tužitelj, rođen **.**.1997., u mjestu Menia, Egipat, državljanin Egipta, nositelj putne isprave broj A 28752038, nezakonito boravi u [adresa], zbog čega je dužan napustiti Europski gospodarski prostor (dalje: EGP) u roku od 30 dana od dana izvršnosti tog rješenja (točka 1.); kako je tužitelj dužan prilikom napuštanja Republike Hrvatske, odnosno EGP-a, javiti se policijskom službeniku na graničnom prijelazu ili diplomatskoj misiji ili konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja RH i EGP-a (točka 2.); kako će se tužitelja ako ne postupi sukladno tom rješenju prisilno udaljiti iz Republike Hrvatske, sukladno odredbi članka 203. stavak 2. Zakona o strancima (točka 3.).

2. Pravodobno podnesenom tužbom, koja je kod ovog suda pod gornjim poslovnim brojem zaprimljena 6. veljače 2026. tužitelj pobija osporeno rješenje tuženika kao nezakonito, u bitnom navodeći kako je tužitelj imao važeću dozvolu za rad i boravak do 3. listopada 2025., kao i da je poslodavac tužitelja Visoki standard d.o.o. dana 21. kolovoza 2025. u 11,57 h podnio zahtjev za produljenje radne dozvole Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, zajedno s prilozima na e- mail adresu [adresa elektroničke pošte], a kako je to propisano uputama i zakonskim odredbama, na koju okolnost prilaže e-mail korespondenciju. Nadalje, pojašnjava kako je poslodavac tužitelja 21. kolovoza 2025. podnio skupni zahtjev za produljenje radnih dozvola za pet radnika, međutim, da mu je od strane Policijske uprave splitsko - dalmatinske odgovoreno da dostavi pojedinačne zahtjeve za svakog radnika zbog velike količine priloga. Istog dana kako je podnio pojedinačne zahtjeve, među kojima i za tužitelja, te ističe kako su drugi radnici uredno dobili radne dozvole, međutim, ne i tužitelj. Poslodavac tužitelja kako je dobio automatski odgovor da je zahtjev zaprimljen, međutim, nakon te automatske poruke nije zaprimljena nikakva druga poruka. Tužbenim zahtjevom predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika, te popisuje trošak upravnog spora.

3. Za istaći je kako je tužitelj u okviru tužbe zatražio i određivanje odgodnog učinka tužbe u smislu odredbe članka 42. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje ZUS), koji prijedlog tužitelja je prihvaćen, te je rješenjem ovog suda pod poslovnim brojem Us I-300/2026-6 od 9. ožujka 2026. odgođeno izvršenje osporenog rješenja tuženika do pravomoćnog okončanja ovog spora.

4. U odgovoru na tužbu tuženik ističe kako je zahtjev za produljenje moguće podnijeti putem platforme Ministarstva unutarnjih poslova (dalje MUP) kako je to opisano na službenim strancima tog tijela (mup.gov.hr/radne-dozvole/286764). Poziva se na odredbu članka 75. stavak 5. Zakona o općem uspravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, dalje ZUP), kojom je propisano da ako se u javnopravnom tijelu zbog tehničkih razloga ne može pročitati podnesak u elektroničkom obliku, o tome će se obavijestiti pošiljatelja. Pošiljatelj je tada dužan ponovo poslati podnesak u elektroničkom obliku prema uputi javnopravnog tijela ili ga dostaviti na drugi način u određenom roku. Ako to pošiljatelj ne učini u određenom roku, smatrat će se da podnesak nije podnesen. Iz podataka priloženih u spisu predmeta kako proizlazi da je poslodavac tužitelja podnio zahtjev za produljenje dozvole za boravak i rad tužitelja, međutim, da prešućuje kako zahtjev nije podnesen prema Uputama, koje su objavljene na mrežnim stranicama MUP-a, odnosno ističe kako je zahtjev imao više od 20 MB, te je kao takav suprotan Uputi, pa se smatra kao i da nije podnesen. Iz službenih evidencija kako je razvidno da za tužitelja ne postoji uredno podnesen zahtjev, slijedom čega tužitelj nakon isteka važenja dozvole za boravak i rad, odnosno nakon 3. listopada 2025., boravi nezakonito u Republici Hrvatskoj, pa je osporeno rješenje zakonito. Predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu.

5. Podneskom od 6. ožujka 2026. tužitelj se usprotivio navodima iz tužbe tužitelja, te je naveo kako je upravo tužitelj taj koji je u spis dostavio obilnu dokumentaciju, pa ne stoje navodi kako on nešto prešućuje. U odnosu na pozivanje tužitelja na odredbu članka 75. stavak 5. ZUP-a ističe kako se u toj odredbi nalazi odgovor na glavno pitanje u ovom sporu a to je li tuženik na pojedinačni zahtjev koji se tiče tužitelja obavijestio poslodavca kako iz tehničkih razloga nije moguće pročitati podnesak u elektroničkom obliku. Ponovo ponavlja tužbene navode koji se tiču e-mail korespondencije, te ističe kako je poslodavac tužitelja podnio zahtjev za produljenje dozvole za boravak i rad tužitelja 21. kolovoza 2025. u 11:57 sati, a u 12:03 sati je dobio automatski odgovor kojeg citira, a iz kojeg u bitnom proizlazi kako je zahtjev zaprimljen, kao i da će ga nadležna policijska uprava/postaja obavijestiti u roku od pet radnih dana ako je potrebno nadopuniti zahtjev, međutim, nakon tog odgovora kako nije zaprimljena nikakva druga poruka.

6. U sporu je održana rasprava 20. svibnja 2026. čime je strankama u skladu s odredbom članka 6. ZUS-a dana mogućnost izjašnjavanja o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, kojom prilikom je opunomoćenik tuženika istaknuo kako iz automatskog odgovora nije razvidno na koji predmet, odnosno zahtjev se isti odnosi, budući da je rukom dopisano predano **.**.2025. HŠ. Također je istaknuo kako su policijski službenici zakonito postupili, budući da imenovani državljanin u trenutku kada je zatečen nije ima važeću dozvolu za boravak i rad, dok u sustavu nije evidentiran njegov zahtjev za produljenje prethodno izdane dozvole za boravak i rad, kojim navodima se usprotivio opunomoćenik tužitelja.

7. Opunomoćenik tužitelja je popisao trošak upravnog spora prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 138/23 dalje Tarifa) na ime sastava tužbe, sastava prijedloga za uspostavu odgodnog učinka tužbe, sastava podneska od 17. veljače 2026. i 6. ožujka 2026., te trošak zastupanja na raspravi od 20. svibnja 2026., svaka radnja po 500 bodova, ukupno 2500 bodova, sve uvećano za vrijednost PDV-a od 25%.

8. Tijekom dokaznog postupka, a u cilju ocijene zakonitosti osporenog rješenja tuženika, pregledana je i čitana dokumentacija sadržana u sudskom spisu, pregledana je i čitana dokumentacija sadržana u spisu tuženika, koji spis je dostavljen uz odgovor na tužbu.

9. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

10. Predmet ovog upravnog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS -a ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, pri čemu među strankama nije sporno kako je tužitelju izdana dozvola za boravak i rad istekla 3. listopada 2025. Međutim, među strankama je sporno je li u konkretnom slučaju podnesen zahtjev za produljenje važenja dozvole za boravak i rad tužitelja, te s tim u vezi je li bilo mjesta donošenju rješenja o povratku.

11. Iz izjave tužitelja uzete na zapisnik od 30. siječnja 2026., proizlazi kako je tužitelj u Republiku Hrvatsku došao 16. prosinca 2024. preko Zračne luke Zagreb, a na temelju prethodno izdane dozvole za boravak i rad strane poslodavca Visoki standard d.o.o. Kod navedenog poslodavca kako je radio kao fasader, a poslodavac je bio zadovoljan njegovim radom, pa mu je odlučio produžiti dozvolu za boravak i rad. Zahtjev za produljenje dozvole za boravak i rad kako je podnesen 21. kolovoza 2025. Policijskoj upravi splitsko dalmatinskoj, a o čemu da kao dokaz ima e-mail. Ističe kako nakon podnošenja zahtjeva nitko nije kontaktirao njegovog poslodavca, međutim, navedeno kako nije neobično, budući da se zbog velikog obima posla dugo čeka na odobrenje radnih dozvola. Dana 29. prosinca 2026. kako je zatečen od strane policijskih službenika u Splitu na autobusnom kolodvoru budući da je po nalogu poslodavca trebao dočekati nove radnike koji su stigli autobusom. Tada da je priveden u postaju Pomorske policije Split, kada mu je rečeno kako se nalazi u nezakonitom boravku.

12. Tuženik u obrazloženju osporenog rješenja, kojeg je donio po službenoj dužnosti pozivom na odredbu članka 184. stavak 1. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 133/20, 114/22, 151/22 i 40/25), ističe kako u EOS evidenciji nije evidentiran zahtjev za produljenje dozvole za boravak i rad, slijedom čega se tužitelj, državljanin Egipta nalazi u nezakonitom boravku.

13. Odredbom članka 184. Zakona o strancima kako će se državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi i državljaninu treće zemlje kojem rješenjem Ministarstva u sjedištu ili rješenjem Ministarstva donesenog putem policijske uprave odnosno policijske postaje prestaje zakoniti boravak donijet rješenje o povratku (stavak 1.), kako će se rješenjem iz stavka 1. ovoga članka utvrdit da državljanin treće zemlje nezakonito boravi u [adresa] ili da mu prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj, odredit će se rok u kojem je dužan napustiti EGP (rok za dragovoljni odlazak) i da je dužan prijaviti se na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a te će se zaprijetiti prisilnim udaljenjem ako ne napusti EGP i odrediti država u koju će se državljanina treće zemlje prisilno udaljiti (stavak 2.), kako će se prilikom određivanja roka za dragovoljni odlazak, osim okolnosti iz članka 182. ovoga Zakona, uzet u obzir osobne okolnosti te vrijeme u kojem to državljanin treće zemlje može učiniti, koje ne može biti kraće od sedam dana niti dulje od 30 dana (stavak 3.).

14. Odredbom članka 92. Zakona o strancima je propisano kako se zahtjev za produljenje dozvole za boravak i rad za istog poslodavca i istog državljanina treće zemlje u istom zanimanju podnosi najkasnije 30 dana prije isteka važenja dozvole za boravak i rad u policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji prema mjestu bo ravišta državljanina treće zemlje, koja i odlučuje o produljenju (stavak 1.); kako državljanin treće zemlje za kojeg je podnesen zahtjev za produljenje dozvole za boravak i rad u roku iz stavka 1. ovoga članka može ostati i raditi u Republici Hrvatskoj do izvršnosti odluke o zahtjevu (stavak 5.).

15. U konkretnom slučaju tužitelj je već u izjavi na zapisnik obavijestio tuženika kako je poslodavac tužitelja podnio zahtjev za produljenje dozvole za boravak i rad tužitelju, koji zahtjev je poslan putem elektronske pošte, te koji e-mail je priložen u sudskom spisu kao dokaz, kao i sva prethodna korespondencija između poslodavca tužitelja i nadležne Policijske uprave splitsko-dalmatinske. Iz tih dokaza proizlazi kako je poslodavac tužitelj prvotno poslao zahtjeve za pet radnika, među kojima i za tužitelja, međutim, tuženik je obavijestio poslodavca kako je zaprimo produljenje za Ebram Merzek Nasr, dok se ostali zahtjevi ne mogu isprintati jer su u neispravnom formatu. Nakon toga poslodavac tužitelja je poslao pojedinačne zahtjeve za produženje radnih dozvola, pa je tako priložen i e-mail iz kojeg proizlazi kako je poslan zahtjev za produljenje radne dozvole za tužitelja 21. kolovoza 2025. u 11:57 sati.

16. Stoga, te imajući u vidu kako iz međusobnog odnosa naprijed citiranih odredbi Zakona o strancima proizlazi kako se rješenje o povratku ne može donijeti za državljanina treće zemlje koji je podnio zahtjev za produljenje dozvole za boravak i rad u roku propisanom člankom 92. Zakona o strancima, dok u konkretnom slučaju nije na nedvojben način utvrđeno da se ne radi o propustu tijela da zahtjev tužitelja evidentira u sustavu, sud nalazi kako nije bilo mjesta donošenju rješenja o povratku, pa je osporenim rješenjem tuženika povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

17. Stoga je sud pozivom na odredbu članka 117. stavak 1. ZUS -a poništio osporeno rješenje tuženika, pa je presuđeno kao pod točkom I. izreke.

18. Odredbom članka 148. stavak 4. ZUS-a propisano je da o troškovima spora sud može odlučiti zajedno s odlukom o glavnoj stvari ili posebnim rješenjem. Sukladno citiranoj odredbi sud je odlučio da će o troškovima spora odlučiti naknadno posebnim rješenjem pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Splitu, 19. lipnja 2026.

S U T K I NJ A

Anđela Becka

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (članak 131. ZUS-a).

DNA:

1. Beshoy OŠU, putem opunomoćenika odvjetnika iz Odvjetničkog društva Mijoč&Bakić d.o.o. [adresa], sa sjedištem u [adresa]

2. Ministarstvo unutarnjih poslova RH, Policijska uprava Splitsko-dalmatinska, Postaja pomorske policije, Split, Zrinsko-frankopanska bb

3. u spis