REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-647/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić, kao predsjednice vijeća, Biljane Bojanić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Kristine Pavičić-Sirotić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva ulica 3, OIB 84397956623, protiv tuženog Euroherc osiguranja d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o. Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-503/2023-26 od 8. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 19. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-503/2023-26 od 8. siječnja 2026.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Tuženik Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 dužan je platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623 svotu od 7.998,77 eur / 60.266,71 kn uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od datuma podnošenja tužbe nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u rok od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi prouzrokovan parnični trošak u iznosu od 2.148,63 eur sa zateznim kamatama tekućim od 8. siječnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana, u roku od 15 dana .“

2. Pravovremenom žalbom navedenu presudu pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu, podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje na prvostupanjski postupak.

3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je po članku 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP).

3.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje da mu tuženik, kao osiguratelj štetnika u vezi s prometnom nezgodom koja se dogodila 5. lipnja 2004. u [adresa], a u kojoj je i tužiteljev osiguranik zadobio povrede na osnovu kojih je i ostvario pravo na invalidsku mirovinu, isplati iznose isplaćene na ime invalidske mirovine u razdoblju od 1. veljače 2020. do 31. prosinca 2022. u iznosu od 60.266,74 kune / 7.998,77 eura.

6. U ovom predmetu nije sporan nastanak štetnog događaja , tuženikova pasivna legitimacija.

7. Sporno je, prije svega, prema kojem se propisu ima procjenjivati osnovanost zahtjeva tužitelja - primjenjuje li se u ovoj pravnoj stvari Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013., 152/2014. i 155/2023. – dalje: ZOOP) ili Zakon o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/2013., 151/2014., 33/2015., 93/2015., 120/2016., 18/2018., 62/2018., 115/2018., 102/2019. i 84/2021. – dalje: ZMO).

8. Sud prvog stupnja je, iz provedenih i dostupnih dokaza, odlučujući o tom spornom pitanju i utvrdio:

- da je iz rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje , Područne službe u Zagrebu od 27. travnja 2009., nalaza i mišljenja o invalidnosti od 22. siječnja 2009. i mišljenja stručnog povjerenstva za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti od 4. veljače 2009., utvrđeno, da se označenim rješenjem osiguraniku tužitelja JF, rođenom **.**.1979., kod kojeg je zbog ozljede izvan rada nastala profesionalna nesposobnost za rad, priznaje počevši od 13. siječnja 2009. pravo na invalidsku mirovinu u svoti od 336,67 kuna mjesečno počevši od 9. ožujka 2009. koja će se mirovina isplaćivati iz sredstava Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, mjesečno unatrag,

- da je iz obračuna isplata na teret Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 23. siječnja 2023. utvrđeno, da je za JF na teret Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje u razdoblju od 1. veljače 2020. do 31. prosinca 2022. ukupno isplaćeno 7.998,77 eura / 60.266,71 kuna,

- da je i utvrđeno temeljem zapisnika o očevidu Policijske uprave zagrebačke od 6. kolovoza 2004. i pravomoćne presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj K-209/2005 od 31. siječnja 2006., da je DF proglašena krivom, što je 5. lipnja 2004. upravljajući osobnim automobilom došavši do raskrižja sa zapadnim kolnikom [adresa] gdje je postavljen prometni znak križanje s cestom s prednošću prolaska, protivno odredbi članka 34. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propustila omogućit slobodni prolaz vozilima koji se kreću prioritetnim kolnikom, uslijed čega je i ušla u raskrižje gdje je motocikl kojim je upravljao JF i kretao se lijevom prometnom trakom zapadnog kolnika , svojim prednjim dijelom udario u zadnji dio njenog osobnog automobila, nakon čega je i preletio njezin automobil te pao na pod, te je i JF zadobio tešku tjelesnu ozljedu u vidu višestrukog prijeloma kostiju zdjelice, te transkondilarnog prijeloma goljenične kosti palca desnog stopala, te da je kršenjem propisa o sigurnosti prometa ugrozila promet i izazvala nesreću u kojoj je druga osoba teško tjelesno ozlijeđena osuđena na kaznu zatvora od 8 mjeseci uz uvjetnu osudu s rokom kušnje od 2 godine.

9. Prvostupanjski sud zaključuje, da se u odnosu na sporno pitanje ima primijeniti mjerodavne odredbe ZOOP-a, i to članak 27. stavak 1., 2. i 3. koji se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društva za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. Da je prema članku 27. ZOOP-a obveza tuženika, društva za osiguranje jedino onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu, pa je stoga i bilo potrebno utvrditi postoji li razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Iz nalaza i mišljenja provedenog vještačenja proizlazi da je ukupno isplaćena invalidska mirovina za razdoblje od 1. veljače 2020. do 31. prosinca 2022. iznosila 67.266,74 kuna, a ukupno izračunate najniže mirovine s osnove povrede na radu za isto razdoblje iznose 80.367,68 kuna, pa bi pretpostavljena invalidska mirovina koja bi bila određena osiguraniku tužitelja u slučaju ozljede na radu bila veća od invalidske mirovine isplaćene u utuženom razdoblju. Prema navedenom u navedenom razdoblju potencijalna invalidska mirovina kao posljedica ozljede na radu je viša od ostvarene invalidske mirovine, pa je sukladno članku 27. stavku 1., 2. i 3. ZOOP-a ne postoji obveza tuženika da tužitelju naknadi štetu za isplate koje je tužitelj učinio svom osiguraniku u utuženom razdoblju, te je odlučeno kao izrijekom odluke.

10. Ta su utvrđenja s takvim zaključcima - pravnog značaja, rezultat valjane i savjesne ocjene suda prvog stupnja, predočenih dokaza i ocijene za koju je taj sud i dao valjane, dovoljno logične i uvjerljive razloge, ocjene na koju je taj sud imao pravo, a koju i prihvaća ovaj sud.

11. Istovjetno proizlazi iz pravnog shvaćanja izraženog u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-66/2022 od 1. veljače 2022., kojom je navedeno da u sporu kojeg pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa plaćenih na ime mirovine, mjerodavan ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, nastanka štete HZMO, odnosno u trenutku kad su izvršene isplate mirovine, kao i da treba imati u vidu da je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalih i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a sukladno odredbama ZOOP, odnosno u konkretnome je slučaju riječ o obveznom osiguranju u prometu, koja je materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti uređena ZOOP-om, zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovom slučaju ZOOP.

12. Prema odredbi članka 27. stavkom 1. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stavkom 2. propisano je da stvarnom štetom u smislu stavka 1. tog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Stavkom 3. propisano je da razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

13. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbu članka 27. ZOOP-a koja uređuje subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja i koja je bila na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno u vrijeme izvršenih isplata mirovine. Naime, tuženik nije štetnik, već je osiguravajuće društvo koje se bavi poslovima osiguranja u koje spadaju i poslovi obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti sukladno odredbama ZOOP-a. Prema odredbi članka 8. stavka 1. ZOOP-a društvo za osiguranje je dužno sklopiti ugovor o osiguranju sukladno tome zakonu i uvjetima za osiguranje. Obveza tuženika, dakle proizlazi iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti sklopljenog s vlasnikom opasne stvari (motornog vozila). Kao osiguratelj motornog vozila štetnika tuženik se ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač - štetnik, već ima obvezu naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe (konkretnog vozača – štetnika) u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Zato tuženik može odgovarati samo u okviru odredaba zakona koje regulira obveze iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, konkretno ZOOP kojim je uređen opseg osigurateljnog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće sklopljenim ugovorom, na temelju čega se, sukladno načelu razmjernosti, obračunava i naplaćuje premija osiguranja.

14. Točno ukazuje tužitelj da je ZOMO kasniji zakon u odnosu na ZOOP, ali ZOOP je specijalan zakon koji uređuje posebnu problematiku - odgovornost za štetu nastalu u prometu, od one propisane ZOMO koji propisuje odgovornost štetnika, odnosno osoba koje odgovaraju za štetnika, općenito. Da je bila intencija zakonodavca da donošenjem ZOMO iz 2013. izmijeni odredbe ZOOP kojima je uređena odgovornost osiguratelja, nije bilo zapreke da se donošenjem tog zakona stave izvan snage odredbe ZOOP koje nisu usklađene s odredbama ZOMO u pogledu odgovornosti osiguratelja (Vrhovni sud Republike Hrvatske poslovni broj Revd-2347/2024).

15. Slijedom navedenog, kako se u konkretnom slučaju radi o izdacima po osnovi invalidske mirovine, to primjenom odredbe 27. stavak 2. i 3. ZOOP, kako je to i zaključio sud prvog stupnja, obveza tuženika postoji ako postoji razlika iznosa mirovine koje se isplaćuju na temelju rješenja HZMO-a i iznosa koji bi s tog osnova bili isplaćeni kad bi razlog priznavanja prava na mirovinu bila ozljeda na radu , a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik uslijed osiguranja stvarnog štetnika (vozača). Kako nema dokaza da postoji razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a zbog povrede izvan rada i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju da je osiguranik tužitelja umirovljen zbog ozljede na radu, pravilno je primijenjen čl. 27. ZOOP-a.

16. Kako tužitelj tu štetu ne trpi jer invalidsku mirovinu isplaćuje i ne postoji razlika koju bi tuženik bio dužan isplatiti u smislu odredbe članka 27. ZOOP-a, kako je i zaključio prvostupanjski sud, to je pravilno primijenjeno materijalno pravo. U odnosu na pozive tužitelja sudsku praksu, valja ukazati da ovom odlukom je i prihvaćen stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražen u nizu odluka npr. Rev-1149/2022 od 20. ožujka 2024., Rev-958/2024-2 od 10. srpnja 2024.

17. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

U Puli-Pola 19. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Nataša Babić