REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-942/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić kao predsjednice vijeća, Kristine Pavičić-Sirotić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Biljane Bojanić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Boris Gregović, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženog Triglav osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Antuna Heinza 4, OIB 29743547503, kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Pavlak&Partneri d.o.o., Rijeka, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu poslovni broj Pn-83/2022-40 od 30. travnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 19. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomičnim odbijanjem kao neosnovane, a u preostalom dijelu uvažavanjem kao osnovane žalbe tužiteljice, te odbijanjem u cijelosti žalbe tuženika, presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu, poslovni broj Pn-83/2022-40 od 30. travnja 2026. se:

- potvrđuje u odnosu na točku I., II., III. i V. izreke;

- preinačuje u dijelu točke IV. izreke, na način da se nalaže tuženiku da tužiteljici na ime troškova parničnog postupka naknadi daljnji iznos od 904,71 eur (pored onoga u iznosu od 693,31 eur) uvećan za zatezne kamate koje na taj iznos teku od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana;

- potvrđuje u preostalom dijelu točke IV. izreke kojom je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbe, kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbe, kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška odgovora na žalbu, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom odlukom presuđeno je:

„I Nalaže se tuženiku Triglav osiguranje d.d., OIB: 29743547503 isplatiti tužiteljici FA, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade imovinske štete, iznos od 2.527,24 EUR (dvije tisuće petsto dvadeset i sedam eura i dvadeset i četiri centa), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje teku po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.1.2024. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom na iznos od 1.618,19 EUR (tisuću šesto osamnaest eura i devetnaest centa) od presuđenja pa do isplate, na iznos od 770,00 eur (sedamsto sedamdeset eura) od presuđenja pa do isplate te na iznos od 139,05 eur (sto trideset i devet eura i pet centa) od 15. siječnja 2021. pa do isplate, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 9.476,83 EUR (devet tisuća četiristo sedamdeset i šest eura i osamdeset i tri centa), zajedno sa zatraženim zateznim kamatama.

III Nalaže se tuženiku Triglav osiguranje d. d., OIB: 29743547503 isplatiti tužiteljici FA, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime troškova ovog parničnog postupka, iznos od 693,31 EUR (šesto devedeset i tri eura i trideset i jedan cent), uvećan za zatezne kamate koje na taj iznos teku od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

IV Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ovog postupka za iznos 3.023,25 eur (tri tisuće dvadeset i tri eura i dvadeset i pet eura), zajedno sa zatraženim zateznim kamatama.

V Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova ovog postupka, zajedno sa zatraženim zateznim kamatama.“,

a riješeno je da se utvrđuje da je tužiteljica podneskom od 23. siječnja 2025. povukla tužbu za iznos od 485,13 eur.

2. Pravovremenim i dopuštenim žalbama navedenu presudu pobija tužiteljica u odnosu na točku II. i IV. izreke, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka opisanu odredbom članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku, budući pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Smatra kako joj je u prvostupanjskom postupku, povrijeđeno pravo na pošteno suđenje zajamčeno odredbom članka 6.1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te ustavno pravo na pošteno suđenje zajamčeno odredbom članka 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske, a čiji je sastavni dio i pravo na obrazloženu sudsku odluku . U osnovnom ističe da se pogrešna primjena materijalnog prava ogleda u pogrešnoj primjeni odredbe članka 19. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima kojim se utvrđuje povreda prava osobnosti te odredbe članka 1100. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima koja se odnosi na kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade. Smatra da je sud polazeći od tih zakonskih odredbi i utvrđenja vještaka medicinske struke, pogrešno odmjerio pripadajuću joj naknadu, odnosno da joj je po svim vidovima neimovinske štete istu prenisko odmjerio. Pritom, ukazuje da sud prilikom donošenja svoje odluke nije uzeo u obzir inflatorna kretanja koja su uslijedila nakon 2020. Osporava i odluku o dosuđenom trošku parničnog postupka, te tvrdi da joj je sud trebao u cijelosti priznati troškove sudske pristojbe na tužbu, medicinskog i financijskog vještačenja kao nužne za donošenje odluke. Obzirom na navedeno, predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu sukladno njenim žalbenim navodima. Potražuje trošak sastava žalbe te trošak sudske pristojbe na žalbu.

3. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tuženik u usvajajućem dijelu - točka I., III. i V. izreke, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP, budući je nepravilno primijenio odredbe toga zakona, a što je bilo od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude. Također, da je sud počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP obzirom da u presudi nisu navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama te postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi i o sadržaju zapisnika i isprava u postupku, što ima za posljedicu da se presuda ne može ispitati. Ukazuje kako je u mirnom postupku tužiteljici isplatio iznos od 13.803,17 eur na ime neimovinske štete, a na ime imovinske štete i to izgubljene zarade iznos od 3.528,18 eur, te na ime tuđe pomoći i njege iznos od 331,81 eur ili sveukupno 17.663,16 eur. Obzirom da je sud na temelju nalaza i mišljenja vještaka na ime neimovinske štete tužiteljici odmjerio naknadu u iznosu od ukupno 11.661,49 eur odnosno iznos koji je za 2.141,68 eur manji od onoga koji joj je isplatio u mirnom postupku, smatra da je jedino ispravno bilo da se taj više plaćeni iznos uračuna u imovinsku štetu koju je tužiteljici dosudio predmetnom presudom, jer bi u protivnom tužite ljica stekla bez osnove iznos od 2.141,68 eur. Osporava osnov i visinu zahtjeva s osnova troškova puta, te smatra da dosuđeni trošak puta od 770,00 eur nije realan, jer se radi o troškovima koji su mogli biti financirani od strane sredstava javnog prijevoza . Pobija i odluku o troškovima postupka. Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugoga stupnja njegovu žalbu uvaži te presudu preinači sukladno njegovim žalbenim narodima. Potražuje troškove žalbe.

4. Sa žalbama parničnih stranaka postupljeno je na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011.-pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP).

4.1. U svom odgovoru na žalbu tužiteljice, tuženik se istoj u cijelosti protivi ističući da je neosnovana te predlaže njeno odbijanje. Potražuje trošak sastava odgovora na žalbu.

5. Žalba tužiteljice nije osnovana u odnosu na odluku o glavnoj stvari, dok je djelomično osnovana u odnosu na odluku o troškovima postupka.

5.1. Žalba tuženika u cijelosti je neosnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom neimovinske i imovinske štete koja je za nju nastala u štetnom događaju od dana 14. prosinca 2019., kom prilikom je stradala u [adresa], na terasi ugostiteljskog objekta „[obrt]“ u trenutku kad je na nju, upravljajući osobnim vozilom marke Volkswagen Polo, reg istarske oznake [registarska oznaka], naletjela vozačica GA. Radi se o vozilu koje je u tom trenutku bilo osigurano kod tuženika.

6.1. Pritom, tijekom postupka nije bila sporna pasivna legitimacija tuženika, nastanak štetnog događaja te odgovornost osiguranice tuženika za istu, već je bila sporna - jednako kao i u fazi ovoga žalbenog postupka, visina tužbenog zahtjeva tužiteljice, obzirom na nespornu činjenicu da je tuženik tužiteljici u mirnom postupku isplatio iznos od 13.803,17 eur na ime neimovinske štete, te na ime imovinske štete i to izgubljene zarade iznos od 3.528,18 eur, a na ime tuđe pomoći i njege iznos od 331,81 eur ili sveukupno 17.663,16 eur. Naime, tuženik je tijekom postupka tvrdio, a to ističe i u predmetnoj žalbi, da je izvršenom nespornom isplatom u cijelosti namiro tužiteljici štetu koja je za nju nastala u predmetnom štetnom događaju.

7. Obzirom je tijekom postupka bila sporna visina tužbenog zahtjeva tužiteljice po svim zatraženim vidovima štete, u nastavku postupka provedeno je medicinsko i financijsko vještačenje.

8. Iz nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke dr. Željka Cesareca te njegovih dopuna kojima se očitovao na prigovore parničnih stranka na njegov osnovni nalaz i mišljenje – koji osnovni nalaz i njegove dopune sud konačno prihvaća kao objektivan i stručan i poklanja mu vjeru, proizlazi:

- da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila nagnječenje desne potkoljenice s višestrukim prijelomima, oštećenje zajedničkog peronealnog živca te oštećenje pripadajuće muskulature, udarac u glavu s prijelomom vanjskog zida desne orbite i zigomatičnog luka, krvarenje u sinuse te potres mozga te udarac u područje prsnog koša s kontuzijom pluća;

- da je zbog zadobivenih ozljeda kod tužiteljice je zaostalo trajno umanjenje životne aktivnosti u omjeru od 20 do 22%, koje se ogleda u oštećenju n. peroneusa težeg stupnja te posljedičnoj kontrakturi gležnja - GNZ-a srednjeg stupnja zbog vicioznog položaja stopala, ograničenim pokretima desnog koljena lakog stupnja, te promjenama pripadajuće muskulature (otok), odnosno brojni ožiljci, što sve utječe na otežano obavljanje radnji i aktivnosti svakodnevnog života s potrebom nešto dužeg i jačeg funkcijsko-fizičkog opterećenja desne potkoljenice i pripadajućih zglobova (dominantno gležnja) u vidu nešto dužeg hoda, stajanja, zahtjevnijih aktivnosti na neravnom - stepenice i slično, naglijih promjena položaja, doskoka i slično, što se manifestira prvenstveno unutar obavljanja svakodnevnih aktivnosti u i oko kućanstva, eventualno sportsko-rekreacijskih aktivnosti koje uključuju prethodno navedene radnje, a nešto manje unutar profesionalnih aktivnosti;

- da je tužiteljica je u predmetnom štetnom događaju pretrpjela bolove jakog intenziteta u trajanju od ukupno 10 do 12 dana, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od ukupno od 30 do 35 dana, bolove slabijeg intenziteta trpjela je 4 do 5 mjeseci, dok su povremeni bolovi nakon tog vremena uključeni u umanjenje životne aktivnosti tužiteljice;

- da obzirom na podatak o potresu mozga odnosno amneziju na sam traumatski događaj, primarni strah kod tužiteljice nije valoriziran, dok je sekundarni strah jačeg intenziteta trajao ukupno 5 do 6 dana, sekundarni strah srednjeg intenziteta bio je prisutan u ukupnom trajanju od 25 do 30 dana, dok je sekundarni strah slabijeg intenziteta bio prisutan u ukupnom trajanju od 3 do 4 mjeseca;

- da je tužiteljici je bila potrebna nestručna tuđa pomoć i njega kroz ukupno 3 do 4 mjeseca (u periodu boravaka u kućnoj njezi između hospitalizacija), i to po 3 do 4 sata dnevno (većina svakodnevnih kućanskih aktivnosti, potreba prijevoza u tom periodu i slično), a potom slijedeća dva mjeseca tuđa pomoć joj je bila potrebna po 2 sata dnevno;

- da je zbog ožiljaka desne potkoljenice kod tužiteljice je zaostalo naruženje srednjeg stupnja ponekad dostupno pogledu trećih osoba, a ta ocjena obuhvaća i statodinamičku insuficijenciju koja je ipak teže uočljiva trećim osobama;

- da je tužiteljici zbog zadobivenih ozljeda u vremenskom periodu od oko 3 do 4 mjeseca bio povećan energetski utrošak u odnosu na stanje zdrave osobe te se može govoriti o nešto većoj i češćoj konzumaciji vitaminskih preparata, roborancija, voća i slično, a opravdani su troškovi participacije za nabavu lijekova (Voltaren, Apaurin, Deep Relief, Tobrex mast i slično) te ortoze za gležanja;

- da su svi specijalistički pregledi (osim fizijatra) realizirani u Rijeci te je postojala potreba prijevoza tužiteljice od strane druge osobe, i to od mjesta stanovanja do Kliničkog bolničkog centra Rijeka za oko 8 do 10 pregleda, pri čemu su se ostali pregledi mogli realizirati i preko sredstava javnog prijevoza uz određene uvjete.

9. Obzirom je tužiteljica zbog posljedica predmetnog štetnog događaja bila na bolovanju u vremenskom periodu od 16. prosinca 2019. do 4. prosinca 2020. , prema nalazu i mišljenju vještaka financijske struke Darinke Cimera – koga parnične stranke u cijelosti prihvaćaju i na isti primjedbi nemaju a sud ga ocjenjuje objektivnim i stručnim, ista je gubila na svojim primanjima - kao ukupnu razliku između neto plaća koje je trebala primiti za vrijeme bolovanja i neto plaća i naknada za bolovanje koje je primila u promatranom periodu, iznos od 3.667,23 eur.

10. Svojim konačno specificiranim tužbenim zahtjevom, onim usklađenim s nalazima i mišljenjima imenovanih vještaka, tužiteljica je potraživala ukupno iznos od 29.667,23 eur, koji iznos obuhvaća iznos od 22.000,00 eur na ime povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, iznos od 3.000,00 eur na ime tuđe pomoći i njege, iznos od 1.000,00 eur na ime troškova puta i liječenja te iznos od 3.667,23 eur na ime izgubljene zarade ili ukupno 29.667,23 eur. Isti iznos tužiteljica je umanjila za nesporno isplaćene iznose imovinske i neimovinske štete u iznosu od 17.663,16 eur (13.803,17 eur na ime neimovinske štete po svim zatraženim vidovima, iznos od 3.528,18 eur na ime izgubljene zarade, iznos od 331,81 eur na ime troškova tuđe pomoći i njege), te je konačno potraživala iznos od 12.004,07 eur s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 11.865,02 eur teče od 29. srpnja 2021. a na iznos izgubljene zarade od 139,05 eur od 15. siječnja 2021. pa do isplate.

11. Polazeći od nalaza i mišljenja imenovanih vještaka, sud prvoga stupnja zahtjev tužiteljice za naknadom neimovinske štete utvrdio je osnovan u iznosu od ukupno 11.661,49 eur, time da joj je na ime pretrpljenih fizičkih bolova (sud je za svaki od stupnjeva intenziteta utvrđen nalazom vještaka medicinske struke uzimao srednju vrijednost kao pravičnu) i to jakog intenziteta koji je procijenio na ukupno 11 dana, srednjeg intenziteta na 33 dana te slabijeg intenziteta na 4 - 5 mjeseci odnosno 135 dana) priznao iznos od 5.515,81 eur, na ime pretrpljenog straha priznao joj je iznos od 1.500,00 eur, na ime zaostalog naruženja iznos od 664,00 eur, te na ime smanjenja životne aktivnosti iznos od 3.981,68 eur.

11.1. Obzirom je utvrdio da je tuženik u mirnom postupku tužiteljici na ime povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje odnosno na ime neimovinske štete isplatio iznos od 13.803,17 eur, dakle iznos koji je viši od onoga kog je sud utvrdio osnovanim, sud je zahtjev tužiteljice za naknadom daljnje neimovinske štete odbio kao neosnovan.

12. Sud je tužiteljici na ime naknade imovinske štete, i to tuđe pomoći i njege priznao iznos od 1.950,00 eur (487,5 sati x 4,00 eur) jer se radi o pomoći koja je tužiteljici pružana od strane nestručne osobe, koji iznos je umanjio za nesporno plaćeni iznos od 331,81 eur, te je tužiteljici konačno za taj vid štete dosudio iznos od 1.618,19 eur, na koji iznos zakonska zatezna kamata teče od presuđenja pa sve do isplate. S preostalim dijelom zahtjeva za naknadom tuđe pomoći i njege do konačno postavljenog, zajedno sa zateznom kamatom na taj iznos, tužiteljica je odbijena kao neosnovanim.

13. Obzirom je stalni sudski vještak medicinske struke svojim nalazom i mišljenjem utvrdio da su svi specijalistički pregledi obavljeni u Rijeci (Klinički bolnički centar Rijeka) - tužiteljica je u Rijeku putovala iz [adresa], sud je tužiteljici na ime troškova putovanja liječnicima na specijalističke preglede priznao naknadu u iznosu od 770 ,00 eur - 1540 km x 0,50 eur po prijeđenom kilometru, na koji iznos zatezna kamata teče od presuđenja pa sve do isplate. Pritom, valja navesti da sud nije tužiteljici priznao zatraženu naknadu troškova radi nabavke lijekova, jer tužiteljica visinu istih nije dokazala. Dakle, sud je zahtjev tužiteljice za naknadom putnih troškova i troškova nabavke lijekova preko priznatog iznosa do konačno zatraženog, odbio kao neosnovan, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos.

14. Obzirom je tužiteljica za vrijeme liječenja bila na bolovanju u periodu od 16. prosinca 2019. do 4. prosinca 2020., kroz koje je vrijeme gubila na svojim primanjima ukupan iznos od 3.667,23 eur, sud je taj manje plaćeni iznos neto plaće i naknade koje je primala umanjio za nesporno isplaćeni iznos od 3.528,18 eur, te je tuženiku naložio da tužiteljici isplati daljnji iznos izgubljene zarade u visini od 139,05 eur, s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. siječnja 2021. pa dao isplate, dok ju je s preostalim dijelom zahtjeva odbio kao neosnovanim.

15. Dakle, sud je tužiteljici na ime daljnje imovinske štete priznao ukupno iznos od 2.527,24 eur, dok ju je s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom imovinske štete preko priznatog iznosa te u cijelosti sa zatraženim iznosom neimovinske štete, odbio kao neosnovanim. Svoju odluku u odnosu na neimovinsku štetu sud je utemeljio na odredbi članka 19. stavak 2. i članku 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. - dalje: ZOO), a u odnosu na imovinsku štetu na odredbama članka 1095. stavak 1. ZOO.

16. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda tužiteljice i tuženika, a pazeći pri tome, dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda pravilna i zakonita u odluci o glavnoj stvari, dok je samo djelomično nepravilna i nezakonita u odluci o troškovima postupka. Činjenice bitne za odluku o zahtjevu tužiteljice pravilno su utvrđene a na tako utvrđeno činjenično stanje materijalno pravo u bitnom pravilno je primijenjeno.

16.1. Pritom, sud prvoga stupnja nije počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP na koju ukazuju i tužiteljica i tuženik, jer je presuda razumljiva i nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njena pravilnost i zakonitost.

16.2. Prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima tužiteljice nije povrijedio njeno pravo na obrazloženu sudsku odluku, jer prvostupanjska presuda sadrži jasne, relevantne i dostatne razloge o djelomičnom prihvaćanju njena tužbenog zahtjeva, kao i odgovore na njene prigovore istaknute tijekom prvostupanjskog postupka. U prvostupanjskoj presudi valjano su obrazloženi i cijenjeni svi provedeni dokazi sukladno odredbi članka 8. ZPP i prvostupanjska presuda sadrži sve što mora sadržavati sukladno odredbi članka 338. stavak 4. ZPP, pa nije povrijeđeno tužiteljičino pravo zajamčeno člankom 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ broj 18/1997., 6/1999., 14/2002., 13/2003., 9/2005., 1/2006., 2/2010. i 13/2017.) i člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/1990., 135/1997., 8/1998., 113/2000., 124/2000., 28/2001., 41/2001., 55/2001., 76/2010., 85/2010. i 5/2014. - dalje: Ustav).

17. Člankom 19. stavak 1. ZOO propisano je kako svaka fizička i pravna osoba ima pravno na zaštitu svojih prava osobnosti pred pretpostavkama utvrđenim zakonom. Iz stavka 2. tog članaka proizlazi da se pod pravima osobnosti u smislu tog Zakona razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo.

17.1. Člankom 1045. ZOO propisano je da tko drugome prouzroči štetu dužan naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje pri čemu se predmnijeva obična nepažnja. Prema odredbi članka 1095. stavka 1. ZOO tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

17.2. Člankom 1100. stavkom 1. ZOO propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Odredbom stavka 2. tog članka propisano je kako će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

18. Imajući u vidu navedena činjenična utvrđenja, suprotno žalbenim navodima tužiteljice, sud prvoga stupnja pravilno je utvrdio i zaključio da je tuženik isplatom iznosa od 13.803,17 eur u cijelosti naknadio neimovinsku štetu koja je tužiteljici nastala u predmetnom štetnom događaju, te je posljedično tome, kao neosnovan odbio tužbeni zahtjev tužiteljice za daljnjom isplatom te štete.

18.1. Naime, i po ocjeni ovog suda drugog stupnja, visinu neimovinske štete po svim zatraženim vidovima sud je pravilo odmjerio u visini od 11.661,49 eur, na koji način je pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe članka 1100. ZOO, vodeći pri tome računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, težini straha, stupnju naruženosti, smanjenju životne aktivnosti tužiteljice, njenoj životnoj dobi, ali i o cilju kom služi ta naknada i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

18.2. Ne može se prihvatiti kao osnovan žalbeni navod tužiteljice da sud prvog stupnja prilikom odmjeravanja visine neimovinske štete koja tužiteljici pripada nije uzeo u obzir stopu inflacije koja je nastupila u Republici Hrvatskoj nakon štetnog događaja (tijekom 2020.) pa posljedično tome da Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske nisu pravilno primijenjeni. Naime, iako visina pravične novčane naknade ovisi o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, te stupnjem smanjena životne aktivnosti – kvalifikatorne okolnosti, njezino odmjeravanje nije samo matematički izračun, odnosno umnožak broja dana trajanja fizičkih bolova i straha ili postotka duševnih boli s iznosima navedenima u Orijentacijskim kriterijima, već se pri tome vodi računa o svim okolnostima slučaja, ali i o cilju kojem ta naknada služi, kao i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Upravo je od tih okolnosti sud prvoga stupnja i pošao prilikom odmjeravanja visine neimovinske štete koja tužiteljici pripada. Sama činjenica što tužiteljica ne ostvaruje pravo na daljnju štetu koju predmetnom tužbom potražuje, a sve to stoga što je iznos neimovinske štete koji joj je utvrđen temeljem provedenih dokaza manji (niži) od onoga koji joj je tuženik isplatio u mirnom postupku prije utuženja, ne opravdava tvrdnju tužiteljice da joj pripadajuća naknada neimovinske štete nije pravilno odmjerena, odnosno da joj je prenisko odmjerena.

19. U odnosu na žalbene navode tuženika, valja reći da je točna njegova tvrdnja da je tužiteljici u mirnom postupku isplatio veći iznos neimovinske štete od onoga koji je sud tužiteljici odmjerio temeljem dokaza provedenih u ovom postupku. Dakle, sud je tužiteljici u mirnom postupku isplatio na ime svih vidova neimovinske štete ukupan iznos od 13.803,17 eur, koji iznos je za 2.141,68 eur veći od onoga kog joj je sud utvrdio kao primjeren. Međutim, sama ta činjenica ne opravdava tvrdnju tuženika da je za taj iznos bilo potrebno umanjiti iznos daljnje imovinske štete koja je tužiteljici priznata predmetnom presudom, jer je sud, obzirom je utvrdio da je tužiteljica isplatom nespornog iznosa u mirnom postupku u cijelosti naknađena sa zahtjevom za daljnjom neimovinskom štetom, njen zahtjev u tom dijelu sud je odbio kao neosnovan. Tuženik je iznos neimovinske štete dobrovoljno isplatio, pa se ne može prihvatiti njegov žalbeni navod da bi se u predmetnom slučaju radilo o stjecanju bez osnove.

19.1. Činjenična utvrđenje suda prvoga stupnja kojima se isti rukovodio prilikom utvrđivanja daljnje imovinske štete i to one koja se odnosi na troškove putovanja radi liječenja, tuđe pomoći i njege i izgubljene zarade te primjenu materijalnoga prava na tako utvrđeno činjenično stanje, u cijelosti prihvaća ovaj sud drugog stupnja, i ona žalbenim navodima tuženika nisu dovedena u pitanje. Sud je valjanim razlozima obrazložio i osnov i visinu pripadajuće naknade tužiteljici koja se odnosi na troškove putovanja radi liječenja, pa se ne može prihvatiti kao osnovan žalbeni navod tuženika da se u predmetnom slučaju radi o troškovima koji su mogli biti financirani od strane sredstava javnog prijevoza.

19.2. Ovdje se posebno ističe da je sud prvoga stupnja prilikom odmjeravanja daljnje imovinske štete koja tužiteljici pripada na ime tuđe pomoći i njege i izgubljene zarade uzeo u obzir nesporno isplaćene iznose tih vidova štete u mirnom postupku , te je dosuđeni iznos upravo onaj iznos koji je preostao nakon umanjenja nesporno plaćenog iznosa, pa stoga nije osnovan žalbeni navod tuženika da je sud tako utvrđene iznose trebalo i dalje umanjivati više plaćenim iznosom neimovinske štete.

20. Obzirom na sve gore navedeno kako je sud prvoga stupnja pravilno utvrdio visinu daljnje štete koja je tužiteljici pripada s osnova predmetnog štetnog događaja, to je žalbe kako tužiteljice tako i tuženika valjalo odbiti kao neosnovane u odnosu na odluku o glavnoj stvari, te temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP, pobijanu presudu potvrditi u odnosu na točku I. i II. izreke.

21. I tužiteljica i tuženik pobijaju odluku o troškovima postupka, pri čemu je žalba tužiteljice djelomično osnovana, dok je žalba tuženika u cijelosti neosnovana.

21.1. Sud prvoga stupnja pravilno je odluku o troškovima postupka utemeljio na odredbi članka 154. stavka 2. ZPP, te je pravilo utvrdio uspjeh svake stranke u postupku odnosno pravilno je zaključio da je tužiteljica sa svojim tužbenim zahtjevom kako po osnovu tako po visini konačno uspjela u omjeru od 20%. Sud je također pravilnom primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023. - dalje: Odvjetnička tarifa) odmjerio visinu pripadajuće naknade tužiteljici koja se odnosi na zastupanje iste po punomoćniku odvjetniku u ukupnoj visini od 900 bodova uvećano za PDV ili 2.250,00 eur. Isti trošak valjalo je pravilno uvećati za trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u visini od 85,67 eur, što daje trošak tužiteljice u iznosu od 2.335,67 eur. Od tako dobivenog troška tužiteljice istoj je valjalo priznati trošak u omjeru od 20%, jer je tužiteljica u tom omjeru uspjela sa svojim tužbenim zahtjevom, što daje trošak u iznosu od 467,13 eur, koji trošak je valjalo uvećati u cijelosti za trošak plaćenog medicinskog i financijskog vještačenja kao nužnog troška u ukupnom iznosu od ukupno 1.130,89 eur, što daje konačni trošak tužiteljice u iznosu od 1.598,02 eur.

21.2. Dakle, valjalo je žalbu tužiteljice djelomično uvažiti kao osnovanu u odnosu na točku III. izreke te naložiti tuženiku, pored troška postupka u iznosu od 693,31 eur, tužiteljici naknadi daljnji trošak u iznosu od 904,71 eur, dok je žalbu tužiteljice u preostalom dijelu točke IV. izreke valjalo odbiti kao neosnovanu, jednako kao što je žalbu tuženika u odnosu na točku III. i V. izreke presude, valjalo odbiti kao neosnovanu.

22. Obzirom je tužiteljica svojom žalbom uspjela samo u neznatnom dijelu odluke o troškovima postupka, to joj temeljem odredbe članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavkom 5. ZPP ne pripada trošak žalbe.

22.1. Odluka o troškovima žalbe tuženika temelji se na odredbi članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1 ZPP.

22.2. Tužiteljici ne pripada trošak odgovora na žalbu tuženika, jer se ne radi o trošku koji je bio potreban za odluku o žalbi (članak 155. ZPP).

U Puli-Pola 19. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Nataša Babić