Poslovni broj Gž Ob-60/2026-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K EA

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Tajane Polić, predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JV OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Mirku Cetina, odvjetniku iz Zagreba, Šenoina 6 protiv tuženika ZV OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marko Rafaj, odvjetnik u Zagrebu, Kornatska ulica 1c, uz sudjelovanje CV OIB: [osobni identifikacijski broj], posebne skrbnice ml ljt. djeteta, djelatnice Centra za posebno skrbništvo, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, radi izmjene odluke o roditeljskoj skrbi, osobnim odnosima i uzdržavanju , rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P Ob- 222/2024-29 od 09. travnja 2026., 19. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

1. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P Ob-222/2024-29 od 09. travnja 2026. u točkama I do III te u točki V i VI izreke.

2. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I izreke, utvrđeno je da će JV, OIB: [osobni identifikacijski broj] samostalno ostvarivati roditeljsku skrb nad djetetom mlljt. JVR rođenim **.**.2018., OIB: [osobni identifikacijski broj]. Točkom II izreke mijenja se odluka o održavanju osobnih odnosa ml ljt. djeteta s ocem iz točke II. presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, posl.br. P Ob -279/2020, od 10. lipnja 2021. godine, te se zabranjuju osobni odnosi ZV OIB: [osobni identifikacijski broj] s djetetom mlt. JVR rođenim **.**.2018.. Točkom III izreke m ijenja se odluka o uzdržavanju iz točke III izreke presude Općinskog suda u Novom Zagrebu posl.br. P Ob-279/2020 od 10. lipnja 2021. godine te se nalaže tuženiku ZV, OIB: [osobni identifikacijski broj] da za uzdržavanje mlljt. ZVR doprinosi mjesečno 200,00 eura počev od 14. srpnja 2024. godine pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski uvjeti, time da je buduće dospijevajuće obroke dužan plaćati do 10 -tog u mjesecu, za tekući mjesec, na tekući račun majke i

zakonske zastupnice JV, IBAN: [broj bankovnog računa], otvoren kod Privredne banke Zagreb d.d. Točkom IV izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za izmjenu odluke o uzdržavanju iz toč. III. presude Općinskog suda u Novom Zagrebu posl.br. P Ob-279/2020 od 10. lipnja 2021. kojom se nalaže tuženiku da za uzdržavanje mlt. ZVR doprinosi mjesečno 200,00 eura počev od 01. travnja 2024. do 14. srpnja 2024., kao neosnovan. Točkom V izreke naloženo je tuženiku nadoknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 200,00 Eura roku od 15 dana dok je točkom VI izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka.

2. Protiv točke I do III te V i VI izreke presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 25/1389/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP) koji se primjenjuje u vezi s odredbom članka 346. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15, 98/19, 47/20 i 156/23: dalje- ObZ).

3. U žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio odredbu čl. 123. st. 1. ObZ-a kada je tuženiku zabranio pravo na ostvarivanje osobnih odnosa jer da razlozi na kojima je temeljio to utvrđenje ne govore u prilog zaštite dobrobiti djeteta. Činjenica da je otac dolazio u alkoholiziranom stanju da nije dokazana i da se njome ne ugrožava dobrobit djeteta, a ta dobrobit da se ne ugrožava odnosom tuženika prema majci djeteta (time što je otac ružno govorio o majci i bio nasilan prema njoj) te da to nije razlogom za zabranu osobnih odnosa oca i mlljt. djeteta, osim toga tuženik da nije nikoga ozlijedio. Tvrdi i da je sud prvog stupnja propustio utvrditi postojanje blaže mjere i primijeniti odredbu čl. 132. st. 2. ObZ-a. Iz istih razloga navodi i da je prvostupanjski sud pogrešno odredio tužiteljici, majci djeteta, samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi. Zaključno navodi i da je pogrešno utvrdio imovinske prilike tuženika kada ga je obvezao na isplatu naknade po osnovi uzdržavanja u iznosu od 200,00 eur.

4. Predlaže uvaženje žalbe.

5. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

6. Žalba nije osnovana.

7. Prvostupanjski sud je utvrdio:

-da je presudom suda prvog stupnja poslovni broj POb-279/2020-22 od 10. lipnja 2021. određeno da će se osobni odnosi ml ljt. CVR s ocem ZV odvijati dva puta tjedno pod nadzorom stručne osobe i to utorkom i četvrtkom od 17,00 do 19,00 na način da otac dolazi na mjesto susreta na koje će majka dovoditi i odvoditi dijete, te svaku drugu subotu pod nadzorom stručne osobe od 17,00 do 19,00 sati na način da otac dolazi na mjesto susreta na koje će majka dovoditi i odvoditi dijete te da doprinosi za uzdržavanje mlljt. CVR iznos od po 1.000,00 kn mjesečno,

- da iz mišljenja i prijedloga Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Novi Zagreb od 08. listopada 2024. proizlazi da se mjera ostvarivanja osobnih odnosa provodila pod nadzorom stručne osobe ŠV od rujna 2022. do prosinca 2023. (nakon toga kontakti se više nisu održavali) te da je tuženik često odgađao susrete, na iste dolazio sniženog raspoloženja, lošeg emocionalnog stanja te pod utjecajem alkohola. Dana 22. studenog 2023. voditeljica mjere nadzora da je obavijestila zavod o nasilnom ponašanju ZV prema ovdje tužiteljici. Navedeno je i da je prilikom zadnjeg susreta na [adresa] s mllt. JVR intervenirao zaštitar jer je tuženi vikao na voditeljicu mjere te da da nije u najboljem interesu mlljt. JVR ostvarivanje kontakata s ocem,

-prihvaćanjem mišljenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Novi Zagreb utvrdio je da će tužiteljica majka mlljt. djeteta, u smislu odredbe čl. 105. st. 1. ObZ-a, ostvarivati samostalnu roditeljsku skrb po pitanju donošenja svih odluka jer otac ne može komunicirati s majkom i prilikom održavanja osobnih odnosa s mlljt. djetetom povremeno je bio verbalno i fizički nasilan prema majci i ružno se izražavao o njoj zbog čega da se ne može očekivati da će tuženik dati tužiteljici potrebnu suglasnost za donošenje bilo koje odluke koja se tiče ml ljt. JVR npr. oko liječenje, izleta, pribave osobnih dokumenata i slično te da je u najboljem interesu mlt. CVR da se majci dodijeli samostalna roditeljska skrb,

-da su ispunjeni uvjeti iz čl. 123. ObZ-a za zabranom ostvarivanja osobnih odnosa između mlljt. JVR i oca ZV, ovdje tuženika te da je to trenutno u najboljem interesu mlljt. JVR. Za vrijeme održavanja tih odnosa pod nadzorom, otac je bio nekonzistentan u dolaženju, dolazio je u alkoholiziranom stanju i negativno je govorio o majci i bio nasilan prema njoj u nazočnosti ml ljt. Luke,

-da je tuženik potpuno nekritičan prema sebi (unatoč svim dokazima tvrdi da nije bio nasilan niti agresivan prema tužiteljici i voditeljici mjere nadzora, poriče da ima probleme u ponašanju i da ne konzumira alkohol) zbog čega bez rješenja zdravstvenih problema vezanih za alkohol se ne može očekivati promjena njegovog ponašanja,

-da se u smislu odredbe čl. 124. st. 4. ObZ-a mjera nadzora može izreći najviše dva puta po 6 mjeseci te da nema uvjeta da otac ostvaruje susrete bez nadzora,

-da su se izmijenile potrebe mlljt. djeteta koje je sada staro 7 godina i 3 mjeseca i ide u prvi razred osnovne škole (u vrijeme donošenja ranije odluke imao je dvije godine) koje da mjesečno iznose najmanje 264,00 eura, a izmijenile su se i mogućnosti tuženika u smislu da ne mora plaćati najam za auto jer ima ugovor s uberom. Tuženik kao zdrava osoba, zrele životne dobi, koji se bavi vožnjom ubera pa zarada ovisi o njegovu angažmanu da je u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje ml ljt. ABC iznos od zatraženih 200,00 eura počevši od 14. srpnja 2024. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, u smislu odredbe čl. 288. st. 1. ObZ-a. Kod odnošenja te odluke vodio je računa o činjenici da iako nema konkretnih podataka o prihodima tuženika da je tuženik dužan uložiti pojačani napor kako bi pronašao dodatni posao ili radio više sati i osigurao barem minimum sredstava za uzdržavanje mlt. JVR ,

8. Sud prvog stupnja kod donošenja pobijane presude nije počinio neke od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. toč. 2., 4., 8., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Nije počinio ni povredu odredbe čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a na koju se poziva tuženik. Pobijana presuda je razumljiva i neproturječna i sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

9. Protivno žalbenim tvrdnjama, sud prvog stupnja nije povrijedio ni odredbi čl. 8. ZPP-a već je pravilnom analizom svih provedenih dokaza utvrdio bitne činjenice i izveo pravilan zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva u potvrđenom dijelu presude i to utvrđenje suda prvog stupnja bitnim žalbenim tvrdnjama nije dovedeno u pitanje.

10. Prvostupanjski sud nije povrijedio ni odredbu čl. 354. st. 2. točka 6. ZPP-a na koju se poziva tuženik jer iako sud prvog stupnja nije citirao sadržaj podneska tuženika od 24. rujna 2025., što i ne mora , nije tuženiku onemogućio raspravljanje jer je kroz obrazloženje presude, prihvaćanjem mišljenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Novi Zagreb te iskaza saslušane svjedokinje sadržajno otklonio sve primjedbe iz tog nalaza.

11. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio bitne činjenice i primijenio materijalno pravo kod donošenja pobijane odluke i to utvrđenje prvostupanjskog suda bitnim žalbeni navodima nije dovodno u pitanje.

12. Utvrđenje iz prijedlog i mišljenje stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Zagreb uz iskaz stranaka i svjedokinje ŠV, osobe koje je bila zadužena za nadzor osobnih susreta tuženika i mlljt sina, opravdava utvrđenje suda iz pobijane presude.

13. Sadržaj tih izvješća i iskaza ukazuje na zdravstvene probleme tuženika vezane za alkoholiziranost zbog kojih nije bio konzistentan pri dolaženju na susrete s mlljt. djetetom koji su se odvijali [adresa] u nazočnosti stručne osobe, na susrete je dolazio sniženog raspoloženja, lošeg emocionalnog stanja i pod utjecajem alkohola (znao je i povraćati), a bio je i verbalno i fizički nasilan prema majci u prisutnosti mlljt. sina. Kod zadnjeg susreta vikao je i na voditeljicu mjere u prisutnosti mlljt. sina zbog čega je intervenirao i zaštitar. Pri tom treba kazati da iako voditeljica mjere i iskazu danom kao svjedokinja nije izričito potvrdila da bi tuženik kod dolaska na susrete s mlljt. sinom bio alkoholiziran (govorila je da je znao povraćati, teže hodao i bio zadihan) iz sadržaja izvješća Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Zagreb proizlazi da je tuženik u više navrata upozoren na probleme s konzumacijom alkohola i upućen na uključivanje u program liječenja te da se voditeljica programa žalila na njegov dolazak na susrete sniženog raspoloženja, lošeg emocionalnog stanja te pod utjecajem alkohola.

14. Nastavno mišljenje je stručnog tima da navedeni susreti s ocem nisu na dobrobit djeteta te ukoliko se tuženik uključi u cjelovit program liječenja od alkoholizma te uspješno okonča program da će u svako vrijeme moći podnijeti zahtjev za izmjenom odluke o roditeljskoj skrbi i ostvarivanju osobnih odnosa.

15. Sadržajem mišljenja kao i iskazima tužiteljice i svjedokinje ŠV, voditeljice programa i neposredne sudionice kontakata sina i oca , potvrđeno je i da je tuženik pred djetetom bio fizički i verbalno nasilan prema tužiteljici pa čak da je bio i verbalno nasilan i prema voditeljici programa.

16. Utvrđene činjenice, a kako je pravilno utvrdio sud prvog stupnja, opravdavaju zaključak da je u interesu mlljt. djeteta da tužiteljica, majke djeteta ostvaruje samostalnu roditeljske skrb nad mlljt. JVR jer nije za očekivati da će ovdje tuženik koji se nasilno ponaša prema ovdje tužiteljici (čak i pred mlljt. djetetom i voditeljicom programa kod održavanja susreta pod nadzorom) komunicirati s tužiteljicom oko svakodnevnih odluka i dati joj potrebne suglasnosti bitne za ostvarivanje prava mlljt. djeteta. Sukladno tome pravilno je sud prvog stupnja, po osnovi odredbe čl. 105. ObZ -a, odredio da majka mlljt. djeteta samostalno ostvaruje roditeljsku skrb.

17. Nastavno, pravilno je sud prvog stupnja točkom II izreke presude zabranio održavanje osobnih susreta tuženika s mlljt. JVR i protivno žalbenim tvrdnjama, ispunjene su zakonski pretpostavke iz čl. 123. ObZ -a za donošenjem takve odluke.

18. Pri tom treba kazati da iako tuženik u susretima koji su se odvijali pod nadzorom nije bio nasilan prema mlljt. sinu te iako iz razgovara posebne skrbnice sa mlljt. JVR proizlazi da kontakt s ocem nije bio štetan, činjenica da je tuženik bio nasilan prema njegovoj majci pa čak i verbalno nasilan prema voditeljici projekta koja je iz tog razloga zahtijevala i svoje razrješenje i da je dolazio na susrete koji su se odvijali pod nadzorom u alkoholiziranom stanuju (teže hodao, povraćao i češće se derao) opravdava utvrđenje suda da kontakti s ocem koji se odvijaju uz tako neprimjerno ponašanje nisu u najboljem interesu djeteta i da zasigurno ne pridonose njegovom zdravom odrastanju. Osim toga stanje u kojem je dolazio tuženik na susrete s mlljt. sinom ne ulijeva ni povjerenje za sigurnost djeteta.

19. Za istaknuti je i da iz utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi da za sada nije postojala mogućnost izricanja druge blaže mjere budući da su se osobni odnosi između tuženika i mlljt. sina već održavali pod nadzorom i ta mjera je bila izrečena u maksimalnom trajanju, u smislu odredbe čl. 124. stavka 3. ObZ-a (od rujna 2022. do prosinca 2023.) i nisu postojali uvjeti za održavanjem susreta bez nadzora jer čak i za održavanju susreta koji su se odvijali pod nadzorom stručne osobe ovdje tuženik nije u potpunosti prilagodio svoje ponašanje interesu mlljt. djeteta , u smislu da bi svu svoju pažnju usmjerio na druženje sa mlljt djetetom u njegovom najboljem interesu.

20. Sukladno predmetnom utvrđenju pravilno je utvrdio sud prvog stupnja da su ispunjene pretpostavke iz čl. 123. ObZ -a da se zabrani tuženiku pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s mlljt. djetetom i svi žalbeni navodi kojima se osporava to utvrđenje su neosnovani. Za istaknuti je da i ovaj žalbeni sud u cijelosti prihvaća mišljenje stručnog tima u sastavu kojega je i dipl. psiholog te zaključuje ukoliko se tuženik uključi u cjelovit program liječenja od alkoholizma te uspješno okonča program da će u svako vrijeme moći podnijeti zahtjev za izmjenom odluke o roditeljskoj skrbi i ostvarivanju osobnih odnosa. Stoga ukoliko tuženik zaista želi sudjelovati u odgoju svoga djeteta navedena odluka bi trebala poticajno djelovati na njega u smislu da se što prije izlijeći od ovisnosti.

21. Pravilno je utvrdio sud prvog stupnja visinu iznosa koji je tuženik kao roditelj koji ne živi s mlljt. sinom , u smislu odredbe čl. 310. st. 1. ObZ -a, dužan plaćati za njegovo uzdržavanje. Naime, dosuđeni iznos od 200,00 eur je čak i niži od minimalnog novčanog iznosa koji je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom, u smislu Odluke o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta koja je bila na snazi u vrijeme donošenja prvostupanjske presude („Narodne novine br. 75/25) a koji za dijete staro 7 godina, koliko je imao tuženik u to vrijeme iznosi 264,00 eur. Osim toga sud prvog stupnja je naveo i ostale odlučne razloge prihvatljive ovom žalbenom sudu koji opravdavaju navedeno utvrđenje u tom dijelu.

22. Pravilno je sud prvog stupnja odlučio o troškovima postupka, sadržajnom primjenom čl. 366. ZPP-a u vezi sa čl. 154. stavak 1. ZPP-a i to utvrđenje suda prvog stupnja žalbenim tvrdnjama nije ni dovedeno u pitanje.

23. Iz navedenih razloga, primjenom odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u točki 1. izreke presude.

24. Odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka jer tuženik nije uspio sa žalbom (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a), te je odučeno kao u točki 2. izreke presude.

25. Nepobijani dio točke IV izreke presude, ostaje neizmijenjen.

U Rijeci 19. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Tajana Polić