Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Kž-151/2026-4

Šibenik, Stjepana Radića 81

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Ivića kao predsjednika vijeća, Dijane Jakoliš i Nives Nikolac kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudskog zapisničara Marijane Lokas, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog OŠ, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25., – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenog OŠ podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku od 5. lipnja 2026. posl. br. Kov-120/2026, u sjednici vijeća održanoj 18. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog OŠ kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Šibeniku od 5. lipnja 2026. posl. br. Kov- 120/2026, nakon podignute optužnice, na temelju članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., – dalje u tekstu: ZKP/08) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog AŠ iz osnova u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni OŠ osobno i putem svoje braniteljice Nikoline Crnogaća Grubišić, odvjetnice u Šibeniku, zbog svih žalbenih razloga, s prijedlogom da se žalba prihvati, ukine pobijano rješenje te da se okrivljenik pusti iz istražnog zatvora uz odgovarajuće mjere opreza. Obzirom da se žalbom koju je okrivljenik podnio osobno i žalba njegove braniteljice međusobno podupiru, razmatrane su kao jedna žalba.

3. Sukladno članku 495.u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08 spis je dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

4. Žalba nije osnovana.

5. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, u konkretnom slučaju ispunjene su opća i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog AŠ iz osnova u članku 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08 i to kao nužne i jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha. Tako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio kako osnovana sumnja da je okrivljenik počinio kaznena djela koja mu se podignutom optužnicom stavljaju na teret u ovom kaznenom postupku proizlazi iz dokaza na kojima se ista temelji, čime je i prema ocjeni ovog suda ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08 za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora.

6. U odnosu na postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, kada se analiziraju okolnosti i način počinjenja inkriminiranih kaznenih djela te iskazan stupanj upornosti u protupravnom postupanju okrivljenika, pa navedenom pridoda njegova dosadašnja višestruka osuđivanost za različita kaznena djela, kraj činjenice očito teško poremećenih međuljudskih odnosa između okrivljenika i oštećenog zbog neriješenih imovinskopravnih odnosa, a uz to, kako iz psihijatrijskog vještačenja proizlazi da je okrivljenik osoba s miješanim obilježjima disocijalno strukturirane i emocionalno nestabilne osobe, koji je uz to i ovisnik o heroinu, kokainu i marihuani i kod kojega postoji opasnost da bi zbog takvog stanja, odnosno ovisnosti, i u budućnosti mogao počiniti neko isti ili slično kazneno djelo, sve izložene okolnosti u svojoj kakvoći, brojnosti i značaju u svojoj ukupnosti i logičkoj povezanosti, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, upućuju na postojanje konkretne i predvidive opasnosti da bi boravkom na slobodi okrivljenik mogao ponoviti isto ili slično kazneno djelo ili pak počiniti kazneno djelo kojim prijeti, što sve opravdava produljenje istražnog zatvora protiv istog iz osnova u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

7. Kraj takvog stanja, žalbeni navodi okrivljenika da pobijano rješenje ne sadrži dostatne razloge koji bi opravdavali daljnju primjenu istražnog zatvora nisu utemeljeni, kao niti daljnji navodi u kojima ističe da nije razumio sadržaj izrečenih mjera opreza, smatrajući pri tome da ranije kršenje mjere opreza samo po sebi ne znači da se mjere opreza više nikada ne mogu primijeniti, zbog čega predlaže određivanje odgovarajućih mjera opreza koje bi bio spreman poštivati.

8. Međutim, suprotno istaknutim žalbenim navodima, valja navesti da su okrivljeniku od strane državnog odvjetništva njihovim rješenjem br. KP-DO-250/2026 od 4. travnja 2026. već bile određene mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 4. i 5. ZKP/08, sve uz upozorenje da će se u slučaju nepridržavanja izrečenih mjera opreza iste zamijeniti istražnim zatvorom, a da bi okrivljenik već istog dana prekršio naložene mjere opreza. Stoga je stajalište i ovoga suda, protivno žalbenim navodima, da u konkretnom slučaju, za sada, mjere opreza ne bi bile dostatna garancija za otklanjanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela.

9. Stoga, kako ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08 nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Šibeniku 18. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

Branko Ivić