Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska 33
Broj: Kž-14/2023-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Vukovaru kao drugostupanjski sud u vijeću sastavljenom od sudaca Nikole Bešenski kao predsjednika vijeća te Anice Filipović i Krešimira Biljan kao članova vijeća, uz sudjelovanje Martine Pastor kao zapisničara u kaznenom predmetu protiv okrivljenika BĆ zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. i 3. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15. i 61/15 - u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-642/2021-14 od 26. listopada 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 18. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
Žalba okrivljenika BĆ odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu okrivljenik ŠĆ proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano i kažnjivo po članku 139. stavak 2. i 3. KZ/11. pa je temeljem članka 139. stavak 3. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, te je na temelju članka 56. KZ/11. okrivljeniku izrečena uvjetna osuda na način da kazna zatvora na koju je isti osuđen neće biti izvršena ukoliko u roku 3 (tri) godine po pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09. – izmjene i dopune, 80/11. - izmjene i dopune, 91/12. - Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12. - izmjene i dopune, 56/2013 – izmjene i dopune, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - u nastavku: ZKP/08.), okrivljenik je obvezan podmiriti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 800,00 kuna/106,181 eura (slovima: osamsto kuna/sto šest eura i osamnaest centi), a koji iznos mu se nalaže uplatiti u korist proračuna Republike Hrvatske u roku 30 (trideset) dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.
2. Protiv navedene presude žali se okrivljenik osobno ne ističući žalbene osnove, a iz sadržaja žalbe vidljivo je da prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Prije sjednice vijeća sukladno odredbi članka 474. stavak 1. ZKP/08. predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Vukovaru koji su spis nakon razgledanja vratili sudu bez očitovanja o osnovanosti žalbe.
5. Stranke nisu tražile održavanje javne sjednice a ovo drugostupanjsko vijeće ne nalazi da bi nazočnost stranaka sjednici bila korisna za razjašnjenje stvari.
6. Žalba okrivljenika nije osnovana.
7. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 476. stavak 1. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti niti da bi na štetu okrivljenika bio povrijeđen kazneni zakon jer kazneni zakon primjenjuje se na činjenično stanje koje utvrdi sud a ne na ono za koje okrivljenik smatra da je trebalo biti utvrđeno.
8. Iz sadržaja žalbe vidljivo je da se okrivljenik žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i u suštini predlaže drukčiju ocjenu provedenih dokaza, osobito iskaza žrtve ošt. TĆ i svjedoka AĆ i JĆ.
9. Međutim, prvostupanjski sud je nakon provedenog dokaznog postupka pozorno ocijenio obranu okrivljenika koji osporava počinjenje predmetnog kaznenog djela, smatrajući da je ista u cijelosti usmjerena k izbjegavanju kaznene odgovornosti i suprotna je izvedenim dokazima tijekom postupka, osobito iskazu žrtve ošt. TĆ čiji iskaz je sud ocijenio uvjerljivim, jasnim i sigurnim, slijedom čega je nedvojbeno zaključio da je upravo okrivljenik kritične zgode u Zagrebu, Trg Slavoljuba Penkale u Domu za starije osobe Trešnjevka oštećeniku TĆ koji se u Domu nalazio na svom radnom mjestu s ciljem da ga ustraši i uznemiri rekao da će se pobrinuti za njega, da će dolaziti namjerno i provocirati, ako bude trebalo i likvidirati pa liječnika vrijeđao pogrdnim riječima, a kad je isti pozvao policiju, počeo otvarati svoju torbu na vrhu koje se oštećeniku činili da se nalazi nož, zbog čega se oštećenik ustrašio i uznemirio, dakle, da je na štetu ošt. TĆ, počinio kazneno djelo protiv osobne slobode, prijetnjom, pobliže opisana u izreci presude, te da nema elemenata koji bi isključili njegovu kaznenu odgovornost. O svemu navedenom prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude naveo je valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud a koji nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima okrivljenika.
10. Dakle, suprotno žalbenim navodima okrivljenika pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su u ponašanju okrivljenika kritične zgode ostvarena sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela prijetnje za koje je i proglašen krivim. Zaštitni objekt prijetnje je osobna sigurnost a ista predstavlja apstraktnu mogućnost slobodnog života i djelovanja, odnosno kazneno djelo apstraktnog ugrožavanja. Cilj samog kaznenog djela prijetnje jest upravo namjera ustrašivanja i ugrožavanja konkretne žrtve dok se sama ozbiljnost prijetnje procjenjuje prema objektivnim kriterijima, što znači da su za procjenu važni ne samo sadržaj izgovorenih riječi već i mjesto, vrijeme i sam način iznošenja riječi prijetnje a koje moraju biti podobne da određena žrtva bude ustrašena ili uznemirena.
11. U konkretnom slučaju nesporno je da je okrivljenik poznavao oštećenika i da su ranije imali određene nesuglasice, odnosno narušene međuljudske odnose jer je okrivljenik dolazeći u predmetni Dom u kojem je bila smještena njegova sada pokojna supruga imao veći broj prigovora koji su se odnosili na postupanje oštećenika kao liječnika prema njegovoj supruzi, te je i ranije prema oštećeniku nastupao i agresivno i bezobzirno, pa je pravilan zaključak prvostupanjskog suda u vezi uznemirenosti i ustrašenosti oštećenika kritične zgode, (točka 15. obrazloženja), koji u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, pa u tom smislu žalbene navode koji se sadržajno odnose na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, valjalo je otkloniti kao neosnovane.
12. Obzirom da žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u smislu odredbe članka 478. ZKP/08 u sebi sadrži i žalbu u vezi vrste i visine kazne ističe se da svaka odluka o kazni mora biti individualizirana i mora predstavljati odraz procjene osobnih okolnosti na strani okrivljenika, ali mora odražavati i društvenu osudu za konkretno kazneno djelo.
13. Izricanjem kazne zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci s rokom kušnje u trajanju od 3 (tri) godine, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio sve olakotne okolnosti na strani okrivljenika imajući u vidu i težinu samog kaznenog djela zbog čega izrečena kazna nije prestroga. Stav je i ovog drugostupanjskog suda da izrečena kazna zatvora uz izrečenu uvjetnu osudu sa rokom kušnje od tri godine predstavlja kaznu koja će i prema stavu ovog suda preventivno djelovati ne samo na okrivljenika već i na druge potencijalne počinitelje istovrsnog kaznenog djela u smislu da ne čine ista ili istovrsna kaznena djela, kao i da je ista dovoljan odraz društvene osude.
14. Kao nisu utvrđene bitne povrede na koje drugostupanjski sud povodom žalbe pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08 valjalo je žalbu na temelju članka 482. ZKP/08 u cijelosti odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.
Vukovar, 18. lipnja 2026.
predsjednik vijeća
Nikola Bešenski
