Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj Gž-388/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda dr. sc. Ivana Tironija kao predsjednika vijeća, Lucije Lasić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Ivane Erceg Ćurić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Andrea Domac Ričković, odvjetnica iz odvjetničkog društva Borić & partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika FM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi poništenja ugovora, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P- 272/2025 od 30. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 18. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika FM kao neosnovana i u pobijanim točkama II. i III. izreke potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-272/2025 od 30. listopada 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice ĐM za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom, koja je u izreci ispravljena pravomoćnim rješenjem istog suda poslovni broj P-272/2025-17 od 7. studenoga 2025., je suđeno:
"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
" Utvrđuje se da je Ugovor o darovanju (gift contract) od 13. siječnja 2017. godine kojim prednica tužiteljice HM rođ. ĐM, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao darovateljica daruje svoj suvlasnički dio od 2/12 dijela čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tuženiku FM, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao daroprimatelju koji prima dar, ništetan sukladno čl. 322. Zakona o obveznim odnosima."
II Prihvaća se podredni tužbeni zahtjev koji glasi :
" Poništava s da je Ugovor o darovanju (gift contract) od 13. siječnja 2017. godine kojim prednica tužiteljice HM rođ. ĐM, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao darovateljica daruje svoj suvlasnički dio od 2/12 dijela čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tuženiku FM, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao daroprimatelju koji prima dar, sukladno čl. 330. Zakona o obveznim odnosima.
Određuje se brisanje uknjižbe 2/12 dijela prava vlasništva čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sa imena tuženika FM i uspostava prijašnjeg stanja upisom uknjižbe tužiteljice HM rođ. ĐM."
III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici troškove ovog postupka, u iznosu od 3.106,18 EUR u roku od 15 dana, sve pod prijetnjom ovrhe., sa zateznom kamatom od dana presuđenja do naplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja , a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1.srpnja te godine, do isplate.".
2. Protiv te presude žali se tuženik, koji je dopunio žalbu preporučenim podneskom od 20. studenoga 2025., pobijajući istu u točkama II. i III. izreke, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - u nastavku ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u korist tuženika, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Tužiteljica je dostavila odgovor na žalbu tuženika u kojem pobija tuženikove žalbene navode s prijedlogom da se žalba tuženika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda, te je zatražila trošak žalbenog postupka.
4. Žalba nije osnovana.
5. Nakon što je prvostupanjska presuda ispitana u pobijanom dijelu u okviru ovlaštenja iz članka 365. stavka 2. ZPP ovaj je sud utvrdio kako u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, a nije ostvarena ni povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11) ZPP na koju opisno upućuje tuženik, jer pobijana presuda nema takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.
6. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužiteljice za poništenje ugovora o darovanju koji su sklopili sada pokojna majka tužiteljice HM rođ. ĐM i tuženik 13. siječnja 2017. odnosu na 2/12 dijela nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a posljedično tome i za uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na predmetnoj nekretnini.
7. Prvostupanjski je sud, kako proizlazi iz obrazloženja pobijane presude, u provedenom postupku utvrdio:
- da je sada pokojna majka tužiteljice HM, koja je živjela u [adresa], u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora bila u starijoj životnoj dobi (prema podatcima u spisu u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora imala je 84 godine), neupućena u svoja nasljedna prava u Dubrovniku, a tuženika od ranije nije poznavala,
- da je tuženik sada pokojnu HM rođ. ĐM (predstavljajući se kao odvjetnik) doveo u zabludu u pogledu veličnine i stvarne vrijednosti suvlasničkog dijela predmetne nekretnine koji joj pripada temeljem nasljeđivanja, te kod nje stvorio uvjerenje kako će suvlasnički udio u nekretnini koji predmet spornog ugovora o darovanju samo prouzročiti troškove i probleme, pa je upravo uslijed te zablude ista predmetnu nekretninu darovala tuženiku,
- da je nekretnina koja je predmet ugovora o darovanju smještena u najelitnijem i po pitanju cijene nekretnina najskupljem dijelu Dubrovnika (Starom gradu),
- da je zabluda sada pokojne HM rođ. ĐM trajala do 26. srpnja 2019. kada je sa tim pravnim poslom upoznala svoju kćer, sada tužiteljicu.
8. Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda žalitelj žalbom nije s uspjehom doveo u sumnju, pa ih kao pravilna prihvaća i ovaj sud, a slijedom tih utvrđenja pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako je kod sklapanja predmetnog ugovora o darovanju na strani sada pokojne HM rođ. ĐM postojala mana volje zbog zablude koju je izazvao tuženik, pa se dakle radi o prijevari u smislu članka 284. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - u nastavku ZOO), a time su ispunjene pretpostavke za poništenje tog ugovora po odredbi članka 331. stavka 1. u vezi sa člankom 330. ZOO.
9. Na žalbene navode tuženika treba odgovoriti kako je pravilno prvostupanjski sud otklonio prigovor tuženika po kojem je tužiteljica, odnosno njena pravna prednica, izgubila pravo tražiti poništenje tog ugovora jer nije protekao objektivni trogodišnji rok za konvalidaciju tog ugovora iz članka 335. stavka 1. ZOO, obzirom da je ugovor sklopljen 13. siječnja 2017., dok je tužba kojom se traži njegovo poništenje podnesena sudu 31. srpnja 2019., dok jednogodišnji subjektivni rok za traženje poništenja nije protekao budući je sada pokojna HM rođ. ĐM prema pravilnom utvrđenju prvostupanjskog suda za zabludu saznala tek kada je sa tim ugovorom upoznala svoju kćer, sada tužiteljicu ĐM, odnosno do 26. srpnja 2019., pa je subjektivni rok tek tada počeo teći. Sada pokojna HM rođ. ĐM je u vrijem sklapanja tog ugovora bila u dobi od 84 godine, pa je uvjerljivo kako su njene kognitivne sposobnosti, uz nedostatak pravnog znanja i unatoč visokom obrazovanju, zbog viske starosne dobi bile smanjene, te je nekritički prihvatila tvrdnje tuženika (koje tvrdnje tuženik paušalnim tvrdnjama o rekonstrukciji zgrade i troškovima održavanja pokušava obraniti i u žalbi) po kojima su troškovi predmetne nekretnine ogromni u odnosu na njenu vrijednost. Da se ne radi o nekretnini neznatne vrijednosti, uz općepoznatu činjenicu visokih cijena nekretnina u Dubrovniku, proizlazi već iz odgovora na tužbu u kojem tuženik tvrdi kako je njegov otac drugoj suvlasnici (UM rođenoj Đ) za manji suvlasnički dio (1/12) platio iznos od 17.000,00 eura, dok u dopuni žalbe, tuženik suprotno svojim ranijim tvrdnjama navodi kako stvarni troškovi predmetne nekretnine nisu realno veliki.
10. Neosnovano tuženik u žalbi i dopuni iste pokušava predmetni ugovor prikazati kao prividni pravni posao kojim je prikrivena kupoprodaja, jer tuženik u postupku pred prvostupanjskim sudom nije ni tvrdio da bi sada pokojnoj HM rođ. ĐM dao bilo kakav novac za predmetnu nekretninu, već u svom iskazu pred sudom tvrdi (bez konkretnih dokaza u tom pravcu) kako je prilikom sklapanja spornog ugovora tužiteljici novac (navodno 15.000,00 eura) na stolu ostavio ĆM kojem je sada pokojna HM rođ. ĐM darovala druge nekretnine i koje darovanje je predmet drugog sudskog postupka. Tuženik izrijekom tvrdi "…Ona je darovala nekretnine, a ĆM je njoj darovao navedeni iznos…".
11. Nadalje, suprotno žalbenim navodima tuženika, okolnost da tužiteljica nije tražila poništenje aneksa ugovora o darovanju od 13. siječnja 2017. kojim je ispravljen OIB darovateljice, ne dovodi u pitanje pravilnost pobijane presude, niti je zapreka prihvaćanju zahtjeva za brisanje uknjižbe provedene u zemljišnim knjigama temeljem članka 332. stavka 1. ZOO.
12. Obzirom na uspjeh tužiteljice u ovom postupku, odluka o parničnom trošku je pravilna, a tuženik žalbom nije osporio parnični trošak koji je tužiteljici priznat kao potreban u smislu članka 155. stavka 1. ZPP.
13. Slijedom svega navedenog, dakle, žalba tuženika nije osnovana, pa je po odredbi članka 368. ZPP riješeno kao u izreci.
Split, 18. lipnja 2026.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Ivan Tironi
