Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: K-111/2022-85

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sucu Krešimiru Pavloviću, kao sucu pojedincu, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika IJ, iz [adresa], kojeg brani branitelj Arnold Čada, odvjetnik u Dugom Selu, radi kaznenog djela protiv imovine - nedozvoljenom igrom na sreću, opisano po čl. 237. st. 1. u svezi čl. 52. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25 – dalje: KZ/11), a kažnjivo po čl. 237. st. 1. KZ/11, povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Koprivnici broj K-DO-180/2015-120 od 31. ožujka 2016., na raspravi održanoj dana 17. lipnja 2026. u nazočnosti zastupnice optužbe IJH, okrivljenika IJ, osobno i branitelja okrivljenika Arnolda Čada, odvjetnika u Dugom Selu, osobno, a presude objavljene na ročištu za objavu presude dana 18. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

l. Na temelju čl. 453. t. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 - dalje u tekstu: ZKP/08),

Okrivljenik IJ

OIB: [osobni identifikacijski broj], sina I i HJ, r. H, rođen **.**.1969. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], sa završenom srednjom tehničkom školom, nezaposlen, bez primanja, živi u izvanbračnoj zajednici, otac jednog punoljetnog djeteta, nije vlasnik pokretne imovine niti nepokretne imovine, u tijeku je drugi kazneni postupak pred Općinskim sudom u Čakovcu i Općinskim sudom u Varaždinu, radi kaznenog djela iz čl. 237. st. 1. i 3. KZ/11, ostali podaci nepoznati

oslobađa se od optužbe

da bi:

1) u vremenskom razdoblju od točno neutvrđenog dana tijekom 2013., pa do 10. studenoga 2014., u Koprivnici i Križevcima, kao direktor trgovačkog društva "J.V.D." d.o.o. Zagreb, u cilju sa 2. okrivljeno trgovačko društvo "J.V.D." stekne nepripadnu imovinsku korist, bez odobrenja Ministarstva financija i protivno odredbi čl.5.st.1.t.4. i čl. 56.st.1. i 2. Zakona o igrama na sreću, na način da su se za dobitne kombinacije na aparatima isplaćivali dobici putem djelatnika i vlasnika ugostiteljskih objekata, na koji način je 2. okrivljeno trgovačko društvo "J.V.D." d.o.o. steklo nepripadnu imovinsku korist u sveukupnom iznosu od 148,00 kuna, pa je tako:

a) u razdoblju od točno neutvrđenog dana tijekom 2013. pa do 10. studenoga 2014., u Starigradu, u ugostiteljskom objektu "Pub", postavio dva aparata za zabavu marke "Mini blue shark", serijskih brojeva [serijski broj]-049 i 04-010, na kojim aparatima je nepropisno priređivao igre na sreću, te je time 2. okrivljeno trgovačko društvo "J.V.D." steklo nepripadnu imovinsku korist u iznosu od najmanje 17,00 kuna

b) u razdoblju od 8. ožujka 2014. pa do 10. studenoga 2014., u Koprivnici, Gorička 69a, u ugostiteljskom objektu "Scotch" postavio dva aparata za zabavu marke "Blue Shark" nn serijskih brojeva, na kojim aparatima je nepropisno priređivao igre na sreću, na koji način je trgovačko društvo "J.V.D." d.o.o. steklo nepripadnu imovinsku korist od najmanje 40,00 kuna

c) u točno neutvrđenom vremenskom razdoblju tijekom 2013. pa do 10. studenoga 2014., u Križevcima, Obrtnička 14, u ugostiteljskom objektu "Luna", postavio aparat za zabavu marke "Mini blue shark", serijskih brojeva [serijski broj]-243, na kojem aparatu je nepropisno priređivao igre na sreću, na koji način je trgovačko društvo "J.V.D." steklo nepripadnu imovinsku korist od najmanje 91,00 kunu

dakle, s ciljem da drugome pribavi imovinsku korist, bez odobrenja nadležnog tijela, javno priredio igre na sreću,

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv imovine - nedozvoljenom igrom na sreću, opisano po čl. 237. st. 1. u svezi čl. 52 KZ/11, a kažnjivo po čl. 237. st. 1. KZ/11.

II. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08, troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točka 1. do 6. ZKP/08., te nužni izdaci okrivljenika te nužni izdaci te nagrada njegova branitelja padaju na teret proračunskih sredstava

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Koprivnici podiglo je optužnicu broj K-DO- 180/2015-120 od 31. ožujka 2016. protiv I. okrivljenika NJ i II. okrivljene pravne osobe TD "J.V.D." d.o.o., kojom se I. okrivljeniku IJ stavlja na teret počinjenje kaznenog djela iz čl. 237. st. 1.. KZ/11. u svezi čl. 52. KZ/11, a II. okrivljenoj pravnoj osobi počinjene kaznenog djela iz čl. 237 st.1. KZ/11 u svezi čl. 52 KZ/11 te u svezi čl. 3. st.1. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela, precizirane na raspravama 6. rujna 2017. i 15. listopada 2019., kako je to činjenično pobliže opisano u izreci ove presude.

2. Rješenjem Općinskog suda u Koprivnici broj Kov-63/216-9 od 18. svibnja 2016. potvrđena je u uvodu citirana optužnica.

3. Rješenjem Županijskog suda u Šibeniku broj Kž-51/2020-4 12. svibnja 2022., po službenoj dužnosti obustavljen je kazneni postupak protiv II. okrivljene pravne osobe trgovačkog društva „J.V.D.“ d.o.o. zbog kaznenog djela iz čl. 237. st. 1. u svezi čl. 52. KZ/11 u vezi s čl. 3. st. 1. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela („Narodne novine“ broj 151/03, 110/07, 45/11 i 143/12, dalje - ZOPOKD).

4. Upitan kakav stav zauzima prema navodima podignute optužnice okrivljenik IJ se očitovao da se ne smatra krivim radi inkriminiranog kaznenog djela te je iznio obranu.

5. U svom iskazu danom u obrani optuženik je naveo da je optužen da bi u tri lokala stavio aparate za igru na sreću, međutim nikakav aparat za zabavu kojeg je postavljao nije postavio u caffe baru " N" odnosno nikakav aparat nije tamo postavljao jer on nije niti imao kakav poslovni odnos sa vlasnikom niti ga poznaje. Sam vlasnik je to i potvrdio. U ostala dva lokala postavljeni su aparati kao i u nekim drugim lokalima kao što su pikado, biljar i sl., tj. zabavni aparati, a sam vještak je analizirajući predmetne aparate iz optužnice rekao da nemaju komponente da bi se njima mogle igrati igre na sreću, odnosno da nemaju elektronične komponente koje bi omogućavale isplatu novca. Međutim, ako su vlasnici odlučili nekome dati pivu ako pobijedi i dobije puno bodova nakon završene igre on nije mogao na to utjecati, to je stvar vlasnika i njegove organizacije. Naveo je da su oni odnosno on potpisivao ugovor koji je zaključivao kao odgovorna osoba o najmu prostora sa vlasnicima lokala, gdje su postavljani aparati, a koji su služili za poboljšanje ugostiteljske ponude i u svrhu zadržavanja gostiju. On nikakav ugovor sa vlasnikom lokala "Luna" nije sklapao. Serviser, koji je inače bio zaposlenik TD "Druga vizija" d.o.o., je servisirao te aparate i kada ih je pogledao i popravio, uzimao je i novac te ga je donašao u firmu. Također je naveo da je interes firme bila zarada i osoba koja je igrala igru na aparatu nije mogla započeti igru ako nije u njega ubacila određenu količinu novca.

6. Iznoseći obranu na raspravi dana 15. listopada 2019. okrivljenik IJ naveo je da je optužen da bi u tri lokala stavio aparate za igru na sreću, međutim nikakav aparat za zabavu nije postavio u caffe baru "Luna" jer nije imao nikakav poslovni odnos sa vlasnikom niti ga poznaje, a vlasnik tog objekta je to i potvrdio. U ostala dva lokala postavljeni su aparati kao i u nekim drugim lokalima kao što su pikado, biljar i sl., tj. zabavni aparati, a sam vještak je analizirajući predmetne aparate iz optužnice rekao da nemaju komponente da bi se njima mogle igrati igre na sreću, odnosno da nemaju elektronične komponente koje bi omogućavale isplatu novca. Međutim, ako su vlasnici odlučili nekome dati pivu ako pobijedi i dobije puno bodova nakon završene igre on nije mogao na to utjecati, a to je stvar vlasnika i njegove organizacije. Na pitanje branitelja dodatno je pojasnio da je potpisivao ugovore koje je zaključivao kao odgovorna osoba o najmu prostora sa vlasnicima lokala, gdje su postavljani aparata, a koji su služili za poboljšanje ugostiteljske ponude i u svrhu zadržavanja gostiju. Ugovor sa vlasnikom lokala "Luna" nije sklapao. Na kraju je naveo da je serviser koji je inače bio zaposlenik trgovačkog društva "Druga vizija" d.o.o. servisirao te aparate i kada ih je pogledao i popravio, uzimao je i novac te ga je donašao u firmu. Također je naveo da je interes firme bila zarada i osoba koja je igrala igru na aparatu nije mogla započeti igru ako nije u njega ubacila određenu svotu novca.

7. Iznoseći obranu na raspravi dana 17. lipnja 2026. okrivljenik IJ naveo je da u cijelosti ostaje kod obrane koju je iznio na zapisniku ovog suda broj K- 173/2016-33 od 15. listopada 2019. Nadodao je da je u inkriminiranom vremenskom razdoblju postavljao zabavne aparate, a na kojima nije postojala mogućnost isplate novca, a ukoliko je došlo do isplata ili nagrada u pivu, a radi se o privatnom angažmanu ugostitelja na koji nije mogao utjecati. U konkretnom slučaju nije mogao dati nalog ugostitelju niti opisano postupanje ugostitelja spriječiti.

8. Po suglasnom prijedlogu stranaka pročitana je potvrda o privremenom oduzimanju predmeta (stranica 23), pročitan je zapisnik (stranica 24-25), pročitana je potvrda (stranica 28), pročitan je zapisnik (stranica 29-31), izvršen je uvid u presliku ugovora o korištenju poslovnog prostora (stranica 34-35), pročitana je potvrda (stranica 36), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta stranica 37,38-39), pročitana je potvrda (stranica 42), pročitan je zapisnik (stranica 43-44), izvršen je uvid u presliku ugovora (stranica 49,50), pročitana je potvrda (stranica 51), pročitan je zapisnik (stranica 52), pročitan je zapisnik o pretrazi pokretne stvari (stranica 55-57), pročitan je ugovor (stranica 60,61), pročitana je potvrda (stranica 64-65), pročitan je zapisnik (stranica 66-71, 76-78), pročitan je ugovor (stranica 81), pročitana je potvrda (stranica 82,82), pročitan je zapisnik (stranica 84-85, 86-87), pročitana je potvrda (stranica 90), pročitan je zapisnik (stranica 91-93), pročitana je potvrda (stranica 96), pročitan je zapisnik (stranica 97), pročitana je potvrda (stranica 100), pročitan je zapisnik (stranica 101-103), pročitana je potvrda (stranica 106), pročitan je zapisnik (stranica 107-108, 111-113), pročitan je ugovor (stranica 116), pročitana je potvrda (stranica 117), pročitan je zapisnik (stranica 118-119), pročitana je potvrda (stranica 122), pročitan je zapisnik (stranica 123-125), pročitana je potvrda (stranica 128), pročitan je zapisnik (stranica 129-130), pročitana je potvrda (stranica 133), pročitan je zapisnik (stranica 134-136), pročitan je dopis Porezne uprave, Područnog ureda Koprivnica (stranica 157-159) i dokumentacija (stranica 160-169), izvršen je uvid u presliku izvatka iz sudskog registra (stranica 170-173), razgledana je fotodokumentacija očevida (stranica 174-199, 200-204, 205-208, 209-214, 215-230, 231-239, 240-244, 245-250, 251-265, 266-275, 276-282, 283-299, 300-304, 305-307), pročitan je dopis Porezne uprave (stranica 348), pročitan je izvadak iz sudskog registra (stranica 402-404), pročitana je potvrda Porezne uprave (stranica 407), pročitana je potvrda o visini dohotka (stranica 408-409), pročitan je dopis vještaka (stranica 542 i 543-544), pročitan je nalaz i mišljenje sudskog vještaka Krunoslava Hrnjak (stranica 546-554), pročitan je izvadak iz sudskog registra (stranica 563), izvršen je uvid u presliku rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu (stranica 578-579), po suglasnom prijedlogu stranaka pročitan je iskaz svjedoka EJ (stranica 559-560), PJ (stranica 560), FJ (stranica 561), DJ (stranica 565), ŽJ (stranica 566), ZJ (stranica 566), MJ (stranica 566), vještaka Krunoslava Hrnjak (stranica 567), AJ (stranica 576), CJ (stranica 581), ĆJ (stranica 581), a na kraju dokaznog postupku izvršen je uvid u izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika.

9. Analizirajući provedene dokaze zasebno i u međusobnoj povezanosti, pri tome imajući u vidu i obranu okrivljenika, sud nalazi utvrđenim da nadležno državno odvjetništvo nije dokazalo da bi optuženik IJ bio počinitelj inkriminiranog kaznenog djela.

10. Tijekom postupka nije bilo sporno da je optuženi IJ bio direktor TD "J.V.D." d.o.o. iz Zagreba na adresi [adresa], a koje TD je registrirano između ostalog za organiziranje zabavnih igara i to još od osnivanja društva 25.6.1990. Također nije sporno da je ista tvrtka postavila dva aparata za zabavu model "Mini blue shark", ser. brojeva [serijski broj]-049 i 04-010, tijekom 2013., u ugostiteljskom objektu "Pub" u Starigradu, te u ugostiteljskom objektu "Scotch" u Koprivnici također postavio dva aparata za zabavu marke "Blue shrak" i to u vremenskom razdoblju od 8. ožujka 2014. Također je nesporno da je direktor TD "Delprom" d.o.o. RJ, u sklopu kojeg i djeluje ugostiteljski objekt "Pub" u Starigradu, Krešimirova ulica 78, kojem su isti i oduzeti uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta (82) dana 10.11.2014. kao i metalni ključevi koji su oduzeti od PJ (83), a što potvrđuje zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta (84-85). O istom je sačinjena i fotodokumentacija (231-239). Također je nesporno da je vlasnica ugostiteljskog objekta "Scotch" u Koprivnici, Braće Radića 52 CJ, u kojem objektu je izvršena pretraga dva aparata za zabavu mrke "Blue shark" koji su 10.11.2014. privremeno oduzeti po djelatnicima policije te je u kasama istih pronađen papirnati novac u iznosu od 40,00 kuna koji iznos je od ZJ, zaposlenika firme privremeno oduzet po potvrdi o privremenom oduzetom predmetu (100), a temeljem zapisnika o pretrazi (101-102), o čemu govori fotodokumentacija očevida (251-265)

11. Međutim, tijekom postupka bilo je sporno da li je tijekom 2013. odnosno od 8.3.2014 pa sve do 10.11.2014. upravo optuženi kao direktor TD "J.V.D." d.o.o. u ugostiteljskom objektu "Pub", ugostiteljskom objektu "Scotch" i "Luna" priređivao igre na sreću protivno odredi čl.5 s.t.1. i čl. 56. Zakona o igrama na sreću na način da je u tim ugostiteljskim objektima postavio aparate za zabavu i koristio ih nepropisno, priređivanjem igara na sreću, a sve u cilju da stekne nepripadnu imovinsku korist i to na način da su se za dobitne kombinacije na aparatu isplaćivali dobici putem djelatnika i vlasnika ugostiteljskih objekta, na koji način je 2. optuženo TD "J.V.D." d.o.o. Zagreb steklo nepripadnu imovinsku korist od najmanje 17,00 odnosno 40,00 kuna, koji novac je pronađen u aparatima. Također je bilo sporno da li je optuženi u subjektivnom smislu postupao s namjerom da nepropisno priređuje igre na sreću s ciljem stjecanja nepripadne imovinske koristi, a bez odobrenja Ministarstva financija odnosno da li je javno priredio igre na sreću ili su na inkriminirani način postupale treće osobe, a naročito da li okrivljenik može biti kazneno odgovoran prije svega sagledavajući činjenični opis kaznenog djela.

12. Radi odgovora na sporna pitanja sud je proveo dokazni postupak.

13. Tako iz iskaza svjedokinje EJ proizlazi da je u Pubu radila 10 godina, sa prekidima i misli da je radila 2012., 2013., i 2014 tj. u komadu 6 i pol do 7 godina, no ne može reći točno od kada do kada, jer je imala prekid. Ne sjeća se kada su došli automati u klub, no zna da se radilo o automatima za zabavu, no ne sjeća kako su se zvali odnosno njihovih naziva. U to doba vlasnik je bio RJ, a njegova supruga PJ je radila u kafiću i njega su zvali gazda, a nju gazdarica. Koliko se sjeća u to vrijeme su bila tri automata, imali su i Hrvatsku lutriju, no ne zna sad točno u koje vrijeme. Ona nije nikakve novce uzimala iz tih aparata, nego je vršila isplatu, tako da je došao čovjek i rekao da je dobio 100,00 kuna, npr. tada je ona stisnula gumb na aparatu, no ne sjeća se više gdje je bio, da se to poništi, a na ekranu je pisalo negdje 1000, što je bilo 100,00 kuna, jer se nula makivala. Tada je zvala gazdaricu i ona je njoj donijela novce od kojih je izvršila isplatu. Od kuda je ona nosila taj novac ona ne zna. Što se tiče aparata Hrvatske lutrije navela je da je ona ljudima koji su došli sa listićem iz kase Hrvatske lutrije isplatila dobitak. U tim aparatima inače osim Hrvatske lutrije nije se moglo doći do novca, niti je ona imala ključ, a vidjela je da su ljudi unutra ubacivali papirnate novčanice. Ne zna nazive tih igara koje su ljudi igrali, govorili su da igraju poker. Da li se radilo o 2012. godini kada je ona isplaćivala te novce, ona ne može više reći niti tvrditi. Moguće da je to bilo 2012. , ne zna koliko su dugo ti aparati bili i kafiću, ona je otišla, a vratila se nakon dvije i pol godine. Više se ne sjeća tko ju je uputio što treba raditi, jednostavno je došla na razgovor za posao, te joj je rečeno "treba raditi to, to i to". Da li joj je to rekla gazdarica ili gazda, sada se više ne sjeća. Navela je da se vratila u 12 mjesecu 2016. i tamo više nema tih aparata, a niti bilo kakvih drugih. Ona nije znala tko je tada bio vlasnik tih automata. U njezinoj smjeni ona nije vidjela da bi netko došao uzimati novac iz aparata koji su ljudi stavljali da bi mogli igrati. Ne sjeća se da bi u njenoj smjeni netko dolazio popravljati aparate ili odnositi na servis i slično. Navela je da se sjeća da je na jednom aparatu samo stisnula gumb, kada se poništio rezultat, a na drugom je morala okrenuti ključ i vratiti ga natrag da bi se isto rezultat poništio. Ona je obično zvala gazdaricu da donese novac, osim ako su nekud išli onda joj je znala nešto novaca ostavit da ima za isplatu.

14. Svjedokinja PJ u svom iskazu je navela da je 2013. i 2014. "Pub" bio od DJ, njenog supruga i u kafiću su bili aparati za video igre koje je donijela jedna firma u kojoj je RJ sklopio ugovor, time da prisutnog optuženog ona nikada nije vidjela. Bila su jedan ili dva aparata i nisu se isplaćivali dobici, a znali su dolaziti dečki koji su te aparate servisirali i od njih oni su imali samo ključ za resetiranje, npr. ako se aparat "zblesirao" tada su stavili ključ, pokrenuli ga i vratili, da bi se aparat vratio početne postavke. U kafiću sada radi EJ te ni ona nije imala nikakve veze s aparatima niti je njoj davan bilo kakav nalog za isplatu. Imali su i aparat Hrvatske lutrije gdje su se ubacivali listići i kada se izbac io dobitak on se isplaćivao iz posebne kase Hrvatske lutrije, a to je bilo kod šanka. Hrvatska lutrija je imala redovite kontrole i kontrolirali su sve isplate. Navela je također da nije gledala dečke koji su dolaziti servisirati aparate, da li uzimaju novac iz aparat jer je ona radila svoj posao, posluživala. Sjeća se da su im donosili markice od Porezne uprave.

15. Svjedok OJ u svom iskazu je naveo da je on servisirao aparate koji su se nalazili u kafiću "Pub", a radilo se o aparatima za video igre na kojima se nije mogla vršiti bilo kakva isplata. Nije igrao na te aparate, niti se u njih razumije ali je znao što treba napraviti ako se što pokvari. Koji puta nisu radili "akceptori" koji su inače za ubacivanje papirnatog novca, pa je onda to morao mijenjati, a većinom su unutra bile samo kovanice. Nije bio ovlašten uzimati novac iz aparata, jedino što je znao činiti je da je umjesto puno kovanica stavio papirnati novac i to je možda bilo 100,00 do 200,00 kuna, pa je on napravio zamijenio kada je unutra bilo kovanica po 10, 20 lipa. Nema saznanja na koji način su ti aparati funkcionirali. U svom iskazu isti svjedok je naveo da je bio mehaničar i servisirao aparate u različitim ugostiteljskim objektima u svojstvu zaposlenika TD "Druga vizija" te mu je šef bio IJ koji ga je i upućivao u ugostiteljske objekte u kojima bi se dogodio nekakav kvar na aparatima, a kasnije su ga znali zvati i sami vlasnici. Sjeća se da su na aparatima bili postavljeni "akceproti" za papirnati novac na kojima se isto ponekad znao dogoditi kvar, pa ih je mijenjao, a i naknadno je u neke aparate ugrađivao "žetonjere" pa su se takvi aparati mogli pokretati i pomoću kovanica, a što mu je naložio IJ koji je i sklapao ugovore sa vlasnicima objekata prije nego bi postavio aparate u iste. Naveo je također da nema saznanja da bi se na aparatima koji su postavljeni u objektima" Pub", "Scocth" i "Luna" isplaćivali novčani dobici.

16. Svjedok RJ potvrdio da je on tijekom 2013. i 2014. bio odgovorna osoba TD "Delprom" u okviru kojem je radio ugostiteljski objekt "Pub", a sada je odgovorna njegova supruga, a on je nezaposlen. U kafiću su bili aparati za zabavu, no nije isplaćivan nikakav novac u smislu dobitka. Dobici su se isplaćivali posebno na terminalu Hrvatske lutrije, no i ne na aparatima kada je netko igrao, niti o tome on ima saznanja. Bila su dva aparata koja su zaplijenjena. Inače kafić radi od 2001. i stalno su na neki način aparati za zabavu bili u kafiću. Mijenjale su se firme i barem ih je bilo deset s kojima je sklapao ugovore ili je dao prostor za te aparate radi poboljšanja ugostiteljske djelatnosti, no ne sjeća se više vlasnika tih firmi. Nema saznanja o kakvim aparatima se radi, radilo se o video igrama koje su igrali gosti i cijelo to vrijeme nisu se isplaćivali nikakvi dobici na tim aparatima za zabavu, u koje se on inače ne razumije.

17. Isti svjedok kod Općinskog državnog odvjetništva je naveo da je imao samo ključeve za resetiranje u slučaju kad bi se zamrzi ekrani, a to nisu bili ključevi za otvaranje aparate i te je ključeve Marina, njegova supruga predala policiji. U to vrijeme u Pubu su radile njegova supruga PJ, EJ i UJ, time da on od tih aparata nije imao nikakve koristi, a NJ nikada nije osobno sreo niti se s njim čuo.

18. Svjedok ČJ u svom iskazu naveo da je aparat u kafiću "Luna" postavljen kad je on bio zaposlen u obrtu njegovih roditelja i on je dogovorio sa osobom pod imenom E da u kafić postavi aparat. Kada je došla policija 2014. nije mogao pronaći ugovor i misli da ga nije ni sklopio u svezi najma prostora za taj aparat. Kod dogovora njemu je bilo važno da je aparat legalan, da ima markice od Porezne i čini mu se da je on uredno svaki mjesec te markice donosio. Kasnije je saznao da se radi o firmi "J.V.D." Kada je dovezen aparat E mu je rekao da se radi o aparatu za igre na sreću i oni jesu isplaćivali neke sitne dobitke, jer je dio novaca bilo sa strane i E mu je objasnio da će on isplaćivati novac u slučaju većih dobitaka i da mu se onda obrati i da će to rješavati kroz najam prostora za aparat. Imao je ključ od aparata, unutra je bilo kovanica i on je aparat otvarao da bi zamijenio u veću novčanicu kovani novac, no imali su posebno novac koji je bio njihov radi isplate dobitka te je bio dogovor da se kroz najam prostora za aparat to prebije. U kafiću je bio nekoliko mjeseci 2014. i par mjeseci na popravku. Dobitak se isplaćivao na način da osoba koja je igrala po završetku te igre dobila ispis na ekranu u brojkama, ali ne u kunama, pa je onda isplaćeno 20,00 kuna. Inače on ne poznaje optuženog IJ.

19. Na ispitivanju kod Općinskog državnog odvjetništva svjedok ČJ naveo je da je dogovor bio da bi naknada za najam prostora bila 40% od novaca koji bi bili od strane gostiju uplaćeni u taj aparat. Vidio je da taj aparat prima kovanice i papirnati novac i isplaćivali su se dobiti manji, od 10,00 20,00 50,00 ili 100,00 kuna, koje su djelatnice objekta isplaćivali gostima iz novaca koji su bili uplaćeni u aparat, jer su imale ključ od aparat koji je policija od njega oduzela. Jednom prilikom gost je osvojio na aparatu 3.000,00 kuna, a aparatu nije bilo toliko novaca pa je iz "J.V.D." došla njemu nepoznata osoba i gostu isplatila dobitak. U času oduzimanja aparata po policiji aparat nije bio u funkciji zbog tehničkog kvara, a prije toga je radio i vidio je nekakvu markicu na aparatu. Osobe koje su dolazile prazniti aparat uzimale su 60% od novca, a on si je uzimao 40% i to je otprilike iznosi od 600,00 do 900,00 kuna mjesečno ili čak u dva mjeseca. Sam aparat nije isplaćivao dobi tke već su to radile djelatnice lokala ili on sam ako je bio prisutan.

20. Svjedok KJ naveo je u svom iskazu da je radio u firmi "Druga vizija" negdje od 2011. do 2013. ili 2014. u svojstvu servisera zabavnih aparata, npr. pikada, biljara i sl. u slučaju da je bilo problema sa napajanjem, monitorima, žetonjerama i sl. Nije mu posao bio da prazni aparat sa kovanicama, jedino ako ga je netko to tražio odnosno da isprazni žetonjeru. Potvrdio je da je OJ također bio serviser i išao po terenu no ne zna da li je bio zaposlen.

21. Svjedokinja MJ u svom iskazu je navela da je radila godinu dana u kafiću "Pub" gdje je direktor bio gospodin PJ. Sjeća se da su u kafiću imali poker aparate, a i Hrvatsku lutriju te su se dobici isplaćivali iz registra kase Hrvatske lutrije. Navela je da njima šef naredio da se dobici iz poker aparata isplaćuju iz kase Hrvatske lutrije, no ona ne zna čiji su to automati niti tko im je vlasnik. Čini joj se da je netko dolazio servisirati aparate. Njima je inače šef rekao da isplaćuju prema onom što piše na aparatu, npr. kada je pisalo 1000 oni su isplaćivali 100,00 kuna, kada je pisalo 2000, isplaćivali su 200,00 kuna.

22. Svjedok VJ naveo je da je tijekom 2013. bio vlasnik lokala "Scotch", no u veljači 2014. je zatvorio lokal i njegova bivša supruga CJ radi u kafiću. Optuženog se sjeća, jedanput su se čuli telefonom i jedanput se vidjeli i imali su stolni nogomet i pikado s kojima aparatima su htjeli poboljšati prodaju u njihovom kafiću. Iznajmio je prostor optuženom za dva aparata početkom 2014. gdje su se spajali razni simboli, ružice i slično i tko je izgubio taj je plaćao rundu, a tako je bilo i sa pikadom i stolnim nogometom. Nikakvih isplata nije bilo na tim aparatima.

23. Svjedokinja CJ u svom iskazu je potvrdila da je od supruga preuzela lokal, s kojim se rastala i u verandi su bili aparati koji nisu bili u funkciji jer ih nije uključivala, nego tek dva dana prije nego što je došla policija. Čovjeka čiji su aparati vidjela je tek na policiji kad joj ga je pokazao policajac i to dečko od oko četrdesetak godina. Inače nju je prije toga nazvao čovjek te je rekao da će doći po aparate i nek' ih stavi u funkciju, tako da ih uključi i kada netko dobije ako ima četiri grožđa, četiri kruške i sl. da im da pivu i da će on njoj te novce za pivu vratiti i neka ona ocijeni ako joj ti aparati koriste da privuče više gostiju neka ih koristi, a ako ne da će oni doći po ta dva aparata. Za dva dana je došla policija i u jednom su pronašli 20,00 kuna, a koliko se sjeća ljudi su igrali i dala im je četiri pive. Nitko ju nije tražio da isplati kakav novac niti ga je imala, a niti je imala ključ od aparata, a još je u gostionici postojao stolni nogomet kojeg je nakon sedam dana kako je ona počela raditi odvezli ljudi čiji stolni nogomet je to bio.

24. Svjedokinja ĆJ u svom iskazu navela je da joj je šefica bila PJ, a RJ je bio njezin suprug i gazda kafića no PJ je vodila kafić. Isplaćivala je manje dobitke s aparata, ovisno koliko je bilo u kasi Hrvatske lutrije. Radilo se o dva aparata, a oni su imali posebnu kasu koja je bila na šanku od Hrvatske lutrije te je došao čovjek, ispunio je listić za klađenje, ona je uplatila, kada je za isto dao novac i isplatila iznos dobitka, To je prije bilo po kafićima, sada je tako u Tisku. Što se tiče aparata ako je čovjek koji je igrao dobio i ona je imala samo ključ kojim je mogla poništiti dobitak da bi se dalje moglo igrati. Ako se radilo o manjem dobitku to je ona isplaćivala iz kase Hrvatske lutrije, a ako se radilo o većem dobitku o tome je obavještavala šeficu. Nije imala nikakav ključ od kase koja se nalazila u aparatu, niti je mogla do novaca koji su ljudi uplaćivali u kasu aparata. Ključ je imala šefica PJ koja je otključavala i uzimala novac, no ne zna što je s tim radila. Godinu dana kako je radila ne sjeća se da je netko dolazio po novac ili servisirao aparat. Njoj je šefica na početku objasnila da ako je na apara tu 3000 bodova, da se makne jedna nula i da je dobitak 300,00 kuna i ona je to isplatila iz kase Hrvatske lutrije. Tada je pisala ceduljicu koliko je dobitak i koliko je isplatila te je vjerojatno šefica nadoknađivala taj isplaćeni novac jer je kasa morala štimati. Ako se nekome isplatio dobitak bodovi su se poništili i mogao je igrati ispočetka, ubaciti novac i krenuti od nula bodova. Kada je npr. čovjek zvao da ima dobitak ona je ključem poništila dobitak i isplatila mu npr. 300,00 kuna.

25. Sud je iskaze saslušanih svjedoka cijenio istinitim i vjerodostojnim budući da su svjedočili o okolnostima koje su im poznate i o činjenicama o kojima su imali saznanja, time da su djelatnice kafića "Pub" i "Scotch" iskazivale i to MJ, ĆJ i EJ da su se isplaćivali dobici ali ne iz aparata već iz blagajne Hrvatske lutrije, a vlasnica kafića CJ po dobitku davala je pivu ili je onaj tko je dobio je plaćao rundu, kako je to iskazao u svom iskazu svjedok VJ. Jedino je svjedok ČJ u svom iskazao naveo da su imali poseban novac koji je bio njihov radi isplate dobitka na aparatu u kafiću "Luna" te je bio dogovor da se kroz najam prostora za aparat to prebije. Iz iskaza ispitanih svjedoka nadalje je vidljivo da je iz iskaza svjedoka ŽJ nitko nije imao ključ od aparata koji su se nalazili u kafićima da bi mogao otvoriti kasu već da su postojali ključići kojima se nečiji dobitak na aparatu svodio na nulu da bi se dalje moglo igrati. ČJ je jedini iskazao da mu se čini da je on aparat otvarao da bi kovani novac zamijenio za veću novčanicu.

26. Radi daljnjeg odgovora na sporna pitanja sud je proveo vještačenje po vještaku Krunoslavu Hrnjak koji je stalni sudski vještak za područje informatike, elektrotehnike i telekomunikacije i koji je u svom nalazu i mišljenju obrazložio da se radi o elektroničkim aparatima, a koji se spominju u spisu, koji su visoko sofisticirani uređaji koje je moguće programirati pa ovisno o softveru postavljenom na aparatu isti može biti korišten kao automat za organizaciju i provođenju igre na sreću ili kao automat za zabavu pa nije moguće po samom hardveru odnosno sklopovlju automata napraviti razliku da li se automat koristi za igre na sreću ili zabavu.

27. Kod zabavnih igara ishod igre temelji se na spretnosti i znanju igrača i u zabavnim igrama igrač ne bi trebao moći ostvariti novčani dobitak, pa npr. jukebox za uplaćeni novac će odsvirati odabranu pjesmu te time zabaviti korisnike. Velika većina zabavnih igara ima ugrađen sustav bodovanja koji igrač tijekom igre skuplja bodove te je moguće da vlasnik aparata koristi to svojstvo zabavne igre da bi prema količini skupljenih bodova isplatio dobitak igraču. Vještak je nadalje u nalazu i mišljenju naveo da na rezultat kod igara na sreću ne utječe samo igrač nego i stupanj neizvjesnosti koji bi se trebao odabirati funkcijom slučajnosti tj. slučajnim odabirom karte ili nekog broja, kao što su to primjerice kartaške igre, gdje su u slučajnom dobivanju karte uz znanje i vještu primjenu kartaških pravila može odigrati bolje ili lošije u vidu broja skupljenih bodova ili pobjede. Igra na sreću može biti sačinjena tako da se u potpunosti ishod određuje slučajnim odabiranjem nekog broja kao što je primjerice odabirom loto brojeva. Da bi se utvrdilo da li računalni program koji pokreće automat zbilja koristi funkciju slučajnosti potrebno je napraviti reviziju programskog koda ili testiranje aparata na jako velikom broj testnih slučajeva, čime se uz korištenje teorije vjerojatnosti mogu dokazati statistički stupovi sigurnosti u kojoj mjeri su odstupanja od funkcije slučajnosti.

28. Iskazao je nadalje da iz uvida u fotodokumentaciju očevida (231) u ugostiteljskom objektu "Pub" je označen aparat za igru marke "Mini blue shark", fotografije 4-12, dok je na fotografiji 5 evidentno da je na ekranu postavljena igra s kartama, a na slici broj 6 prikazan je ekran sa bodovanjem dobitnih kombinacija na engleskom jeziku, pa se može jasno razaznati da te kombinacije odgovaraju kartaškoj igri poker. Ta igra se služi funkcijom slučajnosti kako bi se dijelile karte koje će igrač dobiti pa prema tome spada u skupinu igara na sreću. Vidljivo je da aparati za igru imaju akceptor (komponentu za prihvat novčanica) za novčanice koje potom jednostavno padaju u unutrašnjost aparata te iz takvog aparata nije moguć povrat novca. Uvidom u fotodokumentaciju osta lih aparat očito je kako aparati autonomno isključivo primaju novac, a nemaj hardversku komponentu za isplatu novca, te stoga aparati niti ne mogu isplaćivati novac. Na aparatu "Mini blue shark" oznake 04 -19 (fotografije 13-20) kojem je na fotografiji broj 14 na ekranu vidljiva raznolika ponuda igara odnosno na navedenom aparatu igrač odabire koju igru igra.

29. Vještak je dao mišljenje da se sama igra "Poker" može igrati iz zabave ukoliko igrač uplati određeni iznos kredita, a zatim krene igrati dok ne izgubi sav uplaćeni kredit jer aparat ne može izvršiti isplatu eventualnog dobitka niti povratiti inicijalnu uplatu.

30. Također je zaključio da su aparati zatečeni u funkciji i tehnički ispravni te su univerzalni ovisno o program pa mogu spadati i u kategoriju aparata za zabavu i u kategoriju aparata igra na sreću.

31. Vještak je neposredno ispitan na raspravi na kojoj je u svom iskazu odgovarajući na pitanja stranaka ponovio što se tiče aparata da je vidljivo konstrukcija iz priložene fotodokumentacije te je evidentno kako aparat može samo zaprimati, a ne može isplaćivati novac, a postoje i različite vrste aparata pa tako i one koje mogu i zaprimati i isplaćivati novac. Npr. ukoliko igrač uplati 100,00 kuna, može se dogoditi da svih 100,00 kuna izgubi, a postoji mogućnost da tijekom igre osvoji određen broj bodova npr. 300 bodova pa mu bude isplaćena u protuvrijednosti od 300,00 kuna, to znači da je moguće aparate za zabavu koristiti u svrhu isplate dobitka, pri čemu su strane koje sudjeluju u tome dogovorile omjere uloženih novaca i novaca koji se isplaćuje kao i sam način isplate jer u konkretnom slučaju aparat ne može isplatiti dobitak. Postoji mogućnost da vlasnik kafića organizira igranje biljara ili pikada u kojem sudionici ulože novac, on zadržava dio novca za organizaciju, a preostali iznos predstavlja nagradu najboljem igraču ili po dogovoru, a te igre ovise i o vještinama igrača. Iskazao je da su sami aparati za zabavu i sreću različito vizualno oblikovani ali u sebi sadrže sve komponente osobnog računala gdje se isključivo kao poseban dodatak nalazi uređaj za prihvat novca.

32. Stoga tijekom postupka nije utvrđeno da bi automati oduzeti u ugostiteljskim objektima bili automati za igru na sreću tj. da se nije radilo o igri na sreću na automatu kada dobici ovise o slučaju i na kojem moraju biti instalirani drugačiji programi, već se radilo kako je to naveo vještak o aparatima koji nisu mogli isplaćivati novac, a obzirom na softver postavljen na aparate mogli su biti korišteni kao aparat i za organizaciju i provođenje igre na sreću ili automati za zabavu, no nije moguće napraviti razliku.

33. Automate za zabavu određuju odredbe Pravilnika o uvjetima tehničke ispravnosti automata za zabavne igre (NN 107/03, 69/11) kao i Pravilnik o priređivanju zabavnih igara (NN 86/01, 03/02), no u ovom slučaju ne može se primijeniti Zakon o igrama na sreću (NN 87/09, 35/13, 158/13, 41/14, 143/14) koji je bio na snazi od 1.1.2015. u kojem članu 5. se govori o vrstama igara na sreću koje se razvrstavaju četiri skupine – lutrijske igre, igre u casinima, igre klađenja i igre na sreću na automatima, time da zadnje predstavljaju igre na elektromehaničkim, elektroničkim ili sličnim uređajima (automatima za igre na kojima igračima uplatom određenom iznosa imaju mogućnost ostvarenja dobitka). U čl. 56. govori se o pravu priređivanja igara na sreću na automatima koje mogu osim Hrvatske lutrije d.o.o. priređivati trgovačka društva koja su stekla pravo takvog priređivanja igara na sreću na automatima i koja su sklopila ugovor o pravo priređivanja, time da odobrenje za početak radi donosi Ministarstvo financija. Osim toga navedeno je da priređivač može igre na sreću na automatima i sezonski i to najviše u dva automat kluba, a prekinuti može priređivanje igara na sreću na automatima samo uz posebno odobrenje Ministarstva financija.

34. U inkriminirano vrijeme važio je Zakon o igrama na sreću (NN 87/09, 35/13, 158/13 i 41/14) koji je bio na snazi od 1.4.2014. do 31.12.2014.

35. Prema važećem Pravilniku o priređivanju zabavnih igara u čl.2. navedeno je da automate za zabavne igre može postavljati, te zabavne igre na automatima za zabavne igre može priređivati pravna ili fizička osoba koja se bavi priređivanjem igara na sreću odnosno priređivanjem zabavnih igara ili ugostiteljskom djelatnošću te da prije stavljanja u uporabu automati za zabavne igre moraju proći tehnički pregled, a moraju postojati i sve isprave prije postavljanja automata za zabavne igre u vidu dokaza da se ispunjavaju svi propisani uvjeti.

36. Međutim, tijekom postupka nije dokazano da bi na oduzetim aparatima od strane djelatnika policije kako su oni navedeni u izreci presude upravo u cilju stjecanje nepripadne materijalne dobiti na strani optuženog NJ te pravne osobe TD "J.V.D" d.o.o., u kojoj je optuženi bio odgovorna osoba javno se priredile igre na sreću jer nema dokaza da bi to bilo u svijesti optuženog koji je dobit od aparata u vidu igara za zabavu ostvarivao iz uloženih novčanih sredstava igrača koji su ubacivali novac u aparat da bi uopće mogli igrati, te izgubili ili dobili određeni broj bodova.

37. Upravo svi provedeni dokazi ukazuju na uvjerljivu obranu optuženog koji je objasnio da su aparati koji su postavljeni u dva lokala, osim u caffe baru "Luna" aparati za zabavu koji nemaju komponente da bi se na njima mogle igrati igre na sreću i koje bi omogućavale isplatu novca. Naveo je također u svojoj obrani da ne može utjecati na to da vlasnici odluče dati nekome pivo ako pobjedi ili dobije puno bodova nakon završene igre jer je to stvar vlasnika i njegove organizacije.

38. Kako su saslušani svjedoci, a i sam vještak u svojem iskazu, naveli da iz aparata nisu uzimali novac već da su isplaćivali eventualnu pobjedu gostiju iz novaca iz kase Hrvatske lutrije ili su pobjednici dobivali pivu proizlazi da je to stvar dogovora između vlasnika i gostiju obzirom da su svjedoci iskazivali da su iznajmili prostor radi poboljšanja ugostiteljske usluge odnosno da bi privukli goste.

39. Nalaz i mišljenje vještaka i njegovu dopunu na raspravi sud je prihvatio u cijelosti jer je iskazivao logično, okolnosno i u skladu sa pravilima struke te uvidom u fotodokumentaciju u spisu iskazao je da aparat nisu imali mogućnost isplate novca pa sud smatra da uistinu nije bilo nikakve namjere u subjektivnom smislu na strani optuženika da upravo on organizira igre na sreću jer je dobit ostvarivao uplatom određenog iznosa igrača da bi mogli igrati na aparatu.

40. Što se tiče caffe bara "Luna" sam svjedok ČJ koji je i dogovarao najam prostora za aparat "Mini blue shark" kako je to navedeno po točkom c) izreke presude nije prepoznao optuženog te je naveo da je isto dogovarao sa osobom po imenu E, a ne sa optuženikom, koji je porekao u svojoj obrani da bi bilo kakav aparat za zabavu postavio u caffe baru "Luna" te da nije imao nikakav poslovni odnos sa vlasnikom niti ga poznaje. Drugih dokaza koji bi govorili suprotno ne postoje u spisu.

41. Kako drugih dokaza koji bi ukazivali da su se predmetni aparati za zabavu koristili za priređivanje igara na sreću od strane optuženog, nije bilo niti je tijekom postupka dokazano da su se tim automatom nepropisno priređivale igre na sreću te da bi na bilo koji način optuženi, a time i trgovačko društvo u vlasništvu optuženika steklo nepripadnu imovinsku korist samo zato jer su u aparatu nađene novčanice u iznosu od 17,00 kuna u caffe baru "Pub" te 40,00 kuna u ugostiteljskom objektu "Scotch", proizlazi da sud nije imao dokaza temeljem kojeg bi mogao sa sigurnošću zaključiti da je optuženi počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, a njegovo trgovačko društvo "J.V.D." d.o.o. pribavilo sebi nepripadnu imovinsku korist na štetu državnog proračuna Republike Hrvatske.

42. Vidljivo je, a kako to proizlazi iz uvodnog obrazloženja presude da je prvostupanjski sud ponovno proveo dokazni postupak i da je je utvrdio ponovno isto činjenično stanje. I u ponovljenom postupku sud u potpunosti prihvaća obranu okrivljenika kao vjerodostojnu jer je u suglasju sa svim provedenim i prikupljenim dokazima.

43. U konkretnom slučaju, okrivljeniku se inkriminira da je on postavljao automate za zabavu, a da su ugostitelji onda za određeni broj bodova isplaćivali dobitke ili na drugi način nagrađivali igrače što ne ovisi o volji okrivljenika pa iz toga proizlazi da na temelju zakona nije moguće da se na automatima za zabavu organiziraju igre na sreću i da bi zato bio odgovoran vlasnik automata za zabavu te sa pravom okrivljenik upire da bi jedino mogli biti odgovorni ugostitelji koji su svojevoljno odlučili nekog nagraditi iznosom novca ili nekim drugim materijalnim dobrom.

44. Obrana s pravom ističe i banalan primjer pa primjerice ukoliko netko organizira turnir u fliperu i onda igrača sa najvećim brojem bodova nagradi iznosom novca, a nakon tih igara da će biti zatečen prilikom pregleda flipera i novac u fliperu jer se na drugi način ta igra ne može se pokrenuti da se onda nikako ne može raditi o kaznenom djelu iz čl. 237. st. 1. KZ/11, a kako je to stavljeno na teret okrivljeniku te sa pravom upire da i u predmetnim automatima za zabavu je pronađen novac a koji je služio za pokretanje igra na aparatima. Zastupnica optužbe tijekom postupka ne tvrdi te nije sporno da predmetni aparati nisu isplaćivali dobitke jer to aparati prema svojim hardverskim i softverskim karakteristikama nisu niti mogli, a sa druge strane, nesporno je da se vršila isplata putem djelatnika i vlasnika u ugostiteljskim objektima gdje su aparati bili postavljeni, a kako to proizlazi iz iskaza ispitanih svjedoka. Iz toga proizlazi da predmetne isplate i nagrade nisu bile u svijesti optuženog i da je optužen ik odnosno njegovo trgovačko društvo dobit ostvarivala novčanim uplatama igrača i da je u samoj organizaciji igre bilo neophodno da je optuženik uključen u nju, čak štoviše, da je on bio njen organizator s time da je nesporno da su se dobici isplaćivali putem vlasnika i djelatnika ugostiteljskih objekata. O tome govori i recentna sudska praksa pa tako navedeno proizlazi iz presude Županijskog u Šibeniku broj Kž-67/2023-5 od 21. kolovoza 2025. iz koje proizlazi da se i u tom slučaju iz aparata za zabavu nije uzimao novac za isplatu dobitaka kao i presuda Županijskog suda u Bjelovaru broj Kž-16/2020- 4 od 15. travnja 2020. iz koje proizlazi da se i u tom slučaju aparati bili isključivo za zabavu, kartaška igra, te da na aparatu postoji mogućnost uloga novca, a ne i iznos novca i na tom aparatu se ne može ostvariti dobitak kao i u konkretnom slučaju na aparatima za zabavu Mini Blue Shark i Blue Shark.

45. Naposljetku, treba imati i u vidu i činjeničn i opis kaznenog djela iz razloga što zastupnica optužbe u činjeničnom opisu kaznenog djela dolazi u kontradikciju budući da aparate Mini Blue Shark i Blue Shark pravilno, pravno i tehnički kategorizira kao aparate za zabavu, a što oni i jesu, pa igrom na tim aparatima nikako ne može doći do kršenja Zakona o igrama na sreću. Naime, ovi aparati nemaju ugrađen mehanizam za automatsku isplatu novčanih dobitaka, a korisnik ubacuje novac ili žetone isključivo kako bi kupio vrijeme za igru ili bodove (kredite) za zabavu. Ovi aparati imaju komercijalnu namjenu jer se postavljaju u kafiće kao dodatni izvor prihoda kroz zabavni sadržaj a zakonski se registriraju pod kategorijom aparata za zabavu. Oni funkcioniraju kao simulacija kasino igara i služe isključivo za razonodu i kraćenje vremena bez mogućnosti ostvarenja nagrada. Aparati, a kako ih zastupnica optužbe označuje kao aparate za zabavu ne potpadaju pod Zakon o igrama na sreću već su aparati Mini Blue Shark i Blue Shark i danas regulirani kroz Zakon o lokalnim porezima i Pravilnikom o priređivanju zabavnih igara. Aparati za zabavu ne potpadaju pod Zakon o igrama na sreću, a ključni razlog proizlazi iz zakonske definicije igara na sreću. Prema zakonu, igra na sreću obvezno sadrži tri elementa i to uplatu novca, ulog u budući i neizvjesni događaj (sreću) i mogućnost stjecanja dobitka u novcu, stvarima i pravima. Budući da se na aparatima Mini Blue Shark i Blue Shark nikada ne može ostvariti financijski dobitak niti materijalna nagrada oni gube status automata za igru na sreću i tretiraju se isključivo kao simulatori odnosno video automati i automati za zabavne igre

. 46. Prema tome, iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da optuženik kao

odgovorna osoba u pravnoj osobi koja je imala u vlasništvu aparate za zabavu nije imao saznanja o tome da ugostitelji i djelatnici vrše isplate pa iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da bi upravo te osobe mogle biti kazneno odgovorne za inkriminirano kazneno djelo ili neka druga kaznena dijela. Uz to, jedino valja nadodati da ne postoji niti materijalni dokazi da su na aparatima vršene skrivene softverske modifikacije za isplatu i da su ugostitelji odnosno djelatnici ugostiteljskih objekata vršili doslovno isplate iz "vlastitog džepa" pa se takve radnje ne mogu inkriminirati optuženiku budući da niti iz jednog provedenog dokaza u spisu ne proizlazi , a niti se to u optužbi tvrdi da je optuženik postupao zajednički i u dogovoru sa ugostiteljima ili pak djelatnicima ugostiteljskih objekata.

47. Slijedom navedenog, koristeći se pravilom o slobodnoj ocjeni dokaza, sud smatra da optužba nije kao nesporno dokazala postojanje subjektivnih i objektivnih elemenata koja čine zakonska obilježja kaznenog djela protiv imovine – nedozvoljenom igrom na sreću, opisano po čl. 237. st. 1. u svezi čl. 52. KZ/11, a kažnjivo po čl. 237. st. 1. KZ/11, pa je optuženika u nedostatku dokaza na temelju čl. 453 t. 3. ZKP/08 valjalo osloboditi od optužbe jer je utvrđeno da se radilo o aparatima za zabavu koji nisu mogli isplaćivati novac, nije bio potrebno odobrenje Ministarstva financija, kako se to gore navedenim odredbama o igrama na sreću traži, time da eventualne isplate dobitaka koje su gostima isplaćivane, isplaćivali djelatnici ili vlasnici objekata u skladu sa njihovim dogovorom i njihovom organizacijom u objektu, a što se ne može staviti na teret optuženiku.

48. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08, troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točka 1. do 6. ZKP/08., te nužni izdaci okrivljenika te nužni izdaci te nagrada njegova branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

49. Slijedom iznijetog, presuđeno je kao u izreci.

Koprivnica, 18. lipnja 2026.

Sudac

Krešimir Pavlović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude ovlaštene stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od primitka pismenog otpravka ove presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka, a o istoj odlučuje Županijski sud.

Dostaviti:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Koprivnici na broj K-DO-180/2015

2. IJ, [adresa]

3. Odvjetnik Arnold Čada, Dugo Selo