Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Kž-268/2021-4

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Dijane Jakoliš kao predsjednice vijeća, Branka Ivića i Nives Nikolac kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Marijane Lokas, u kaznenom predmetu protiv optuženog UE, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17., - dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbi optuženika UE podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola posl. br. K-662/2018 od 2. rujna 2021. u sjednici vijeća održanoj dana 18. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe optuženika, po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci kaznenog djela i označava da je optuženik UE počinio kazneno djelo protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma u pokušaju iz članka 326. stavka 1. u vezi sa člankom 34. KZ/11.

II. Uslijed odluke pod točkom I. i djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženika UE, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni, na način da se optuženik UE za kazneno djelo iz članka 326. stavka 1. u vezi sa člankom 34. KZ/11, za koje je sada proglašen krivim, na temelju istih zakonskih odredbi osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a na temelju članka 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora se optuženiku uračunava vrijeme lišenja slobode i istražnog zatvora od 19. rujna 2018. do 17. svibnja 2019.

III. Žalba optuženika UE u ostalom dijelu odbija se kao neosnovana, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Puli-Pola posl. br. K-662/2018 od 2. rujna 2021. proglašen je krivim optuženika UE zbog kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavka 1. KZ/11, te je na temelju tog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, u koju kaznu mu je na temelju odredbe članka 54. KZ/11 uračunato vrijeme lišenja slobode i istražnog zatvora od 19. rujna 2018. do 17. svibnja 2019.

1.1. Temeljem članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., - dalje: ZKP/08-19) optuženik UE obvezan je nadoknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 1.000,00 HRK.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio osobno optuženik UE, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine ili preinači, te po branitelju Enveru Vučetiću, odvjetniku u Zagrebu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku. Obje žalbe su razmatrane kao jedna jedinstvena žalba optuženika, obzirom na podudarnost žalbenih navoda.

3. Odgovor na žalbu podnijelo je državno odvjetništvo, s prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Na temelju članka 474. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., - dalje u tekstu: ZKP/08), spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

5. Žalba optuženika UE je djelomično osnovana, a dala je povod za ispitivanje pobijane presude i po službenoj dužnosti.

6. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, optuženik u žalbi citira navedenu zakonsku odredbu, ali ne obrazlaže zbog čega se prvostupanjska presuda ne može ispitati, ne obrazlaže zbog čega bi izreka presude bila nerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima presude, ne obrazlaže zbog čega presuda uopće nema razloga ili zbog čega smatra da razlozi o odlučnim činjenicama su potpuno nejasni ili u znatnoj mjeri proturječni, jednako tako ne obrazlaže o čemu se sastoji znatna proturječnost u odlučnim činjenicama između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza.

7. Suprotno istaknutim neobrazloženih tvrdnjama optuženika UE, nema nikakve nejasnoće u izreci presude, niti proturječnosti između izreke presude i obrazloženja presude, razlozi o odlučnim činjenicama potpuno su jasni i bez proturječnosti te je sud prvog stupnja savjesno ocijenio svaki dokaz za sebe i u vezi s ostalim dokazima, uključujući i obranu optuženika i na temelju takve savjesne ocjene svih dokaza utvrdio činjenično stanje. Druga je stvar što žalitelj takvu ocjenu dokaza od strane suda prvog stupnja i na njoj utemeljene zaključke ne prihvaća, ali se time ne ostvaruje žalbena osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka, već to predstavlja žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

7.1. Stoga, protivno žalbenim navodima optuženika u okviru istaknute žalbene osnove, proizlazi da prvostupanjski sud nije počinio niti jedan vidi bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

8. Bitnu povredu odredaba kaznenog postupka (iz članka 468. stavka 3. ZKP/08) optuženik nalazi u tvrdnji da mu je povrijeđeno pravo obrane jer na raspravi nije ispitan svjedok UEF, iako je sud donio rješenje da će taj svjedok biti ispitan.

8.1. Na ročištu rasprave održanom 2. rujna 2021. (list 404-411 spisa) sud prvog stupnja donio je rješenje da će se na temelju članka 431. stavka 1. točke 2. u vezi sa stavkom 2. ZKP/08-19 pročitati zapisnik o ispitivanju svjedoka JEF od 20. rujna 2018. Radi se o zapisniku o ispitivanju svjedoka JEF pred sucem istrage Županijskog suda u Puli-Pola, koji je sastavljen na dokaznom ročištu koje je proveo sudac istrage u prisutnosti državnog odvjetnika, optuženika i njegova branitelja. Sukladno odredbi članka 431. stavka 1. točke 2. ZKP/08 iskaz svjedoka ispitanog na takav način može se čitati i bez suglasnosti stranaka, prema odluci suda te se na takvom iskazu – zapisniku sukladno odredbi članka 431. stavka 2. ZKP/08 može isključivo i u odlučujućoj mjeri i temeljiti osuđujuća presuda. Prvostupanjski sud je u točki 6. obrazloženja, kao i na naprijed spomenutom zapisniku s ročišta rasprave od 2. rujna 2021., iznio potpune prihvatljive razloge zbog čega je na temelju članka 431. stavka 1. točke 2. u vezi sa stavkom 2. ZKP/08 pročitao zapisnik o ispitivanju svjedoka JEF pred sucem istrage, navodeći da se postupak vodi skoro tri godine i da je sud pokušao, ali bezuspješno ispitati imenovanog svjedoka na raspravi jer mu se nije mogao dostaviti poziv (u Indiju), pa je prvostupanjski sud osnovano zaključio kako je imenovanog svjedoka znatno otežano pronaći i ispitati ga, ispravno odlučio da njegov iskaz, kojeg je dao pred sucem istrage na dokaznom ročištu u nazočnosti i optuženika i njegova branitelja i tumača, pročita na ročištu rasprave.

8.2. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08 te nije utvrdio postojanje bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje, kao drugostupanjski sud, pazi po službenoj dužnosti, pa žalba optuženika iz ove žalbene osnove nije osnovana.

9. Optuženi UE u žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ističe kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio okolnost da je državljanin Indije UEF bio bez valjane putne isprave, budući da je isti ušao u Republiku Hrvatsku 13. rujna 2018. na graničnom prijelazu Karasovići, u autobusu, a da to ukazuje da je taj indijski državljanin legalno s važećom putovnicom ušao i boravio u [adresa], jer u suprotnom, smatra žalitelj, policijski službenici na tom graničnom prijelazu vjerojatno ga ne bi pustili da uđe u Republiku Hrvatsku bez valjane putne isprave, kako se to navodi u izreci pobijane presude.

9.1. Protivno ovakvim navodima optuženika, prvostupanjski sud je ispravno i potpuno utvrdio činjenično stanje kada je, nakon svestrane analize obrane optuženika i provedenih dokaza, zaključio da je optuženik u inkriminirano vrijeme, s ciljem da državljaninu Indije IEF za iznos od 1.000,00 EUR omogući nezakonito prijeći iz Republike Hrvatske u Republiku Sloveniju bez valjane putne isprave, istog svojim osobnim automobilom dovezao blizu mjesta Plovanija kod granične crte Republike Hrvatske s Republikom Slovenijom, a u tome je zatečen i spriječen po policijskim djelatnicima. Naime, osnovano je prvostupanjski sud zaključio da se u konkretnom slučaju radi o ilegalnom prijevozu stranca JEF (državljanina Indije) radi prelaska državne granice Republike Hrvatske i ulaska u Republiku Sloveniju, na temelju iskaza naprijed spomenutog indijskog državljanina JEF, koji je iskazao da mu je namjera bila prijeći iz Republike Hrvatske u Republiku Sloveniju i potom na Cipar, da je to pokušao, prijeći granicu između Republike Hrvatske i Republike Slovenije, 14. rujna 2018. u autobusu, ali u tome da nije uspio, jer su mu na granici tih dviju država kazali da ne može ući u Republiku Sloveniju, potom da se vratio u Zagreb, a onda dok je boravio u hostelu u Zagrebu da ga je nazvala jedna osoba i rekla mu da će ga druga osoba sačekati i odvesti u zemlju koja je unutar šengenskog prostora (Republika Slovenija) i da će za to trebati platiti 1.000,00 EUR, na što je on pristao. Ta druga osoba da je došla, svjedok je na ročištu kao drugu osobu pokazao upravo optuženika, predao mu je 1.000,00 EUR za prijevoz i kada su došli blizu granice s Republikom Slovenijom da ih ja zaustavila policija. Nadalje, iz rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, PU istarske, Policijske postaje Buje-Buie od 19. rujna 2018. proizlazi da se državljanin Indije UEF protjeruje iz Republike Hrvatske te mu je istim rješenjem određena zabrana ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj u trajanju od šest mjeseci. Iz obrazloženja tog rješenja proizlazi da je imenovanoj osobi 14. rujna 2018. zapriječen ulazak u Republiku Sloveniju, uz konstataciju da isti posjeduje važeću dozvolu boravku Cipra, ali da ista nije važeća za ulazak u zemlje šengenskog prostora i da se nakon što mu je zabranjen ulazak u Republiku Sloveniju vratio u Zagreb neprijavljeno boravio do 18. rujna 2018., kada je u dogovoru s ovdje optuženim UE za određeni novčani iznos isti trebao prevesti ga iz Republike Hrvatske u Republiku Sloveniju.

9.2. Nije točan navod žalitelja da se u izreci pobijane presude pogrešno navodi da je indijski državljanin UEF ilegalno boravio u [adresa], bez valjane putne isprave. Naime, to se u izreci prvostupanjske presude ne navodi, već se navodi i za to se optuženik tereti, da je u nakani da se nepripadno imovinski okoristi ilegalnim prijevozom stranca iz Republike Hrvatske u Republiku Sloveniju s ciljem da istom omogući nezakonito prijeći iz Republike Hrvatske u Republiku Sloveniju (dakle iz zemlje koja nije dio šengenskog prostora, budući Republika Hrvatska u to vrijeme nije bila dio šengenskog prostora, postala je 1. siječnja 2023., u zemlju šengenskog prostora tj. Republiku Sloveniju) bez valjane putne isprave, ali je u tome optuženik zatečen i spriječen od strane policije, a da spomenuti indijski državljanin nije imao uvjete za ulazak u zemlje šengenskog prostora (konkretno u Republiku Sloveniju) proizlazi iz činjenice što mu je nekoliko dana prije inkriminiranog događaja odbijen ulazak u Republiku Sloveniju.

9.3. Budući da optuženik žalbenim navodima ničim nije doveo u sumnju potpuna i pravilna utvrđenja odlučnih činjenica, to žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije mogla biti prihvaćena.

10. Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe optuženika, a po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08, ovaj drugostupanjski sud utvrdio je da je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon iz članka 469. točke 4. ZKP/08.

10.1. Naime, u izreci pobijane presude je opisano da je cilj optuženika u prijevozu naprijed spomenutog indijskog državljanina bio izlaz iz Republike Hrvatske (koja u to vrijeme nije bila dio šengenskog prostora) u Republiku Sloveniju (koja je bila dio šengenskog prostora), pa se u konkretnom slučaju može raditi samo o pokušaju kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. u vezi sa člankom 34. KZ/11. Optuženik je, prema činjeničnom opisu, ali i utvrđenom činjeničnom stanju, prevozio naprijed spomenutog državljanina Indije s ciljem prelaska državne granice u Republiku Sloveniju, dakle u zemlju koja je tada bila dio šengenskog prostora, za razliku od Republike Hrvatske koja je to postala 1. siječnja 2023., u čemu je spriječen od strane policijskih službenika u blizini graničnog prijelaza s Republikom Slovenijom. Dakle, optuženi UE poduzeo je sve radnje koje prostorno i vremenski prethode počinjenju kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. KZ/11, prebacivanjem spomenutog državljanina Indije preko državne granice u Republiku Sloveniju, za što ta osoba nije imala odgovarajuću dozvolu, poduzevši sve radnje koje je namjeravao poduzeti, ali do dovršenja kaznenog djela nije došlo jer su ga u dovršenju spriječili policijski službenici. Stoga je u povodu žalbe optuženika, po službenoj dužnosti, trebalo preinačiti pobijanu presudu u pravnoj oznaci kaznenog djela i izreći da je optuženik UE počinio kazneno djelo iz članka 326. stavka 1. u vezi sa člankom 34. KZ/11.

11. U pogledu odluke o kazni, žalitelj ističe da je ista prestroga i da bi primjerena bila kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci, koliko je vremena boravio u istražnom zatvoru, ističući svoje narušeno zdravstveno stanje kao posljedicu stradanja u Domovinskom ratu. Optuženik je djelomično u pravu. Prvostupanjski je sud optuženiku ispravno utvrdio i cijenio otegotne okolnosti, ali je propustio cijeniti mu kao olakotnu okolnost njegovo narušeno zdravstveno stanje, što proizlazi iz dokumentacije koju je optuženik priložio uz žalbu. Uzimajući u obzir narušeno zdravstveno stanje optuženika kao olakotnu okolnost, činjenicu da se radi o pokušaju kaznenog djela, ovaj je sud drugog stupnja optuženika za kazneno djelo iz članka 326. stavka 1. u vezi sa člankom 34. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, što je minimalna propisana kazna zatvora za kazneno djelo iz članka 326. stavka 1. KZ/11, s time da ovaj drugostupanjski sud smatra da bez obzira na mogućnost "zakonskog ublažavanja" jer je kazneno djelo ostalo u pokušaju, obzirom na utvrđene otegotne okolnosti na strani optuženika, nema opravdanja izricanja kazne zatvora koja bi bila ispod propisanog zakonskog minimuma za kazneno djelo iz članka 326. stavka 1. KZ/11. Stoga je ovaj sud drugog stupnja, djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženika, preinačio pobijanu presudu u odluci o kazni, kao u točki II. izreke te optuženog UE osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, u koju kaznu mu je na temelju članka 54. KZ/11 uračunato vrijeme lišenja slobode i boravka u istražnom zatvoru od 19. rujna 2018. do 17. svibnja 2019., kojom će se kaznom ostvariti svrha kažnjavanja u općem i posebnom smislu iz članka 41. KZ/11.

12. Iako u uvodnom dijelu žalbe optuženik ne ističe da prvostupanjsku presudu pobija i u odluci o troškovima kaznenog postupka, iz obrazloženja žalbe proizlazi da je pobija i u tom dijelu, navodeći da traži da ga se oslobodi "…plaćanja sudske trošarine…".

12.1. Prema osobnim podacima, optuženik je umirovljenik s primanjima od 5.800,00 HRK, oženjen, bez djece, te je stoga osnovan zaključak prvostupanjskog suda da plaćanjem troška kaznenog postupka u iznosu od 1.000,00 HRK u vidu paušala, a koji je određen obzirom na dužinu trajanja postupka i broj održanih rasprava, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje optuženika ili osoba koje je on eventualno dužan uzdržavati, zbog čega je i u tom dijelu valjalo odbiti žalbu optuženika kao neosnovanu.

13. Slijedom svih naprijed navedenih razloga, na temelju članka 486. stavka 1. i članka 482. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci.

U Šibeniku 18. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Jakoliš