Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Josipa Jelačića 3

Bjelovar

K-165/2025-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru po sutkinji Tei Valentić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ivone Đud, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĆB, zbog kaznenog djela iz čl. 233. st. 1. i 3. Kaznenog zakona (''Narodne novine'' broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24; dalje: KZ/11), povodom privatne tužbe privatnog tužitelja GRAFOCENTAR d.o.o. od 15. travnja 2025., nakon održane javne rasprave dana 13. siječnja 2026., 31. ožujka 2026. i 16. lipnja 2026. u nazočnosti opunomoćenika privatnog tužitelja ČB, odvjetnika u [adresa] i optuženog ĆB, dana 18. lipnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26; dalje: ZKP/08)

OPTUŽENI ĆB - OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Ć i Č rođ. Ž, rođen **.**.1952. u [adresa] ([adresa]), s prebivalištem na adresi [adresa], državljanin Republike Hrvatske, umirovljenik, profesor, agronom i poduzetnik, sa završenom visokom stručnom spremom, udovac, otac troje punoljetne djece, bez čina, neodlikovan, s mirovinom u iznosu od 500,00 eura, prekršajno kažnjavan, neosuđivan

oslobađa se optužbe

da bi dana 16.1.2025.g. oko 8,40 sati u mjestu Križevci, Ulica Matije Gupca kbr.42 u trgovini za školski pribor - knjižara Križevci P1 u vlasništvu Grafocentar d.o.o., kao član društva Grafocentar d.o.o. uzeo i prisvojio za sebe jedan putni kofer marke «Wegner 36L Prymo Carry» crne boje, vrijednosti 89,00 EUR,

dakle, da bi prisvojio tuđu pokretnu stvar koja mu je povjerena na radu,

pa da bi time počinio kazneno djelo pronevjere, opisano u čl. 233. st. 1. KZ/11, a kažnjivo po čl. 233. st. 3. KZ/11.

II. Na temelju čl. 158. st. 3. ZKP/08 privatni tužitelj GRAFOCENTAR d.o.o. se upućuje da imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici.

III. Na temelju odredbe čl. 149. st. 3. ZKP/08 nalaže se privatnom tužitelju GRAFOCENTAR d.o.o. plaćanje troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 na ime paušalne svote u iznosu od 150,00 (stopedeset) eura, koje troškove mu se nalaže platiti u korist državnog proračuna u roku od 15 (petnaest) dana, te se privatni tužitelj obvezuje naknaditi troškove na ime nužnih izdataka optuženika.

Obrazloženje

1. Privatni tužitelj GRAFOCENTAR d.o.o. podnio je dana 15. travnja 2025. putem svog opunomoćenika ČB, odvjetnika u [adresa], privatnu tužbu protiv optuženog ĆB, zbog kaznenog djela pronevjere, iz čl. 233. st. 1. i 3. KZ/11.

2. Optuženik se tijekom cijelog postupka izjašnjavao da se ne smatra krivim za terećeno kazneno djelo.

3. U tijeku dokaznog postupka kao svjedok ispitan je zakonski zastupnik privatnog tužitelja GRAFOCENTAR d.o.o. ŽB (list 24-25), te svjedoci IB (list 30-31) i SB (list 32-33). Pročitan je račun broj 57840-1-1 (list 4- 5), dokument kalkulacija-zaduženje za putni kofer „Wegner 36L Prymo Carry“ (list 6) i dopis PP Križevci (list 27). Pročitan je izvadak iz sudskog registra za TD Grafocentar, izvadak iz registra stvarnih vlasnika firme (list 34-43) te povijesni izvadak (list 47-62). Pročitan je izvod iz prekršajne evidencije za optuženika i izvod iz kaznene evidencije za optuženika, te je optuženik svoju obranu iznio na kraju dokaznog postupka.

Provedeni su svi predloženi dokazi.

4. Optuženik ĆB je u obrani danoj na raspravi naveo kako smatra da je tužba neosnovana. On nije prisvojio taj kofer, već je kofer samo iz poslovnice Grafocentra premješten u zgradu Grafocentra i za potrebe Grafocentra. Nije mu jasno zašto se uopće vodi ovaj postupak, ne osjeća se krivim. Sadašnji direktor Grafocentra ŽB radi na štetu tog trgovačkog društva, te je isti nezakonito postavljen za direktora. Unazad tridesetak godina praksa da sve što je potrebno za poslovanje društva, što se tiče materijala, sve se uzima iz trgovina Grafocentra i procedura je da se isto upiše u dokument na temelju koji se knjiži materijalni trošak, da se može kasnije razdužiti. Toga dana on je za potrebe pohrane povjerljivih dokumenata došao u trgovinu i trgovkinja mu je skinula sporni kofer s police i upisala ga u otpremnicu, odnosno taj dokument s kojeg se knjiži materijalni trošak. Taj kofer je odnio na adresu sjedišta tvrtke i u kofer je spremio povjerljive dokumente koje je izuzeo iz arhive. Budući da je u istoj zgradi i proizvodni pogon, tiskara, trgovina, skladište i arhiva, a ti dokumenti ne smiju biti svima dostupni, već samo članovima društva, zato je sve spremio u taj kofer koji je još pod dva ključa. Na pitanje opunomoćenika privatnog tužitelja odgovara da pod materijalom za potrebe društva koji se knjiži kao trošak, smatra da tvrtka koja ima preko 30 zaposlenih svakodnevno uzima materijal za potrebe društva jer sama tvrtka i prodaje uredski materijal. Svi članovi društva na isti način uzimaju materijal te se treba naznačiti tko je taj materijal uzeo. Smatra da je putni kofer potrošni materijal jer služi za potrebe društva, čak i dječji ruksak može u nekoj situaciji služiti kao potrošni materijal. Tijekom 2023. godine kada je on kao član društva i tada kao član uprave intenzivnije vršio uvid u financijsku dokumentaciju društva, uočio je puno nepravilnosti, posebice uz putne troškove i isplate putem fiktivnih faktura. Temeljem svega toga, a radi dokazivanja na sudu, on je tu dokumentaciju izuzeo iz knjigovodstva jer mu je tada bila dostupna. Mora imati tu dokumentaciju za potrebe postupaka koji se vode. Na temelju te dokumentacije angažirao je i ovlaštenog vještaka koji je utvrdio nepravilnosti pa je pokrenuo kazneni postupak protiv DB i drugih osoba, između ostalog i ŠB. Taj kofer i dan danas služi za pohranu te dokumentacije i smatra da je to u interesu društva. Svakodnevno mu je dostupna ta dokumentacija, kao i SB, ali nije dostupna drugim osobama koji nisu suvlasnici društva. Tu je dokumentaciju izuzeo tijekom 2023., 2024. godine i sve do trenutka kada su promijenili šifre i više mu nije omogućen uvid, iako je na to imao pravo po zakonu. Podnio je kaznenu prijavu, u ime Grafocentra, nadležnom državnom odvjetništvu. Na pitanje zakonskog zastupnika da li je on potpisao tu otpremnicu da ju odobrava, odgovara da on nije bio član uprave tada jer je nezakonito postavljen. Siguran je da je to evidentirano u dokumentu koji je rekao. Na pitanje suda odgovara da nije tada radio u toj trgovini, on je osnivač tvrtke. Prije je bio član uprave. Njegova namjera uzimanja tog kofera bila je da zaštiti tu dokumentaciju koja je povjerljiva.

5. S obzirom na takvu obranu optuženika, nije bilo sporno da je inkriminiranog dana optuženik iz knjižare u vlasništvu Grafocentra d.o.o. uzeo putni kofer, te da je u to vrijeme bio član tog trgovačkog društva.

6. Bilo je sporno je li mu isti povjeren na radu, te je li pritom imao namjeru protupravno ga prisvojiti, odnosno je li time ostvario obilježja kaznenog djela pronevjere iz čl. 233. st. 1. i 3. KZ/11.

7. Zakonski zastupnik privatnog tužitelja GRAFOCENTAR d.o.o. ŽB, kao svjedok, je u svom iskazu na raspravi naveo da nije bio na mjestu događaja, već je dobio poziv od voditelja trgovine DB da je optuženik ušao u njihovu prodavaonicu. Uzeo je kofer sa police i uputio se u nepoznatom smjeru. Voditelj trgovine ga je pitao što da radi, a on je rekao da se zove policija. Tamo je bila prodavačica IB, a policiju je zvao AB. Policija je došla i postupala, kasnije su podnijeli kaznenu prijavu, a nakon odgovora od PP su podnijeli privatnu tužbu. Napominje da je taj kofer imovina TD, zadužena roba u toj prodavaonici namijenjena prodaji te je za nju odgovoran taj trgovac, odnosno on kao odgovorna osoba društva. Ističe da to nije jedini put da je optuženik nešto uzeo iz prodavaonice, prije su to bile kemijske, virmani, koristio je usluge kopiranja, a iste nije platio. Na pitanja optuženika čija je to trgovina, svjedok je naveo da je to trgovina TD Grafocentra u kojemu je on odgovorna osoba, odnosno član uprave, a za direktora društva izabran je većinom glasova članova skupštine društva. Na posebno pitanje optuženika svjedoku na temelju čega on zaključuje da je taj kofer uzeo za svoje potrebe, svjedok odgovara da to ni ne tvrdi, već da je on taj kofer uzeo i odnio. Naveo je da je uloga optuženika u TD Grafocentar da je on vlasnik udjela u tom TD oko 3 % udjela društva. Ostvaruje svoja prava isključivo na skupštini društva kao član trgovačkog društva. Ima pravo glasa i ima pravo na dobit u slučaju da direktor predloži da se dobit isplaćuje za tu godinu. Naveo je da optuženik nije zaposlenik TD Grafocentar odnosno nije u radnom odnosu. U trenutku događaja nije bio zaposlenik TD, a ne sjeća se kada je dobio otkaz. Vjeruje da je radio negdje do ljeta 2024. Na pitanje optuženika na temelju čega tvrdi da je dobio otkaz navodi da je dobio otkaz u ljetu 2024. i da je odjavljen iz radnog odnosa. Koliko mu je poznato optuženik je osporavao izvanredni otkaz, a donesena je nepravomoćna sudska presuda da je otkaz bio zakonit.

8. Svjedokinja IB je navela da je toga dana 16. siječnja 2025. u jutarnjoj smjeni u knjižaru gdje je zaposlena došao ĆB i rekao da mu pokaže kofere koje ima u trgovini. Spustila je jedan kofer da ga vidi, te je prvo pitao za cijenu, a onda je rekao da ga upiše u trošak kao njihov potrošni materijal, na što je rekla da ona to ne može sama, da mora pitati ovlaštenu osobu odnosno poslovođu trgovine DB. ĆB je na to rekao da on to neće platiti i da će uzeti kofer i onda je uzeo kofer i izašao iz trgovine. Nakon toga je zvala DB i rekla mu što se dogodilo. Taj dan je došla policija i dala je izjavu. Navodi da poznaje ĆB, bio je zaposlenik Grafocentra i direktor. Ona radi u Grafocentru već 17 godina. Na pitanje opunomoćenika u kojem svojstvu je taj dan optuženik došao u trgovinu, da li kao kupac ili kao službena osoba u firmi, odgovara da je mislila da će on samo pogledati kofer i da ga neće kupiti, ni sama ne zna u kojem svojstvu je došao. Na posebno pitanje optuženika koliko je puta on dolazio kao kupac u knjižaru, odgovara da nikada nije dolazio kao kupac, već je prije dolazio kao direktor. Na pitanje koja je praksa u trgovini s uzimanjem potrošnog materijala za potrebe društva odgovara da oni u trgovini troše selotejp, papir, kemijske olovke i drugi potrošni materijal koji koriste za potrebe posla i onda to upisuju u taj trošak. U taj trošak se upisuje samo ono što se koristi za potrebe posla, dok suvlasnici sve druge proizvode odmah plaćaju, npr. AB. Svatko u svom dućanu uzima za potrebe svoje poslovne jedinice i upisuje to kao trošak, dok djelatnici iz ureda društva jako rijetko dolaze i obično uzimaju spojnice za klamerice, papir, registratore i sl. Na pitanje na čiju inicijativu je pozvana policiju toga dana odgovara da ne zna, ona je zvala DB i rekla mu što se dogodilo. AB je djelatnik Grafocentra, odnosno voditelj poslovnice u kojoj je tada radila. Prije davanja iskaza na današnjoj raspravi nije ju nitko iz Grafocentra pozvao na razgovor. Na pitanje suda može reći oko statusa optuženika da ona dugo radi u Grafocentru, ali se ne bavi tim stvarima, pod tim misli na odnose između suvlasnika u društvu. Optuženika zna od kada se zaposlila u Grafocentru, a on je unazad par godina bio direktor. Što se tiče odnosa s njim bio joj je šef i još ga uvijek poštuje. Koliko zna optuženik nije nikada bio zaposlen u Grafocentru odnosno u toj knjižari, a sigurno nije radio kao prodavač.

9. Svjedok SB je naveo kako smatra da je ovaj postupak vezan uz manipulacije sadašnjeg direktora ŽB. Poznato mu je da se ovaj slučaj vodi vezano uz torbu. U tom koferu se sada nalazi povjerljiva dokumentacija da drugi djelatnici ne mogu do toga. Odnosno zna za koje je potrebe uzet taj kofer i on se sada nalazi u zgradi od tvrtke Grafocentar. Zna da je otac uzeo taj kofer. To je standardna procedura u firmi koje su oni vlasnici, uobičajeno je da bi otac, brat ili on uzeli neki materijal za potrebe tvrtke, a onda bi djelatnici u knjižari upisali to u otpremnicu i kasnije knjižili kao trošak. To je praksa unazad 20-30 godina koliko on zna. Osnivač TD Grafocentar je ĆB, ovdje optuženik, a od početka osnivanja je bio i direktor toga društva. Koliko zna to je bilo od 1994. do 2022. godine. Na pitanje suda je li optuženik u siječnju 2025. bio zaposlenik TD Grafocentar odgovara da nije, bio je zaposlenik do negdje kolovoza 2024. godine kada je dobio otkaz. Nije nikada bio na radnom mjestu prodavača, već je obnašao dužnost direktora, upravitelja društva prema odluci Trgovačkog suda u Bjelovaru. Od 2024. godine je samo suvlasnik, član skupštine.

10. Iz materijalne dokumentacije u spisu proizlazi da su na dan 3. siječnja 2025. vlasnici trgovačkog društva Grafocentar d.o.o. SB s udjelom 1,9%, ĆB s udjelom 2,87% i Saša Vuković 95,23%. Isti su i članovi društva, a član uprave i osoba ovlaštena za zastupanje je ŽB, od 2024. godine. Iz izvatka iz sudskog registra, između ostalog, razvidna je zabilježba spora o vlasništvu koja se vodi između tužitelja SB i NB i tuženika DB.

11. Nakon analize i ocjene provedenih dokaza sud nalazi kako nije nedvojbeno utvrđeno da bi optuženik počinio kazneno djelo za koje se tereti. Glede onoga što je sporno u ovom postupku, utvrđuje se da su svi ispitani svjedoci potvrdili da optuženik nije zaposlenik trgovačkog društva Grafocentar d.o.o., već je isti član društva, a prethodno je bio direktor istog društva. Svjedokinja IB iskazivala je o tome koja je praksa u trgovini s uzimanjem potrošnog materijala za potrebe društva te je navela da se potrošni materijal koji se koristi za potrebe posla upisuje u taj trošak. U taj trošak na isti način upisuje se i materijal koji uzimaju suvlasnici tvrtke, ali samo ono što se koristi za potrebe posla, dok suvlasnici sve druge proizvode odmah plaćaju. Sud prihvaća kao istinit iskaz te svjedokinje, ali i obranu optuženika da je kofer uzeo smatrajući ga potrošnim materijalom i za svrhu pohrane određene povjerljive dokumentacije u vezi trgovačkog društva, a koji služe za potrebe postupaka koje vodi vezano za isto trgovačko društvo te taj kofer i dalje za to koristi i on se nalazi u prostorijama toga društva, a da je takva praksa u firmi potvrdio je i SB koji je isto suvlasnik iste. S druge strane, svjedok ŽB iskazivao je kako smatra da je kofer imovina trgovačkog društva te da je protupravno otuđena, a da je optuženik i prije znao tako uzimati materijal iz trgovina bez da ih je platio, a on je član društva i ostvaruje svoja prava isključivo na skupštini društva kao član trgovačkog društva. Unatoč tome, sud smatra da optuženik svojim postupanjem uzimajući iz trgovine kofer u ovim okolnostima, bez obzira je li na kraju taj kofer na gore opisani način upisan u dokument kao trošak ili ne, nije imao namjeru protupravno postupati odnosno prisvojiti kofer, već je postupao na način kako se postupalo po dugotrajnoj praksi te firme.

12. Kazneno djelo pronevjere je kazneno djelo protiv imovine, koje čini onaj tko protupravno prisvoji tuđu pokretnu stvar ili imovinsko pravo koji su mu povjereni na radu. Ovdje se optuženiku stavlja na teret da je počinio kazneno djelo pronevjere stvari male vrijednosti – putnog kofera, čija je vrijednost 89,00 eura. Bitno obilježje ovog kaznenog djela je da je počinitelju ta stvar povjerena na radu, što ovdje nije slučaj jer je u trenutku događaja optuženik bio član skupštine toga trgovačkog društva, a nije bio zaposlenik niti je na koji način bio u svojstvu osobe kojoj je ta stvar povjerena u sklopu njezinog rada ili obavljanja dužnosti. Osim toga, u konkretnom slučaju nije dokazana niti namjera protupravnog prisvajanja stvari jer sud prihvaća obranu optuženika da je kofer uzeo za potrebe pohrane povjerljivih dokumenata za isto trgovačko društvo u kojemu je član i suvlasnik, a da nije postupao u namjeri protupravnog prisvajanja stvari govori i to da je trgovkinji rekao neka isto upiše kao potrošni materijal što je i ona navela u svom iskazu, a što je uobičajena praksa u tom trgovačkom društvu, te se kofer prema tvrdnjama optuženika i dalje nalazi u prostorijama društva.

13. S obzirom na navedeno, nije dokazano da je optuženi ĆB počinio kazneno djelo pronevjere iz čl. 233. st. 1. i 3. KZ/11, pa je na temelju čl. 453. toč. 3. ZKP/08 oslobođen od optužbe.

14. Sud će se osvrnuti i na to da nije našao dokazanim ni da je optuženik počinio neko drugo kazneno djelo, kako je to opunomoćenik privatnog tužitelja sugerirao u završnom govoru, jer je za počinjenje kaznenih djela utaje ili krađe potrebna namjera za protupravno prisvajanje tuđe pokretne stvari koja ovdje nije dokazana.

15. Na temelju čl. 158. st. 3. ZKP/08, budući da je optuženik ovom presudom oslobođen optužbe, odlučeno je da se privatni tužitelj GRAFOCENTAR d.o.o. upućuje da imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici.

16. Na temelju odredbe čl. 149. st. 3. ZKP/08, budući da je postupak završen presudom kojom se optuženik oslobađa optužbe, naloženo je privatnom tužitelju GRAFOCENTAR d.o.o. plaćanje troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 na ime paušalne svote u iznosu od 150,00 (stopedeset) eura, cijeneći trajanje i složenost ovog kaznenog postupka, koje troškove mu se nalaže platiti u korist državnog proračuna u roku od 15 (petnaest) dana, te se privatni tužitelj obvezuje naknaditi troškove na ime nužnih izdataka optuženika.

17. Zbog svega navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Bjelovaru, 18. lipnja 2026.

Sutkinja

Tea Valentić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi u 4 (četiri) istovjetna primjerka, putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje nadležan županijski sud.