Republika Hrvatska

Županijski sud u Split,

Split,Gundulićeva 29a

Poslovni broj Gž -1366/2026-3

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Andree Boras-Ivanišević kao predsjednice vijeća, Ivane Madunić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Borisa Mimice kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Borisu Kelemenu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Sava osiguranje d.d. – Podružnica Hrvatska, Zagreb, Roberta Frangeša Mihanovića 9, OIB: 26187994862, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Rački i kolege j.t.d. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 2017/2020-64 od 8. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 18. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 2017/2020-64 od 8. siječnja 2026. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2017/2020-64 od 8. siječnja 2026.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„ I. Nalaže se tuženiku Sava osiguranje d.d. – Podružnica Hrvatska da tužitelju ĆM plati iznos od 23.846,91 eur zajedno sa zateznom kamatom i to na iznos od:

- 7.421,23 eur od 26. veljače 2020.,

- 344,36 eur od 1. siječnja 2019. te na iznos od

- 16.081,32 eur od 1. siječnja 2020., sve do isplate te da mu nadoknadi parnični trošak u iznosu od 8.395,25 eur zajedno sa zateznom kamatom od 8. siječnja 2026. do isplate, sve kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu daljnjih 1.675,58 eur zajedno sa zatraženom zateznom kamatom.

1.1 Prvostupanjskim rješenjem je odlučeno:

„I. Dopuštaju se preinake tužbe iz podnesaka tužitelja od 10. veljače 2021., od 4. ožujka 2022. te od 25. srpnja 2024.

II. Tužba je povučena za isplatu iznosa od 18.073,33 eura zajedno sa zatraženom zateznom kamatom.“

2. Protiv navedene presude i rješenja tuženik podnosi žalbu iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1., 2., i 3. Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23,146/25:dalje ZPP-a), predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovni postupak uz naknadu troškova postupka tuženiku.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj je u cijelosti osporio žalbene navode tuženika.

Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.

4. Žalbe tuženika je osnovana.

5 . Ispitujući pobijanu presudu i rješenje u okviru žalbenih razloga stranaka, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmetno tužbeni zahtjev tužitelj postavlja u smislu odredbe članka 188. stavak 2. ZPP-a kojim je propisan institut eventualne (supsidijarne) kumulacije tužbenih zahtjeva, te se ne radi se o alternativnoj kumulaciji, a kako to tvrdi žalitelj. Tako tužitelj postavlja prvi ( glavni ) tužbeni zahtjev -ako je izvršenom isplatom tuženika plaćen iznos po osnovi imovinske štete, te drugi (eventualni) tužbeni zahtjev- ako je izvršenom isplatom tuženika plaćen iznos po osnovi neimovinske šteta. Oni nisu sadržani jedan u drugome, kako to pogrešno tumači žalitelj, već ovise o tome koje će pravno stajalište o zatvaranju duga zauzeti sud. Kako je takav tužbeni zahtjev razumljiv i podoban za raspravljanje nije počinjena bitna povreda odredbi postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi sa člankom 188. stavak 2. i člankom 109. ZPP-a, kao niti povreda odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP -a, na koje povrede se poziva žalitelj.

7. Predmet ovog spora predstavlja tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu neimovinske i imovinske štete koju tužitelj trpi kao posljedicu prometne nesreće do koje je došlo 17. kolovoza 2017.

8. U ovoj fazi postupka nije bilo sporno da je tužitelj stradao u prometnoj nezgodi kao vozač motocikla, koju je skrivila vozačica vozila registarske oznake [registarska oznaka], osiguranog kod Ergo osiguranje d.d. (sada Sava osiguranje d.d.).

9. Između stranaka pasivna legitimacija tuženika, nastanak predmetnog štetnog događaja kao niti odgovornost tuženika za nastanak istoga, nisu bili sporni .

10. Isto tako među strankama nije bilo sporno da je tuženik tužitelju prije podnošenja tužbe isplatio iznos od 5.274,40 eur, dok je kao sporno valjalo raspraviti po kojoj osnovi je taj iznos podmiren, te osnovanost zahtjeva tužitelja za daljnju isplatu naknade štete po predmetnom štetnom događaju.

11. Na ovu okolnost sud prvog stupnja je osnovom provedenog medicinskog vještačenja po vještaku dr. Miljenku Franiću, ortopedu i traumatologu, i financijskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji Mirjani Kos, utvrdio za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja slijedeće odlučne činjenice:

-da je tužitelj u ovom štetnom događaju zadobio višeiverni lom desnog olekranona, udarac u bradu sa lacerontuznom ranom, udarac u desni hemitoraks, te udarac u desno koljeno sa ekskorijacijama,

- da je tužitelj trpio fizičke bolove jakog intenziteta 5 dana, srednjeg intenziteta kumulativno 30 dana te manjeg intenziteta kumulativno 50 dana, a pretrpio je i tzv. primarni strah koji je bio vrlo intenzivan i kratkotrajan te tzv. sekundarni strah i to jači koji je bio prisutan 4 dana, srednji u trajanju 20 dana te slabiji u trajanju od 40 dana;

- da su tužitelju zaostale trajne posljedice u visini od 12% u vidu povremenih bolova u desnom laktu i podlaktici, ručnom zglobu te lijevoj šaci s time da mu je zaostala i oslabljena GMS desne šake slabijeg stupnja te ograničene kretnje desnog lakta i desne podlaktice u slabijem stupnju;

-da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega 2 sata dnevno kroz prvih 40 dana liječenja, a u narednom razdoblju od 80 dana u prosjeku 1 sat dnevno (pomoć kod održavanja osobne higijene, oblačenja, odlaska liječniku te na fizikalnu terapiju, odlaska u trgovinu, pri obavljanju kućanskih poslova…);

- da je tužitelju zaostalo naruženje lakog stupnja s obzirom na ožiljak od cca 16 cm na desnoj podlaktici koji je nepravilan kao i s obzirom na manju kvržicu i manji ožiljak na bradi;

-da postoji uzročno-posljedična veza između predmetnog štetnog događaja i zadobivenih ozljeda te navodi da je liječenje tužitelja završeno 31.12.2019. nalazom traumatologa;

- da su putni troškovi odlaska na fizikalnu terapiju opravdani te je u dopuni nalaza i mišljenja (stranica 180) naveo da je bolovanje tužitelja u uzročno -posljedičnoj vezi s predmetnim štetnim događajem;

-da je fizikalna terapija koju je tužitelj proveo u periodu liječenja uzročno-posljedično povezana s ovim štetnim događajem;

- da je tužitelju bilo neophodno ugraditi određeni strani materijal s obzirom na zadobiveni lom, te da se ponekad dogodi, kao u konkretnom slučaju, da dođe do komplikacije u smislu upale same rane radi čega je bilo potrebno češće previjanje i još jedan operacijski zahvat;

-da je operacijsko liječenje provedeno sukladno pravilima struke te da nije došlo do liječničke pogreške s time da nije u mogućnosti sa sigurnošću komentirati jesu li bilo kakve radnje tužitelja utjecale na njegov oporavak ( po vještaku medicinske struke).

- da visina putnih troškova s osnova odlazaka tužitelja na fizikalnu terapiju u utuženom razdoblju od kolovoza 2017. do zaključno prosinca 2019. iznosi 1.189,20 eura (140 dolazaka x 64,00 kn = 8.960,00 kn/1.189,20 eura);

- da visina izgubljene zarade tužitelja kao vlasnika obrta [obrt] u utuženom razdoblju od kolovoza 2017. do zaključno prosinca 2019. iznosi 26.337,51 eura kao razlika primitaka i izdataka toga obrta uzimanjem u obzir poreznog razdoblja od 2015. do 2019;

-da je iz ostvarenih dohodaka razvidno da je tužitelj u razdoblju do ovog štetnog događaja odnosno do kolovoza 2017., kada je bio potpuno radno sposoban, u odnosu na 2015. i 2016. ostvario povećanje dohotka, a u odnosu na razdoblje poslije štetnog događaja u 2018. i 2019., kada nije bio radno sposoban, smanjenje dohotka

-da je metodološki prihvatljivo utvrđenje izgubljenog dohotka obrta obračun na temelju prosjeka razdoblja prije štetnog događaja, dok razdoblje neposredno nakon štetnog događaja ne može biti relevantno jer tužitelj kao nositelj obrta, nije bio sposoban za rad zbog narušenog zdravlja, a i iz razloga što se primici određenog razdoblja obračunavaju i isplaćuju kroz više mjeseci;

- da je većina dohotka nakon štetnog događaja ostvarena prodajom imovine obrta;

-da je tužitelj u 2016. u odnosu na 2015. ostvario veći dohodak za 28,55%, a u 2017. u odnosu na 2016. – 55,35%, što u prosjeku iznosi 41,95%;

- da pretpostavljeni dohodak tužitelja od samostalne djelatnosti, da nije bilo štetnog događaja bi iznosio: 91.779,29 kn u 2017., 130.267,93 kn u 2018., te 184.915,33 kn u 2019;

- da izgubljena zarada tužitelja u razdoblju od 17.8.2017. do 28.10.2019. iznosi ukupno 21.700,08 eura ( po vještaku financijske struke).

12. Ocjenom nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke kojeg je prihvatio stručnim i objektivnim prvostupanjski je sud utvrdio: neimovinsku štetu u iznosu od 5.990,00 eura, imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu iznos od 539,43, dok je odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu daljnjih 1.675,58 eura.

13. Ocjenom nalaza i mišljenja vještaka financijske struke kojeg je prihvatio stručnim i objektivnim prvostupanjski je sud utvrdio da tužitelju u razdoblju 2017., 2018., te 2019. izgubljenu zarada iznosi 21.700,08 eura, pri čemu je uzimajući u obzir da je po tom osnovu tuženik već isplatio iznos od 5.274,40 eura, s osnova imovinske štete zbog izgubljene zarade u 2017. tužitelju nije ništa dosuđeno, za 2018. dosuđen je iznos od 344,36 eura i to zajedno sa zateznom kamatom od 1.1.2019. do isplate, za 2019. dosuđen je iznos od 16.081,32 eur zajedno sa zateznom kamatom od 1.1.2020. do isplate, te s osnova imovinske štete za putni trošak dosuđen mu je iznos od 891,80 eura zajedno sa zateznom kamatom tek od 26.2.2020. do isplate.

14. Prije svega kao sporno valjalo je raspraviti po kojoj osnovi je podmiren iznos od 5.274,40 eura. Stavovi parničnih stranaka o tome su suprostavljeni.

15. Tako tuženik tvrdi da je taj iznos isplatio s osnova neimovinske štete i da ne osporava visinu toga zahtjeva, kao i s osnova imovinske štete za tuđu pomoć i njegu . S druge pak strane dok tužitelj drži da mu je taj iznos isplaćen s osnova imovinske štete zbog izgubljene dobiti sukladno čl. 171. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22,156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO) iz razloga što je ta obveza tuženika dospjela prije obveze naknade neimovinske štete te zato što tuženik pri toj isplati nije određeno naveo na koji dio odštetnog zahtjeva se ta isplata odnosi.

16. Šteta u vidu izmakle dobiti (gubitak dohotka obrtnika) je novčana materijalna šteta dospjela u trenutku nastanka. Za izmaklu dobit šteta nastaje u onim mjesecima u kojima je ta zarada trebala biti ostvarena, a nije. Visina izmakle dobiti utvrđuje se u sudskom postupku provedenim vještačenjem, međutim suprotno žalbenim navodima tuženika to ne znači da tada ista i dospijeva. Ona dosp ijeva kronološki - mjesec po mjesec, onda kada je obrtnik pretrpio gubitak prihoda. Članak 171. stavak 1. ZOO-a propisuje da je kriterij prilikom prosudbe uračunavanja ispunjenja izbor dužnika („uračunavanje obaviti onim redom koji odredi dužnik najkasnije prilikom ispunjenja.“). Navedenu odredbu prvostupanjski sud ispravno primjenjuje i predmetno pravilno zaključuje da izgubljena dobit dospjela prije naknade neimovinske štete(članak 1103. ZOO-a), te da je isplatom predmetnog iznosa podmirena izgubljena zarada, pa se radi nepotrebnog ponavljanja upućuje se na razloge i sadržaj obrazloženja prvostupanjske presude (točka. 11 obrazloženja ). Sada u žalbi iznesena tvrdnja tuženika kako tužitelj u mirnom postupku nije dostavio nikakve dokaze da bi mu nastala izgubljena dobit, pa po toj osnovi da nije mogao niti zatvarati dug, predstavlja iznošenje nove činjenice, a što sukladno odredbi članka 352. stavak 1. ZPP-a nije dopušteno.

17. Dosuđena visina naknade neimovinske štete primjerena je pretrpljenoj šteti.

18. Gornja utvrđenja prvostupanjskog suda u pogledu neimovinske štete svoju osnovu imaju u sadržaju provedenih dokaza u postupku (osobito u priloženoj dokumentaciji, te u nalazu i mišljenju sudskog vještaka), a koje dokaze je prvostupanjski sud ispravno ocijenio kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a i o čemu prvostupanjska presuda sadrži valjane i jasne razloge, koje prihvaća i ovaj sud.

19. Naime, odredbom članka 1100. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima, („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22,155/23, dalje: ZOO) propisano je da će sud, u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a prema stavku 2. istog članka pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

20. Sukladno odredbi članka 19. stavak 1. i 2. ZOO-a svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti, pod kojima se razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo.

21. Naime, u slučaju kumulacije više povreda osobnosti, kao što su u konkretnom slučaju, tj. pravo na tjelesno i duševno zdravlje, odnosno povezane isprepletene oblike tih povreda, ukazuje se opravdanim dosuditi jedan iznos pravične naknade za sve utvrđene oblike neimovinske štete.

22. Fizički bolovi, duševne boli i strah, u smislu odredbe članka 1000. stavak 1. ZOO- a, su kriteriji (mjerila), odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

23. Imajući u vidu sadržaj liječničkog vještačenja, prvostupanjski sud je, utvrdivši jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih bolova, straha, trajnih posljedica, nastalo naruženje, pravilno zaključio da tužitelju pripada naknade za pretrpljene fizičke bolove u iznosu 1.500,00 eura, za pretrpljeni strah u iznosu od 1.800,00 eura, za duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti u iznosu od 1.990,00 eura, a za duševne boli zbog naruženja uzimajući u obzir i iskaz tužitelja ( da mu ožiljci na desnoj ruci iznad i ispod lakta te ožiljak s donje desne strane brade smetaju u smislu izgleda, a posebno ožiljak na desnom laktu i to kada je ljetno vrijeme jer je tada bez odjeće ili u odjeći na kratke rukave, a sve jer se ljudi tada u to zagledavaju), u iznosu od 700,00 eura, tj. pravo na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 5.990,00 eura, koji iznos i ovaj sud smatra primjerenu utvrđenim okolnostima slučaja.

24. Obzirom da se je imenovani sudski vještak decidirano izjasnio kako je liječenje provedeno sukladno pravilima struke, te da nije došlo do liječničke pogreške, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda je bilo suvišno izvoditi dokaz medicinskog vještačenja na okolnosti utvrđenja eventualne liječničke pogreške te njezinog utjecaja na trajanje i intenzitet fizičkih bolova, straha, umanjenje životne aktivnosti, a time i duljinu trajanja liječenja i trajanja bolovanja. Valja naglasiti da sukladno odredbi članka 220. stavak 2. ZPP-a, o tome koji će se dokazi izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, rješava sud, a provođenje medicinskog vještačenja na okolnosti predložene po tuženiku i po ocjeni ovog suda nije bilo potrebno, jer su odlučne činjenice u prvostupanjskom postupku utvrđene i bez provođenja istoga. Stoga se neosnovano se tuženik poziva na bitnu povredu odredbe iz članak 354. stavak 1. ZPP-a kao i članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a, budući ničim nije onemogućen u raspravljanju.

25. Iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno visinu neimovinske štete utvrdio u skladu s kvalifikatornim okolnostima, odnosno ukupnim posljedicama na tužiteljičino zdravlje u tjelesnoj i duševnoj sferi, s jačinom i trajanjem povredom izazvanih fizičkih bolova i straha, dakle, pojavnim oblicima kroz koje se ograničenje prema nespornim utvrđenjima manifestira, te tuženikovo nezadovoljstvo visinom utvrđene naknade na ime smanjene životna aktivnosti i naruženosti, kao suviše visoko dosuđenom i suprotno Orijentacijskim kriterijima, nije dovelo u sumnju prvostupanjsku presudu. Odlučivanje o iznosu neimovinske štete nije mehaničko primjenjivanje Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske već i suđenje u kojem se primjenjuje pravni standard – pravičnost (pravična novčana naknada), što je prvostupanjski sud i učinio. Pri tome su Orijentacijski kriteriji, kao što i sam njihov naziv kazuje, tek orijentir kako ne bi bilo bitnih (ekstremnih) odstupanja u situacijama koje ne odskaču od prosječnih situacija, te da se na taj način svim oštećenicima osigura jednakost u pravnom položaju.

26. Glede neimovinske štete-izmakle dobiti prije svega valja navesti da u konkretnom slučaju izmaklu dobit čini zarada koji bi tužitelj bi ostvario obavljanjem djelatnosti svoga obrta da nije bilo predmetnog štetnog događaja.

27. Predmetno kod izračuna izmakle dobiti( članak1089. ZOO-a) valja od očekivane dobiti ( da nije bilo ozljede tužitelja) oduzeti stvarno ostvarenu dobit (nakon ozljede). Stoga je relevantno za točnost izračuna izmakle dobiti utvrditi da li je u periodu nakon ozljede promet pao na „nulu“, jer nitko nije radio, ili je pao djelomično, jer sunpr. predmetno radila dva radnika, i na taj način utvrditi stvarnu ekonomsku štetu. Tako ukoliko nakon ozljede tužitelja nije nastavljeno poslovanje kompletno očekivana dobit predstavlja izmaklu dobit.

28. Prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, posebno u okolnostima konkretnog slučaja kada iz iskaza samog tužitelja proizlazi kako je obrt imao još dva zaposlenika, ali da su već prije njega bila na bolovanju, a tuženik je predložio dostavu ugovora o radu za navedene zaposlenike i njihova izvješća o bolovanju , dugogodišnje ugovore o poslovnoj suradnji s pravnim osobama, a potom dopuniti financijsko vještačenje ili odrediti vještačenje po drugom vještaku, prvostupanjski sud kada je odbio izvesti navedene dokazne prijedloge, poklanjajući vjeru iskazu tužitelja da poslovanje njegovog obrta nakon štetnog događaja se nije nastavilo , je bio dužan tu procesnu odluku valjano obrazložiti. Pravo je suda ocijeniti koje će od predloženih dokaza izvesti ( članak 220. ZPP-a), a takva je odluka posljedica procjene kojim bi se dokazima moglo pravilno i potpuno utvrditi pravno relevantne činjenice .

29. Naime, sud ima ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica i odlučivanja o trenutku u kojem je predmet spora dovoljno raspravljen da se od njemu može donijeti valjana odluka te nije u obvezi prihvatiti svaki prijedlog stranke za provođenje dokaza, ali ne može otkloniti svoju obvezu da logičnim razlogom obrazloži određeno svoje( a za tu odluku o predmetu spora) bitno činjenično i pravno shvaćanje. U vezi predloženih dokaza koje nije odlučio izvesti trebao je obrazložiti takvu svoju odluku zašto smatra da nisu odlučnim za utvrđivanje bitnih činjenica ključnih za razrješenje spora kroz ozbiljne, logične, jasne, uvjerljive i razborite razloge na koji način otklanja arbitrarnost suda u ocjenjivanju dokaza. To je predmetno izostalo jer je prvostupanjski sud, postupajući suprotno naprijed navedenom, nekritički poklonio vjeru iskazu tužitelja.

30. Kod navedenog stanja spisa, a uzimajući u obzir da i iz nalaza vještaka financijske struke proizlazi da razdoblje neposredno nakon štetnog događaja ne može biti relevantno jer tužitelj kao nositelj obrta, nije bio sposoban za rad zbog narušenog zdravlja, ovaj sud za sada ne može prihvatiti pravilnim postavke na kojima je utemeljeno izračun izmakle dobiti ( da se nakon ozljede tužitelja nije nastavilo poslovanje), budući odbijanjem naprijed navedenih dokaznih prijedloga tuženika, prvostupanjski sud nije pravilno ocijenio okolnosti u kojima je tužitelj poslovao, posljedično čemu je izostala pravilna ocjena visine izmakle dobiti koji tužitelj trpi uslijed predmetne ozljede. Pritom se skreće pozornost prvostupanjskom sudu da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da je većina dohotka obrta nakon štetnog događaja ostvarena prodajom imovine obrta, a što je relevantno radi utvrđivanja izmakle dobiti, pa svakako valja razjasniti(usmenim saslušanjem vještaka) je li se u periodu nakon ozljede obrt izdavao račune koji bi se odnosio na pružene usluge ili se pak radi samo o računima za isporuku dobara-prodaju imovine obrta(poslovna odluka kojom se dugotrajna imovina pretvara u novčani oblik), koji po prirodi stvari ne predstavlja izmaklu dobit .

31. Zbog navedenog činjenično stanje ostalo je nepotpuno utvrđeno i to je moglo utjecati na pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke.

32. U nastavku postupka prvostupanjski sud će utvrditi sve relevantne okolnosti radi ocjene visine izmakle dobiti tužitelja nastale uslijed predmetne ozljede , a sukladno naprijed danim uputama. U tom smislu sud prvog stupnja će izvesti i naprijed navedene dokaze predložene od strane tuženika, te ponovno ocijeniti sve već tijekom postupka izvedene dokaze.

33. Kako za sada nije utvrđena visina štete s osnova izmakle dobiti to posljedično nije provjerljiva pravilnost zatvaranja predmetnog dugovanja tužitelja prema tuženiku, radi čega je valjalo uvažiti žalbu tuženika, te ukinuti prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 370. ZPP-a kao i odluku o parničnom trošku, i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, i odlučio kao u točko I. izreke.

34. Žalitelj tek formalno navodi da podnosi žalbu protiv rješenja , ali u samom tekstu (obrazloženja) žalbe ničim ne pobija to rješenje, niti iznosi razloge protiv njega , a kako ovaj sud nije našao da je sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, to je primjenom odredbe članka 380 točka 2. valjalo žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i navedeno rješenje potvrditi te odlučiti kao u izreci pod točkom II.

U Splitu, 18. lipnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA :

Andrea Boras-Ivanišević