,
Republika Hrvatska
Poslovni broj: Gž-228/2023-3
Županijski sud u Splitu
Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Lucije Lasić, predsjednice vijeća, dr. sc. Ivana Tironija, člana vijeća i sudca izvjestitelja te mr. sc. Ivane Erceg Ćurić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja „Hrvatske autoceste“ d.o.o. iz Zagreba, Širolina ulica 4, OIB: 57500462912 zastupanog po punomoćnici Mariji Grgec, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Budin i Penić iz Zagreba, protiv tuženika ZG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Arnoldu Čadi, odvjetniku u Dugom Selu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj: 1 P-2/2021-32 od 13. listopada 2022., na sjednici vijeća održanoj 18. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj: 1 P - 2/2021-32 od 13. listopada 2022.
Obrazloženje
1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud donio presudu slijedećeg sadržaja:
„ I Nalaže se tuženiku ZG, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., Zagreb, Širolina ulica 4, OIB: 57500462912, u roku od 15 dana isplati iznos od 85.914,25 kn/ 11.402,78 eura1 zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom za svaki pojedini iznos od dospijeća pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, tekućim:
-na iznos od 3.242,44 kn/ 430,34 eura od 01.03.2019. godine do isplate -na iznos od 54.945,32 kn/ 7.292,49 eura od 26.03.2019. godine do isplate -na iznos od 11.820,39 kn / 1.568,83 eura od 18.05.2019. godine do isplate -na iznos od 1.189,69 kn / 157,89 eura od 12.11.2019. godine do isplate
-na iznos od 10.452,48 / 1.387,28 eura kn od 12.12.2019. godine do isplate
-na iznos od 4.263,93 kn / 565,92 eura od 06.06.2020. godine do isplate. II Nalaže se tuženiku ZG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., Zagreb, Širolina ulica 4, OIB: 57500462912, nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 10.187,50 kn / 1.352,11 eura[1] zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“
2. Protiv prvostupanjske presude tuženik je podnio žalbu i to kako navodi zbog svih žalbenih razloga, dakle zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje ZPP). Tuženik predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno podredno da ju ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5.
Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka jest zahtjev tužitelja da mu tuženik radi stjecanja bez osnove isplati ukupan iznos od 85.914,2 kuna (sada 11.402,78 eura) sa pripadajućim zateznim kamatama kako je to točno navedeno u točki I. izreke prvostupanjske presude. Radi se o iznosu koji je tužitelj tuženiku isplatio na temelju pravnog osnova koji je naknadno otpao.
6. Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio slijedeće odlučne činjenice:
- da je na temelju 16 (šesnaest) rješenja Ureda državne uprave u Zagrebačkoj županiji, Službi za imovinsko pravne poslove Dugo Selo iz 2015. tužitelj bio u obvezi isplatiti tuženiku - odvjetniku iznos od 81.806,89 kuna (sada 10.857,64 eura) i to s osnova troškova zastupanja stranaka u postupku nepotpunog izvlaštenja nekretnina u svrhu izgradnje autoceste A Bregana – Lipovac, dionica Ivanja Reka – Ježevo,
- da tužitelj prvotno nije postupio po ovim rješenjima pa je stoga tuženik pokrenuo postupak kod Financijske agencije, radi naplate navedenog iznosa od 10.857,64 eura u svezi čega su mu nastali daljnji troškovi u iznosu od ukupno
4.107,36 kuna (sada 545,14 eura),
- da je tužitelj konačno isplatio tuženiku ukupan navedeni iznos od 85.914,25 kuna (sada 11.402,78 eura),
- da su rješenjima Republike Hrvatske, Ministarstva pravosuđa, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo od 7. studenog 2019., 5. ožujka 2019., 11. siječnja 2019., 8. ožujka 2019., 6. ožujka 2019., 6. ožujka 2019., 22. veljače 2019., 6.
1 Fiksni tečaj konverzije: 1 euro = 7,53450 kuna.
ožujka 2019., 9. travnja 2015., 12. ožujka 2019., 12. ožujka 2019. , 17. studenog 2019. te 10. rujna 2019. poništena rješenja Ureda državne uprave u Zagrebačkoj županiji, Službi za imovinsko pravne poslove Dugo Selo, a na temelju i u svezi kojih je tuženiku isplaćen od strane tužitelja sada utuženi iznos od ukupno 11.402,78 eura,
- da su rješenjima Republike Hrvatske, Ministarstva pravosuđa, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, poništena rješenja Ureda državne uprave u Zagrebačkoj županiji, Službi za imovinsko pravne poslove Dugo Selo, iz razloga što se naknada troška za zastupanje određuje stranci - izvlašteniku, a ne njegovom punomoćniku, odnosno da je korisnik izvlaštenja u obvezi troškove postupka isplatiti izvlašteniku kao stranci, a ne njegovom punomoćniku.
- da su sva navedena rješenja Republike Hrvatske, Ministarstva pravosuđa, Uprave za građansko, trgovačko i upravno dostavljena tuženiku te postala pravomoćna.
7. Navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a. Posebno je za naglasiti kako je odlučne činjenice u svezi isplate utuženog iznosa od strane tužitelja tuženiku, kao i postojanja odluka kojim su poništena rješenja na temelju kojih je izvršena isplata tuženiku, prvostupanjski sud utvrdio upravo na temelju tih odluka, čiju vjerodostojnost tuženik nije osporavao. Pored toga za istaknuti je kako je točnu visinu iznosa koji je tužitelj isplatio tuženiku, a koji iznos sada tužitelj potražuje od tuženika, prvostupanjski sud utvrdio na temelju stručnog, logičnog i nepristranog nalaza i mišljenja vještaka „Ručević vještačenja“ d.o.o., za knjigovodstvena, računovodstvena i financijska vještačenja od 12. travnja 2022.
8. Prvostupanjski je sud potom, na točno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je sada pobijanom presudom naložio tuženiku da isplati tužitelju iznos od 85.914,00 kuna (sada 11.402,78 eura), pozivajući se pri tome na odredbe članka 1111. Zakona o obveznim odnosima ( „Narodne novine“ br. 35/05., 41/08.,125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje ZOO). Naime odredbom članka 1111. stavak 1. ZOO-a je propisano da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako je to moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Odredbom stavka 2. istog članka određeno je kako se pod prijelazom imovine razumijeva stjecanje koristi izvršenom radnjom, dok je odredbom stavka 3. propisano kako obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.
9.1. Dakle, da bi mogla biti riječ o stjecanju bez osnove moraju se ispuniti slijedeće pretpostavke: povećanje imovine na jednoj strani, smanjenje imovine na drugoj strani, uzročna veza (kauzalni neksus) između takvog povećanja odnosno smanjenja imovine, nepostojanja osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno drugog zakonom ovlaštenog tijela ili u zakonu, te ne smije biti riječ o štetnoj radnji jer u tom slučaju postoji odgovornost za štetu. U konkretnom slučaju upravo su ispunjene sve pretpostavke da tuženik vrati tužitelju sada utuženi iznos. Naime sve odluke Ureda državne uprave u Zagrebačkoj županiji, Službi za imovinsko pravne poslove Dugo Selo iz 2015. na temelju i u svezi kojih je tuženiku i isplaćen utužen iznos su naknadno poništene rješenjima Republike Hrvatske, Ministarstva pravosuđa, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo. Stoga tuženik predmetni i utuženi novčani iznos posjeduje bez ikakvog pravnog osnova, odnosno osnova koji je naknadno otpao.
9.2. Za naglasiti je i to kako je prvostupanjski sud pravilno i zakonito dosudio tužitelju zatezne kamate na iznose iz točke I izreke pobijane presude koja odluka je u suglasju sa odredbom članka 1115. ZOO-a. Naime, ovom je odredbom propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja. U konkretnom slučaju tuženik je postao nepošten onih dana kada su mu dostavljena rješenja Republike Hrvatske, Ministarstva pravosuđa, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, kojim su poništena rješenja na temelju i u svezi kojih mu je izvršena isplata. Stoga zatezne kamate teku na predmetne iznose od prvog slijedećeg dana, od dana kada je tuženik zaprimio rješenja Republike Hrvatske, Ministarstva pravosuđa, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, a što je sve prvostupanjski sud presudio te valjano i dostatno obrazložio u pobijanoj presudi.
10.1. Tuženik u žalbi konkretno navodi tek to kako tužitelj nije dokazao da je tuženik zaprimio rješenja Republike Hrvatske, Ministarstva pravosuđa, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo iz 2019., kojim su poništena rješenja upravnog tijela na temelju kojih su tuženiku izvršene predmetne isplate.
10.2. Međutim, suprotno žalbenim navodima tuženika iz predmetnog spisa i to baš iz rješenja Republike Hrvatske Ministarstva pravosuđa, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo iz 2019., razvidno je kako se na istima nalazi potvrda pravomoćnosti. Logično, predmetna rješenja nisu mogla steći svojstvo pravomoćnosti da prethodno nisu uručena tuženiku koji je protiv istih mogao pokrenuti upravni spor. Tuženik pak u žalbi ni na koji način ne dovodi u pitanje vjerodostojnost predmetnih potvrda o pravomoćnosti (koja su očigledno izdana i potpisana od ovlaštene osobe), osim što, za ponoviti je, tek općenito i ničim argumentirano navodi kako ta rješenja nije zaprimio.
11. Odluka o parničnom trošku iz točke II izreke prvostupanjske presude pravilno je i zakonito donesena na temelju odredbi članaka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a.
12. Slijedom navedenog trebalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu te potvrditi pobijanu presudu, a ovo na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.
U Splitu 18. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Lucija Lasić
