Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž-710/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, po sudcu pojedincu dr. sc. Ivanu Tironiju u pravnoj stvari tužitelja „Zeleni grad Šibenik“ d.o.o., OIB 54873130289, Šibenik, Put Bioca 17, zastupanog po zakonskom zastupniku direktoru GD dipl. ing., a on po punomoćnici GDU dipl. prav., djelatnici tužitelja, protiv tuženice ŽD, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Antunu Maričiću odvjetniku u Šibeniku, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: XIV Povrv-348/2021 od 15. listopada 2025., dana 18. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: XIV Povrv-348/2021 od 15. listopada 2025. u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. izreke.

Obrazloženje:

1. Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka donio presudu slijedećeg sadržaja:

„ I. Održava se na snazi platni nalog rješenja o ovrsi koje je pod poslovnim brojem Ovrv-1282/2021 dana 30. rujna 2021. godine donio javni bilježnik u Šibeniku Vojislav Vuletin, kojim je naloženo tuženoj (ime u nominativu) ŽD, OIB [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju (ime u nominativu) Zeleni grad Šibenik d.o.o., OIB 54873130289, iznos od 51,00 eura (pedeset jedan euro), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose kako slijedi:

- na iznos od 5,10 eura od 01.11.2020. godine,

- na iznos od 5,10 eura od 01.12.2020. godine,

- na iznos od 5,10 eura od 01.01.2021. godine,

- na iznos od 5,10 eura od 01.02.2021. godine,

- na iznos od 5,10 eura od 01.03.2021. godine,

- na iznos od 5,10 eura od 01.04.2021. godine,

- na iznos od 5,10 eura od 01.05.2021. godine,

- na iznos od 5,10 eura od 01.06.2021. godine,

- na iznos od 5,10 eura od 01.07.2021. godine,

- na iznos od 5,10 eura od 01.08.2021. godine, sve do isplate,

rokom od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužitelja preko onog o kojem je suđeno u točki I. izreke ove presude (za 5,10 eura sa zakonskom zateznom kamatom na isti iznos teče od dana 01. listopada 2020. godine do isplate), pa se u tom dijelu ukida rješenje o ovrsi koje je pod poslovnim brojem Ovrv-1282/2021 dana 30. rujna 2021. godine donio javni bilježnik u Šibeniku Vojislav Vuletin.

III. Nalaže se tuženoj (ime u nominativu) ŽD, OIB [osobni identifikacijski broj], tužitelju (ime u nominativu) Zeleni grad Šibenik d.o.o., OIB 54873130289, platiti parnični trošak u iznosu od 21,57 eura (dvadeset jedan euro i 57/100 euro centa), uključivo sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana donošenja ove presude do isplate, u roku od petnaest dana pod prijetnjom ovrhe.“

2. Protiv prvostupanjske presude, i to očigledno u dijelu pod točkama I. i III. izreke, tuženica je podnijela žalbu i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalben ih razloga koji su predviđeni odredbama članka 353. stavak 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje ZPP). Tuženica predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno podredno da ju ukine (u pobijanom dijelu) i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba tuženice je osnovana.

5. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka predstavlja zahtjev tužitelja kao davatelja usluge da mu tuženica kao korisnik usluge isplati s osnova naknade radi pružanja javne usluge skupljanja i odvoza komunalnog otpada – smeća, u odnosu na objekt – stan tuženice koji se nalazi u [adresa] (za razdoblje od kolovoza 2020. do lipnja 2021.) iznos od ukupno 51,00 euro sa pripadajućim zateznim kamatama. Tužitelj svoj zahtjev temelji na činjenici da je u predmetnom razdoblju, za područje grada [adresa], obavljao djelatnost odvoza i odlaganja komunalnog otpada, a ovo na temelju odredbe članka 2. stavka 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ br. 68/18., 110/18., 32/20. i 145/24., dalje ZOKG) te u smislu odredbe članka 28. stavak 1. točka 1. Zakona o održivom gospodarenju komunalnim otpadom („Narodne novine“ br. 94/13., 73/17. i 98/19., dalje ZOOGKO). S druge pak strane tuženica da je u ovom postupku pasivno legitimirana s obzirom da je vlasnica stana na području Grada Šibenika, i to baš na adresi [adresa], a ovo u smislu odredbi članka 30. stavci 5. i 6. ZOOGKO-a

6. Javni bilježnik Vojislav Vuletin iz [adresa] je dana 30. rujna 2021. pod poslovnim brojem, OVRV -1282/2021 donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim je naloženo tuženici da isplati tužitelju ukupan iznos od 422,62 kune (sada 56,02 eura)[1] sa pripadajućim zateznim kamatama i trošak postupka. Odlučujući o prigovoru tuženice protiv navedenog rješenja, Općinski je sud Šibeniku, dana 28. rujna 2022. pod poslovnim brojem: Povrv – 348/2021 donio rješenje kojim je stavio van snage predmetno rješenje o ovrsi od 30. rujna 2021. te je ukinuo sve provedene radnje. Postupak je dalje nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

7. Prvostupanjski je sud potom, nakon provedenog dokaznog postupka donio u izreci već citiranu presudu. U sporu male vrijednosti kakav je ovaj, na što upućuju odredbe članka 458. stavak 1. i 460. ZPP-a, presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a), i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (odredbe članka 467 st. 1. i 2. ZPP-a). Dakle, drugostupanjski sud u konkretnom slučaju ne ispituje je li prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje budući u sporu male vrijednosti žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije dopuštena u smislu označene odredbe članka 467. stavak 1. ZPP-a.

8. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude pored ostalog navodi kako se cijena predmetne javne usluge sastoji od 2 dijela od čega da je prvi dio „fiksni“ s kojim se osigurava ekonomski održivo poslovanje, osigurava sigurnost, redovitost i kvalitete pružanja javne usluge, dok drugi dio da je „varijabilni“ kojim se osigurava načelo „onečišćivač plaća“ i to ovisno o količini predanog otpada korisnika javne usluge. Prvostupanjski sud dalje navodi kako bez obveze plaćanja cijene obvezne minimalne usluge (tzv. „fiksni dio cijene“) sustav prikupljanja i odvoza komunalnog otpada ne bi mogao funkcionirati. Također prvostupanjski sud navodi kako sukladno Cjeniku javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada davatelja javne usluge broj: 1644/19 od 27. ožujka 2019. proizlazi kako je u predmetnom razdoblju tuženica bili u obvezi tužitelju plaćati fiksni dio cijene predmetne komunalne usluge od 5,10 eura mjesečno, odnosno u konkretnom slučaju za cijelo predmetno razdoblje ukupno 51,00 eura. S obzirom da tuženica prema utvrđenjima prvostupanjskog suda, a što i nije bilo sporno između parničnih stranaka, nije isplatila tužitelju spornu tražbinu („fiksni dio cijene" predmetne javne usluge koji iznosi 5,10 eura mjesečno), to je prvostupanjski sud presudio kao u točki I. izreke pobijane presude.

9. Tuženica u žalbi ne spori kako bi bila vlasnicom stana u [adresa], iako ista ima prebivalište na adresi [adresa]. Žaliteljica u žalbi u bitnome ističe kako predmetni stan (na adresi [adresa]) uopće ne koristi osim što ga povremeno provjetri i očisti. Posebno je za istaknuti kako tuženica osporava pobijanu presudu stoga jer da tužitelj uopće ne izvršava nikakvu komunalnu uslugu u odnosu na predmetni stan. U tom kontekstu navodi kako se tužitelj ne drži načela "onečišćivač plaća" sugerirajući time da ona kao vlasnica stana u svezi čijeg korištenja/nekorištenja ne nastaje nikakav komunalni otpad, nije u obvezi podmiriti tužitelju nikakvu naknadu pa tako ni u dijelu koji bi se odnosi na "fiksni dio cijene". Naime, za ponoviti je, tuženica u bitnome smatra kako ona nije nikakav "onečišćivač" pa sukladno tome da nije u obvezi naknaditi tužitelju ni dio usluge prikupljanja i odvoza otpada.

10. Nakon razmatranja žalbe tuženice, pobijane presude i dokazne građe koja se nalazi u spisu za reći je slijedeće.

11. Vrhovni sud Republike Hrvatske se predmetnom problematikom u pravno i činjenično usporedivom slučaju bavio u predmetu Rev 101/ 2023. Upravo u tom postupku donio je odluku dana 14. veljače 2023. pod poslovnim brojem Rev 101/2023 - 2 kojom je odlukom prihvatio reviziju te ukinuo presude prvostupanjskog suda i drugostupanjskog suda te predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U obrazloženju označene odluke Vrhovni sud pored ostalog navodi:

"17. Odredbom čl. 30. st. 6. t. 3. ZOGO-a propisano je da je korisnik usluge dužan snositi troškove gospodarenja komunalnim otpadom razmjerno količini otpada koji je predao davatelju otpada u obračunskom razdoblju: masa predanog otpada ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika (jedan od dva kriterija ovlašteno je odabrati predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave u skladu s čl. 30. st. 7. ZOGO-a).

18. 1. Prema navedenom, struktura cijene javne usluge obuhvaća, kako, cijenu javne usluge za predanu količinu otpada (varijabilni dio), cijenu obvezne minimalne javne usluge (fiksni dio) i ugovornu kaznu (ako je došlo do postupanja korisnika protivno ugovoru), kako je i navedeno u očitovanju Vlade od 9. siječnja 2020., jer je cilj propisivanja navedene strukture cijene bio da se kroz obračun cijene obvezne minimalne javne usluge (tzv. fiksni dio) osigura mogućnost primjene načela "onečišćivač plaća", a da se tzv. varijabilnim dijelom osigura sama primjena načela "onečišćivač plaća".

18. 2. Pojam strukture cijene javne usluge sukladno čl. 20. st. 2. Uredbe obuhvaća kako je već navedeno, cijenu javne usluge za predanu količinu otpada - varijabilni dio, cijenu obvezne minimalne javne usluge - fiksni dio i ugovornu kaznu ukoliko je došlo do postupanja korisnika protivno ugovoru. Stoga, pojam „struktura cijene“ i pojam „troškova koje je davatelj usluge dužan ukalkulirati u cijenu javne usluge“ nisu isti, niti jedan drugoga isključuju unutar njene strukture.

19. Razdvajanjem načina propisivanja i određivanja obračuna kao varijabilnog i fiksnog dijela cijene javne usluge dodatno se potvrđuje namjera zakonodavca da strukturira cijenu javne usluge, te se davanjem suglasnosti njenog izvršnog tijela na cjenik davatelja javne usluge, osigurava sustav sakupljanja komunalnog otpada koji ispunjava svoju svrhu te potiče korisnika da odvojeno predaje miješani komunalni otpad (MKO), BKO, reciklabilni, glomazni i problematični otpad."

U zaključku obrazloženja Vrhovni sud posebno ističe slijedeće: "Vlasnici nekretnine moraju plaćati cijenu obvezne minimalne usluge, tzv. "fiksni dio cijene" za svaki mjesec tijekom kalendarske godine unatoč činjenici što nekretninu ne koriste svaki mjesec."

12. Slijedom navedenog u ovom obrazloženju, a budući ovaj drugostupanjski sud prihvaća pravno shvaćanje iz navedene odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 14. veljače 2023., za zaključiti je kako je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je presudio kao u točki I. izreke pobijane presude, za što je dao opsežno, pravno argumentirano i razumljivo obrazloženje. Naime, to što tuženica eventualno ne koristi predmetni stan nije razlogom da tužitelju ne plaća tzv. "fiksni dio cijene" komunalne usluge koju tužitelj pruža građanima, vlasnicima nekretnina na području Grada Šibenika, na čijem se području nesporno nalazi i predmetni stan u vlasništvu tuženice. Ovo iz razloga koji su već navedeni u obrazloženju ove drugostupanjske odluke. Tek usput je za primijetiti kako iz samih žalbenih navoda tuženice proizlazi da ipak određeni otpad u svezi sa predmetnim stanom nastaje. Naime sama žaliteljica u žalbi ističe kako ga (misleći na predmetni stan) povremeno "očisti", što jasno implicira i postojanje nekog, pa makar i minimalnog kućnog smeća - otpada.

13. Odluka o parničnom trošku iz točke III. izreke presude zakonito je donesena u suglasju sa odredbama članka 154. stavak 5. ZPP-a.

14. Sukladno iznijetom trebalo je žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. Izreke, a ovo na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Splitu 18. lipnja 2026.

Sudac:

Dr.sc. Ivan Tironi