Poslovni broj: P-474/2025-34

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U ZAPREŠIĆU

Trg žrtava fašizma 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, po sucu toga suda mr. sc. Zvonimiru Dodig, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja NZI iz [adresa], oib: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Anji Juršetić Šepčević, odvjetniku iz Zagreba, protiv prvotuženika Općine Brdovec, Brdovec, Trg Franje Tuđmana 1, oib:14722979018, zastupanog po punomoćniku Ivani Binički Ložnjak, odvjetniku iz Zagreba, i drugotuženika NZ iz [adresa], oib: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivani Dunger Dallbelo, odvjetniku iz Zagreba, radi naknade štete, nakon usmene, glavne i javne rasprave održane 27. svibnja 2026., koja je zaključena u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja odvjetničkog vježbenika ZZ, zamjenika punomoćnika prvotuženika odvjetnice FZ, drugotuženika i zamjenika punomoćnika drugotuženika odvjetnika Mladena Slovic, 18. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  je

1.Drugotuženik je dužan tužitelju platiti iznos od 1.475,00eur sa zateznom kamatom na iznos od 1.400,00eur od 11. studenog 2024., a na iznos od 75,00eur od 18. lipnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

2.Drugotuženik je dužan nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 383,05eur sa zateznom kamatom od 18. lipnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

3.Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.281,80eur sa zateznom kamatom od 12. rujna 2024. u odnosu na prvotuženika zajedno sa zahtjevom za nadoknadu parničnog troška, te tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na drugotuženika za iznos od 806,80eur eur sa zateznom kamatom od 12. rujna 2024., te za zateznu kamatu na iznos od 1.400,00eur od 12. rujna 2024. do 10. studenog 2024. i na iznos od 75,00eur od 12. rujna 2024. do 17. lipnja 2026.

4.Nalaže se tužitelju nadoknaditi prvotuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.125,00eur sa zateznom kamatom od 18. lipnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi tvrdi da je 12. rujna 2024. u [adresa] u [adresa], ispred kućnog broja 40, na javnoj površini, pretrpio ugriz psa u vlasništvu drugotuženika zadobivši tako tjelesne ozljede, pa zato zahtijeva od tuženika naknadu neimovinske i nenovčane imovinske štete prema tužbenom zahtjevu koji konačno postavlja svojim podneskom od 19. ožujka 2026. (list 152-154), potražujući uz to i nadoknadu troškova parničnog postupka.

1a.Podnesak tužitelja od 19. ožujka 2026. predstavlja dopuštenu preinaku tužbe u smislu čl. 190. st. 2. u vezi s čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP).

2.U odgovoru na tužbu, kao i tijekom postupka, prvotuženik prigovara pasivnoj legitimaciji, osporava nastanak štetnog događaja, osnovanost, kao i visinu tužbenog zahtjeva, dok s druge pak strane drugotuženik osporava nastanak štetnog događaja i osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva.

3.Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju za tužitelja, uredovnu potvrdu Veterinarske stanice d.o.o. Zaprešić br. 9/2024, račune Veterinarske stanice d.o.o. Zaprešić od 23. rujna 2024., fotografije ozljeda tužitelja, odštetne zahtjeve tužitelja, odgovore tuženika na odštetni zahtjev tužitelja, Odluku Općine Brdovec o uvjetima i načinu držanja kućnih ljubimaca i načinu postupanja s napuštenim i izgubljenim životinjama te divljim životinjama s izmjenama i dopunama od 12. lipnja 2018., Odluku Općine Brdovec o komunalnom redu s izmjenama i dopunama od 12. lipnja 2018., prikaz s Geoportala i s Google streetview adrese mjesta štetnog događaja, te u potvrdu Policijske postaje Zaprešić od 29. kolovoza 2025., saslušao je tužitelja i drugotuženika, kao i svjedoke HZ, ŠZ, OZ i DZ, a proveo je usto i očevid i geodetsko i medicinsko vještačenje.

3a.Sud nije izvodio dokaz saslušanjem svjedoka TZ jer je njegova adresa boravišta strankama i sudu nepoznata, niti je izvodio dokaz veterinarskim vještačenjem, jer se ono, kraj rezultata provedene medicinske ekspertize koja potvrđuje da su utvrđene tjelesne ozljede nastala ugrizom psa , nije pokazalo potrebnim za utvrđivanje činjenica važnih za odlučivanje.

4.Temeljem provedenog dokaznog postupka brižljivo i savjesno ocjenjujući sve izvedene dokaze i rezultate cjelokupnog dokaznog postupka u smislu čl. 8. st. 1. ZPP-a, ovaj prvostupanjski sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

5.Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete.

6.Aktivna legitimacija tužitelja, dakle, da je upravo on subjekt prava i ovlaštenja iz odnosa u povodu kojega je došlo do ove parnice, nedvojbeno proizlazi iz dostavljene medicinske dokumentacije, fotografija tjelesnih ozljeda tužitelja, potvrde Policijske postaje Zaprešić od 29. kolovoza 2025., kao i iz provedenih personalnih dokaza – iskaza tužitelja i svjedoka-roditelja tužitelja ŠZ i OZ koje ovaj prvostupanjski sud prihvaća u cijelosti, jer su u bitnom suglasni, a u skladu su i s ostalim dokazima provedenim na glavnoj raspravi te nisu dovedeni u razumnu i opravdanu sumnju procesnopravnim raspolaganjima tuženika ni rezultatima provedene geodetske i medicinske ekspertize.

6a.Iz iskaza tužitelja tako proizlazi da se kritične zgode u večernjim satima dana 12. rujna 2024. kretao Dugom ulicom u mjestu [adresa], te kada je prolazio cestom pored kuće drugotuženika da ga je iznenada u predjelu stražnjeg dijela desne noge ugrizao pas drugotuženika koji je bio u tomu času bez nadzora i kontrole vlasnika. Nadalje, proizlazi da se radi upravo o psu drugotuženika kojeg da je tužitelj viđao i ranije u dvorištu kuće drugotuženika, te da taj pas uvijek laje na njega kada prolazi bilo vozilom ili pješice pored kuće drugotuženika.

6b.Iz iskaza ŠZ i OZ proizlazi da je kritične zgode tužitelj došao kući žaleći se da ga je ugrizao pas drugotuženika kada je prolazio pored kuće drugotuženika, te da su na hlačama tužitelja na desnoj nogavici zapazili razderotinu, a na desnoj nozi tužitelja ranu u obliku crvenila. Nadalje, proizlazi da je svjedoka ŠZ isti pas već ranije napao u dva navrata, dok iz iskaza svjedoka OZ proizlazi da je istog psa znala ranije viđati izvan ograđenog dvorišta drugotuženika bez kontrole i nadzora drugotuženika ili njegovih ukućana.

6c.Iz tako provedenih personalnih dokaza, koje je sud cijenio u sintezi s rezultatima provedene medicinske ekspertize, ovaj sud je izvan svake razumne i opravdane sumnje formirao činjenični zaključak da je tužitelja kritične zgode 12. rujna 2024. doista ugrizao pas drugotuženika nanijevši mu tako tjelesne ozljede u predjelu desne natkoljenice opisane u medicinskoj dokumentaciji i nalazu i mišljenju liječnika vještaka.

7.Pasivna legitimacija drugotuženika kao vlasnika psa-pasmine šarplaninac koji se tijekom održavanja očevida 16. listopada 2025. nalazio unutar ograđenog dvorišta drugotuženika i za kojeg je tužitelj ustvrdio da ga je upravo taj pas napao i tjelesno ozlijedio nije sporna, a proizlazi, kako iz potvrde Policijske postaje Zaprešić od 29. kolovoza 2025., uredovne potvrde Veterinarske stanice d.o.o. Zaprešić broj 9/2024 i računa Veterinarske stanice d.o.o. Zaprešić od 23. rujna 2024., tako i iz iskaza svjedoka HZ koji je veterinarski zbrinjavao psa drugotuženika nakon štetnog događaja.

7a.Iz iskaza svjedoka DZ proizlazi da je psa drugotuženika znao viđati na ulici izvan ograde dvorišta bez nadzora vlasnika, što je u skladu i s iskazima svjedoka ŠZ i OZ.

7b.Konačno, i sam drugotuženik u svomu iskazu navodi da su ga kritičnog dana policijski službenici upozorili da su vidjeli kada su po pozivu tužitelja dolazili na adresu stanovanja tužitelja, da su ulazna vrata na dvorištu ispred kuće bila otvorena, te da su ga susjedi znali upozoravati da su viđali njegova psa izvan dvorišne ograde.

8.Katastarska identifikacija mjesta na kojem je kritične zgode došlo do predmetnog štetnog događaja provedena je po stalnom sudskom vještaku za geodeziju Josipu Žulj koji je u svomu nalazu, kojemu stranke nisu prigovarale, zaključio da se mjesto štetnog događaja nalazi na nerazvrstanoj cesti kao javnom dobru u općoj upotrebi, ispred stambenog objekta drugotuženika na kbr. 40. [adresa] u [adresa] na udaljenosti 2.5 metara od ograde kuće drugotuženika.

8a.Sud je u cijelosti prihvatio takve geodetske zaključke kao stručne i objektivno prihvatljive jer su u skladu i s raspolaganjima samih stranaka i utvrđenjima s održanog očevida, pri čemu stranke nisu zahtijevale usmeno saslušanje vještaka na raspravi (list 162).

9.Prema tomu, iz tako utvrđenog činjeničnog stanja nedvojbeno proizlazi egzistencija predmetnog štetnog događaja koji se dogodio upravo na način kako ga i opisuje tužitelj, dakle, na nerazvrstanoj cesti u [adresa] u [adresa] ispred kućnog broja 40, gdje se nalazi kuća i dvorište ispred kuće drugotuženika, kada je tužitelja prilikom pješkog prolaza javnom cestom pored kuće drugotuženika ničim izazvan ugrizao upravo pas drugotuženika koji je u tomu času bio bez nadzora i kontrole drugotuženika ili neke druge osobe, pri čemu je tužitelj zadobio tjelesne ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji i u liječničkom vještvu.

10.Zbog toga iznijetog, drugotuženik je u konkretnom postupku, ne samo pasivno legitimiran, nego i temeljem odredaba iz čl. 1063. i čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO), odgovoran za štetu koja je nastala tužitelju u vezi s opasnom stvari, jer pas koji nije vezan i koji se slobodno bez nadzora kreće ispred kuće, odnosno izvan ograđenog prostora dvorišta bez nadzora i kontrole vlasnika, u konkretnom slučaju po javnoj cesti kojom se kreću i pješaci, predstavlja opasnu stvar. Naime, u konkretnom slučaju drugotuženik je bio dužan psa držati unutar ograde svog dvorišta. ili ga pak izvan ograde držati pod kontrolom i nadzorom, kako bi se uklonio izvor opasnosti štete i spriječio nastanak štete.

11a.U konkretnom slučaju, naime, iz provedenih prethodno već citiranih personalnih dokaza (iskazi tužitelja i svjedoka ŠZ i OZ) jasno proizlazi uobičajeno ponašanje psa drugotuženika koji laje na sva vozila i na sve prolaznike, skače na ogradu, što je manifestirao i ispred sudske komisije, te koji time jasno pokazuje agresiju prema osobama i stvarima koje vidi, što ne predstavlja uobičajeno normalno ponašanje jednog psa koje kod drugih osoba s kojim pas dolazi u kontakt ne bi trebalo stvarati nelagodu i osjećaj straha, pa se može reći da takvo ponašanje psa drugotuženika predstavlja povećanu opasnost za okolinu koja nameće potrebu posebnog pojačanog nadzora te životinje.

12.Analiza provedenih dokaza i svih rezultata raspravljanja pokazuje da je drugotuženik propustio držati svoga psa pod kontrolom i nadzorom , pa kao vlasnik i imatelj stvari, odgovara za štetu koja je time nastala tužitelju, jer nije ničime dokazao razloge oslobođenja od svoje odgovornosti u smislu odredaba iz čl. 1067. ZOO-a.

13.Nadalje, iz dobivenih rezultata raspravljanja ovomu sudu ne proizlazi da bi tužitelj bio bilo kako odgovoran za nastanak štete, jer se kritične zgode kretao po kolniku javne ceste koja nema nogostup, posve koncentriran na siguran i miran hod i dolazak kući, te nije ničime provocirao psa drugotuženiika koji ga je ugrizao.

14.U konkretnom slučaju iz iskaza drugotuženika i svjedoka HZ proizlazi da je pas drugotuženika uredno čipiran i da je cijepljen i redovno veterinarski pažen i zbrinjavan, da je drugotuženik njegov registrirani vlasnik koji da se prema psu ponaša na način da svakodnevno brine o njemu, da ga hrani i da brine o njegovom zdravlju, zbog čega nema mjesta tvrdnji tužitelja da bi psa drugotuženika, samo zato što je kritične zgode bio bez punog nadzora i kontrole vlasnika na javnoj lokaciji, ali u neposrednoj blizini kuće drugotuženika, odnosno što ga se i ranije znalo viđati izvan ograđenog dvorišta kuće drugotuženika, već samim time trebalo tretirati kao izgubljenu, odnosno napuštenu životinju, jer upravo suprotno proizlazi iz cjelokupnih rezultata provedenog parničnog raspravljanja.

14a.Obzirom da se, dakle, pas drugotuženika koji je kritične zgode ugrizao tužitelja ne može smatrati izgubljenom, odnosno napuštenom životinjom u smislu čl. 4. st. 1. toč. 7. i 15. Zakona o zaštiti životinja (Narodne novine br. 102/17, 32/19 i 78/24) jer nije odlutao od drugotuženika da bi ga ovaj poslije tražio, niti je pak tog psa drugotuženik napustio, niti ga se odrekao, ovaj sud zaključuje da je tužbeni zahtjev tužitelja usmjeren na prvotuženika koji nije imatelj stvari, odnosno vlasnik toga psa, neosnovan u cijelosti.

15.Radi utvrđivanja osnovanosti i visine same štete sud je, osim navedenih personalnih dokaza, izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju za tužitelja, te je izveo dokaz medicinskim vještačenjem.

16.Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za medicinu dr. Srećka Vuletić tako proizlazi da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio površinsku ozljedu kože, natučenje mekog tkiva i manju ranu u području desne natkoljenice proksimalno s desne strane koje su ozljede u izravnoj uzročno posljedičnoj vezi s nastankom i dinamikom odvijanja štetnog događaja prema kazivanju tužitelja, to jest da potječu od ugriza psa. Tužitelj da je povodom tih ozljeda trpio primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja, sekundarni jaki oscilirajući strah da je trpio 2 dana, umjereni oscilirajući strah 3 dana, a slabiji strah kroz ukupno mjesec i pol dana. Nadalje, da je tužitelj trpio bol jakog intenziteta 24 sata, srednjeg intenziteta 2 dana, te slabog intenziteta 7 dana, a u nastavku da trpi osjećaj nelagode, iritacije, pritiska i grča uz smanjen osjet u području ugriza kroz razdoblje oko godinu dana, što je valorizirano kroz ocjenu smanjenja životne aktivnosti. Kod tužitelja da je zaostao linearan ožiljak u području vanjske strane desnog bedra, bjelkast 20x1mm u razini kože, te u istom području ovalni ožiljak promjera 7 mm u razini kože i tamniji od okolne kože, što predstavlja naruženje blažeg stupnja. Kod tužitelja da je utvrđeno privremeno smanjenje opće životne aktivnosti od 3% kroz ograničeno razdoblje od godinu dana, a s osnova smanjenog osjeta i osjećaja iritacije, pritiska i grča na mjestu ugriza tijekom oporavka terminalnih grana osjetnih živaca kože i potkožja na mjestu ugriza. Tužitelju da je usto bila potrebna i tuđa pomoć i njega u trajanju od 2 sata dnevno kroz 5 dana za sve radnje izvan kuće, veći dio radnji vođenja kućanstva, te 1 sat dnevno kroz 5 dana za sve radnje koje uključuju duži ili jači statodinamički napor lokomotornog sustava, dakle sveukupno 15 sati.

17.Sud je u cijelosti prihvatio takav nalaz i mišljenje vještaka jer je logičan i uvjerljiv, te je dan savjesno i u skladu s pravilima medicinske struke, pri čemu stranke nisu zahtijevale usmeno saslušanje vještaka na raspravi (list 162).

18.Dakle, prema zaključcima provedene medicinske ekspertize nedvojbeno je utvrđena uzročno posljedična veza između ugriza psa drugotuženika i utvrđenih tjelesnih ozljeda tužitelja.

19.Sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO-a u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka ZOO-a određeno je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

20.Na temelju nalaza i mišljenja liječnika vještaka, sukladnog priloženoj medicinskoj dokumentaciji i iskazu tužitelja, utvrđeno je da je tužitelj povodom tjelesnih ozljeda koje je zadobio u štetnom događaju trpio fizičke bolove i strah kako je to navedeno u nalazu i mišljenju, da mu je bila privremeno smanjena životna aktivnost ograničenog trajanja od godine dana u omjeru 3%, da mu je bila potrebna i pomoć i njega u ukupnom trajanju od 15 sati, te da mu je u blažem stupnju naružen izgled.

21.Dakle, u provedenom dokaznom postupku je utvrđeno da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno zdravlje i na duševno zdravlje, te da je odnosan povreda prava njegove osobnosti bila privremenog karaktera.

22.Budući da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te da težina povrede i okolnosti slučaja u kojem je tužitelj pretrpio ugriz psa koji ga je tjelesno ozlijedio, to opravdavaju, ispunjene su sve pretpostavke iz čl. 1100. st. 1. u svezi s čl. 19. st. 1. ZOO-a da se tužitelju dosudi pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu.

23.Ocjenjujući jačinu i trajanje fizičkih bolova, te imajući pritom u vidu karakter, težinu i lokalitet pretrpljenih tjelesnih ozljeda kao i neugodnosti prilikom liječenja (posjećivanje ambulante i previjanje rane, mirovanje u kućnom okruženju), ovaj sud smatra da tužitelju po tom kriteriju s naslova pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti pripada iznos od 260,00eur.

24.Cijeneći utvrđeni intenzitet, vrstu i trajanje pretrpljenog straha, ovaj sud smatra da tužiteljici po tom kriteriju s naslova pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti pripada iznos od 242,00eur.

25.Cijeneći mišljenjem liječnika vještaka utvrđeni opseg privremenog smanjenja životne aktivnosti tužitelja (3%), ograničenoga trajanja od godine dana, zatim prethodno već spomenute pojavne oblike kroz koje se odnosne posljedice očituju, dob tužitelj u času ozljeđivanja (25 godina), ovaj sud smatra da tužitelju s naslova pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti uslijed duševnih boli koje je ograničeno trpio godinu dana zbog smanjene životne aktivnosti pripada iznos od 400,00eur.

26.Nakon štetnog događaja kod tužitelja su zaostali prethodno već opisani tjelesni ožiljci, koji prema mišljenju liječnika vještaka predstavljaju naruženje blažeg stupnja. Imajući u vidu okolnost da se radi o ožiljcima koje većim dijelom godine prekriva odjeća, starosnu dob (27 godina) i zanimanje tužitelja (student), ovaj sud smatra, vodeći računa i o subjektivnim okolnostima slučaja, da tužitel ju po osnovi duševnih boli zbog naruženosti kao pravična novčana naknada pripada iznos od 498,00eur.

27.Dakle, ovaj sud smatra da je tužitelj pretrpio neimovinsku štetu s osnove povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u visini od 1.400,00eur.

28.Temeljem čl. 1095. st. 1. i st. 2. ZOO-a, sud je tužitelju na ime naknade štete za pruženu tuđu pomoć i njegu utvrdio iznos od 75,00eur. Naime, na temelju nalaza i mišljenja liječnika vještaka utvrđeno je da je tužitelju za vrijeme liječenja i oporavka od posljedica ozljeđivanja bila potrebna nestručna tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od 15 sati. Sud je slobodnom ocjenom u smislu odredbe iz čl. 223. ZPP-a utvrdio iznos od 5,00eur kao cijenu sata pružene tuđe pomoći, pa je stoga s te osnove dosudio tužitelju iznos od 75,00eur.

29.Ukupno je, dakle, utvrđeno da je tužitelj povodom štetnog događaja koji je provocirao vođenje ove parnice pretrpio štetu u iznosu od 1.475,00eur. Prema tomu, od konačno postavljenog tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.281,80eur, sud je utvrdio da je isti djelomično osnovan, i to za iznos od 1.475,00eur, dok je za iznos od 806,80eur neosnovan.

30.Prema čl. 29. st. 1. ZOO-a, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate.

31.Člankom 1103. ZOO-a predviđeno je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

32.Obzirom da je prema stanju spisa, liječničkoj dokumentaciji za tužitelja i nalazu i mišljenju liječnika vještaka nesporno utvrđeno da je kliničko liječenje tužitelja završeno 23. rujna 2024., dakle prije podnošenja odštetnog zahtjeva drugotuženiku (11. studenog 2024. – list 24), to je zahtjev tužitelja za isplatom zatezne kamate na dosuđenu naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje osnovan od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (11. studenog 2024.), dok je u odnosu na razdoblje prije toga, kao i u odnosu na odbijajući iznos neosnovan.

33.Zakonske zatezne kamate na nenovčanu imovinsku štetu – naknadu za pruženu tuđu pomoć i njegu kada tužitelj istu nije plaćao, teku tek od dana donošenja prvostupanjske presude, jer je tek tada poznat točan broj novčanih jedinica koje je tuženik u obvezi isplatiti tužitelju. Stoga je zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate osnovan u odnosu na iznos dosuđene naknade za pruženu tuđu pomoć i njegu od dana presuđenja, a neosnovan za razdoblje prije toga i u odnosu na odbijajući iznos.

34.Odluka o visini stope zatezne kamate temelji se na odredbama iz čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

35.Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama iz čl. 154. st. 1. i 2. i čl. 155. ZPP-a.

36.U konkretnom slučaju tužitelj je u cijelosti izgubio ovu parnicu u odnosu na prvotuženika, zbog čega mu u smislu čl. 154. st. 1. ZPP -a ne pripada pravo na nadoknadu troškova ovog parničnog postupka u odnosu na prvotuženika, koji pak prema potonjoj procesnoj odredbi ima pravo potraživati od tužitelja nadoknadu troškova ovog parničnog postupka.

37.Prvotuženiku su sukladno odredbama iz Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje: OT) dosuđeni sljedeći parnični troškovi (čl. 2. ZPP-a), i to: trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 250,00eur (Tbr. 8.1. i 46. OT), trošak zastupanja na pripremnom ročištu održanom 4. kolovoza 2025. u iznosu od 125,00eur (Tbr. 9.2. i 46. OT), trošak zastupanja na očevidu 16. listopada 2025. u iznosu od 250,00eur (Tbr. 9.7. i 46. OT), te trošak zastupanja na ročištima održanim 6. studenog 2025. i 27. svibnja 2026. u iznosu od po 250,00eur (Tbr. 9.1. i 46. OT), što ukupno iznosi 1.125,00eur, kao u točki 4. izreke presude.

37a.Prvotuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 19. svibnja 2026., jer po ocjeni ovog suda nije bio potreban za vođenje ove parnice.

38.U konkretnom slučaju tužitelj je u odnosu na drugotuženika uspio u ovom sporu u omjeru od 64,64%, a drugotuženik u omjeru od 35,36%, što prema obračunu uspjeha stranaka u ovom sporu u smislu čl. 154. st. 2. ZPP-a daje omjer od 29,28% u kojem tužitelj ima pravo potraživati od drugotuženika nadoknadu troškova ovog parničnog postupka.

39.Visina troškova koje je tužitelj popisao u predanom troškovniku (list 166) odmjerena je tužitelju u odnosu na drugotuženika sukladno čl. 2. ZPP-a i odredbama OT-a, Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/15, 51/23) i Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 37/23 i 50/26), a odnosi se na trošak sastava tužbe u iznosu od 250,00eur (Tbr. 7.1. i 46. OT), trošak zastupanja na pripremnom ročištu održanom 4. kolovoza 2025. u iznosu od 125,00eur (Tbr. 9.2. i 46. OT), trošak zastupanja na očevidu 16. listopada 2025. u iznosu od 250,00eur (Tbr. 9.7. i 46. OT), trošak zastupanja na ročištima održanim 6. studenog 2025. i 27. svibnja 2026. u iznosu od po 250,00eur (Tbr. 9.1. i 46. OT), te trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 33,23eur i na presudu u iznosu od 150,00eur, a što ukupno iznosi 1.308,23eur, što prema obračunatom omjeru uspjeha tužitelja u ovomu sporu od 29,28% iznosi 383,05eur, kao u točki 2. izreke presude.

40a.Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 14. srpnja 2025., jer je podnesen suprotno odredbama iz čl. 299a. st. 2. ZPP -a, a osim toga, taj podnesak po ocjeni ovog suda nije bio niti svrsishodan ni potreban za vođenje ove parnice.

41.Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 26. siječnja 2026., jer po ocjeni ovog suda nije bio potreban za vođenje parnice.

42.Odluka o plaćanju zatezne kamate na troškove postupka temelji se na odredbi iz čl. 151. st. 3. ZPP-a.

43.Slijedom svega navedenog i obrazloženog, presuđeno je kao u izreci.

U Zaprešiću 18. lipnja 2026.

Sudac:

mr. sc. Zvonimir Dodig

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave presude pod uvjetima iz članka 335. i čl. 348. ZPP -a. Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ovoga Zakona o dostavi pismena. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju, po pun., uz rješenje o plaćanju pristojbe na presudu od 150,00eur,

2. Tuženicima, po pun.,