REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1128/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Draženka Deladio, u pravnoj stvari tužitelja Munja d.o.o., Zagreb, Koledovčina 3, OIB 18961324564 (ranije Munja d.d.), kojeg zastupa punomoćnik Šimun Babić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Babić & Čibarić d.o.o. iz Zagreba, protiv 1. tuženika Republika Hrvatska, Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, OIB 95093210687, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Savska 41, Zagreb i 2. tuženika Republika Hrvatska, Ministarstvo financija, Zagreb, Katančićeva 5, OIB 18683136487, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate i činidbe, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1605/2024-13 od 7. siječnja 2025., 18. lipnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1605/2024-13 od 7. siječnja 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Trgovački sud u Zagrebu odbacio je tužiteljevu tužbu od 22. srpnja 2024.
2. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je prvostupanjski sud tako odlučio nakon što je utvrdio da zahtjev za mirno rješenje spora koji je tužitelj podnio nadležnom Državnom odvjetništvu 28. veljače 2023. ne sadrži ono što sadrži predmetna tužba: činjenični navodi tužbe i zahtjeva nisu isti, različiti su prijedlozi i stavovi tužitelja i u zahtjevu nije obuhvaćeno Ministarstvo financija kao u tužbi. Rješenje se temelji na odredbi članka 186.a stavci 1. i 6. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP).
3. Tužitelj pobija prvostupanjsko rješenje zbog svih žalbenih razloga. Smatra da ga je prvostupanjski sud trebao pozvati na ispravak tužbe u dijelu koji se odnosi na naznaku tuženika u smislu odredbe članaka 83. i 109. ZPP-a. Navodi da je činjenično stanje izneseno u zahtjevu i u tužbi identično, a alternativni tužbeni zahtjev iz predmetne tužbe da je identičan zahtjevu za mirno rješenje spora. Smatra da je pogrešno primijenjena odredba članka 86.a stavka 6. ZPP-a.
4. Žalba nije osnovana.
5. Pobijano rješenje ispitano je sukladno odredbi članka 365. i članka 381. ZPP-a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. toga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
6. Pobijano rješenje nije zahvaćeno bitnim povredama odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz stanja u spisu proizlazi da je tužitelj 28. veljače 2023. podnio nadležnom Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu zahtjev za mirno rješenje spora u kojem predlaže sklapanje sljedeće nagodbe:
„1. Procjembeni elaborat od 13. siječnja 2020. na iznos od 16.330.000,00 kn ili 2.167.363,40 EUR, umanjeno za vrijednost parkirališnih mjesta od 233.000,00 kn ili 30.924,41 EUR, tj. da 2/5 dijela suvlasništva koje pripada predlagatelju iznosi 6.433.700,00 kn ili 854.336,71 EUR (umanjen je iznos parkirališnih mjesta) kao mjerodavan, jer je sačinjen po Zakonu o predstečajnoj nagodbi i u skladu s rješenjem suda, tj. sudske odluke o predstečajnoj nagodbi Munja d.o.o., iz čega proizlazi da se predlagatelju – oštećeniku Munja d.o.o. priznaje razlika po ovoj procjeni od 1.213.700,00 kn ili 161.085,67 EUR u odnosu na prethodnu procjenu od 6. veljače 2018.
2. Da se predlagatelju prizna trošak redovnog održavanja u iznosu od 492.050,10 kn ili 65.306,27 EUR, što iznosi 60% troškova održavanja koje smatramo da treba snositi, prema vlasničkom udjelu Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine. Ukupan iznos u stavci 1. i 2. iznosi 1.705.750,00 kn ili 226.391, 94 EUR.
3. Da se prizna navedeni trošak iznosa od 1.705.750,00 kn ili 226.391,94 EUR, uz uplaćeni iznos Munja d.o.o. koji je do sada uplaćen kroz vrijednost nekretnine u iznosu od 5.220.000,00 kn te novčana uplata u iznosu od 500.000,00 kn, što ukupno iznosi 7.425.750,00 kn, ili 985.566,39 EUR.
4. Od navedenog iznosa 7.425.750,00 kn ili 985.566,39 EUR predlažemo da se „zatvori“ cjelokupna obveza predlagatelja iz predstečajne nagodbe u vrijednosti od 6.508.994,14 EUR odnosno 863.891,97 EUR, a preostalim iznosom od 916.755,86 kn ili 121.674,42 EUR zatvore preostale obveze koje predlagatelj – oštećenik ima spram Republike Hrvatske iz predstečajne nagodbe Munja d.o.o. ili se uvrsti u preplatu PDV (porez na dodanu vrijednost).“
8. Tužiteljev prijedlog nagodbe iz zahtjeva od 28. veljače 2023. nije prihvaćen.
9. Predmetnom tužbom tužitelj je podnio sljedeći tužbeni zahtjev:
„1. Nalaže se prvotuženiku Republika Hrvatska, Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, da isplati tužitelju Munja d.o.o. Zagreb iznos od 377.523,99 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, u roku od 15 dana.
2. Utvrđuje se postojanje tražbine drugotuženika Republika Hrvatska, Ministarstvo financija, Zagreb, prema tužitelju u iznosu od 104.717,51 EUR.
3. Tužitelj cedira svoju tražbinu koju ima prema prvotuženiku utvrđenu pod točkom 1. izreke predložene presude te se nalaže prvotuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, od iznosa utvrđenog u točki 1. presude iznos od 104.717,51 EUR uplatiti drugotuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvu financija, Zagreb, a razliku u iznosu od 272.806,48 EUR isplatiti tužitelju s pripadajućim zateznim kamatama, u roku od 15 dana.
4. Nalaže se prvotuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja do isplate, u roku od 15 dana.“
i sukladno odredbi članka 188. stavka 2. ZPP-a, eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi:
„1. Utvrđuje se da razlika između procjembenog elaborata izrađenog 13. siječnja 2020. i procjembenog elaborata izrađenog u siječnju 2024. iznosi 161.085,67 EUR te troškovi održavanja iznose 64.986,11 EUR, što ukupno iznosi 226.071,78 EUR.
2. Utvrđuje se postojanje tražbine drugotuženika Republika Hrvatska, Ministarstvo financija, Zagreb, prema tužitelju u iznosu od 104.717,51 EUR.
3. Tužitelj cedira svoju tražbinu koju ima prema prvotuženiku pod točkom 1. presude te se nalaže prvotuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb od iznosa utvrđenog u točki 1. izreke presude iznos od 104.717,51 EUR uplatiti drugotuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvu financija, Zagreb, a razliku u iznosu od 121.354,27 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja tužbe do isplate isplatiti tužitelju u roku od 15 dana.
4. Nalaže se prvotuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja do isplate, u roku od 15 dana.“
10. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tužiteljev podneseni zahtjev za mirno rješenje spora od 28. veljače 2023. nije sadržavao sve ono što mora sadržavati tužba i da tužbeni zahtjevi koji su postavljeni u predmetnoj tužbi nisu bili sadržani u podnesenom zahtjevu za mirno rješenje spora.
11. Neosnovano tužitelj u žalbi navodi da je u postupku mirnog rješenja spora na temelju istog činjeničnog stanja potraživao isti iznos kao i u predmetnoj tužbi. Odredbom članka 186. stavka 1. ZPP-a propisano je da sadržaj tužbe čini određeni zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjev i dokaze kojima se utvrđuju te činjenice i druge podatke koje mora imati svaki podnesak. Odredbom članka 186.a stavka 1. ZPP -a propisano je da zahtjev za mirno rješenje spora mora sadržavati sve ono što mora sadržavati tužba. Dakle, činjenice na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev, dokazi kojima se utvrđuju te činjenice i određen tužbeni zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih potraživanja moraju se podudarati s onima iz zahtjeva za mirno rješenje spora u podnesenoj tužbi, što je u konkretnoj pravnoj stvari izostalo. Iako se tužitelj i u zahtjevu za mirno rješenje spora i u tužbi pozivao na iste činjenice i dokaze, postavljeni zahtjevi u postupku mirnog rješenja spora i tužbeni zahtjevi iz predmetne tužbe nisu isti.
12. Neosnovano tužitelj u žalbi navodi da ga je prvostupanjski sud trebao rješenjem pozvati da ispravno označi tuženika u predmetnoj pravnoj stvari. U konkretnom slučaju, tužbeni zahtjevi koji su postavljeni u predmetnoj tužbi nisu bili predmet zahtjeva za mirno rješenje spora od 28. veljače 2023., pa je predmetnu tužbu valjalo odbaciti sukladno odredbi članka 186.a stavaka 1. i 6. ZPP -a neovisno o tome da se tuženik ispravno označi: Republika Hrvatska, bez navedenih ministarstava.
13. Prvostupanjski sud je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio odredbu članka 186.a stavke 1. i 6., ZPP-a pa je tužiteljevu žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu sukladno odredbi članka 380. točke 2. ZPP-a.
Zagreb, 18. lipnja 2026.
Sutkinja
Draženka Deladio
.
