Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-928/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Mihe Mratovića kao predsjednika vijeća, dr. sc. Mirelle Rodin, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Arijane Bolanča kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima Mladenu Prki i Matei Gadži, odvjetnicima u M, P, Prka i partneri d .o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Lovačkog društva Fazan Topolje iz Ivanić-Grada, Braće Radića 41, OIB 10032893022, zastupanog po predsjedniku PS, a on po punomoćniku Josipu Tomasu, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu poslovni broj 20 P-326/2020-29 od 9. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 18. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu poslovni broj 20 P-326/2020-29 od 9. veljače 2024.

Obrazloženje

1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud donio je presudu kojom je odlučio da se odbije kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: „I. Utvrđuje se da su nedopuštene Odluka Stegovnog suda tuženika Lovačko društvo „Fazan“ Topolje, Ivanić Grad, Braće Radića 41, OIB: 10032893022, broj LS 2020/21 - 3 od 1. lipnja 2020. godine i Odluka Izvršnog odbora tuženika Lovačko društvo „Fazan“ Topolje, Ivanić Grad, Braće. Č. 41, OIB 10032893022, od 11. kolovoza 2020. godine, kojom je potvrđena Odluka Stegovnog suda tuženika Lovačko društvo „Fazan“ Topolje, Ivanić Grad, Braće Radića 41, OIB: 10032893022, broj LS 2020/21 -3 od 1. lipnja 2020. godine, te odluka Skupštine tuženika Lovačko društvo „Fazan“ Topolje, Ivanić Grad, Braće Radića 41, OIB: 10032893022, broj LS 2020/21-3 od 12.12.2020.

II. Utvrđuje se da je tužitelj MS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], punopravni član i predsjednik Lovačkog društva „Fazan“ Topolje, Ivanić Grad, Braće Radića 41, OIB: 10032893022.

III. Nalaže se tuženiku Lovačko društvo „Fazan“ Topolje, Ivanić Grad, Braće Radića 41, OIB: 10032893022, naknaditi tužitelja MS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka sa zateznim kamatama po stupi određenom članku iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunava za referentno razdoblje koje prethodi. tekućem polugodištu za 3 (slovima: tri) postotnih poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.“

Točkom 2. presude naloženo je tužitelju da u roku od 15 dana tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 2.250,00 EUR.

2. Tužitelj pobija presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, posebno iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje u tekstu: ZPP), nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te se predlaže da se pobija presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Prema odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, pa nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da su nedopuštene odluke Stegovnog suda, Izvršnog odbora i Skupštine tuženika kojima je isključen iz društva tuženika te zahtjev da se utvrdi kako je tužitelj punopravni član i predsjednik tog društva.

7. Tužitelj u žalbi u bitnome ističe kako prvostupanjski sud nije izvršio savjesnu i brižljivu ocjenu iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja, nakon čega je pogrešno zaključio da tužitelj nije odgovorio na pisani zahtjev Nadzornog odbora i da nije obrazložio svoju odluku o odgodi izvršenja opomene članu društva ČS. Nadalje, smatra kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je stegovni postupak pred tijelima tuženika proveden sukladno odredbama Pravilnika o stegovnom postupku i stegovnoj odgovornosti te da je pogrešno protumačio odredbu iz čl. 36. s t. 3. navedenog Pravilnika zaključivši kako se tužitelju stegovna mjera isključenja iz članstva mogla izreći iako ranije nije bio stegovno kažnjavan.

8. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud utvrdio sljedeće odlučne činjenice, odnosno došao do ovih zaključaka:

- da je tužitelj bio član i predsjednik tuženog lovačkog društva,

- da je Nadzorni odbor tuženika 30. travnja 2020. zauzeo stajalište kako je tužiteljeva odluka o odgodi naplate novčane obveze člana društva ČS prema društvu bila neopravdana i protivna općim aktima društva te je od tužitelja zatražio očitovanje i obrazloženje navedene odluke,

- da iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi kako se tužitelj oglušio na zahtjev Nadzornog odbora da obrazloži svoju odluku o odgodi izvršenja novčane obveze člana društva ČS, da niti inače nije predavao pisana izvješća o svom radu iako je to bila njegova obveza, a nakon pojave pandemije da je neistinitim izjavama dovodio u zabludu Izvršni odbor,

- da je Stegovni sud tuženika odlukom od 1. lipnja 2020. proglasio tužitelja stegovno odgovornim zbog teških povreda članskih dužnosti i stege društva iz članka 32. točke 1., 17. i 19. Pravilnika o stegovnom postupku i stegovnoj odgovornosti, jer je zlouporabio položaj i ovlast predsjednika društva, postupao protivno odlukama tijela društva te počinio težu povredu Statuta i drugih akata društva , kojom je društvu nanesena šteta, uslijed čega mu je izrečena stegovna mjera isključenja iz članstva,

- da je nakon donošenja navedene odluke dopredsjednik tuženog društva 2. lipnja 2020. donio odluku o brisanju tužitelja iz registra udruga kao osobe ovlaštene za zastupanje tuženika te je na njegovo mjesto upisao PS,

- da je tužitelj protiv odluke Stegovnog suda podnio žalbu, koju je Izvršni odbor tuženika odlukom od 11. kolovoza 2020. odbio kao neosnovanu,

- da je žalba podnesena protiv odluke Izvršnog odbora odbijena, odnosno odbačena na izvanrednoj Skupštini tuženika održanoj 10. prosinca 2020.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud zaključio da su pobijane odluke Stegovnog suda, Izvršnog odbora i Skupštine tuženog društva donesene u skladu s odredbama Statuta tuženika 15. ožujka 2015. (u daljnjem tekstu: Statut) i Pravilnika o stegovnom postupku i stegovnoj odgovornosti tuženika od 15. ožujka 2015. (u daljnjem tekstu Pravilnik).

10. Pravo na slobodu udruživanja propisano je odredbom iz čl. 43. Ustava Republike Hrvatske (NN 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14) i čl. 11. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17), koja na temelju članka 134. Ustava čini sastavni dio hrvatskog pravnog sustava.

11. Europski sud za ljudska prava (u daljnjem tekstu: ESLJP) u presudi Lovrić protiv Hrvatske (zahtjev br. 38458/15) ističe kako organizacijska autonomija udruga predstavlja važan aspekt njihove slobode udruživanja zaštićene člankom 11. Konvencije. Posebno, udruge moraju biti sposobne primjenjivati određenu stegovnu vlast, pa i mjeru isključenja člana, bez straha od neopravdanog vanjskog uplitanja (toč. 71. presude). Međutim, kako članak 11. stavak 2. Konvencije sugerira, sloboda udruživanja i, posljedično, organizacijska autonomija udruge nije apsolutna. To znači da se miješanje države u unutarnje poslove udruge ne može u potpunosti isključiti. Konkretno, udruga mora poštovati određeni minimalni standard prilikom isključenja člana. Pri tome se ESLJP poziva na Preporuku CM/Rec(2007)14 Odbora ministara Vijeća Europe i Temeljna načela o statusu nevladinih organizacija u Europi, prema kojima članovi udruge moraju biti zaštićeni od isključenja protivnom statutu udruge, pri čemu pravila o isključenju ne smiju biti posve nerazumna ili proizvoljna posebice treba se provesti pošteno suđenje prije donošenja odluke (toč. 72. u vezi s toč. 38. presude). Članak 42. Zakona o udrugama („Narodne novine“ broj 74/14, 70/17, 98/19) kojim je propisan unutarnji nadzor rada udruge od strane njezinih članova, u skladu je s navedenim načelom autonomije udruge. Sukladno navedenom, zadaća suda je prvenstveno ispitati jesu li poštovana pravila udruge, je li izrečena mjera proizvoljna te jesu li poštovana temeljna jamstva pravičnog postupka.

12. Pravilno je prvostupanjski sud, u konkretnom slučaju izricanje stegovne mjere isključenja iz članstva tuženika ocijenio sukladnim odredbama Pravilnika tuženika. Naime, pogrešno žalitelj smatra da se mjera isključenja iz članstva u društvu tuženika može izreći isključivo članu koji je prethodno već bio stegovno kažnjen. Ciljnim (teleološkim) i sustavnim tumačenjem odredaba članaka 33. -37. Pravilnika, koje su bile osnov za donošenje sporne odluke o stegovnoj odgovornosti, proizlazi da je mjera isključenja samostalna stegovna mjera (čl. 34. st. 1. toč. 7. Pravilnika). Ona se može izreći zbog počinjenog težeg stegovnog prijestupa (čl. 35. st. 3. Pravilnika), pri čemu je stegovni sud dužan voditi računa o svim okolnostima pojedinog slučaja, olakotne i otegotne okolnosti te osobne prilike člana. Stegovna mjera isključenja može se izreći i zbog težeg stegovnog prijestupa uz nastanak značajne štete, kao u konkretnom slučaju ili izuzetno značajne materijalne štete (čl. 36. st. 2. Pravilnika). Pored navedenih mogućnosti izricanja mjere isključenja odredba članka 36. stavka 3. Pravilnika propisuje da se mjera isključenja može izreći članu kada je u jednoj lovnoj godini bio stegovno kažnjavan 2 (dva) ili više puta bez obzira na težinu ili vrstu stegovnog prijestupa, te bez obzira na izrečene stegovne mjere, te član koji je za vrijeme izrečene mjere zabrane lova odlazio u lov. Dakle, odredba iz čl. 36. st. 3., ne predstavlja jedini dopušteni temelj za izricanje mjere isključenja, već samo jednu od posebno predviđenih situacija u kojoj je moguće izreći strogu stegovnu mjeru zbog ponavljanog protupravnog ponašanja člana. Stoga, nije ispravno stajalište žalitelja da se stegovna mjera isključenja ne može izreći ako član nije ranije bio stegovno kažnjen. Iako je prvostupanjski sud pogrešno tumačio samo odredbu članka 36. stavka 3. Pravilnika, pravilnost pobijane odluke Stegovnog suda u tom dijelu proizlazi iz primjene odredaba 33.- 37. Pravilnika, na temelju kojih je donesena ta odluka.

13. Nadalje, izrečena stegovna mjera isključenja nije niti očito nerazmjerna s obzirom na težinu utvrđenih povreda. Naime, iz odluke Stegovnog suda proizlazi kako je tužitelj, obnašajući dužnost predsjednika društva, zlouporabio ovlasti koje proizlaze iz njegove funkcije, postupao protivno Statutu i odlukama nadležnih tijela tuženika te je počinio povredu Statuta, a kojim je počinjena šteta tuženiku, a koja se može pripisati namjeri ili gruboj nepažnji tužitelja. Članak 28. Statuta tuženika, na koji se poziva tužitelj predviđa mogućnost da predsjednik društva odgodi izvršenje svih odluka svakog tijela društva, osim skupštine koje smatra nezakonitima, protivnim statutu ili drugim aktima društva, a u konkretnom slučaju nije se radilo o odluci koja bi bila nezakonita, protivna Statutu ili drugim aktima društva. Činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda donesena neposrednom ocjenom saslušanih svjedoka, i to kako se tužitelj kontinuirano oglušivao na zahtjev Nadzornog odbora da obrazloži svoju odluku o odgodi izvršenja novčane obveze člana društva, nije predavao pisana izvješća o svom radu, iako je to bila njegova obveza te je nakon pojave pandemije neistinitim izjavama dovodio u zabludu Izvršni odbor, a što je dovelo do nepovjerenja u tužitelja, kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza sukladno odredbi iz članka 8. ZPP -a. Iako je Stegovni sud kao olakotnu okolnost pravilno cijenio da tužitelj ranije nije bio stegovno kažnjen, ipak imajući u vidu prirodu i težinu utvrđenih povreda i prema ocjeni ovog suda, izrečena mjera isključenja nije očito nerazmjerna niti proizvoljna. Premda sud prvog stupnja nije posebno ocijenio iskaz svjedoka ES, predsjednika nadzornog odbora u 2020., to nije utjecalo ili moglo utjecati na zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude, jer je iskaz tog svjedoka sukladan iskazima preostalih svjedoka, čije je iskaze sud ocijenio. Žalitelj ukazuje na to da se prema iskazu tog svjedoka on usmeno očitovao predsjedniku nadzornog odbora, ali iz iskaza svjedoka ES ne proizlazi da se tužitelj na pisani zahtjev nadzornog odbora od 10. travnja 2020. očitovao niti usmeno niti pismeno.

14. Nadalje, u odnosu na žalbene navode tužitelja da stegovni postupak nije proveden u skladu s odredbom članka 20. Pravilnika, valja istaknuti da iako je odredbom članka 20. stavka 3. Pravilnika propisano da je Stegovni sud dužan saslušati svjedoke koji su ujedno članovi tuženika, takva se odredba ne može tumačiti na način da postoji bezuvjetna obveza saslušanja svakog predloženog svjedoka, neovisno o okolnostima na koje se saslušanje predlaže. Naime, u konkretnom slučaju, tužitelj je predložio svjedoke, na okolnost da je predmet ČS riješen u prijašnjem sazivu Izvršnog odbora, a koje je Stegovni sud ocijenio irelevantnima, što s obzirom na iznesene razloge stegovnog kažnjavanja predstavlja dostatno i razumno obrazloženje za neprovođenje tih dokaznih prijedloga.

15. Također, nije osnovan niti žalbeni razlog tužitelja kako je povrijeđena odredba iz članka 28. stavka 8. navedenog Pravilnika prema kojoj Izvršni odbor mora obrazložiti razloge svoje odluke. To zato što, više tijelo može, u načelu, jednostavno potvrditi razloge odluke nižeg tijela (tako i ESLJP, García Ruiz protiv Španjolske, zahtjev br. 30544/96, toč. 26). U konkretnom slučaju iz obrazloženja je vidljivo kako je Izvršni odbor razmotrio žalbene razloge, izvršio uvid u dokumentaciju i potvrdio odluku Stegovnog suda, što je dovoljno za zaključak da nije povrijeđeno pravo tužitelja na obrazloženu odluku.

16. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da u postupku pred tijelima tuženika nisu bila povrijeđena temeljna jamstva pravičnog postupka te da stegovna mjera isključenja nije proizvoljna i nerazmjerna.

17. Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita te se temelji na odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. stavka 1. ZPP-a.

18. Stoga je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a valjalo odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu, potvrditi pobijanu presudu i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Splitu,18. lipnja 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Miho Mratović