Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Kž-154/2026-4
Šibenik, Stjepana Radića 81
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Ivića kao predsjednika vijeća, Dijane Jakoliš i Nives Nikolac kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudskog zapisničara Marijane Lokas, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĐU, zbog kaznenog djela iz članka 235. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. i člankom 52. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25., – dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi optuženika ĐU podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku od 1. travnja 2026. posl. br. K-48/2026, u sjednici vijeća održanoj 18. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog ĐU kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Dubrovniku od 1. travnja 2026. posl. br. K-48/2026 optuženi OU proglašen je krivim zbog produljenog kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavka 3. u veza sa stavkom 1. i člankom 52. KZ/11 i kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11, sve u vezi sa člankom 52. KZ/11, pa je optuženiku za kazneno djelo iz članka 235. stavka 3. u veza sa stavkom 1. i člankom 52. KZ/11, na temelju članka 235. stavka 3. i članka 52. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, a za kazneno djelo iz članka 139. stavka 2. KZ/11, kazna zatvora u trajanju od sedam mjeseci, pa je optuženi UU na temelju članka 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i tri mjeseca, u koju kaznu mu je temeljem članka 54. KZ/11 uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 16. prosinca 2025. u 21:00 sati, pa nadalje.
2. Na temelju članka 77. KZ/11 u svezi sa člankom 560. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., – dalje u tekstu: ZKP/08) od optuženika ĐU oduzeta je imovinska korist u novčanom iznosu od 200,00 EUR koju je optuženik ostvario počinjenjem kaznenog djela iz članka 235. stavka 3. u veza sa stavkom 1. i člankom 52. KZ/11. Navedeni iznos od 200,00 EUR postaje imovina Republike Hrvatske, te je naloženo optuženiku u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude Republici Hrvatskoj isplatiti novčani iznos od 200,00 EUR na račun državnog proračuna Republike Hrvatske.
3. Na temelju članka 158. ZKP/08 oštećeni EU s imovinskopravnim zahtjevom u iznosu od 30.000,00 EUR, oštećena PU s imovinskopravnim zahtjevom u iznosu od 1.000,00 EUR, oštećeni JU s imovinskopravnim zahtjevom u iznosu od 1.500,00 EUR i oštećeni [adresa] s imovinskopravnim zahtjevom u iznosu od 1.071,15 EUR upućeni su u parnicu.
4. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 1. točki 1. do 8. ZKP/08, od kojih paušalna svota iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 iznosi 200,00 EUR, padaju na teret optuženika ĐU koji je te troškove dužan podmiriti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, a pod prijetnjom ovrhe, uplatom na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske. O visini nagrade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti bit će odlučeno naknadno posebnim rješenjem, nakon što budu dostavljeni podaci o visini tih troškova.
5. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi UU po branitelju, odvjetniku Janku Medoviću iz Dubrovnika, zbog odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se izrečena kazna zatvora umanji "koliko je god moguće", a tako umanjenu kaznu zamijeni uvjetnom osudom ili radom za opće dobro ili da se izrečena kazna zatvora umanji "koliko je god to moguće" ili da se za dio izrečene kazne zatvora izrekne uvjetna osuda, te da se oslobodi od obveze plaćanja troškova postupka.
6. Odgovor na žalbu podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku, s prijedlogom da županijski sud odbije žalbu branitelja optuženika i potvrdi prvostupanjsku presudu.
7. Sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08 spis je dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.
8. Žalba nije osnovana.
9. Žaleći se zbog odluke o kazni, žalitelj u žalbi ističe da je prvostupanjski sud, iako je iz izreke pobijane presude u odnosu na produljeno kazneno djelo uništenja i oštećenja tuđe stvari ispustio jedno djelo, smatrajući da nije dokazano da bi ga optuženik počinio, prihvatio prijedlog vrste i mjere kazne predložene od strane državnog odvjetnika u optužnici, te optuženiku za to djelo utvrdio kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, koja kazna bi po ocjeni žalitelja bila utvrđena "suviše visoko". Međutim, u odnosu na istaknuti žalbeni navod, za navesti je da je državni odvjetnik podnoseći optužnicu u predmetnom postupku, a radilo bi s o kaznenim djelima za koju je propisana kazna zatvora do pet godina, uz sadržaj iz članka 342. stavka 2. točke 1. do 4. ZKP/08 u optužnici, izložio kratke razloge te predložio vrstu i mjeru kazne, kako je to i propisano u članku 342. stavku 3. ZKP/08. Dakle, prijedlog vrste i mjere kazne istaknut u optužnici ničim ne obvezuje prvostupanjski sud prilikom izbora vrste i mjere kazne, budući je odmjeravanje kazne propisano u članku 47. KZ/11.
10. Nadalje, žalitelj u žalbi navodi da je većinu protupravnih radnji odmah okolnosno priznao te izrazio žaljenje i kajanje, pa da je prvostupanjski sud te okolnosti trebao cijeniti kao "osobito olakotnim ponašanjem optuženiku" koje je olakšalo rad svim tijelima i za posljedicu imalo donošenje osuđujuće presude.
11. Pri izboru vrste i mjere kazne pravilno je prvostupanjski sud optuženiku od olakotnih okolnosti uzeo u obzir priznanje kaznenog djela uništenja i oštećenja tuđe stvari i iskazano kajanje, dok je kao otegotnom okolnošću cijenio optuženikovu raniju višestruku osuđivanost, pa je istome za produljeno kazneno djelo iz članka 235. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a za kazneno djelo iz članka 139. stavka 2. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci, nakon čega je optuženika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i tri mjeseca smatrajući da će se upravo tako izrečenom jedinstvenom kaznom zatvora u konkretnom slučaju ostvariti svrha kažnjavanja propisana u članku 41. KZ/11.
12. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i vrednovao i olakotne i otegotne okolnosti kod utvrđenja kako pojedinačnih kazni, tako i kod odluke o jedinstvenoj kazni te je izrečena jedinstvena kazna zatvora od jedne godine i tri mjeseca u svemu adekvatna osobi optuženika i ukupnosti kaznenih djela za koja za koja je proglašen krivim.
13. Optuženik u žalbi predlaže izricanje uvjetne osude ili zamjene kazne zatvora radom za opće dobro ili izricanje djelomične uvjetne osude. Optuženik pri tome potpuno zanemaruje činjenicu da je do sada višestruko osuđivan, pri čemu su mu izricane bezuvjetne kazne zatvora (izuzev presude Općinskog suda u Dubrovniku br. K-449/17 od 21. studenog 2017., pravomoćne 10. travnja 2018. i presude istog suda br. K-158/2019, u kojima su mu izrečene uvjetne osude). Kada se uz navedeno uzme u obzir da optuženik kontinuirano čini kaznena djela još od 2010., očito je da dosadašnja osuđivanost optuženika nije na njega utjecala da shvati sve posljedice svog protupravnog postupanja. Stoga, izricanje blaže kazne, kako to predlaže optuženik, doista nije utemeljeno. Uostalom, za navesti je i da se predloženi rad za opće dobro niti ne može izreći obzirom da je optuženik već bio osuđen na kazne zatvora u trajanju duljem od šest mjeseci, kako to propisuje članak 55. stavak 2. KZ/11.
14. Prema tome, uzimajući u obzir sve prethodno navedeno, nije osnovana žalba optuženika zbog odluke o kazni.
15. Optuženik se žali i zbog odluke o troškovima postupka, navodeći da je lošeg imovnog stanja, nezaposlen, u vlasništvu nema nekretnina ni pokretnina, zbog čega da nije u mogućnosti podmiriti troškove kaznenog postupka.
15.1. Pravilno je i o snovano prvostupanjski sud, pozivom na odredbu članka 148. stavka 1. ZKP/08, obvezao optuženika na plaćanje paušalnog troška u visino 300,00 EUR, dok će o nagradi i nužnim izdacima branitelja po službenoj dužnosti odlučiti naknadno, uzimajući pri tome u obzir trajanje i složenost postupka te činjenicu da je optuženik osoba srednje životne dobi, pa da plaćanjem tih troškova neće biti ugrožena njegova egzistencija.
15.2. Stajalište je i ovoga suda da je odmjerena visina paušalne svote u iznosu od 300,00 EUR doista u svome primjerena složenosti i trajanju kaznenog postupka, te da plaćanjem toga iznosa neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje samog optuženika. Naime, optuženik kao radno sposobna osoba ne bi trebao imati nikakvih problema pri podmirivanju tog iznosa kraj činjenice da nije u obvezi uzdržavanja drugih osoba. Stoga nije osnovana niti žalba optuženika zbog odluke o troškovima postupka.
16. Slijedom svega izloženog, a kako ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. ZKP/08 nisu utvrđene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 482. ZKP/08 trebalo odlučiti kao u izreci ove presude.
U Šibeniku 18. lipnja 2026.
Predsjednik vijeća
Branko Ivić
