Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-197/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sudaca Barbare Bosner, predsjednice vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Dubravke Butković Brljačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Johnu Mateku, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika B2 Kapital d.o.o., Radnička cesta 41, Zagreb, OIB :57509775367, radi proglašenja osiguranja nedopuštenim, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1095/2025-10 od 20. studenog 2025. u sjednici vijeća 18. lipnja 2026.

P r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1095/2025-10 od 20. studenog 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se proglasi nedopuštenim rješenje o osiguranju poslovni broj Ovr-1047/2024 od 28. listopada 2024. Općinskog suda u Zadru koje se provodi po prijedlogu tuženika za osiguranje zasnivanjem prisilnog založnog prava na nekretnini na temelju ovršne isprave od 8. listopada 2024. Ujedno je odbijeni zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.

2. Točkom II izreke tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 562,50 eur s kamatama.

3. Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači prihvačanjem tužbenog zahtjeva te obveže tuženika na naknadu parničnog troška ili podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao protivnika osiguranja da se proglasi nedopuštenim rješenje o osiguranju prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr -1047/2024. od 28. listopada 2024. kojim je radi naplate novčane tražbine tuženika, kao predlagatelja osiguranja određeno zasnivanje založnog prava na nekretnini tužitelja.

7. U ovom žalbenom postupku nije sporno da je ovršni sud, na prijedlog tuženika, kao predlagatelja osiguranja koji je podnesen 9. listopada 2024. donio rješenje o osiguranju poslovni broj Ovr-1047/2024 od 28. listopada 2024., da je tužitelj, protiv rješenja o osiguranju podnio žalbu, da je rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ovr -1005/2024-2 od 25. travnja 2025. žalba tužitelja kao protivnika osiguranja u odnosu na žalbene razloge iz odredbe čl. 50. st. 1. točka 5. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 - dalje OZ) kao i zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava na koje žalbeni sud u povodu žalbe pazi po službenoj dužnosti odbijena kao neosnovana i citirano rješenje o osiguranju potvrđeno, osim zbog žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. točke 11. OZ-a, uz uputu da o žalbi zbog tog žalbenog razloga odlučuje prvostupanjski sud u smislu odredbe čl. 52. OZ -a. Također nije sporno da je zaključkom ovršnog suda od 8. svibnja 2025. tužitelj kao protivnik osiguranja upućen na pokretanje parnice radi proglašenja osiguranja nedopuštenim zbog žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. točka 11. OZ-a u vezi čega je tužitelj 21. svibnja 2025. podnio predmetnu tužbu.

8. U ovom žalbenom postupku je sporno je li prvostupanjski sud pravilno odlučio o tužbenom zahtjevu tužitelja, kada je isti odbio kao neosnovan, odnosno je li nastupila zastara tuženikove novčane tražbine, kao predlagatelja osiguranja iz predmetnog postup ka osiguranja odnosno je li osnovan žalbeni razlog tužitelja iz čl. 50. st. 1. točke 11. OZ -a.

9. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio i zaključio:

- da tuženik kao predlagatelj osiguranja predlaže osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava na temelju ovršnih isprava i to 1. zadužnice ovjerene pod brojem Ov -426/2005 izdane kao sredstvo osiguranja novčane tražbine koja proizlazi iz ugovora o kred itu broj 231- 15/2005, te 2. zadužnice ovjerene pod brojem OV-1315/2008 izdane kao sredstvo osiguranja novčane tražbine koja proizlazi iz ugovora o [broj kredita],

- da je tuženiku na temelju ugovora o ustupu tražbine od strane društva H -abduko d.o.o., ustupljena predmetna novčana tražbina, koju je spomenuto trgovačko društvo steklo na temelju sporazuma o prijenosu sredstava osiguranja, koji je kao cesionar sklopio s Hippo Alpe- Adria bank d.d. kao cedentom, koja je prema tužitelju u vrijeme sklapanja tog ugovora imala nenamirena novčana potraživanja,

- da navedene zadužnice predstavljaju ovršnu ispravu u smislu odredbe čl. 183. st. 7. OZ-a ("Narodne novine" broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 dalje OZ/96) budući da su iste ovjerene od strane javnog bilježnika te da tuženik kao predlagatelj osiguranja na temelju tih ovršnih isprava ima pravo tražiti zasnivanje založnog prava na nekretnini tužitelja radi osiguranja naplate novčane tražbine,

- da budući su predmetne zadužnice izdane prije 1. siječnja 2011., odnosno prije stupanja na snagu OZ-a ("Narodne novine" broj 139/10), na iste se primjenjuje opći rok zastare od 5 godina iz čl. 371. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91-88/01 dalje ZOO/91) odnosno sada odredba čl. 225. ZOO/05 ("Narodne novine" broj 35/05), uz daljnji zaključak da zadužnica dospijeva tek kad dužnik ne ispuni obvezu iz osnovnog pravnog posla pa da je stoga rok zastare počeo teći od dana dospjelosti tražbine iz osnovnog ugovora u smislu odredbe čl. 215. ZOO pri čemu se prvostupanjski sud pozvao na odluke Vrhovnog suda

RH broj Rev-2260/17-2 i broj Rev-732/2023-2,

- da je zadužnica Ov-426/05 izdana kao sredstvo osiguranja kredita iz ugovora o [broj kredita] koji se treba otplatiti u jednakim mjesečnim anuitetima od 1. travnja 2005. do 1. ožujka 2010., a zadužnica broj Ov -1315/08 je izdana kao sredstvo osiguranja kredita iz ugovora o [broj kredita] s otplatom u jednakim mjesečnim anuitetima od 1. travnja 2009. do 1. ožujka 2013.,

- da iz stanja duga od 18. rujna 2014. (list 59) te izvatka iz poslovnih knjiga tuženika od 8. listopada 2024 (list 62 i 63)proizlazi da tužitelj, kao dužnik prema oba navedena ugovora o kreditu i nadalje ima nepodmirena dugovanja,

- da iz potvrde Financijske agencije (dalje FINA) od 6. lipnja 2025. (list 85-86) proizlazi da je zahtjev za naplatu na temelju zadužnice Ov -426/05 bio podnesen 26. svibnja 2008., 28. listopada 2009., 21. svibnja 2010. i 12. veljače 2013., da je ova osnova za plaćanje bila evidentirana u očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje, a da je FINA 11. studenog 2022. utvrdila nemogućnost izvršenja sukladno čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima,

- da iz dopisa FINE od 6. lipnja 2025. (list 87-88) proizlazi da je zahtjev za naplatu na temelju zadužnice Ov-1315/08 bio podnesen 9. siječnja 2011. i 30. kolovoza 2011. a da je nemogućnost izvršenja i po toj zadužnici (osnovi za plaćanje) također utvrđena 11. studenog 2022.,

- da je čl. 12. st. 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" broj 68/18, 02/20, 46/20, 47/20, 83/20 i 133/20 dalje ZPONS) propisano da FINA prestaje s izvršavanjem osnove za plaćanje ako se ona ne naplati u roku od 3 godine a u posljednjih 6 mjeseci nema naplate, uz zaključak suda da navedene potvrde FINE predstavljaju javne isprave i uživaju vjerodostojnost prema odredbi čl. 230. ZPP -a, slijedom čega da se ima smatrati točnim što je u tim potvrdama navedeno sve dok se ne dokaže suprotno,

- da prema čl. 241. ZOO/05 zastara se prekida podnošenjem tužbe ili bilo kojom vjerovnikovom radnjom poduzetom pred nadležnim tijelom radi ostvarenja tražbine, uz zaključak suda da podnošenja zahtjeva FINI radi naplate novčane tražbine na temelju citiranih zadužnica predstavlja takvu radnju u vezi čega se prvostupanjski sud između ostalih pozvao i na odluku Vrhovnog suda RH broj Rev-2423/2017-2,

- da prema odredbi čl. 245. st. 1. ZOO/05 nakon prekida, zastara počinje teći ispočetka, pa cijeneći da je u konkretnom slučaju zastara prvi puta bila za zadužnicu Ov -426/05 prekinuta 26. svibnja 2008. a za zadužnicu Ov-1315/08 9. siječnja 2011., kao i da tijek zastarijevanja nije bio prekinut sve do 11. studenog 2022. kada je FINA po obje navedene zadužnice prestala izvršavati osnove za plaćanje, zaključak je suda da je od tog dana (11. studenog 2022. ) zastara ponovno počela teći ispočetka.

- cijeneći da od dana prestanka izvršenja 11. studenog 2022. do podnošenja prijedloga za osiguranje, 8. listopada 2024. zastarni rok od 5 godina propisan odredbom čl. 225. ZOO/05 nije protekao prvostupanjski sud je ocijenio da u konkretnom slučaju zastara tuženikove novčane tražbine nije nastupila, odnosno da nije osnovan žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. točke 11. OZ-a zbog kojeg je tužitelj kao protivnik osiguranja upućen na pokretanje parnice, pa je zbog tih razloga tužbeni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan dok je o naknadi parničnog troška odlučio primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP -a.

10. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

11. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja o postojanju bitne povrede odredaba parničnog postupka čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP -a, jer presuda , suprotno žalbenim navodima sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama koje su u skladu sa stanjem kao i u spisu postupka osiguranja broj Ovr- 1047/2024, razlozi zbog kojih je sud odbio tužbeni zahtjev su jasni, rezultat su pravilne primjene materijalnog prava, pri čemu je sud u odnosu na sporna pravna pitanja zauzeo određena (jasna) pravna shvaćanja te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

12. Neosnovani su žalbeni navodi o pogrešno ili nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju jer je prvostupanjski sud, sukladno dokaznim prijedlozima stranaka provođenjem predloženih dokaza utvrdio relevantne činjenice za pravilno odlučivanje o tužbenom zahtje vu.

13. Nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava jer je i prema shvaćanju ovog suda, prvostupanjski sud zbog razloga koje je naveo u pobijanoj presudi, pravilno odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

14. Tužitelj u žalbi osporavajući pravilnost u primjeni materijalnog prava navodi da tuženik, kao predlagatelj osiguranja, prijedlog za osiguranje temelji na ispravama koje više nisu ovršne isprave, točnije da je nastupila zastara predmetne tražbine sukladno čl. 50. st. 1. točka 11. OZ-a uz daljnji navod da isprava na kojoj tuženik temelji prijedlog za osiguranje više nije ovršna isprava . Tužitelj ukazuje na odredbu čl. 233., moglo bi se razumjeti ZOO/05 a prema kojoj zakonskoj odredbi da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom odnosno javnobilježničkim aktom zastarijevaju za 10 godina pa i one za koj a zakon inače predviđa kraći rok zastare.

15. Opisani žalbeni navodi nisu osnovani te ne dovode u sumnju pravilnost u primjeni materijalnog prava.

16. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da predmetne zadužnice, budući da su izdane prije 1. siječnja 2011., u primjeni OZ -a/96, a prema odredbi čl. 183. st. 1. toga zakona imaju svojstvo ovršne isprave te je dužnik mogao ispravom s javno ovjerenim potpisom dati suglasnost da se radi naplate tražbine zaplijene svi njegovi računi te da se sredstva izravno isplate vjerovniku, te se nedvojbeno radi o ovršnim ispravama, o čemu se očitovao i Županijski sud u Splitu u odluci broj Gž Ovr-1005/2024 od 25. travnja 2025 povodom žalbe tužitelja kao protivnika osiguranja izjavljenoj protiv citiranog rješenja o osiguranju.

17. Žalbeni navodi tužitelja o tome da su predmetne zadužnice, kao ovršne isprave a budući da su izdane 2005. i 2008. izgubile svoju djelotvornost protekom roka od 10 godina u smislu odredbe čl. 233. ZOO/05, nisu osnovani, jer suprotno stajalištu tužitelja radi se o ovršnim ispravama koje nisu niti na koji način izgubile svoju djelotvornost, pri čemu treba reći da je Županijski sud u Splitu, odlučujući o žalbi tužitelja kao protivnika osiguranja protiv citiranog rješenja o osiguranju ispitao pravilnost i zakonitost rješenja o osiguranju i iz svih ostalih žalbenih razloga iz odredbe čl.50. st. 1. OZ-a, a među tim žalbenim razlozima jest i žalbeni razlog iz točke 3. čl. 50. st. 1. koji postoji ako je ovršna isprava ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno ako je na drugi način izgubila svoju djelotvornost ili je utvrđeno da je bez učinka, o čemu se u konkretnom slučaju ne radi, jer je i žalbeni sud (Županijski sud u Splitu), ovaj žalbeni razlog na koji pazi po službenoj dužnosti ocijenio kao neosnovan.

18. Stoga suprotno žalbenim navodima tužitelja, a budući da nije nastupila zastara novčane tražbine tuženika, kao predlagatelja osiguranja sukladno citiranim ovršnim ispravama (zadužnicama), te budući da nije ostvaren žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. točke 11. OZ-a, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je iz svih navedenih razloga koje prihvaća kao pravilne i ovaj sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

19. Pravilna i zakonita je odluka o naknadi parničnog troška koja je donijeta uz pravilnu primjenu odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

20. Slijedom svega obrazloženog te primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP -a odlučeno ja kao u izreci ove presude.

U Rijeci 18. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Barbara Bosner