Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-4060/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Manueli Ostoić Čačinović, kao sucu pojedincu i Aniti Burza, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice LŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćeniku Ozrenu Tatarcu, odvjetniku u Zagrebu, Bogišićeva 2, protiv tuženika Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi upisa prava korištenja grobnog mjesta, nakon usmene i javne rasprave, dana 18. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalne poslove, Odjel za komunalne poslove i zelenilo, Odsjek za komunalne poslove Republike Hrvatske, KLASA:UP/II-363-02/24- 003/5, URBROJ:251-10-31-1/005-24-6-VB od 31. listopada 2024.

II. Nalaže se tuženiku da u roku 60 dana od dana dostave presude donese odluku o žalbi tužitelja te da u ponovljenom postupku postupi u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama izraženim u obrazloženju presude.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi trošak upravnog spora tužiteljici u iznosu od 3.125,00 (tritisućestodvadesetpet) EUR-a u roku od 30 dana od dana dostave presude

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalne poslove, Odjel za komunalne poslove i zelenilo, Odsjek za komunalne poslove Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-363-02/24-003/5, URBROJ: 251-10-31-1/005-24-6-VB od 31. listopada 2024. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Zagrebačkog holdinga d.o.o, Podružnica Gradska groblja, KLASA: UP/I-363-02/24-02/1477, URBROJ: 251- 352-03-24-02 od 12. travnja 2024. kao neosnovana.

2. Tužiteljica osporava zakonitost tuženikove odluke zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda pravila postupka u bitnome navodeći kako je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Poslovni broj 40. O-4618/15-6 od 23.listopada 2015. utvrđeno da ostavinsku masu pokojnog HŽ iz [adresa], umrlog **.**.1894. sačinjava pravo korištenja grobnog mjesta na groblju Mirogoj, odjel Rkt, polje 921, razred ARKADA POLU, broj groba 22/1, te da je prvostupanjsko tijelo dužno poštovati pravomoćnu sudsku odluku što proizlazi iz odredbe čl.6.st.3. Zakona o sudovima prema kojoj je svatko u Republici Hrvatskoj dužan poštovati pravomoćnu odluku suda i istoj se pokoriti.

2.1. Dalje se pozvala na odredbu čl.11.st.3. Zakona o grobljima kojom je propisano da se grobovi u kojima su pokopani posmrtni ostaci značajnih povijesnih osoba ne mogu smatrati napuštenima , već se o njima dužno brinuti mjerodavno tijelo jedinica lokalne samouprave, što predstavlja izuzetak iz opće norme iz čl. 14.st.1.istog zakona prema kojem se grobno mjesto za koje grobna naknada nije plaćena deset godina ima smatrati napuštenim te se može ponovo dodijeliti na korištenje, te da se obzirom da je pokojni dr. HŽ značajna povijesna osoba grob ne može smatrati napuštenim.

2.2. Navela je kako je trgovačko društvo "Gradska groblja" d.o.o. koje je prednik prvostupanjskog tijela dana 15.siječnja 2002. pozivom br. 06-105/02 pozvalo sve korisnike obiteljskih grobova i grobnica da uplate grobne naknade za održavanje groblja, pod prijetnjom nastupanja posljedica iz čl.13.st.2. i 4. Zakona o grobljima pri čemu je izričito navedeno da se te zakonske odredbe ne primjenjuju na grobove i grobnice stavljene pod zaštitu, te za počasne grobove i grobnice.

2.3. Istaknula je kako je neovisno o tome što se predmetno grobno mjesto ne može smatrati napuštenim tužiteljica opreza radi dana 02.svibnja 2018.platila grobnu naknadu za razdoblje od 1994-2018, a grobna naknada se i dalje plaća i plaćena je i za razdoblje od 2019.-2023.

2.4. Predlaže poništiti rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje.

3. Tuženik se u odgovoru na tužbu poziva na razloge iznijete u obrazloženju osporavanoga rješenja te ukazuje na činjenice utvrđene u upravnom postupku i predlaže tužbu odbiti.

4. Izvršen je uvid u sudske spise predmeta i uz odgovor na tužbu priloženi spis tuženika te su uzete u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke.

4.1. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužiteljice i opunomoćenika tuženika, na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24), o čemu su stranke bile upozorene u pozivu za raspravu.

5. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužiteljice osnovanim.

6. Prema podacima spisa proizlazi da je tužiteljica prvostupanjskom tijelu 20.rujna 2023. podnijela zahtjev za upis prava korištenja grobnog mjesta na Mirogoju, odjel RKT, polje 921, razred ARKADA POLU broj 22/1, temeljem pravomoćnog Rješenja o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. O-4618/15 donesenog u ostavinskom postupku iza pokojnog MŽ, preminulog **.**.1894.

7. Predmetnim prvostupanjskim rješenjem od 12.travnja 2024., KLASA:UP/I- 363-02/24-02/1477, URBROJ: 251-352-03-24-02 odbijen je zahtjev tužiteljice za upis prava korištenja grobnog mjesta na Mirogoju, odjel RKT, polje 921, razred ARKADA POLU broj 22/1, a uz obrazloženje da za predmetno grobno mjesto nije plaćena grobna naknada za razdoblje od 01.siječnja 1995.do 31.prosinca 2024., te da je predmetno grobno mjesto napušteno od 01.siječnja 2005., te da prema Zakonu o grobljima od tada grobnim mjestom raspolaže Uprava groblja, a prestalo je pravo korištenja pok. MŽ dr. HŽ, te da tužiteljica dostavljenim ispravama nije mogla steći više prava nego što ih je u času njenog podnošenja zahtjeva imao njezin prednik pok. MŽ dr. HŽ. sukladno članku 13. stavku 1. Zakona o grobljima (Narodne novine, broj, broj 19/98., 50/12., 89/17., dalje: ZOG), smatra napuštenim.

7.1. Osporenim rješenjem tuženika od 31.listopada 2024. odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice

8. Sud ne može prihvatiti osporeno rješenje tuženika i smatra da nije bilo mjesta odbijanju žalbe zbog razloga navedenih u osporenom rješenju. Prije svega odredbom članka 15. stavka 3. Zakona o grobljima (Narodne novine, broj, broj 19/98., 50/12., 89/17., dalje: ZOG) , propisano je da nakon smrti korisnika grobnog mjesta korištenje grobnog mjesta stječu njegovi nasljednici. Stoga u slučaju da je pokojni prednik tužiteljice bio upisan kao korisnik predmetnog grobnog mjesta u očevidniku groblja, tužiteljica bi kao nasljednica pokojnog pradjeda stekla korištenje grobnog mjesta.

8.1 Odredbom čl11.st.3. ZOG-a propisano je da se grobovi u kojima su pokopani posmrtni ostaci značajnih povijesnih osoba ne mogu smatrati napuštenim, već se o njima dužno brinuti mjerodavno tijelo jedinica lokalne samouprave.

8.2 Sud utvrđuje kako je nesporno da je u predmetnom grobu ukopana značajna povijesna osoba, to se isti ne može smatrati napuštenim, a kako to pogrešno utvrđuju tuženik i prvostupanjsko tijelo.

8.3 Odredbom čl.16.ZOG-a propisano je da je uprava groblja dužna voditi očevidnik, što podrazumijeva vođenje podataka o korisnicima grobova i grobnica, te osobama koje imaju pravo ukopa. Evidencije o grobnom očevidniku imaju deklaratoran značaj, a za status pojedinog grobnog mjesta u konkretnom slučaju bitno je samo to da li je u grobnom mjestu pokopana značajna povijesna osoba ili nije, a ne činjenica da li je uprava groblja upisala točan podatak. Uprava groblja nije nadležna odlučivati tko je bio značajna povijesna osoba, već je dužna otkloniti pogreško ukoliko je do iste došlo u vođenju grobnog očevidnika i taj podatak ispraviti.

8.4 Irelevantno je i to što su HAZU i Hrvatski institut za povijest svoja očitovanja o pokojnom predniku tužiteljice dali nakon što je uprava groblja izvršila pogrešan upis u svoj očevidnik. Pravni status grobnog mjesta ne određuje deklaratoran upisa u grobni očevidnik, već pravni status samog konkretnog grobnog mjesta. Značajno je samo da je pokojni dr. HŽ značajna povijesna osoba, a HAZU i Hrvatski institut za povijest samo su konstatirali tu objektivnu činjenicu, a mišljenja institucija nisu neku sobu utvrđivala povijesnom osobom.

8.5 Tuženik i prvostupanjsko tijelo dužni su ispraviti netočno upisane podatke. Nejasno je temeljem kojeg propisa se grobno mjesto u kojem se nalazi povijesna osoba ne može dodijeliti nekome drugom na korištenje., a tuženik se u obrazloženju odluke nije pozvao niti na jedan konkretan zakon.

8.6 Posebno se utvrđuje kako je Općinski građanski sud u Zagrebu temeljem pravomoćnog Rješenja o nasljeđivanju, br. O-4618/15 donesenog u ostavinskom postupku iza pokojnog MŽ, utvrdio tužiteljicu kao korisnika predmetnog grobnog mjesta.

Dakle, činjenica da je tužiteljica korisnik predmetnog grobnog mjesta je činjenica utvrđena pravomoćnim rješenjem nadležnog suda.

8.7 Činjenica da se tuženo tijelo kao mjerodavno tijelo jedinice lokalne samouprave u smislu čl.11.st.3. Zakona o grobljima dužno brinuti o predmetnom grobnom mjestu u koje je ukopana značajna povijesna osoba ne znači da na tom grobnom mjestu ne bi netko drugi mogao biti korisnik, posebno imajući u vidu da je tako odlučeno pravomoćnim rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu.

8.8 Za odlučivanje o tome tko je nasljednik neke osobe apsolutno je nadležan redovni sud, a to je u konkretnom slučaju Općinski građanski sud u Zagrebu, a tuženik ne može ulaziti i davati mišljenja o pravomoćnoj sudskoj odluci.

Prvostupanjsko tijelo je dužno voditi svoj grobni očevidnik i isti ažurirati sukladno naprijed navedenom pravomoćnom rješenju OGS-a.

9. U ovom predmetu nesporno je kako je pokojni HŽ poznat kao značajna povijesna osoba još 1929., a nesporno je i da spisu prileži poziv prvostupanjskog tijela Zagrebačkog holdinga, d.o.o. Podružnica "Gradska groblja", koje tijelo je u svojoj praksi primjenjivalo izričitu zakonsku odredbu čl.11.st.3. ZOG-a i to u vidu poziva od dana 15. siječnja 2002, br.06-105/02 kojom su pozvan i svi korisnici obiteljskih grobova i grobnica da uplate grobne naknade za održavanje groblja, pod prijetnjom nastupanja posljedica iz čl.13.s.2.i4. Zakona o grobljima, pri čemu je u st.4.istog poziva izričito navedeno da se te zakonske odredbe ne primjenjuju na grobove i grobnice stavljene pod posebnu zaštitu, te za počasne grobove i grobnice.

10. Prvostupanjsko tijelo odnosno uprava groblja vodila je sukladno odredbi čl.16.st.1.toč 3 i 4 Zakon o grobljima podatke u kartici grobnog mjesta iz koje je razvidno da je u rubrici "povijesna osoba" označeno "DA", tj. da je uprava groblja kao prvostupanjsko tijelo znala i u očevidniku evidentirala podatak da je pokojni HŽ bio povijesna osoba

- pri dnu popisa ukopanih osoba, pod brojem osobe 339182 upisan je dr. HŽ, sa godinom starosti 54, danom smrti **.**.1894. i danom ukopa 02. srpnja 1894.

- u rubrici "napomena" evidentirano :"Zadnja promjena fmrdjen/04.03.2016 10:17:09"; dakle da je službena osoba prvostupanjskog tijela inicijala/prezimena fmrdjen, točno određenog datuma u točno određeni sat/minutu/sekundu izvršila radnju promjenu na očevidniku tj. da je prvostupanjsko tijelo uredno evidentiralo, odnosno uredno vodilo očevidnik

- da je nakon pokojnog dr. HŽ ukopano ukupno dvanaest osoba, a da je zadnji ukop (pokojna L H) izvršen 15.listopada 1992.

- da je pri dnu kartice grobnog mjesta navedeno: "Iz knjige arkada: Vlasnik obitelj Dr HŽ"

Predmetno grobno mjesto se nesporno nalazi u povijesnom dijelu groblja nazvanom "arkade" isto se prema registru nadležnog ministarstva nalazi u individualno zaštićenoj kulturno povijesnoj cjelini kulturnih dobara RH.

11. Nadalje, grobovi su komunalni objekti u vlasništvu lokalne samouprave na čijem se području nalaze (članak 2. ZOG-a). Nositelji prava korištenja groba ne mogu biti vlasnici grobova i na njima ne postoji pravo vlasništva, već oni mogu koristiti grob radi ukopa nositelja prava korištenja i drugih osoba uz njegovu dozvolu. Stjecanjem prava korištenja grobnog mjesta osoba stječe samo subjektivno pravo korištenja, a ne i pravo vlasništva grobnog mjesta. Grobno mjesto kao dio groblja ostaje i dalje u vlasništvu jedinice lokalne samouprave odnosno Grada Zagreba. Vlasnik groblja, tako jedno od vlasnikovih prava (članak 30. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, Narodne novine, broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst, dalje: ZV), a to je pravo korištenja, prenosi na korisnika grobnog mjesta (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju posl. br. Rev-492/2024 od 2. srpnja 2024.).

12. Sud ukazuje da u upravnom postupku treba utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari.

13. Slijedom izloženog, ovaj Sud nalazi osnovanim tužbene navode tužitelja, pa će tuženik u ponovnom postupku pridržavajući se pravnog shvaćanja iznesenog u obrazloženju ove odluke ponovno na potpuni način razmotriti činjenično stanje i donijeti obrazloženu odluku pridržavajući se pri tome pravnog shvaćanja iznesenog u ovoj odluci.

14. Trebalo je stoga temeljem odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

15. Tužiteljici je obzirom na potpuni uspjeh u sporu, na temelju članka 147. Zakona o upravnim sporovima i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 i 107/25), dosuđen trošak zastupanja po opunomoćeniku odvjetniku za sastav tužbe, sastav podneska i pristup na ročište u ukupnom iznosu od 3.125,00 EUR .

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv točke I i II ove presude nije dopuštena žalba (članak 127. stavak 1. ZUS), a protiv točke III dopuštena je žalba.

U Zagrebu, 18. lipnja 2026.

Sutkinja:

Manuela Ostoić Čačinović

DNA:

1. tužitelju putem e komunikacije

2. tuženiku putem e komunikacije

3. U spis