Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-7379/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Eufemije Nanković, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Kristine Sesar, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. OJ i dr., zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90. - pročišćeni tekst, 30/90., 47/90., 29/94.), odlučujući o žalbama okr. OJ i DJ, podnesenima protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, broj: Pp-1760/2022 od 20. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 18. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e :
I. Prihvaćanjem žalbi okr. OJ i DJ, preinačuje se pobijana presuda na način da se izriče:
Na temelju čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona (''Narodne novine'', broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22 dalje: PZ), okr. SJ i DJ (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi),
OSLOBAĐAJU SE OPTUŽBE
da bi dana 12. srpnja 2022. oko 20,30 sati na predjelu „Guvno“ pored kuće ŠJ u mjestu Vela Luka narušavale javni red i mir na način da bi u jednom trenutku I-okrivljenica nasrnula prema II-okrivljenici te joj nasilno oduzela mobitel iz ruke, a potom II-okrivljenica u namjeri da vrati mobitel nasrnula na I-okrivljenu kojom prilikom joj je u predjelu nadlaktice ruke nanijela lakše tjelesne ozljede u vidu ogrebotine, kojom prilikom su i vikale,
- pa da bi time počinile prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
II. Na temelju čl. 140. st. 2. PZ-a, troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okr. SJ i DJ su proglašene krivim zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci prvostupanjske presude, za koji je svakoj okrivljenici izrečena novčana kazna od 60,00 eura, uz pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne u roku 8 dana od dana primitka pravomoćne presude, te su dužne naknaditi trošak prekršajnog postupka, svaka u iznosu od po 15,00 eura.
2. Protiv te presude okr. SJ i DJ su pravodobno podnijele žalbe putem branitelja zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a okr. SJ i zbog odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da se presuda preinači i okrivljenice oslobode optužbe odnosno pobijana presuda ukine i vrati na ponosno suđenje.
3. Žalbe okr. SJ i DJ su osnovane.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, u smislu odredbe čl. 202. st. 1. PZ-a ispitivao je prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi i po službenoj dužnosti, te je utvrdio da je u prvostupanjskom postupku počinjena povreda prekršajnog materijalnog prava iz čl. 196. t. 1. PZ-a jer djelo za koje se protiv okrivljenica vodi prekršajni postupak, nije prekršaj, kako to pravilno ističu obje okrivljenice u žalbama.
5. Naime, okr. SJ i DJ su proglašene krivima zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira počinjenog time što su na predjelu „Guvno“ pored kuće ŠJ u mjestu Vela Luka narušavale javni red i mir međusobnim fizičkim nasrtajem na način opisan u izreci pobijane presude. U obrazloženju pobijane presude (t. 18) je prvostupanjski sud naveo da iz provedenog dokaznog postupka „proizlazi kako se predmetni događaj nije zbivao u ulici 24 u Veloj Luci, već u dvorištu gotovo neposredno ispred kuće u suvlasništvu I-okrivljene SJ pa u tom smislu to dvorište i ne bi predstavljalo javno mjesto, međutim iz iskaza navedenih svjedoka proizlazi da se sam događaj reflektirao u javnost, a što svjedoci... potvrđuju kao susjedi mjesta gdje se događaj odvijao pa u konkretnom slučaju i dvorište obiteljske kuće stječe obilježja javnog mjesta.“
5.1. Iz navedenog je vidljivo da je prvostupanjski sud utvrdio drugačije činjenično stanje od onoga iz optužbe, odnosno, drugu vrstu javnog mjesta na kojem su okrivljenice počinile radnju dakle, da radnja nije počinjena na ulici kao neograničeno otvorenom javnom mjestu (Ulica 24), već na tzv. fiktivnom javnom mjestu (predio „Guvno“ pored kuće, odnosno prema obrazloženju: „gotovo neposredno ispred kuće u dvorištu“). Kako to i sam prvostupanjski sud prepoznaje u obrazloženju, za ispunjenje bića prekršaja na tzv. fiktivnom javnom mjestu je potrebno da se ono reflektira u javnosti (što po ocjeni prvostupanjskog suda i jest slučaj jer su susjedi tog mjesta svjedočili o događaju). Međutim, prije svega je potrebno napomenuti da, osim što se doista činjenica dostupnosti određenog ponašanja s tzv. fiktivnog javnog mjesta mora reflektirati u javnosti odnosno biti čujno ili vidno dostupna na neko neograničeno otvoreno javno mjesto (npr. ulicu, javnu cestu, put i sl.), navođenje takve refleksije mora biti i naznačeno u činjeničnom opisu optužbe. Dakle, prema stavu ovog suda, posljedica dostupnosti takvog ponašanja na neograničeno otvorenom javnom mjestu, mora biti navedena u činjeničnom opisu izreke jer predstavlja zakonsko biće predmetnog prekršaja.
5.2. Budući da se u izreci pobijane presude, u činjeničnom opisu, ne naznačuje da se ponašanje okrivljenica s mjesta koje nije neograničeno otvoreno, već tzv. fiktivno javno mjesto, u konkretnom slučaju moglo vidjeti s neograničeno otvorenog javnog mjesta, činjeničnom opisu prekršaja nedostaje javnost mjesta kao jedan od konstitutivnih elemenata prekršaja koji se okrivljenicama stavlja na teret. S obzirom da je zakonski opis djela, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja, podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, to zbog navedenog sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja.
5.3. Potrebno je istaknuti da je u konkretnom slučaju kada iz rezultata dokaznog postupka proizlazi postojanje odlučnih činjenica koje čine biće nekog prekršaja (dostupnost fizičkog nasrtaja na javnu površinu, kao što je to utvrđeno u ovom postupku), a koje su drugačije od optuženog, prvostupanjski sud refleksiju u javnost predmetnog ponašanja mogao dodati u činjenični opis, samo ako je tu izmjenu prethodno učinio i ovlašteni tužitelj. Stoga je za napomenuti da je u ovakvim slučajevima potrebna prisutnost predstavnika tužitelja na glavnoj raspravi koji bi mogao izmijeniti i uskladiti činjenični opis optužbe s utvrđenim činjeničnim stanjem (ili naknadno podneskom). U protivnom, kada bi sud sam dodao bitno obilježje prekršaja (refleksiju kod tzv. fiktivnog javnog mjesta), došlo bi do miješanja procesnih uloga suda i tužitelja te bi sud time povrijedio optužno načelo dovodeći u pitanje objektivnost suda, čime bi ujedno prekoračio optužbu i počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6. PZ-a.
6. Slijedom iznesenog, djelo za koje se okrivljenice optužuju i za koje se protiv istih vodi ovaj prekršajni postupak nije prekršaj jer nije u činjeničnom opisu optužbe naznačeno postojanje bitnog obilježja – javnosti mjesta utvrđenog u postupku (tzv. fiktivnog javnog mjesta s opisanom posljedicom na neograničeno otvoreno javno mjestu) pa je trebalo prihvatiti žalbe okrivljenica i iste osloboditi optužbe jer opisano djelo po propisu nije prekršaj. Stoga je ovaj sud, prihvaćajući žalbu, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu na način, kako je to i navedeno u t. I. izreke ove drugostupanjske presude.
7. S obzirom da su okrivljenice oslobođene optužbe, trebalo je odlučiti i o troškovima prekršajnog postupka pa je sukladno odredbi čl. 140. st. 2. PZ-a, odlučeno da troškovi postupka u paušalnom iznosu padaju na teret proračunskih sredstava suda.
8. Zbog navedenog, na temelju članka 207. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 18. lipnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Kristina Sesar, v.r.
Robert Završki, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Dubrovniku, u 6 otpravaka: za spis, okrivljenice, branitelje i tužitelja.
