Poslovni broj Gž-1879/2025-2
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Brankici Malnar, u pravnoj stvari tužitelja HEP Elektra d.o.o. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 37, OIB:43965974818, zastupanog po direktoru ĆR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a on zastupan po punomoćnici Jeleni Šarić Vrdoljak, odvjetnici iz Splita, Mažuranićevo šetalište 13, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika DR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj Povrv-785/2024-7 od 26. lipnja 2025. 18. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj Povrv-785/2024-7 od 26. lipnja 2025.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I izreke , naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 92,90 eura sa zateznom kamatom kao u tom dijelu izreke. Točkom II izreke naloženo je tuženiku da tužitelju plati troškove parničnog postupka u iznosu od 151,54 eura sa zateznom kamatom kao u tom dijelu izreke.
2. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. i 3. u vezi čl. 457. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP).
3. U žalbi tvrdi da jer sud prvog stupnja povrijedio odredbu čl. 461. a ZPP-a time što je omogućio tužitelju da na pripremnom ročištu iznosi nove činjenice i dokaze koje da se u toj fazi postupka u SMV ne mogu iznositi te da je tužbeni zahtjev bez tih činjenica i dokaza valjalo odbiti. Tvrdi i da je pobijana presuda nerazumljiva i proturječna i da se ne može ispitati. Tužitelj da nije dokazao osnovanost ni osnovanost visine predmetne tražbine. Priloženi računi i izvadak iz poslovnih knjiga da ne predstavlja dokaz o postojanju predmetne tražbine.
4. Predlaže uvaženje žalbe.
5. Odgovor na žalbu nije dostavljen.
6. Žalba nije osnovana.
7. Sud prvog stupnja je utvrdio:
-da je tužitelj sadržajem računa koji glase na prednika tuženika, čiji je nesporni nasljednik tuženik dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva te da tuženik nije dostavio dokaz na okolnosti podmirenja te tražbine ,
-da je tuženik kao dužnik, u smislu odredbe čl. 65. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23-dalje ZOO) dužan podmiriti predmetnu tražbinu.
8. Pazeći u ovom sporu male vrijednosti po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. u vezi čl. 457. ZPP-a utvrđeno je da nije počinjena niti jedna od tih povreda zakona. Nije povrijeđena ni odredba članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a na koju se poziva tuženik jer pobijana presuda nije nerazumljiva ni proturječna i sadrži pravilne razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati.
9. Neosnovano se žalitelj poziva na povredu odredbe čl. 461 . a ZPP-a i čl. 8. ZPP-a jer se presuda u sporovima male vrijednosti, u smislu odredbe čl. 467. ZPP-a ne može pobijati zbog relativno bitne povrede parničnog postupka. Ipak treba istaknuti da prvostupanjski sud nije ni počinio ni relativno bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. stavak 1. ZPP-a i nije povrijedio odredbu čl. 461 . a ZPP-a jer je tužitelj uz tužbu dostavio sve dokaze na kojima sud prvog stupnja temelji osnovanost tužbenog zahtjeva (izvadak iz poslovnih knjiga, račune te izvadak iz zemljišne knjige kojim se dokazuje pravno sljedništvo tužitelja na nekretnini za korist koje je tužitelj pružao električne usluge).
10. Pravilno je sud prvog stupnja osnovanost tražbine i osnovanost visine tražbine temeljio na sadržaju računa jer njihovu vjerodostojnost tuženik u bitnome sadržajem odgovora na tužbu nije doveo u pitanje (tvrdio je da nije u obvezi podmiriti tražbinu i da je ta tražbina podmirena). Stoga je neodlučan i sadržaj odluka na koje se tuženik poziva u žalbi jer se u tim odlukama radi o drugačijoj činjeničnoj situaciji.
11. Budući da je tužitelj dokazao osnovanost tražbine, naknade za isporuku električne energije, pravilno je sud prvog stupnja obvezao tuženika na isplatu potraživanog iznosa od 92,90 eur, primjenom odredbe čl. 65. st 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO) te sadržajnom primjenom čl. 9. ZOO-a kojima je propisano da su sudionici u obveznom odnosu dužni izvršavati svoje obveze i da su odgovorni za njihovo ispunjenje te da je na temelju obveze vjerovnik ovlašten zahtijevati od dužnika ispunjenje obveze, a dužnik je dužan u cijelosti obvezu ispuniti.
12. Zaključno, pravilno je sud prvog stupnja tužitelju koji je uspio u sporu dosudi troškove postupka, u smislu odredbe čl. 154. stavak 1. ZPP-a i to utvrđenje određenim žalbenim tvrdnjama nije ni dovedeno u pitanje.
13. Slijedom navedenog, svi žalbeni navodi su neosnovani te je primjenom odredbe 368. stavka 1. ZPP-a u vezi sa člankom 457. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.
U Rijeci 18. lipnja 2026.
Sutkinja:
Brankica Malnar
