Posl. br. Gž-1341/2022-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednice vijeća, Ive Smokvina Dadasović kao sutkinje izvjestiteljice i Larise Gačanin kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Nikoli Pervanu, odvjetniku iz Vrgorca, protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, zastupan po Općinskom državnom odvjetništvu u Metkoviću, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Metkoviću pod posl. br. Pn-97/2019 od 06. travnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 18. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Metkoviću pod posl. br. Pn-97/2019 od 06. travnja 2022. u toč. I) izreke.

II. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Metkoviću pod posl. br. Pn-97/2019 od 06. travnja 2022. u dijelu toč. II) izreke kojim je tužitelj odbijen sa tužbenim zahtjevom preko iznosa od 11.309,84 eura ( 85.214,00 kn ), za iznos od 2.412,91 eura (18.180,00 kn ) sa zateznom kamatom.

III. Djelomično se prihvaća žalba tužitelja i preinačava se presuda Općinskog suda u Metkoviću pod posl. br. Pn-97/2019 od 06. travnja 2022. u dijelu toč. II) izreke kojim je tužitelj odbijen sa tužbenim zahtjevom u iznosu od 11.309,84 eura ( 85.214,00 kn ) i sudi:

Nalaže se tuženiku da tužitelju pored iznosa iz toč. I) izreke presude od 31.316,17 eura ( 235.951,72 kn ) isplati i daljnji iznos od 11.309,84 eura ( 85.214,00 kn ) sa zakonskim zateznim kamatama od 31.12.2010. do isplate, u roku od 15 dana.

IV. Prihvaća žalba tužitelja i preinačava se presuda Općinskog suda u Metkoviću pod posl. br. Pn-97/2019 od 06. travnja 2022. u toč. III) izreke u dijelu kojim je očito odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko iznosa od 3.600,12 eura ( 27.125,13 kn ) i rješava:

Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju i preostali trošak parničnog postupka u iznosu od 5.616,79 eura, u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 398,17 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u toč. I) izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 235.951,72 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 31.12.2010. do isplate, dok je toč. II) izreke odbijen tužitelj sa preostalim zahtjevom za isplatom u iznosu od 103.394,00 kn sa zateznim kamatama i sa zahtjevom za isplatom zateznih kamata na dosuđeni iznos od 235.951,72 kn za razdoblje od 14.09.2009. do 31.12.2010., a toč. III) izreke naloženo je tuženiku da naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 27.125,13 kn.

2. Protiv dosuđujućeg dijela sadržanog u toč. I) izreke citirane presude žalbu podnosi tuženik ne navodeći konkretne žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP-a). U žalbi tuženik u bitnom navodi da je na očevidu u predmetu pod posl. br. P-705/09 održanom 13.05.2009. utvrđeno da se na predme tnoj nekretnini izvode radovi za izgradnju autoceste, te da tužitelj od tada ima saznanje da mu je zemljište faktično oduzeto bez mogućnosti povrata i da je već tada mogao raspolagati svim relevantnim podacima dostatnim za spoznaju o elementima štete i odgovornoj osobi, pa da je od toga dana počeo teći rok za zastaru naknade štete. Stoga da je u konkretnom slučaju nastupila zastara utužene naknade štete jer da je tužitelj predmetnu tužbu podnio 31.12.2012. odnosno protekom trogodišnjeg roka iz čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/2005, 41/008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/22, dalje ZOO ). Navodi i da nije počinio protupravnu radnju jer da je tijekom izvođenja radova na gradnji autoceste ( svibanj 2009. ) bio vlasnik predmetne nekretnine, dok da je tužitelj postao vlasnik iste na temelju presude pod posl. br. P- 705/09 od 20.10.2009. koja je postala pravomoćna 08.03.2011. Navodi i da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je pasivno legitimiran u ovoj parnici za naknadu štete jer da su Hrvatske autoceste d.o.o. bile izvođača radova i investitor radova slijedom čega da je navedeno društvo pasivno legitimirano. Predlaže preinačiti pobijanu odluku na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev, odnosno podredno ukinuti i vratiti na ponovno suđenje.

3. Protiv odbijajućeg dijela sadržanog u toč. II) izreke i odluke o trošku sadržane u toč. III) izreke citirane presude žalbu podnosi tužitelj iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. ZPP-a navodeći u bitnom da je pogrešan stav prvostupanjskog suda da je nastupila zastara naknade štete za poljoprivredne kulture jer da je utvrđen vlasnikom sporne nekretnine tek 08.03.2011. kada je postala pravomoćna presuda pod posl. br. P-705/09 i tek tada da je stekao ispravu kojom je mogao dokazati da je sporno zemljište njegovo, odnosno tek tada da je imao zakonske osnove podnijeti zahtjev u odnosu na uništene poljoprivredne kulture. Pored toga radove na izgradnji autoceste, kojima su uništene poljoprivredne kulture, da je izvodilo društvo Hrvatske autoceste d.o.o., pa da nije imao saznanja da su se radovi izvodili u ime i u korist tuženika, već da je tek 20.12.2013. puštanjem u promet dionice Vrgorac-Ploče, sporna nekretnina postala vlasništvo tuženika kao javno dobro u općoj uporabi, pa da rok za zastaru nije mogao početi teći prije toga. Osporava i odluku o trošku jer da mu je prvostupanjski sud greškom dosudio trošak srazmjerno tuženikovom uspjehu u sporu, kao i da mu je trošak vještačenja trebao u cijelosti dosuditi, a ne ga ukalkulirati u uspjeh stranaka u parnici. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i prihvatiti u cijelosti tužbeni zahtjev, odnosno podredno ukinuti i vratiti na ponovano suđenje.

4. Odgovori na žalbe nisu podnijeti.

5. Žalba tužitelja je djelomično osnovana, dok je žalba tuženika neosnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom vrijednosti dijela oduzetih nekretnina označenih kao kč. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] ( nastalih cijepanjem kč. br. [katastarska čestica] ), uništenog suhozida, te uništenih kultura ( maslina, smokvi, badema, loze, povrtnih kultura i šumske građe-drva ) u ukupnom iznosu od 339.345,72 kn.

7. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka utvrđuje:

- da se između stranka pred Općinskim sudom u Metkoviću vodio parnični postupak u kojem je tužitelj pravomoćno utvrđen vlasnikom pr ijeporne nekretnine, pa da je isti aktivno legitimiran za podnošenje predmetne tužbe radi naknade štete nastale oduzimanjem nekretnine i uništenjem kultura i građevina na istoj,

- da je preko dijela predmetne nekretnine sagrađena autocesta, odnosno da je tužitelju za potrebe gradnje autoceste oduzeta nekretnina u površini od 10.524 m2,

- da je izvođenje radova i oduzimanje zemljišta bilo izvršeno za potrebe izgradnje autoceste, pa da kako se sukladno odredbi čl. 2. Zakona o javnim cestama ( NN 180/04., 82/06., 138/06., 146/08., 152/08., 38/09. i 124/09), koji je vrijedio u vrijeme spornog štetnog događaja (uništenja kultura i oduzimanja zemljišta za potrebe izgradnje javne ceste), javne ceste upisuju kao javno dobro u općoj uporabi i kao neotuđivo vlasništvo Republike Hrvatske, odnosno kako se radilo o upisu/stjecanju autoceste u korist Republike Hrvatske, to da je tuženik pasivno legitimiran u ovoj parnici jer je izgradnja autoceste i upis iste u zemljišnoj knjizi, vršen u njegovu korist,

- da nije osnovan prigovor zastare u odnosu na štetu nastalu oduzimanjem zemljišta i rušenjem suhozida jer da je tužitelj za štetnika (u čije ime i za čiju korist je šteta počinjena) i počinjenje štete saznao konačnim oduzimanjem koje je bilo 2010. kada je izvršeno i uništenje suhozida, a predmetnu tužbu da je podnio 27.12.2012., odnosno unutar trogodišnjeg roka,

- tako da iz spisa pod posl. br. P-705/09 proizlazi da je tijekom uviđaja na licu mjesta 2009. utvrđeno da su radovi u tijeku, a iz iskaza tužitelja da proizlazi da su mu kulture uništene 2009. tj. vremenski u vrijeme očevida (što da je i vidljivo iz fotografija uviđaja ), a da je zauzimanje nekretnine radi izgradnje ceste u cijelosti izvršeno 2010. kada je izvršeno uništenje i suhozida, a čijem iskazu je sud poklonio vjeru jer su navedeni suhozidi bili vidljivi na fotografijama u spisu pod posl. br. P-705/09 i jer je njegov iskaz podudaran sa iskazom svjedoka HB koji je svjedočio o radovima u razdoblju od 2010. do 2012.,

- da je tužitelj ustao tužbom za utvrđenje prava vlasništva 2009., odnosno prije nastanka ikakve štete, da je tuženik primitkom tužbe na odgovor saznao za istu, pa da se od tada više ne može smatrati poštenom stranom u postupku, niti se pozivati na izostanak protupravnosti, obzirom je imao saznanje o parnici, te se unatoč tome ponašao kao da te parnice nema i vršio kasnije promjene upisa,

- da je tužitelj utvrđen vlasnikom donošenjem presude Županijskog suda u Varaždinu pod posl. br. Gž-534/11 od 08.03.2011., pa da je predmetna tužba podnijeta unutar svih zakonskih rokova glede oduzimanja nekretnine ( zauzeta 2010. ),

- da iz iskaza svjedoka KB, HB i IB proizlazi da je tužitelj imao u vrijeme probijanja autoceste stare masline, lozu i smokve,

- da je tijekom uviđaja u predmetu P-705/09 utvrđeno da je uništeno 36 maslina, pa da sud taj podatak drži vjerodostojnim,

- da tužitelj tijekom postupka nije na vjerodostojan način dokazao da su mu uništena i stabla bajama (badema),

- da iz iskaza tužitelja i svjedoka IB i RB proizlazi da su tužitelju uništena zbog izgradnje autoceste dvije starije smokve,

- da tužitelj tijekom postupka nije vjerodostojno dokazao niti broj, vrstu i starost loza, iako je njemu bio teret dokaz,

- da sud prihvaća iskaz tužitelja o površini uništenih povrtnih kultura od 40 m2 jer da je isto u skladu sa utvrđenjem vještaka Ferdinanda Puljića,

- da sud prihvaća i po vještaku Puljiću obračunatu štetu na šumi od 41 m3 ( rjeđe i niže raslinje ) jer da je isto u skladu sa fotografijama sa uviđaja u predmetu pod posl. br. Pn-705/09,

- da je provedenim vještačenjem obračunata šteta na svim uništenim poljoprivrednim kulturama, međutim kako da je tužitelj ustao tužbom više od 3 godine od saznanja za štetnika ( iz iskaza tužitelja da proizlazi da mu je šteta počinjena u svibnju 2009. u vrijeme uviđaja u spisu P-705/09), to da je u tom dijelu zahtjeva nastupila zastara obzirom da je tužba podnijeta 27.12.2012. odnosno protekom roka od 3 godine,

- da iz provedenih vještačenja po vještacima mjerničke struke Zlatana Polića i procjeniteljske struke FB, a koje sud prihvaća stručnim, shvatljivim i objektivnim proizlazi da oduzeta površina iznosi 10.524 m2, od čega da dužina suhozida iznosi 271,09 m dužine, pa da vrijednost oduzete površine iznosi 195.288,22 kn, a uništenog suhozida 40.663,50 kn, odnosno ukupno iznos od 235.951,72 kn.

8. Slijedom navedenog prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 230., čl. 1045. st. 1., čl. 1049., čl. 1086., čl. 1111. i čl. 29. ZOO-a djelomično prihvaća tužbeni zahtjev i dosuđuje tužitelju naknadu štete u iznosu od 235.951,72 kn po osnovi uništenog suhozida i umanjene vrijednosti nekretnine neosnovanim oduzimanjem sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od zadnjeg dana u 2010. kada je šteta nastala tj. od 31.12 2010., dok u preostalom dijelu koji se odnosi na štetu na utuženim kulturama odbija tužbeni zahtjev zbog zastare, kao i u preostalom dijelu zatraženog tijeka zakonskih zateznih kamata. Odluku o trošku donosi primjenom odredbe čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a, odnosno sukladno uspjehu stranka u sporu.

9. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a.

10. Isto tako pravilno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje, te je pravilno prihvatio tužbeni zahtjev u odnosu na uništeni suhozid i umanjenu vrijednost nekretnine, međutim osnovano navodi tužitelj da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo odlučujući o prigovoru zastare u odnosu na uništene utužene kulture.

11. Naime iz stanja u spisu proizlazi:

- da je tužitelju oduzeta predmetna nekretnina radi izgradnje autoceste u površini od 10.524 m2, te da su mu pri tom uništeni suhozidi u dužini od 271,09 m, kao i 36 maslina, 2 stabla smokve, te povrtne kulture na površini od 40 m2 i šumska građa- drva na površini od 41 m3 ( rjeđe i niže raslinje ),

- da tužitelj nije sudjelovao u postupku izvlaštenja, niti mu je isplaćena novčana naknada za vrijednost oduzetog zemljišta,

- da iz vjerodostojnog iskaza tužitelja, a koji je potkrijepljen utvrđenjima sa očevida održanog 13.05.2009. u predmetu Općinskog suda u Metkoviću pod posl. br. P-705/09 na kojem je utvrđeno da su radovi na izgradnji autoceste u tijeku ( vidljivo na fotografijama sa očevida ), proizlazi da su tužitelju utužene kulture uništene u vrijeme održavanja navedenog očevida, dok da je zauzimanje nekretnine i uništenje suhozida u cijelosti izvršeno 2010.

12. Pravna osnova zahtjeva za isplatu tržišne vrijednosti zemljišta koje je vlasnicima, koji nisu sudjelovali u postupku izvlaštenja, oduzeto iz posjeda radi izgradnje autoceste (ili državne ceste) je stjecanje bez osnove ( VS RH Rev- 750/2022 od 13.09.2022, Rev- 662/2024 od 14.05.2024., Rev- 1288/2022 od 23.07.2024., Rev

-1290/2024 od 25.09.2025.

13. Naime, kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi temeljem čl. 1111. st. 1. ZOO-a.

14. Također prema odredbi čl. 8. Zakona o izvlaštenju ( NN 9/94,35/94, 112/00, 114/01, 79/06 ) za izvlaštenu nekretninu vlasniku pripada naknada u visini tržišne vrijednosti nekretnine. Kako je prema utvrđenju prvostupanjskog suda tužitelju izvlašten dio predmetnih nekretnina, a za što mu nije isplaćena naknada, to je na strani tuženika, u čiju korist je provedeno izvlaštenje, došlo do stjecanja bez osnove.

15. Stoga je pogrešno prvostupanjski sud na temelju utvrđenog činjeničnog supstrata predmetni tužbeni zahtjev procjenjivao kao naknadu štete jer se u konkretnom slučaju radi o institutu stjecanja bez osnove, posljedično čemu je pogrešno odlučio i o istaknutom prigovoru zastare.

16. Pri tom valja istaknuti da sudovi prilikom odlučivanja nisu vezani pravnom osnovom tužbenog zahtjeva navedenom po tužitelju (čl. 186. st. 3. ZPP), već su ovlašteni sporni pravni odnos razmotriti i u okviru drugog pravnog instituta (druge pravne osnove) koji je utemeljen na činjeničnom supstratu kojeg postave parnične stranke, odnosno uz ograničenu mogućnost utvrđivanja nekih drugih činjenica u smislu odredbe čl. 7. ZPP-a. ( VS RH, Rev- 1290/24 od 25.09.2025.).

17. Također valja istaknuti i da poduzimanjem određene radnje oštećenoj osobi može nastati šteta, ali istovremeno može doći i do stjecanja bez osnove na strani štetnika, čemu u prilog ukazuje odredba čl. 1110. ZOO-a kojom je propisano pravo oštećenika da nakon nastupanja zastare odštetnog zahtjeva može zahtijevati od odgovorne osobe, po pravilima koja vrijede u slučaju stjecanja bez osnove, da mu ustupi ono što je dobio radnjom kojom je uzrokovana šteta ( VS RH, Rev-750/22).

18. Slijedom navedenog u konkretnom slučaju za ocjenu prigovora zastare mjerodavna je odredba čl. 225. ZOO-a prema kojoj tražbine zastarijevaju za 5 godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

19. Kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da su radovima na izgradnji autoceste, tužitelju uništene utužene kulture u svibnju 2009. ( koju činjenicu tuženik žalbom niti ne osporava ), dok mu je oduzimanje nekretnine i uništenje suhozida u cijelosti izvršeno 2010., to od tada do utuženja ( 31.12.2012. ) nije protekao navedeni rok od 5 godina. Stoga su žalbeni navodi tuženika u svezi prigovora zastare neosnovani.

20. Nadalje u odnosu na žalbene navode tuženika ističe se da je predmeta nekretnina nesporno postala javno dobro u općoj uporabi temeljem čl. 2. Zakona o javnim cestama ( NN 180/04, 82/06, 138/06, 146/08, 152/08, 38/09 i 124/09), odnosno neotuđivo vlasništvo Republike Hrvatske, čime je izgradnjom autoceste na nekretnini tužitelja došlo do stjecanja bez osnove na strani tuženika jer je isti stekao zemljište na kojem je izgrađena autocesta, pa je stoga tuženik u ovoj pravnoj stvari radi isplate na temelju stečenog bez osnove, jedino pasivno legitimiran ( Rev-1290/24).

21. Pri tom žalbeni navodi tuženika u svezi izostanka protupravnosti nisu odlučni iz razloga što se u konkretnom slučaju ne radi o naknadi štete kako je naprijed iznijeto, već o stjecanju imovine ( nekretnine ) bez isplaćene naknade tržišne vrijednosti tj. bez osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, a zbog čega i postoji obveza tuženika kao stjecatelja da nadoknadi tužitelju vrijednost postignute koristi.

22. Nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženika da je tijekom izvođenja radova na gradnji autoceste tj. u svibnju 2009. bio vlasnik predmetnih nekretnina. Naime, činjenica da je tužitelj tek pravomoćnošću presude pod posl. br. P-705/09 tj. 08.03.2011. utvrđen vlasnikom predmetne nekretnine na temelju dosjelosti nije od utjecaja jer se vlasništvo nekretnine dosjelošću stječe ispunjenjem pretpostavki koje su propisane zakonom, a ne trenutkom pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđeno postojanje prava vlasništva.

23. Pored toga iz priklopljenog spisa pod posl. br. P-705/09 proizlazi da je tuženik zahtjev za mirno rješenje spora kao procesnu pretpostavku za pokretanje postupka radi utvrđenja prava vlasništva dosjelošću zaprimio u prosincu 2008., odnosno prije početka izvođenja radova na predmetnoj nekretnini, pa se ne može pozivati na činjenicu nepoznavanja izvanknjižnog stanja na prijepornoj nekretnini.

24. Obzirom na navedeno žalbeni navodi tuženika nisu osnovani, te je pravilno prvostupanjski sud, uvažavajući vještačke nalaze dosudio tužitelju iznos od 235.951,72 kn po osnovi uništenog suhozida i umanjene vrijednosti nekretnine .

25. Stoga je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u toč. I) izreke ove presude.

26. Međutim kako je naprijed iznijeto, pogrešno je prvostupanjski sud odlučio o prigovoru zastare, posljedično čemu je pogrešno odbio tužbeni zahtjev u odnosu na vrijednost uništenih maslina, smokvi, povrtnih kultura i šumske građe- drva.

27. Pri tom ovaj sud prihvaća utvrđenja prvostupanjskog suda da je tužitelju uništeno 36 stabala maslina, 2 stabla smokve, te povrtnih kulture na površini od 40 m2 i šumske građe- drva na površini od 41 m3, a koja utvrđenja tužitelj žalbom niti ne osporava.

28. Iz Nalaza i mišljenje vještaka Ferdinanda Puljića ( list 155-162 spisa ) proizlazi da vrijednost 1 stabla masline iznosi 1.728,00 kn, vrijednost 1 smokve 2.400,00 kn, vrijednost uništenih povrtnih kultura na površini od 50 m2 da iznosi 720,00 kn i vrijednost uništene šumske građe- drva za ogrjev na površini od 41 m3 da iznosi 17.630,00 kn.

29. Slijedom navedenog tužitelju pripada naknada vrijednosti uništenih stabala maslina u ukupnom iznosu od 62.208,00 kn ( 36 x 1.728,00 kn ), uništenih stabala smokvi u iznosu od 4.800,00 kn ( 2 x 2.400,00 kn ), uništenih povrtnih kultura na površini od 40 m2 od 576,00 kn ( 80% od utvrđene vrijednosti vještačkim nalazom za 50 m2), te uništene šumske građen- drva od 17.630,00 kn, odnosno ukupno iznos od 85.214,00 kn tj. 11.309,84 eura.

30. Obzirom na navedeno tužitelju pored dosuđenog iznosa od 31.316,17 eura ( 235.951,72 kn ) pripada još i iznos od 11.309,84 eura ( 85.214,00 kn ), odnosno ukupno iznos od 42.626,01 eura ( 321.165,72 kn ), pa je u tom dijelu primjenom odredbe čl. 373. a ZPP-a preinačena odluka kako je odlučeno u točci III ) izreke ove presude.

31. U preostalom dijelu za iznos od 2.412,91 eura ( 18.180,00 kn ) pravilno je odbijen tužbeni zahtjev, pa je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točci II) izreke ove presude.

32. Kako je prihvaćanjem žalbe tužitelja preinačena odluka suda prvog stupnja, to je, primjenom čl. 166. st. 2. ZPP-a, valjalo odlučiti i o parničnom trošku.

33. Obzirom da tužitelj sa konačno postavljenim tužbenim zahtjevom od 45.038,92 eura ( 339.345,72 kn ) nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu ( dosuđen mu je iznos od 42.626,01 eura ), a zbog kojeg dijela nisu nastali posebni troškovi, to mu primjenom odredbe čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a prema troškovniku na listu 189 spisa pripada zatraženi trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora, sastava tužbe, sastav podneska od 22.11.2021., zastupanje na ročištima 10.10.2019., 03.06.2020., 08.04.2021., 22.11.2021., 29.12.2021. i 11.03.2022. od po 5.000,00 kn, sastav žalbe od 25.3.2013. u iznosu od 6.250,00 kn, sastav revizije od 15.12.2015. u iznosu od 7.500,00 kn, te trošak vještačenja u iznosu od 10.694,80 kn, odnosno ukupno iznos od 69.444,80 kn tj. 9.216,91 eura.

34. Kako je tužitelju na ime parničnog troška dosuđen iznos od 3.600,12 eura ( 27.125,13 kn ), to mu pripada i daljnji parnični trošak u iznosu od 5.616,79 eura ( 9.216,91 – 3.600,12 eura ) kako je odlučeno u toč. IV) izreke ove presude.

35. Tužitelj je sa žalbom uspio u omjeru od 82% slijedom čega bi mu primjenom odredbe čl. 166. st. 2. i čl. 154. st. 2. ZPP-a prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( NN 138/23 ) pripadao trošak sastava žalbe u visini od 312,50 bodova ( 625,00 eura ), odnosno umanjeno za navedeni uspjeh u iznosu od 500,00 eura. Međutim kako tužitelj žalbom potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 3.000,00 kn tj. 398,17 eura, to mu je trošak žalbenog postupka dosuđen do te zatražene visine kako je odlučeno u toč. V) izreke ove presude.

36. Prvostupanjska odluka u odbijajućem dijelu zahtjeva koji se odnosi na tijek zatezne kamate u toč. II) izreke, kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci, 18. lipnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Ksenija Dimec