Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž-52/2025-3

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Tajane Polić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Slavku Nediću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupani po OD Grgić & Partneri iz Zagreba, radi naknade štete , odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pn-20/2021 od 29. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 18. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

Uvaženjem žalbe tuženika ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pn-20/2021 od 29. studenog 2024. i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom je presudom usvojen tužbeni zahtjev te je naloženo tuženiku da tužitelju na ime naknade štete na vozilu isplati iznos od 2.322,76 eur/17.500,81 kn sa zateznom kamatom tekućom od 12. listopada 2020. do isplate, te parničnim troškom od 5.452,70 eur sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja.

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik pozivajući se na sve žalbene razloge propisane odredbom na čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23– dalje: ZPP) i predlaže da se uvaženjem žalbe presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije, a podredno ukine.

3. Tužitelj je u odgovoru na žalbu predložio njezino odbijanje jer je dokazni postupak proveden na zakonit način, kao što je prvostupanjska presuda donesena uz pravilnu primjenu odredaba materijalnog i procesnog zakona.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Predmet spora predstavlja zahtjev radi naknade imovinske štete nastale na vozilu tužitelja u prometnoj nezgodi od 15. kolovoza 2020. na otoku Šipanu u kojoj je uz tužitelja sudjelovao i osiguranik tuženika. Do nezgode je došlo u nepreglednom zavoju.

6. Tijekom postupka bilo je sporno tko je od sudionike nezgode odgovoran za istu odnosno tko je od njih prešao vozilom srednju zamišljenu crtu kolnika ceste.

7. Nije bilo sporno da je osim tužitelja i osiguranika tuženika očevicem nezgode supruga tužitelja, svjedokinja DP, dok ostali saslušani svjedoci GP i JPK prema utvrđenju suda prvog stupnja nemaju neposrednih saznanja o nezgodi. Nije bilo sporno da stranke nisu zvale policiju pa utoliko ne postoji nikakva službena dokumentacija o izgledu lica mjesta, materijalnim tragovima na kolniku i okolici, te oštećenjima na vozilima , no postoje fotografije lica mjesta koje je tužitelj sačinio neposredno nakon nezgode i na kojima se vide vozila sudionika nezgode. Nije bilo sporno ni to da su ubrzo nakon nezgode tužitelj i osiguranik tuženika ŠP susreli kojom je prilikom sastavljeno Europsko izvješće o nezgodi od 15. kolovoza 2020., te u kojem je tužitelj naveo kako je svojim vozilom prešao u trak kolnika suprotnog smjera kretanja vozila zbog čega je tuženik odbio njegov odštetni zahtjev u mirnom postupku. Tužitelj je u ovom sporu priznao da je Europsko izvješće ispunio na gore navedeni način, međutim otklonio je odgovornost za nezgodu pojašnjavajući kako je do pogrešnog popunjavanja došlo slučajnom greškom jer nije uočio postojanje dvostrukih rubrika predviđenih za svakog sudionika pri izjašnjavanju o okolnostima nezgode.

8. Sud je prvog stupnja izveo dokaz po stalnom sudskom vještaku prometne struke Tomislavu Mrčeli koji nije bio na licu mjesta jer nije održan očevid, pa je na temelju fotografija u spisu predmeta priloženih uz tužbu izradio pisani nalaz i mišljenje. Dakle na temelju je navedenih fotografija dao opis lica mjesta, pri čemu je širinu kolnika odredio s 4,4 do 4,7 m odnosno 4,5 do 5 m koje je mjere preuzeo iz satelitskih snimaka bez preciznih mjera i geodetskih podloga, dok mu radijus zakrivljenosti kolnika nije poznat. Utvrdio je kako na licu mjesta nema postavljenih prometnih znakova. Brzine kretanja vozila odredio je s 36 km/h (tužitelj) i 43 km/h (osiguranik tuženika), te naveo kako sudionici nezgode nisu vršili radnju intenzivnog kočenja. Imajući u vidu dimenzije vozila, brzinu njihova kretanja i položaj nakon smirivanja, te posebno oštećenja na vozilima vještak je zaključio kako se uz dovoljnu mjeru sigurnosti može pretpostaviti da je teretno vozilo osiguranika tuženika sjeklo zamišljenu srednju liniju kolnika. Odgovarajući na primjedbe tuženika vještak je izradio pisani dopunski nalaz i mišljenje kojim je pojasnio da je vještačenje provedeno na bazi simulacija „Swept path width“ i „Swept Area“ preuzete od Instituta za promet u Švedskoj te je prema rezultatima simulacija zaključio da prednji lijevi dio osobnog vozila tužitelja (lijevo glavno svijetlo, lijevi blatobran, zona ispod glavnog lijevog svijetla) došlo u kontakt s ukrasnom ratkapom zadnjeg lijevog kotača teretnog vozila.

9. Potom je tuženik predlagao provođenje novog prometnog vještačenja, te ustrajao kod saslušanja svog osiguranika, svjedoka ŠP zamolbenim putem, koje je dokazne prijedloge sud odbio. U pobijanoj presudi sud nije naveo razloge zbog kojih odbija prijedlog radi izvođenja novog vještačenja, a saslušanje svjedoka je odbijeno jer je sud utvrdio kako isti u više navrata nije pristupao na raspravu iako mu je za to izrečena novčana kazna, te sud odbio zamolbeno saslušanje uz obrazloženje da bi time bilo povrijeđeno načelo neposrednosti i kontradiktornosti jer strankama ne bi bilo omogućeno postavljati pitanja i stavljati primjedbe.

10. Na temelju takvog stanja stvari i bez pozivanja na materijalni propis, sud je prvog stupnja ocijenio kako je do nezgode došlo jer je osiguranik tuženika prešao središnju zamišljenu liniju uslijed čega je došlo do sudara vozila, dok bi ta situacija bila izbjegnuta da je osiguranik tuženika prilikom ulaska u zavoj izvršio smirivanje vozila s obzirom na masu i dimenzije i propustio druga vozila iz suprotnog smjera.

11. Tuženik u žalbi u bitnome tvrdi kako je ostvarena apsolutno bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer sud ne daje razloge o sadržaju i značenju isprave Europsko izvješće o nezgodi u kojem je tužitelj naveo da je svojim vozilom prešao na suprotni kolnički trak, te odbija tuženikove dokazne prijedloge da za to ne navodi razloge. Zatim smatra kako je ostvarena relativno bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 299. st. 2. ZPP jer je fotografije s listova 47 -59, te 85-87 izradio tužitelj i dostavio u sudski spis nakon zaključenja prethodnog postupka pa kako takve ne mogu biti temelj za donošenje sudske odluke. Sve navedeno je bilo od utjecaja na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i pravilnu primjenu materijalnog prava koja po mišljenju tuženika vodi k zaključku o neosnovanosti tužbenog zahtjeva.

12. U pravu je tuženik kada tvrdi da je prvostupanjska presuda zahvaćena apsolutno bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP zbog čega za sada nije moguće ispitati pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i pravilnost u primjeni materijalnog prava.

13. Prije svega, sud prvog stupnja ne daje razloge o sadržaju i značaju Europskog izviješća iako tuženik ovo navodi kao jedan od osnovnih razloga zbog kojih smatra da bi tužbeni zahtjev trebalo odbiti. Nadalje, sud prvog stupnja ne daje razloge zbog kojih odbija dokazni prijedlog tuženika radi provođenja novog prometnog vještačenja, niti u presudi otklanja (obrazlaže) prigovore tuženika na nalaz i mišljenje vještaka u kojima tuženik kontinuirano ustraje pa i u ovoj žalbi, da bi se na provjerljiv način moglo zaključivati bi li nalaz vještaka bio dostatan za utvrđenje ili razjašnjenje sporne činjenice o uzroku i načinu nastanka nezgode. Tuženikove su primjedbe bile usmjerene na metodologiju rada vještaka, te je prigovarao da se zaključci o uzrocima ne mogu donositi osnovom fotografija koje je snimio tužitelj, te simulacije načina odvijanja nezgode bez službenih podataka o izgledu lica mjesta. Sud na ovo nije dao odgovor odnosno nije pojasnio iz kojih su razloga podaci o izgledu lica mjesta koji nisu prikupljeni od strane ovlaštenog tijela (policije ili suda na očevidu) dostatni za donošenje odluke, te koji prema priznanju vještaka nisu precizni, pogotovo i tim više što je tuženik isticao brojne prigovore u tom pravcu, a k tome je sud još i odbio tuženikov dokazni prijedlog radi provođenja novog vještačenja.

14. Nadalje, sud je u više navrata odredio saslušanje osiguranika tuženika kao svjedoka, ovaj se nije odazvao pa ga je sud prvog stupnja novčano kaznio. Potom je svjedoka ponovo bezuspješno pozivao, da bi na održanom ročištu od 4. listopada 2024. raspravnim rješenjem odredio „da će se ponovo pozvati svjedok pod prijetnjom novčane kazne i eventualnog dovođenja koje će troškove snositi svjedok“ , a onda je na zadnjoj glavnoj raspravi odbio taj dokazni prijedlog jer svjedok odbija pristupiti na ročište. Tuženik je ustrajao u izvođenju ovog dokaza i predlagao je zamolbeno saslušanje svjedoka čemu se sud prvog stupnja nije priklonio smatrajući da bi time bila povrijeđena načela kontradiktornosti i neposrednosti.

15. Ovakvo postupanje suda nije pravilno, pa će u nastavku postupka sud prvog stupnja otkloniti utvrđenu povredu postupka, te prije svega dati razloge o sadržaju Europskog izvješća o nezgodi, kao i ocjenu od kakvog bi to utjecaja moglo biti na osnovanost tužbenog zahtjeva. Potom će imati u vidu da odustajanje od saslušanja osiguranika tuženika kao svjedoka, a bez da je sud proveo mjere iz odredbe čl. 248. ZPP, koje se tijekom postupka sud odlučio provesti pa odustao, nije opravdani razlog za odbijanje ovog dokaza, sve tim više što što postoji opcija zamolbenog saslušanja koju tuženik predlaže. Odredbom je čl. 179. ZPP predviđena mogućnost pružanja pravne pomoći između sudova, te nije sud prvog stupnja u pravu kada smatra da bi time bilo povrijeđeno načelo neposrednosti i kontradiktornosti. To zato jer zamoljeni sud poziva stranke na raspravu i svjedocima postavlja pitanja prema uputama i zahtjevima suda koji traži pravnu pomoć o predmetu spora i spornim pitanjima koje treba utvrditi, dok parnične stranke imaju sva procesna prava bez razlike. Stoga nepostupanje po odredbama ZPP kako je to sud prvog stupnja učinio, ne može ići na štetu tuženika jer ga se na taj način onemogućava u dokazivanju iz nezakonitih razloga.

16. Nadalje, sud će prvog stupnja imati u vidu da vještak prometne struke nije bio na licu mjesta, te nije raspolagao egzaktnim podacima, pa tako o širini kolnika, njegovoj zakrivljenosti, dopuštenoj brzini kretanja na toj dionici, odnosno eventualnim drugim ograničenjima sukladno Zakonu o sigurnosti prometa na cestama (»Narodne novine«, br. 67/08., 48/10. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 74/11., 80/13., 158/13. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 92/14., 64/15, 108/17., 70/19. i 42/20. - dalje ZSPC) u okviru čijih odredbi parnični sud procjenjuje prometno ponašanje svakog od sudionika, a što je u pobijanoj presudi izostalo. Stoga imajući u vidu opravdanost primjedbi tuženika, ovaj sud smatra kako bi u daljnjem tijeku postupka bilo uputno provesti očevid na licu mjesta uz sudjelovanje prometnog vještaka Tomislava Mrčele kako bi isti na očevidu prikupio egzaktne podatke za izradu nalaza, što se može provesti također zamolbenim putem . Za slučaj da se ovaj dokaz ne provede potrebno je odlučiti o dokaznom prijedlogu tuženika radi izvođenja dokaza novim vještačenjem uz provođenje očevida. Utoliko će otpasti sve primjedbe na neadekvatnu metodologiju izrade nalaza uz pomoć fotografija i satelitskih snimki, te simulacija na temelju takvih podataka budući će novi nalaz ili dopuna nalaza biti zasnovani na podacima lica mjesta utvrđenim na očevidu.

17. Nakon što sud prvog stupnja otkloni ove nedostatke i provede dokazni postupak sukladno uputi iz ovog ukidnog rješenja donijet će novu zakonitu odluku o tužbenom zahtjevu u okviru relevantnih odredbi ZSPC koje će poslužiti za ocjenu prometnog ponašanja sudionika nezgode, te u okviru odredbe čl. 1072. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18).

18. Slijedom navedenog žalbu je tuženika valjalo usvojiti sukladno odredbi čl. 369. st. 1. ZPP, jednako kao i odluku o troškovima postupka o čemu će sud također odlučiti novom zakonitom odlukom.

U Rijeci, 18. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Brankica Malnar