Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-174/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Tajane Polić, kao predsjednice vijeća, Brankice Malnar, kao sutkinje izvjestiteljice te Alena Perhata, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TA, vlasnika Šlep službe Zoran Pantelić iz Nove Gradiške, Radnička 12, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Nenad Matijašević, Igor Golovrški i Darko Samardžija u Novoj Gradiški, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Podružnica Slavonski Brod, Sjeverna vezna cesta b.b., OIB: 22694857747, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri u Osijeku, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pn-265/2016-50 od 21. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 18. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pn-265/2016-50 od 21. prosinca 2022. u točki I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 3.105,29 eura s pripadajućim zateznim kamatama koje na iznos od 2.787,18 eura teku od 9. studenog 2016. do isplate, te na iznos od 318,12 eura od 9. studenog 2016. do isplate, te u točki III. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 890,73 eura sa zakonskim zateznim kamatama.

II. Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika preinačava se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pn-265/2016-50 od 21. prosinca 2022. u preostalom dijelu točke I. i III. izreke i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata tekućih na iznos od 318,12 eura od 1. lipnja 2015. do 8. studenog 2016.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 86,52 eura sa zakonskim zateznim kamatama kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju na ime naknade štete iznos od 23.396,84 kuna / 3.105,29 eura[1] zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 21.000,00 kuna / 2.787,18 eura teku od 9. studenog 2016. do isplate te na iznos od 2.396,84 kune / 318,12 eura od 1. lipnja 2015. do isplate u roku od 15 dana (točka I. izreke), tužbeni zahtjev tužitelja je odbijen kao neosnovan u dijelu u kojem tužitelj potražuje iznos od 10.293,91 kuna / 1.366,24 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 9. studenoga 2016. do isplate, kao i za povučeni dio tužbenog zahtjeva kojim potražuje 33.603,16 kuna / 4.459,91 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 5. svibnja 2015. do isplate (točka II. izreke) i naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.363,10 kuna / 977,25 eura sa zakonskom zateznom kamatom (točka III. izreke).

2. Protiv točaka I. i III. izreke prvostupanjske presude žalbu podnosi tuženik iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022; dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači.

3. U žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz članka 1068. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008. i 125/2011.; dalje: ZOO) jer da se u konkretnom slučaju radi o međusobnom odštetnom zahtjevu vlasnika motornih vozila pa da je relevantno materijalno pravo propisno u članku 1072. ZOO-a. Naime, ističe da tužitelj nema svojstvo treće osobe jer je vlasnik motornog vozila u smislu članka 1069. stavka 4. ZOO-a koje je sudjelovalo u prometnoj nesreći. Nadalje, ističe da ne postoji odgovornost tuženika za naknadu štete na temelju članka 1072. ZOO-a budući da osiguranica tuženika HA nije kriva za štetni događaj, već da je taj štetni događaj nastao krivnjom nepoznatog vozača šlepera, a što je utvrđeno u prekršajnom postupku protiv osiguranice tuženika. Konačno, tuženik osporava tijek zateznih kamata tekućih na iznos od 2.787,18 eura te odluku o troškovima postupka.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete nastale na motornom vozilu u njegovom vlasništvu te naknadom izgubljene zarade radi nemogućnosti korištenja tog motornog vozila.

6. Nije sporno da se 5. svibnja 2015. u [adresa] na autocesti A3 dogodila prometna nesreća u kojoj je osiguranica tuženika HA motornim vozilom naletjela na motorno vozilo u vlasništvu tužitelja kojim je upravljao ĐA, a koje se u tom trenutku nalazilo na zaustavnoj traci. Osim toga, nije sporno da je do štetnog događaja došlo nakon radnje vozača nepoznatog teretnog vozila koji je izvodio radnju zaobilaženja zaustavljenih vozila propisno označenih na zaustavnoj traci pomjeranjem teretnog vozila s desne u pravcu lijeve prometne trake, a zbog čega je osiguranica tuženika radi izbjegavanja naleta svog motornog vozila na nepoznato teretno vozilo pomjerila upravljač ulijevo, a zatim udesno u cilju da zadrži vozilo na kolniku uslijed čega je došlo do destabilizacije vozila koje se u zanošenju nastavilo kretati koso udesno, te je s lijevim bočnim dijelom naletjelo na pravilno zaustavljeno vozilo tužitelja. Nije sporno da je tužitelj na vozilu pretrpio štetu koju je sam popravio 10. lipnja 2015.

7. Međutim, sporna je pravna osnova i visina tužbenog zahtjeva, kao i početak tijeka zateznih kamata tekućih na dosuđenu naknadu štete.

8. Suprotno žalbenim navodima tuženika, donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna procesna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP -a odnosno presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

9. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne procesne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a sukladno ovlaštenju iz članka 365. stavka 2. ZPP-a, utvrđeno je da donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od navedenih povreda zakona.

10. Međutim, osnovan je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 1069. stavka 1. ZOO-a, ali je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo jednako odlučiti.

11. Naime, odredba članka 1069. ZOO-a uređuje odgovornost za štete izazvane motornim vozilom u pogonu trećim osobama, te u stavku 1. propisuje da za štetu koju pretrpe treće osobe u vezi s pogonom motornog vozila odgovara njegov vlasnik. Međutim, prvostupanjski sud je propustio uzeti u obzir da je odredbom članka 1069. stavka 4. ZOO-a propisano da se trećom osobom smatra oštećenik koji nije ujedno vlasnik, ni neovlašteni korisnik motornog vozila, niti osoba zadužena u vezi s pogonom motornog vozila.

12. U konkretnom slučaju, budući da je tužitelj vlasnik motornog vozila na kojem je nastala imovinska šteta u predmetnom štetnom događaju sukladno članku 1069. stavku 4. ZOO-a tužitelj ne može biti treća osoba, pa nema mjesta primjeni članka 1069. ZOO-a koji uređuje objektivnu odgovornost vlasnika vozila za štetu izazvanu motornim vozilom u pogonu prema trećim osobama.

13. Nadalje, odredbom članka 1068. stavka 1. ZOO-a propisano je da je motorno vozilo vozilo koje je namijenjeno da se snagom vlastitog motora kreće po površini zemlje, na tračnicama ili bez njih, dok je stavkom 3. istog članka propisano da je motorno vozilo u pogonu kad se koristi u svrhu kojoj je namijenjeno bez obzira radi li pri tome motor koji služi za njegovo kretanje.

14. Cijeneći navedenu zakonsku odredbu, te nespornu činjenicu da je u trenutku predmetnog štetnog događaja motorno vozilo tužitelja bilo propisno zaustavljeno na zaustavnoj traci, za istaknuti je da je kod utvrđenja radi li se o motornom vozilu u pogonu relevantna činjenica koristi li se to motorno vozilo u svrhu kojoj je namijenjeno, dok je irelevantno radi li motor tog vozila ili kreće li se to vozilo. Stoga, budući da je motorno vozilo tužitelja bio zaustavljeno na zaustavnoj traci prilikom nastanka štetnog događaja nedvojbeno je korišteno u svrhu kojoj je namijenjeno.

15. Stoga, je relevantno materijalno pravo glede odgovornosti za nastanak štete tužitelju sadržano u članku 1072. stavka 1. ZOO-a koji propisuje da kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj.

16. U odnosu na postojanje krivnje osiguranice tuženika kao jedne od pretpostavki odgovornosti za štetu, a koju tuženik žalbenim navodima osporava, za istaknuti je da je građanskopravna odgovornost za štetu šira od one kaznenopravne i prekršajnopravne. Stoga, činjenica da je osiguranica tuženika pravomoćnom presudom Prekršajnog suda u Zagrebu poslovnog broja Pp -15998/15 od 20. lipnja 2015. oslobođena optužbe za počinjenje prekršaja iz članka 43. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013. i 92/2014.; dalje: ZSPC) vezano za predmetni štetni događaj, sama po sebi, ne dovodi do zaključka da ne postoji građanskopravna odgovornost osiguranice tuženika za štetni događaj.

17. Stoga, pri nespornoj činjenici da je štetni događaj uzrokovan naletom vozila osiguranice tuženika na propisno zaustavljeno vozilo tužitelja, to je za nastanak istog isključivo kriva osiguranica tuženika sukladno članku 43. stavku 1. ZSPC-a. Pri tome, okolnost da je do naleta došlo uslijed izbjegavanja sudara sa nepoznatim vozačem teretnog vozila ne oslobađa tuženika od odgovornosti za štetu tužitelju sukladno članku 1072. ZOO-a.

18. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je tuženika obvezao na naknadu štete tužitelju pri čemu je visinu štete na vozilu pravilno utvrdio na temelju nalaza i mišljenja vještaka te u okviru utvrđene štete tužitelju dosudio iznos od 2.787,18 eura.

19. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je prvostupanjski sud dosudio zatezne kamate na dosuđeni iznos štete u iznosu od 2.787,18 eura od dana podnošenja tužbe 9. studenog 2016. do isplate sukladno članku 12. stavku 4. ZOOP - a koji propisuje da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz stavka 1. istog članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Navedeno iz razloga što se radi o šteti nastaloj u prometu, te se primjenjuju odredbe ZOOP-a, a tužitelj tijekom ovog postupka nije dostavio u spis odštetni zahtjev pa se ne može utvrditi dan podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku, slijedom čega mu pripadaju zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade imovinske štete za štetu nastalu na motornom vozilu od podnošenja tužbe.

20. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj zbog oštećenja vozila u predmetnom štetnom događaja pretrpio štetu u vidu izgubljene zarade u iznosu od 318,12 eura u razdoblju od 5. svibnja 2015. do 10. lipnja 2015.. Naime, suprotno žalbenim navodima tuženika, tužitelj je dostavom Prijave poreza na dohodak za 2015.godinu dokazao da je u toj godini ostvario neto zaradu u iznosu od 7.634,77 eura, odnosno 636,23 eura mjesečno, pa s obzirom da tužitelj s osnove izgubljene zarade za razdoblje od 36 dana potražuje polovicu mjesečne neto zarade u iznosu od 318,12 eura, to je pravilno prvostupanjski sud dosudio tužitelju navedeni iznos.

21. Međutim, pogrešno je prvostupanjski sud dosudio tužitelju zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade za izgubljenu zaradu od 1. lipnja 2015., s obzirom da tužitelj tijekom ovog postupka nije dostavio u spis odštetni zahtjev, slijedom čega mu sukladno članku 12. stavku 4. ZOOP-a za taj vid štete pripadaju zatezne kamate tekuće tek od podnošenja tužbe.

22. Neosnovano tuženik žalbom osporava pravilnost primjene materijalnog prava pri donošenju odluke o troškovima postupka. Naime, neosnovani su žalbeni navodi tuženika kojim ističe da je pogrešno prvostupanjski sud utvrdio omjere usp jeha stranaka u parnici. Tužitelj je konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potraživao iznos od ukupno 4.471,53 eura, a koji iznos predstavlja vrijednost predmeta spora u ovom postupku. Tijekom postupka tužitelj je uspio u omjeru od 100% u pogledu osnove tužbenog zahtjeva, a s obzirom da mu je dosuđeno ukupno 3.105,29 eura tužitelj je u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio u omjeru od 69,45% (3.105,29 eura/4.471,53 eura). Stoga omjer uspjeha tužitelja u postupku iznosi 84,73% (169,45/2), a omjer uspjeha tuženika iznosi 15,27%. Stoga, na temelju članka 154. stavka 2. ZPP-a tužitelj ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u omjeru od 69,46% (84,73%- 15,27%).

23. Međutim, osnovani su žalbeni navodi tuženika da prvostupanjski sud nije tužitelju trebao dosuditi trošak sastava odštetnog zahtjeva od 2. svibnja 2018. budući da taj zahtjev nije u spisu predmeta pa nema dokaza da je isti nastao za tužitelja. Dakle, suprotno utvrđenju prvostupanjskog suda, tužitelju ne pripada iznos od 977,25 eura, već trošak u ukupnom iznosu od 890,73 eura.

24. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu u točki I. i III. izreke, kao u točki I. izreke ove presude, a na temelju članka 373. točke 3. ZPP-a djelomično uvažiti žalbu tuženika i preinačiti pobijanu presudu u točki I. i III. izreke, kao u točki II. izreke ove presude.

25. Budući da je tuženik uspio u žalbenom postupku u razmjerno neznatnom dijelu zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, na temelju članka 166. stavka 2. ZPP - a, a odgovarajućom primjenom članka 154. stavka 5. ZPP-a zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka tuženika je odbijen kao neosnovan, slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

26. Prvostupanjska presuda u točki II. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 18. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Tajana Polić