REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-603/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić Matić članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja NK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], drugotužiteljice MK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], trećetužiteljice PK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćnicima Marku Blečiću, odvjetniku u Rijeci i Deanu Ilijevskom i Damiru Cibraliću, odvjetnicima u Puli, protiv prvotuženika HŽ Infrastruktura d.o.o., Zagreb, Mihanovićeva 12, OIB 39901919995, koga zastupa punomoćnica DK, diplomirana pravnica, i drugotuženika Općine Žminj iz Žminja, Pazinska 2G, OIB 55323221255, koju zastupa punomoćnica Anka Zaharija, odvjetnica u Rovinju, radi naknade štete, odlučujući o reviziji prvotuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1236/2019-3 od 24. studenog 2021. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pn-127/17-62 od 5. travnja 2019., u sjednici održanoj 17. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e:
Revizija prvotuženika se odbija kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na 1.-tuženika kojim su tražili da se 1. -tuženiku zajedno sa 2.-tuženikom solidarno naloži isplatiti 1.-tužitelju iznos od 240.000,00 kn, 2.-tužiteljici 220.000,00 kn, te 3.-tužiteljici 75.000,00 kn sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od 11. srpnja 2015. pa do isplate, kao i da se naloži tuženima da solidarno tužiteljima nadoknade troškove parničnog postupka. Nadalje, u točki II . izreke prvostupanjske presude naloženo je 2.-tuženiku Općini Žminj isplatiti tužiteljima 428.000,00 kn od čega 1.-tužitelju 192.000,00 kn, 2.-tužiteljici 176.000,00 kn i 3.-tužiteljici 60.000,00 kn sve sa zakonskim zateznim kamatama od 20. travnja 2017. pa do isplate, kao i da tužiteljima nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 58.470,50 kn sve u roku od 15 dana. U točki III izreke odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za iznos od 107.000,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:
„I Odbija se kao neosnovana žalba 2.-tužene Općine Žminj, a prihvaća se žalba tužitelja NK, MK i PK te se preinačuje presuda Općinskog suda u Puli – Pola poslovni broj Pn-127/17 od 5. travnja 2019., u dijelu točke I izreke kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na 1. -tuženika za isplatu iznosa od 535.000,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od 13. travnja 2017. pa do isplate i u točki II i III izreke i sudi:
Nalaže se 1.-tuženiku HŽ Infrastruktura d.o.o. Zagreb da solidarno sa 2. - tuženikom Općinom Žminj isplati s naslova neimovinske i imovinske štete 1. -tužitelju NK iznos od 240.000,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počev od 13. travnja 2017. pa do isplate sve u roku od 15 dana. Nalaže se 1.-tuženiku da solidarno s 2. -tuženikom 2.-tužiteljici s naslova neimovinske štete isplate iznos od 220.000,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 13. travnja 2017. pa do isplate te 3. -tužiteljici PK iznos od 75.000,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od 13. travnja 2017. pa do isplate sve u roku od 15 dana, kao i da tužiteljima nadoknade troškove parničnog postupka u iznosu od 85.748,75 kn sve u roku od 15 dana.
II Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje citirana presuda u dijelu točke I izreke kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na neimovinsku i imovinsku štetu počev od 11. srpnja 2015. do 12. travnja 2017.
III Nalaže se tuženima da tužiteljima nadoknade troškove žalbenog postupka u iznosu od 12.518,75 kn sve u roku od 15 dana.
IV Odbija se zahtjev 2.-tuženika Općine Žminj za naknadu troškova žalbenog postupka.“.
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-2598/2022-2 od 13. rujna 2022., dopustio prvotuženiku izjavljivanje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1236/2019-3 od 24. studenog 2021. u odnosu na pitanje:
„Postoji li doprinos nastanku štete vozača motornog teretnog vozila kada je na željezničko cestovnom prijelazu došlo do sudara vlaka i teretnog vozila koje profesionalni vozač nije zaustavio neposredno prije početka prelaženja željezničke pruge a koja obveza je utvrđena važećim propisima i prometnim znakovima?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene drugostupanjske presude prvotuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
5. Na reviziju je odgovor podnio drugotuženik.
6. Revizija je neosnovana.
7. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete i imovinske štete zbog smrti sina i brata koji je stradao u prometnoj nesreći kao vozač vozila na koji je naletio putnički vlak u vlasništvu prvotuženika.
8. U predmetnom postupku sudovi su na temelju utvrđenja:
- da se štetni događaj dogodio 10. srpnja 2015. na željezničko -cestovnom prijelazu [adresa] na pruzi R101, između kolodvora [adresa] i [adresa] na način da je došlo do naleta putničkog vlaka broj 4710 u vlasništvu 1. -tuženika na teretno vozilo marke Peugeot Boxer, registarske oznake [registarska oznaka], kojim je u trenutku nezgode upravljao prednik tužitelja ŠK koji je u prometnoj nezgodi zadobio višestruke tjelesne ozljede od kojih je preminuo,
- da je sporni željeznički prijelaz bio nedovoljno obilježen, da nije postojala u cijelosti prometna signalizacija, a ona koja je postojala da je bila zbunjujuća i nepotpuna, da je postojalo pasivno osiguranje navedenog prijelaza koje nije bilo adekvatno jer da trokut preglednosti nema potrebne dimenzije,
- da je dio trokuta preglednosti blokiran raslinjem koje se nalazi na zemljištu koje nije pod upravljanjem 1.-tuženika,
- da je predmetni prijelaz trebao biti osiguran prometnim znacima sukladno trokutu preglednosti,
- da je na navedenoj dionici pruge propisana brzina vlaka veća u odnosu na brzinu vlaka kojom bi trebalo proizlaziti iz stvarnih dimenzija trokuta preglednosti,
- da je pasivno osiguranje prijelaza bilo neadekvatno,
- da se prednik tužitelja prije nailaska na prijelaz kretao dozvoljenom brzinom od 12 km/h, da se je zaustavio kod znaka STOP,
sud prvog stupnja ocjenjujući da je vlak u pogonu opasna stvar te da u konkretnoj situaciji nije postojala mogućnost izbjegavanja naleta vlaka na vozilo niti se mogao izbjeći sudar te da je vozač vlaka poštivao sve propise iz Zakona o sigurnosti interoperabilnosti željezničkog sustava jer da se kretao dozvoljenom brzinom od 70 km/h pa da nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz odredbi čl. 1063., 1064., 1067., i 1068. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje ZOO) prihvaća tužbeni zahtjevu odnosu na drugotuženika dok ga u odonsu na rugotuženika odbija.
8.1. Pritom, sud prvog stupnja zaključuje da je za nastalu štetu odgovoran 2. -tuženik jer da se radi o nerazvrstanoj cesti po kojoj se kretao pok. ŠK i da je cestu bio dužan održavati 2.-tuženik postavljanjem uređaja zamjene i popravka prometne signalizacije, kositi i održavati zelenu površinu, posebno na navedenom prijelazu zbog čega je trebao povećati sigurnost prometa kod mjesta [adresa] zbog čega je prema stavu suda prvog suda postupljeno protivno Pravilniku o načinu osiguranja prometa na željezničko-cestovnim i pješačkim prijelazima jer da 2.-tuženik nije opremio prometnicu propisanom prometnom signalizacijom aktivnom zaštitom i nije osigurao trokut preglednosti. Stoga sud prvog stupnja smatra da preglednost na navedenom željezničkom prijelazu kao i na području izvan pružnog pojasa treba osigurati pravna osoba koja održava ceste, a to je 2.-tuženik, a da unutar pružnog pojasa tu preglednost treba osigurati upravitelj infrastrukture te da u ponašanju i radnjama 1. -tuženika nisu pronađeni propusti. Stoga sud prvog stupnja 1. i 2. tužiteljima dosuđuje za pretrpljene duševne bolove zbog smrti sina po 220.000,00 kn i 3. -tužiteljici iznos od 75.000,00 kn umanjujući te iznose za 20% na ime suodgovornosti te dosuđuje materijalnu štetu za troškove pogreba, troškove nadgrobnog spomenika, crnine, troškove kupnje grobnog mjesta u ukupnom iznosu od 20.000,00 kn umanjujući navedeni iznos za 20% s naslova suodgovornosti. Na dosuđenu neimovinsku štetu tužiteljima je dosuđena zakonska zatezna kamata od podnošenja tužbe 20. travnja 2017. pa do isplate.
9. Sud drugog stupnja preinačio je prostupanjsku presudu ocjenjujući da iz provedenog postupka proizlazi solidarna odgovornost oba tuženika te stoga prihvaća tužbeni zahtjev i u odnosu na prvotuženika. Pri tom navodi da iz provedenog postupka proizlazi krivnja tuženih posebno iz razloga što nisu poduzeli navedene mjere zaštite sudionika u prometu preko prijelaza od nailaska opasne stvari kao što je vlak te nisu osigurali navedeni prijelaz niti zonu preglednosti na način kako je prije bilo izloženo na način da se ne ugrožava sigurnost ostalih sudionika u prometu koji prolaze navedenim željezničkim prijelazom.
10. Nadalje, prema mišljenju drugostupanjskog suda ne postoji suodgovornost prednika tužitelja za nastanak štetnog događaja jer iz stanja spisa proizlazi da se je prije nailaska na prijelaz kretao dozvoljenom brzinom od 12 km/h, da se je zaustavio kod znaka STOP i da zbog nedovoljne zone preglednosti za koju su odgovorni tuženici nije mogao uočiti nailazak vlaka, a sam prijelaz nije bio obilježen odgovarajućim prometnim znakovima, rampama i uređajima za davanje znakova kojim se najavljuje približavanje vlaka te nisu postojali branici niti polubranici.
11. Stoga sud drugog stupnja preinačava prvostupanjsku odluku i tužiteljima sukladno čl. 1001. st. 1. i 2. ZOO-a zbog pretrpljenih duševnih bolova zbog smrti sina i brata dosuđuje naknadu u iznosima 1. i 2. tužiteljima po 220.000,00 kn, a 3. -tužiteljici kao sestri pok. brata iznos 75.000,00 kn.
12. Revident u svojim revizijskim prigovorima ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odnosu suodogovornost prednika tužitelja za nastanak štetnog događaja.
13. Neosnovani su revizijski navodi u tom pravcu.
14. I prema ocjeni revizijskog suda, pravilno je sud drugog stupnja ocijenio da u konkretnom slučaju ne postoji suodgovornost prednika tužitelja.
15. Naime, u odnosu na pitanje radi kojeg je dopuštena revizija, odgovor na pitanje glasi da se profesionalni vozač teretnog vozila treba zaustaviti neposredno prije početka prelaženja željezničke pruge, da je navedena obveza utvrđena važećim propisima i prometnim znakovima te da bi izostanak zaustavljanja prouzrokovao doprinos nastanku štetnog događaja.
16. No, u okolnostima konkretnog slučaja, kraj utvrđenja da se prednik tužitelja prije nailaska na prijelaz kretao dozvoljenom brzinom od 12 km/h, da se zaustavio kod znaka STOP i da zbog nedovoljne zone preglednosti za koju su odgovorni tuženici nije mogao uočiti nailazak vlaka, a sam prijelaz nije bio obilježen odgovarajućim prometnim znakovima, rampama i uređajima za davanje znakova kojim se najavljuje približavanje vlaka te nisu postojali branici niti polubranici, pravilna je ocjena nižestupan jskog suda o izostanku suodgovornosti prednika tužitelja nastanku štetnog događaja.
17. Stoga je, slijedom izloženog na temelju odredbe čl. 393. ZPP, odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 17. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
