Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

Povrv-21/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji toga suda Maji Anušić, u pravnoj stvari tužitelja Vodovod i kanalizacija d.o.o., Hercegovačka 8, Split, OIB:56826138353, zastupan po punomoćniku Kruno Peronja, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika pod 1) Ante Udovičić OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Vana Vrsalović, odvjetnica u Splitu, te tuženika pod 2) KZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Ante Udovičić, odvjetnik u Splitu, radi isplate, nakon održane i zaključene javne i glavne rasprave dana 11.svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, te tuženika pod 1) i punomoćnika tuženika pod 1) i pod 2), dana 17.lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Matijana Paradžik iz Splita posl. br. Ovrv-7508/2025 od 15.listopada 2025. u dijelu kojim su obvezani tuženici solidarno, u roku 8 dana, isplati tužitelju iznos od 85,77 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- na iznos od 25,41 eur od 17.06.2024.

- na iznos od 60,36 eur od 17.08.2024. pa do isplate tih iznosa po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 50,00 EUR uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana presuđenja pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Matijana Paradžik iz Splita posl. br. Ovrv-7508/2025 od 15.listopada 2025. u dijelu kojim je naloženo tuženicima nadoknaditi tužitelju ovršni trošak u iznosu od 25,00 eura, te u dijelu kojim je naloženo tuženicima platiti zatezne kamate na ovršni trošak koje teku od donošenja rješenja o ovrsi do presuđenja.

III. Dužni su tuženici solidarno u roku od 8 dana naknaditi tužitelju parnični trošak ovog postupka u iznosu od 138,27 eura sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kod javnog bilježnika Matijana Paradžik iz Splita podnio ovršni prijedlog kojim traži donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim traži od tuženika isplatu utuženog iznosa sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog računa pa do isplate zajedno sa troškovima ovršnog postupka, te je javni bilježnik temeljem odredbe čl. 37 Ovršnog zakona („Narodne Novine“ broj 57/96, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, 112/12, 25/13 i 93/14; dalje OZ) donio o rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-7508/2025 od 15.listopada 2025.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženici su podnijeli prigovor kojim osporavaju tražbinu tužitelja u cijelosti, te ističu prigovor zastare.

3. Tužitelj je osporio navode tuženika te ustrajao u postavljenom tužbenom zahtjevu.

4. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u kartice kupca za predmet tužbe br. 1132/25 od 12.03.2025. te ostalu dokumentaciju koja prileži spisu te je temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,123/08, 57/11,148/11,25/13,89/14; dalje ZPP) cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. U postupku je potrebno raspraviti sve činjenice odlučne za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

6. Čitanjem kartice kupca za predmet tužbe br. 1132/25 od 12.03.2025., sud je utvrdio:

- da se utužena tražbina odnosi na pruženu uslugu tužitelja - opskrbu pitkom vodom i odvodnju za mjesece svibanj i srpanj 2024.

- da su tuženici evidentirani kao kupci navedene usluge tužitelja pod brojem 259476,

- da je predmetna usluga tužitelja pružena za nekretninu na adresi [adresa]

7. Dakle, iz izvedenih dokaza jasno proizlazi da se tuženi vode kao kupci usluge tužitelja te da je tužitelj tuženima isporučio uslugu opskrbe pitkom vodom i odvodnjom, a tuženi nisu podmirili cijenu te usluge.

8. Odredbom članka 3.st.1.t.6. Zakona o vodnim uslugama (Narodne novine br.66/2019) propisano je da je korisnik vodnih usluga vlasnik nekretnine u koju se putem građevina za javnu vodoopskrbu isporučuje voda za ljudsku potrošnju dok iz članka 39. istog zakona proizlazi i da korisnik može biti i druga osoba, u kom slučaju je obveza vlasnika da o osobi tog korisnika obavijesti isporučitelja vodnih usluga.

8.1. Nadalje, iz spisa ne proizlazi da tuženi spore solidarnu obvezu, drugim riječima ne spore da su korisnici usluge tužitelja te da se obveza plaćanja iste odnosi na oba tuženika.

8.2. Nadalje, odredbom čl. 205. st. 2. Zakona o vodama (Narodne novine 153/09, 63/11, 130/11, 56/13, 14/14 i 46/18; dalje: ZV), kao tad važećeg materijalnog prava, propisano je da je cijena vodne usluge prihod isporučitelja vodne usluge, a obveznik plaćanja je vlasnik ili drugi zakoniti posjednik nekretnine u kojoj se usluga koristi (korisnik).

9. Prema odredbi čl. 2. st. 4. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga iz 2021. (dalje: Opći uvjeti; dostupno na službenoj internet stranici tužitelja: https://www.vik- split.hr) korisnik/potrošač je pravna ili fizička osoba koja koristi vodne usluge i to vlasnik/kupac ili osoba koja ima pravo korištenja nekretnine po bilo kojem pravnom osnovu kao što je: najmoprimac, podnajmoprimac, stanar, zakupac, podzakupac, koncesionar i sl.

10. Člankom 53. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj: 68/18., 110/18., 32/20., 145/24.) propisano je da cijenu, način obračuna i način plaćanja komunalne usluge određuje isporučitelj komunalne usluge na način propisan ovim Zakonom i posebnim propisima. Članak 57. stavak 1. istoga zakona propisuje da se cijena komunalne usluge plaća isporučitelju usluge za isporučenu uslugu na temelju ispostavljenog računa, dok je stavkom 2. istoga članka propisano da je obveznik plaćanja cijene komunalne usluge korisnik usluge.

11. Odredbom čl. 215. st. 1. ZV-a propisano je da je isporučitelj vodnih usluga dužan donijeti opće i tehničke uvjete isporuke vodnih usluga.

12. Dakle, sukladno čl. 215. st. 1. ZV-a, kao tad važećeg materijalnog prava, propisana je obveza tužitelju da donese Opće i tehničke uvjete kojima regulira prava i obveze isporučitelja vodnih usluga i korisnika vodnih usluga.

13. Predmetnim Općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluga regulira se međusobni odnos tužitelja kao isporučitelja vodne usluge i korisnika njegovih vodnih usluga (čl. 1. Općih i tehničkih uvjeta tužitelja).

14. Odredbom čl. 9. ZOO-a, propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

15. Dakle, iz citiranih odredbi čl. 205. st. 2. ZV-a i čl. 2. st. 4. Općih uvjeta propisano je da je obveznik vodne usluge vlasnik nekretnine ili korisnik, a što tuženi niti ne spore, slijedom čega su isti pasivno legitimirani u ovoj pravnoj stvari. Naime, kupac usluge tužitelja ne mora biti vlasnik nekretnine, već može biti i korisnik. Nadalje, iz citiranih ZKG-a te čl. 205. st. 2. ZV-a, te odredbe čl. 3.stavak 1) točka 6 Zakona o vodnim uslugama te opće odredbe čl. 9. ZOO-a proizlazi da su tuženi dužni podmiriti račune za isporučenu komunalnu uslugu opskrbe pitkom vodom i odvodnje.

16. Kako tuženi niti jednim dokazom nisu dokazali da su podmirili utuženu tražbinu na ime izvršene usluge opskrbe pitkom vodom i odvodnje, tužbeni zahtjev je osnovan u cijelosti.

17. Nadalje, neosnovan je prigovor zastare predmetne tražbine tuženika jer se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba čl. 232. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08; dalje ZOO) sukladno kojoj tražbina naknade za isporučenu električnu i toplinsku energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i održavanje čistoče, kad je isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva zastarijevaju za jednu godinu. Nadalje, sukladno odredbi čl. 214. ZOO zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem vjerovnik je mogao zahtijevati ispunjenje obveze, a sukladno odredbi čl. 215 ZOO zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a sukladno odredbi čl. 216 ZOO zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena. Uvidom u karticu kupca utvrđeno je da je najstarije potraživanje tužitelja dospjelo 16.lipnja 2024., a posljednje potraživanje dana 16.kolovoza 2024., dok je ovršni prijedlog podnesen 17.ožujka 2025. slijedom čega proizlazi da predmetna tražbina tužitelja, obzirom je prijedlog za ovrhu podnesen u ožujku 2025.,dakle, unutar jednogodišnjeg zastarnog roka, nije zastarjela, odnosno da je prigovor tuženika neosnovan, zbog čega je sukladno odredbi čl. 451.st.3 ZPP-a odlučeno kao pod točkom I izreke.

17.1 Nadalje, predmetna kartica kupca sadrži sve što jedna vjerodostojna isprava sukladno odredbi čl. 31 OZ-a treba sadržavati, jer su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze, a tuženik s druge strane nije ničim osporio vjerodostojnost iste, slijedom čega sud istu u svrhu dokaza prihvaća u cijelosti, obzirom ista predstavlja vjerodostojnu ispravu u smislu odredbe čl. 31 OZ- a, uz koju zakon veže presumpciju istinitosti i autentičnosti.

18. Tuženik koji je u zakašnjenju s plaćanjem navedene novčane obveze, duguje tužitelju na temelju odredbe čl. 29. ZOO osim glavnog duga, i zakonske zatezne kamate za vrijeme od kada je obveza dospjela, pa do njene podmire. Stopa zateznih kamata temelji se na odredbi čl. 29. ZOO.

19. Slijedom svega navedenog sud je primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a održao na snazi platni nalog kojim je naloženo tuženima da u roku 8 dana isplate tužitelju ukupan iznos od 85,77 eura, sa zateznim kamatama od dospijeća do isplate na način kako je to specificirano u točki I. izreke presude.

20. Ovršni trošak održan je na snazi kao pod točkom I izreke, a odnosi se na trošak predujma naknade javnog bilježnika iz čl. 7. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku («Narodne novine», br. 57/96, 29/99, 42/00, 133/03, 194/03, 151/04 i 88/05) u iznosu od 12,50 eura, ostatak naknade javnog bilježnika u iznosu od 12,50 eura te je sukladno čl. 451.st.3 ZPP-a odlučeno kao pod točkom I izreke.

21. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i 155. ZPP. te je tužitelju priznat trošak za sve radnje u postupku prema vrijednosti predmeta odnosno trošak sastava ovršnog prijedloga te zastupanje na ročištu od 11.svibnja 2026. u visini jednokratne nagrade sukladno Tbr.7 točka 9 OT u iznosu od 50 bodova što pomnoženo sa vrijednosti boda ( Tbr. 54 OT) iznosi 100,00 eura, uvećano za PDV 25 % sveukupno iznosi 125,00 eura uvećano za trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura sveukupno iznosi 138,27 eura.

22. Na dosuđeni iznos naknade parničnog troška priznate su i zatezne kamate od presuđenja do isplate, sukladno čl. 29. st.1., 2. i 8. ZOO-a.

23. Sukladno odredbi čl. 164. st. 4. ZPP-a sud o naknadi troškova odlučuje u odluci kojom se završava postupak. Nadalje, odredbom čl. 451. st. 3. ZPP-a propisano je da sud odlučuje održava li se platni nalog u cijelosti ili djelomično na snazi ili se ukida, ali ne i odluka o naknadi troška u ovršnom postupku. O naknadi cjelokupnog troška postupka, dakle troška ovršnog i parničnog postupka koji čine jedinstvo, sud odlučuje u odluci o glavnoj stvari kojom se postupak završava. Stoga zatezna kamata na priznati trošak postupka može teći samo od donošenja ove odluke. Zatezna kamata na ovršni postupak ne može teći od donošenja rješenja o ovrsi koje je stavljeno van snage u povodu uloženog prigovora ovršenika, jer se tom odlukom postupak izdavanja platnog naloga ne završava. Naime, postupak izdavanja platnog naloga dovršava se tek donošenjem ove odluke.

24. Zbog navedenog, sud je odlučio kao u točki II. izreke ove presude.

Split, 17. lipnja 2026.

Sutkinja

Maja Anušić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u četiri primjeraka putem ovog suda u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa ove presude. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste (čl. 335. st. 11. ZPP-a).

Dna:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženiku pod 1) i 2)

- u spis