Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-7414/2023
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Eufemije Nanković, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Kristine Sesar, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. ĆT, zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine, broj 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, od 1. kolovoza 2023., broj: Pp-11598/2022-6, u sjednici vijeća održanoj 17. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba okr. ĆT te ukida prvostupanjska presuda i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom okr. ĆT proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira činjenično opisanog u izreci pobijane presude za koji je okrivljeniku na temelju istog propisa, izrečena novčana kazna od 100,00 eura/753,45 kuna, uz pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne u roku 30 dana u kojem slučaju će se smatrati da je novčana kazna plaćena u cijelosti te je okrivljenik dužan platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu 30,00 eura/226,04 kuna.
2. Protiv pobijane presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu ne navodeći žalbene razloge, ali sadržajno pobijajući presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući usvojiti žalbu.
3. Žalba je osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ) ispitivao je prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje se navode u žalbi i po službenoj dužnosti, te je utvrdio da je u prvostupanjskom postupku činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, a na što opravdano ukazuje žalitelj.
5. Okr. ĆT u odnosu na pogrešno i nepotpuno činjenično utvrđenje u žalbi u bitnome ističe da nije počinio prekršaj za koji ga se tereti, da je pokušao kulturno komunicirati s gostima u apartmanu, koji su bili alkoholizirani, bučili, na što su se susjedi bunili, a bilo ih je više od četiri koliko ih je bilo prijavljeno, zatim da nije nikakav nasilni balkanac, nije se „izderao“ na turiste jer se tako i inače ne ponaša, nije Ć uhvatio za košulju jer je on sjedio, te je ustao i prvi ga odgurnuo pa je on onda i njega odgurnuo. Navodi da je policija odustala dolaziti na njegove pozive zbog preglasnih gostiju kojima iznajmljuje apartman u kući iznad stana u kojem živi, a na što su njegovi roditelji primorani zbog male mirovine, iako je često velika šteta koju gosti naprave pa im preostaju privatne tužbe koje im se ne isplate.
5.1. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud odluku o krivnji okr. ĆT utemeljio na njegovoj pisanoj obrani, prihvaćajući ju kao priznanje objektivnog učina prekršaja, odnosno priznanje da je došlo do fizičkog sukoba, pri čemu okrivljenik prebacuje odgovornost za incident na druge sudionike, a pritom sud zaključuje da iz takve obrane ne proizlazi postupanje radi otklanjanja istodobnog ili izravno predstojećeg protupravnog, prijeko potrebnog napada, dakle, postupanja u nužnoj obrani. Druge dokaze prvostupanjski sud nije provodio, osim što je izvršio uvideu prekršajne naloge za okrivljenike JT i ĆTJ, u medicinsku dokumentaciju za okr. ĆT i prekršajnu evidenciju za istoga prema kojoj isti nije prekršajno osuđivan.
5.2. Uvidom u pisanu obranu okrivljenika, vidljivo je da je isti decidirano poricao prekršaj navodeći da je preglasne turiste pokušao urazumiti na način da je došao u stan, na terasu i rekao im da su tri sata ujutro i da se moraju stišati i ugasiti muziku, nakon čega mu se jedan mladić „..unio u lice i počeo vikati tko je on..“, „.. unio mu se u lice i počeo gurati vani, kako je mali prostor ja sam se rukama obranio i njega zaustavljao da ne ide na mene. U jednom momentu bacio me je na pod, koliko sam vidio skočilo je još njih dvoje, nisam se nadao da će me baciti...Nas dvoje smo se našli na podu jedan od njih mi je nogom pritisnuo glavu na pod sva srića pa me nije udario, ali ovaj treći me je udario par puta u leđa, po nogama. Nekako sam se pridigao, ali sam ostao zarobljen na balkonu koji je spojen uz tu malu terasu... Probao sam se probit i izaći vani, nisu mi dali sva trojica, u jednom momentu opet je došlo do naguravanja tako da smo skoro završili preko ograde u vrtal, ovo je treći kat.“, a kada je došla njegov supruga J, „dvoje momaka se okomilo na nju, ja sam ispustio bocu na pod te se progurao između njih.“
5.3. Dakle, ako se cijeni i analizira pisana obrana okrivljenika i opisani događaj te uzme u obzir i medicinska dokumentacije o ozljedi okrivljenika (višestruke površinske ozljede boka (kuka) i bedra), bilo je s obzirom na sve očite okolnosti (nakon verbalnog obraćanja okrivljenika turistima, dolazi do fizičkog sukoba), nužno utvrditi je li okrivljenik ipak bio napadnuti i kao takav ostvario obilježja prekršaja u nužnoj obrani. Iako iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da prvostupanjski sud smatra da ta okolnost ne proizlazi iz obrane okrivljenika, po ocjeni ovog suda je vrlo jasno da se okrivljenik poziva na postupanje u nužnoj obrani, a uz to, poriče i „izderavanje“ na iste.
5.4. Stoga se po stavu ovog suda ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da se iz ovako provedenog dokaznog postupka, može zaključiti izvan svake razumne sumnje (a to je stupanj utvrđenja odlučnih činjenica potreban za donošenje osuđujuće odluke), da je okr. ĆT počinio prekršaj za koji se tereti. Prvostupanjski sud provedenim dokaznim postupkom relevantne činjenice nije mogao utvrditi s potpunom izvjesnošću, te se ne može prihvatiti zaključak da je izvan svake razumne sumnje dokazano da bi okrivljenik počinio prekršaj za koji se tereti, a jedino tada se može donijeti osuđujuća presuda. U suprotnom treba primijeniti načelo in dubio pro reo koje podrazumijeva da sud odlučuje presudom na način koji je povoljniji za okrivljenika ako se i nakon savjesne ocjene dokaza, pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, ne daju otkloniti dvojbe o postojanju odnosno nepostojanju nekih činjenica koje tvore obilježja inkriminiranog prekršaja ili o kojima ovisi primjena neke druge odredbe prekršajnog zakonodavstva.
6. Slijedom iznesenog je trebalo prihvatiti kao osnovanu žalbu okrivljenika te prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje i odluku. U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će, uvažavajući primjedbe dane u ovoj odluci, provesti sve već provedene dokaze, a po potrebi i druge, sve radi potpunijeg i pravilnijeg utvrđivanja činjeničnog stanja, te će pravilnom i kritičnom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.
7. Zbog naprijed izloženih razloga, sukladno čl. 206. st. 1. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 17. lipnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Kristina Sesar, v.r.
Robert Završki, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 3 prijepisa za spis, okrivljenika i tužitelja.
