REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-934/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, po sucu Mariji Sošić, u pravnoj stvari tužiteljice LČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mariji Lončarević Latković, odvjetnici iz Osijeka, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija, odvjetnicima iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti, stjecanja bez osnove i isplate, odlučujući o tužiteljičinoj žalbi protiv odluke o troškovima postupka sadržane u rješenju poslovni broj: P-2598/2019- 46 od 6. svibnja 2026. Općinskog suda u Osijeku, 17. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se tužiteljičina žalba pa preinačuje odluka o parničnim troškovima sadržana u točki II. rješenja poslovni broj: P-2598/2019-46 od 6. svibnja 2026. Općinskog suda u Osijeku i o troškovima odlučuje tako da se tužiteljici nalaže naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 1.000,00 eura sa zateznim kamatama od 6. svibnja 2026. do isplate po referentnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena (pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine) u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu – za iznos 1.250,00 eura sa zateznim kamatama – odbija tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem je suda prvoga stupnja u točki I. izreke utvrđeno kako je tužba povučena te se smatra kao da nije bila ni podnesena i može se ponovno podnijeti, dok je u točki II. izreke odlučeno o tuženikovu zahtjevu za naknadu parničnih troška i tužiteljici naloženo naknaditi mu te troškove u iznosu od 2.250,00 eura sa zateznim kamatama od 6. svibnja 2026. do isplate i sve u roku od 15 dana.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom tužiteljica pobija odluku o troškovima postupka zbog pogrešne primjene materijalnog prava smatrajući da su tuženiku neosnovano dosuđeni troškovi nagrade odvjetniku za sastavljanje podnesaka od 27. studenog 2020., 15. veljače 2021., 25. ožujka 2025. te 28. ožujka i 30. rujna 2025. s obzirom na to da su bili nepotrebni jer se sadržajno većina podnesaka ne razlikuje u bitnoj mjeri a tuženik je dostavljao te podneske bez da je sud na to pozivao pa je takvim postupanjem nepotrebno opterećivao predmet. Zato smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 155. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP) pa predlaže preinačenje prvostupanjskog rješenja umanjenjem iznosa troškova koje je tužiteljica dužna naknaditi tuženiku ili pak ukidanje tog rješenja i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba je osnovana.

4. Prvostupanjskim je rješenjem utvrđeno da je tužba povučena te je tužiteljici naloženo naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 2.250,00 eura sa zateznim kamatama od 6. svibnja 2026. do isplate.

4.1. Dosuđeni se troškovi odnose na odvjetničku nagradu za sastavljanje odgovora na tužbu te osam podnesaka po 200,00 eura (100 bodova) pa tako i podnesaka od 27. studenog 2020., 15. veljače 2021., 25. ožujka 2025., 28. ožujka 2025. i 30. rujna 2025. koje tužiteljica smatra nepotrebnima.

5. Ispitavši prvostupanjsku odluku o troškovima postupka u granicama razloga određenih u tužiteljičinoj žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. u vezi s člankom 381. ZPP, ovaj je drugostupanjski sud ocijenio da je prvostupanjska odluka u pobijanom dijelu rezultat pogrešne primjene materijalnog prava i slijedom toga tužiteljičina žalba osnovana.

6. Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti.

7. Ostvaren je međutim, kao što je već navedeno, žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava zbog kojega tužiteljica pobija prvostupanjsku odluku o troškovima postupka.

8. U konkretnom je slučaju tužiteljica 20. travnja 2026. povukla tužbu koju je protiv tuženika podnijela 12. lipnja 2019. radi utvrđenja ništetnosti odredaba članaka 1., 2. i 7. Ugovora o namjenskom kreditu broj: 3206679451 koji je sklopila kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom 15. svibnja 2006. a odredbe se odnose na primjenjivost stope redovnih kamata i valutnu klauzulu u švicarskim francima pa potom i radi isplate zbog preplaćenih iznosa koji će biti točno utvrđeni nakon provedenog financijsko- knjigovodstvenog vještačenja.

9. Tužiteljica je nakon provedenog vještačenja povukla tužbu a vještačenjem je utvrđeno kako nije bilo preplate jer tijekom otplate kredita kamatna stopa nije bila različita od prvobitno ugovorene (4,5% godišnje) niti je tečaj švicarskog franka bio viši od tečaja na dan isplate kredita (4,623041).

10. Rezultati su vještačenja zapravo pokazali kako je kredit prijevremeno otplaćen još 25. listopada 2007. a ta činjenica nije mogla ostati nepoznata tužiteljici koja je očito pogriješila podnoseći tužbu, ali jednako tako ni tuženiku koji ima sve podatke o kreditu na koji se odnosio tužbeni zahtjev (Ugovor o namjenskom kreditu broj: 3206679451, kreditna partija 7130314023, sklopljen 15. svibnja 2006. i ovjeren kod javnog bilježnika Tatjane Kovačev iz Osijeka pod brojem OU-467/06 nadnevka 16. svibnja 2006.) pa je mogao i morao znati da je kredit u cijelosti vraćen prijevremenom otplatom još 25. listopada 2007. i da zbog toga nije bilo nikakve preplate ni po osnovi redovnih kamata ni po osnovi tečajnih razlika.

11. Tuženik stoga nije imao razloga sastavljati i sudu dostavljati podneske u kojima se i dalje protivio tužbenom zahtjevu iz istih razloga navedenih u odgovoru na tužbu a u podnesku je od 28. ožujka 2025. istakao i prigovor prijeboja iako je morao znati da tužiteljica nema tražbinu prema njemu iz drugih razloga, dakle ne onih koje je navodio i obrazlagao u podnescima od 27. studenog 2020., 15. veljače 2021., 25. ožujka i 28. ožujka 2025. i 30. rujna 2025. niti je u tim podnescima trebao odgovarati na tužiteljičine podneske.

11.1. Navedeni podnesci stoga nisu bili potrebni za vođenje parnice u smislu članka 155. stavka 1. ZPP pa tuženiku pripadaju samo troškovi nagrade za sastavljanje odgovora na tužbu, podneska od 4. listopada 2019. te 2. siječnja i 21. travnja 2026. u iznosu od 1.000,00 eura uključujući i porez na dodanu vrijednost po stopi od 25%, koji dio odluke tužiteljica i ne pobija.

12. Tužiteljičinu je žalbu stoga valjalo prihvatiti i preinačiti prvostupanjsku odluku o troškovima postupka tako da je tužiteljici naloženo naknaditi mu parnične troškove u iznosu od 1.000,00 eura sa zateznim kamatama od donošenja odluke do isplate a u preostalom dijelu – za iznos od 1.250,00 eura - odbiti tuženikov zahtjev.

13. Iz navedenih je razloga, a na temelju članka 380. točke 3. u vezi s člancima 381. i 373. točke 3. ZPP, odlučeno kao u izreci.

U Puli 17. lipnja 2026.

Sudac:

Marija Sošić