Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7, 51000 Rijeka
Poslovni broj: Kžzd-54/2024-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, kao drugostupanjski sud u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Denona-Kusijanović predsjednika vijeća te Saše Cvijetića i Mladenke Paro-Rudić članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Dragane Umiljenović, u kaznenom predmetu protiv optuženog NH, zbog kaznenog djela iz članka 172. stavka 2. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 dalje: KZ/11), rješavajući žalbu optuženog NH izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Kzd-72/2018 od 9. listopada 2024., u sjednici održanoj 17. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog NH te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Kzd-72/2018 od 9. listopada 2024. optuženi NH proglašen je krivim za kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povredom dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavka 2. u svezi stavka 1. KZ/11, te je na temelju istog članka osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest)mjeseci, te mu je temeljem članka 56. KZ/11 okrivljeniku izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko isti u roku od 1 (jedne) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, te pod daljnjim uvjetom da u roku od 1 (jedne) godine od pravomoćnosti presude popravi štetu počinjenu kaznenim djelom te na ime uzdržavanja po presudi Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Makarskoj broj 75P Ob-1033/15 od 4. travnja 2016. godine oštećenoj – žrtvi mal. ĐH isplati iznos od 4.864,41 eura na ruke majke i zakonske zastupnice GH te da u roku od 1 (jedne) godine od pravomoćnosti presude u proračunu Republike Hrvatske uplati iznos od 2.772,01 eur koji je temeljem priznatog prava na privremeno uzdržavanje mal. ĐH isplaćeno majci i zz GH.
1.1. Temeljem odredbe članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 70/17, 126/19), dalje ZKP/08 oštećenoj Republici Hrvatskoj dosuđen je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 2.772,01 eura, a koji iznos je dužan opt. NH uplatiti u Državni proračun RH u roku od 1 (jedne) godine od pravomoćnosti presude.
1.2. Temeljem odredbe članka 148. stavka 1. i članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. ZKP/08 dužan je optuženik na ime troškova kaznenog postupka naknaditi troškove u ukupnom iznosu od 651,75 eura, od čega 551,75 eura na ime troškova vještačenja, a iznos od 100,00 eura što predstavlja paušalnu svotu.
2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi NH po braniteljici Marini Mataković, odvjetnici u Splitu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Spis je u skladu s odredbom 474. stavka 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci na dužno razgledavanje.
5. O sjednici drugostupanjskog vijeća, na temelju članka 475. stavka 2. ZKP/08., izviješteni su na njihovo traženje optuženi NH i njegova braniteljica, odvjetnica Marina Mataković te državni odvjetnik, koji sjednici nisu pristupili, pa je ista održana u njihovoj odsutnosti na temelju članka 475. stavka 4. ZKP/08.
6. Žalba optuženog LH nije osnovana.
7. Naime, optuženi NH u žalbi najprije navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka jer da nije jasno iz izreke pobijane odluke za koji iznos je oštećen mlt. KH, za 7.636,42 eura ili za 4.864,41 euro, kao ni posebna obveza i dosuđivanje imovinskopravnog zahtjeva Republici Hrvatskoj u iznosu 2.772,01 euro, čime pobija presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08,
8. Međutim, suprotno takvim navodima u žalbi, ovaj drugostupanjski sud navedenih nejasnoća, proturječnosti i nedostataka nije našao, te je utvrdio da je izreka pobijane presude jasna i da su u obrazloženju prvostupanjske presude iznijeti jasni i dostatni razlozi koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
8.1. Naime, iz izreke pobijane presude jasno je da optuženi NH u inkriminiranom razdoblju nije doprinosio za uzdržavanje djeteta ĐH, čime ga je za to razdoblje oštetio za iznos od 7.636,42 eura, a izravnim uplatama i putem ovrhe dodatno izvan tog iznosa je uplaćeno 3.113, 90 eura. Isto tako je iz izreke i obrazloženja pobijane presude koja se odnosi na činjenični opis djela, uvjetnu osudu i imovinskopravni zahtjev jasno da je od iznosa od 7.636,42 eura, iznos od 2.772,01 euro isplaćen majci i zz. mlt. ĐH, GH od strane Centra za socijalnu skrb, temeljem čega je Republici Hrvatskoj za taj iznos dosuđen imovinskopravni zahtjev i kod izricanja uvjetne osude optuženom ŠH određen dodatni uvjet, te je i u obrazloženju pobijane presude obrazložena posebna obveza temeljem članka 62. KZ/11, da optuženik u roku jedne godine isplati Republici Hrvatskoj taj iznos, što je u kaznenom postupku pravilno dosuđeno . Pri tome okolnost što bi Centar za socijalnu skrb isplatio majci i zz. mlt. ĐH GH na ime privremenog uzdržavanja 2.772,01 eura temeljem rješenja o ovrsi u zasebnom upravnom postupku, protivno navodima u žalbi upravo ukazuje da su na temelju takve odluke i isplate majci i zz. takvog iznosa, imovinskopravni zahtjev i posebna obveza određena i uz dodatni uvjet kod izricanja uvjetne osude, upravo iz tog razloga pravilno dosuđeni Republici Hrvatskoj. Isto tako je protivno navodima u žalbi, iz točke 11. i 12. obrazloženja pobijane presude razvidno da je od ukupnog iznosa od 7.636,42 eura dospjelih, a neisplaćenih iznosa uzdržavanja za mlt. ĐH, kada se oduzme iznos od 2.772,01 euro isplaćen majci i zz. mlt. ĐH, GH od strane Centra za socijalnu skrb, ostao iznos od 4.864,41 euro, kao iznos koji je optuženik dužan uplatiti GH, pa je pobijana presuda i u tom dijelu jasna.
9. Nadalje, žalbeni navodi zbog pogrešno i nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja nisu osnovani.
9.1. Naime, optuženik u žalbi tvrdi da je iznos od 4.864, 41 eura trebalo smanjiti za 400,00 eura za koje je dostavio uplatnicu na raspravi 9. listopada 2024. Međutim, optuženik je na raspravi 9. listopada 2024. upitan o očitovanju o krivnji, sukladno odredbi članka 416. ZKP/08 izjavio da se smatra krivim, te je sukladno odredbi članka 417.a ZKP/08 iznio obranu na početku dokaznog postupka u kojoj je naveo da priznaje kazneno djelo kako je činjenično i pravno opisano u optužnom aktu, te je i nakon ispitivanja vještaka i izmjene činjeničnog opisa u kojem je naveden ukupan iznos neplaćenog uzdržavanja za koji je oštetio mlt. ĐH (kako je to navedeno i u izreci pobijane presude), naveo da je razumio izmjenu činjeničnog opisa i da priznaje navedeni iznos, pa u tom dijelu nije osporavao utvrđeno činjenično stanje.
9.1. Odredba članka 464. stavka 8. ZKP/08 propisuje da žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. ZKP/08) u odnosu na određenu činjenicu ne može podnijeti stranka koja nije osporavala tu činjenicu.
7.2. Stoga, kako se optuženik očitovao da se smatra krivim za kazneno djelo za koje se tereti optužnicom, koju optužnicu je prethodno razumio, nakon čega je u svojoj obrani naveo da priznaje iznos neplaćenog uzdržavanja za koji je oštetio mlt. ĐH, te tu visinu neplaćenog iznosa nije osporavao, to sukladno prethodno navedenim zakonskim odredbama njegova žalba kojom osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u tom dijelu, nije dopuštena.
8. Nadalje, imajući u vidu da je optuženik, bez obzira na očitovanje o krivnji i navodu da priznaje kazneno djelo kako je činjenično i pravno opisano, u svojoj obrani naveo da je razlog njegovog neispunjavanja obveza taj što je imao financijskih problema i nije bio zaposlen, u daljnjem dijelu u kojem se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, je njegova žalba dopuštena. Naime, njegovi navodi u žalbi, da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je dokazano počinjenje kaznenog djela s namjerom te da je optuženik bio svjestan svog protupravnog ponašanja, te da je odlučio obvezu "neplaćanja uzdržavanja neispunjavati uredno", a da je "priznao počinjenje, ali iz razloga što duži period nije bio zaposlen te nije ostvarivao nikakve prihode", se ne ukazuju osnovanim. Naime, kada se ima u vidu dugi vremenski period povrede dužnosti uzdržavanja, iznos od 132,72 eura mjesečne obveze uzdržavanja, da je optuženik u tom razdoblju platio samo manji dio obveze, kao i da prema podacima spisa ne proizlazi da bi bio radno nesposoban, u pravu je prvostupanjski sud da kod optuženika, ubrojivost, ali dakle i radna sposobnost, nisu dovedeni u pitanje, on je bio svjestan svoje obveze, te odlučio istu ne ispuniti uredno, čime je s namjerom počinio predmetno kazneno djelo.
9. Nadalje, suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud je prilikom odabira vrste i visine kaznene sankcije pravilno postupio u smislu članka 47. KZ/11, obrazlažući stupanj krivnje, te polazeći i od svrhe kažnjavanja, pravilno cijenio olakotnim optuženikovu dosadašnju neosuđivanost, dok je pravilno uzeo u obzir jačinu ugrožavanja i povrede zaštićenog dobra, povećane društvene opasnosti od činjenja takvih kaznenih djela, u odnosu na koje okolnosti je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, slijedom čega je pravilno utvrdio da će se upravo kaznenom sankcijom na koju je osudio optuženika, ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 odnosno utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela.
10. Slijedom navedenog, a kako ispitivanjem prvostupanjske presude u skladu s člankom 476. stavak 1. ZKP/08., nisu utvrđene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.
Rijeka, 17. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća
Gordana Denona-Kusijanović
