Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Eufemije Nanković, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Kristine Sesar, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. RS, zbog prekršaja iz čl. 54. st. 3. u vezi sa st. 1. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga (Narodne novine, broj 107/01., 87/02., 163/03., 141/04., 40/07., 149/09., 84/11., 80/13. i 39/19.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: 33. Pp-7211/2023 od 20. listopada 2023., na sjednici vijeća održanoj 17. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe okr. RS, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o novčanoj kazni na način da se okr. RS za prekršaj iz čl. 54. st. 3. u vezi sa st. 1. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, činjenično opisan u izreci pobijene presude za koji je proglašen krivim, izriče novčana kazna 1.000,00 (tisuću) eura koju je okrivljenik dužan platiti u roku 90 (devedeset) dana od primitka ove presude, a ako u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

II. U ostalom dijelu, odbija se žalba okr. RS kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

III. Na temelju odredbe čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 144/22., dalje: PZ), okr. RS se obvezuje naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka od 70,00 (sedamdeset) eura u roku od 15 (petnaest) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okr. RS proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 54. st. 3. u vezi sa st. 1. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, činjenično opisanog u izreci pobijane presude za koji je okrivljeniku na temelju istog propisa izrečena novčana kazna 2.500,00 eura koju je dužan platiti u roku 90 dana od primitka pravomoćne presude, uz pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne u tom roku, a dužan je platiti i trošak prekršajnog postupka od 109,63 eura.

1.1. Istom presudom je na temelju čl. 76.a PZ-a od okrivljenika trajno oduzet predmet – kokain mase 1,25 grama prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta.

2. Protiv te presude, okr. RS je pravodobno putem branitelja iz Odvjetničkog društva Ljubičić & Vrdoljak d.o.o. u Splitu, podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede materijalnog prekršajnog prava, predlažući usvojiti žalbu, preinačiti presudu i izreći okrivljeniku blažu kaznu, odnosno ukinuti presudu i vratiti predmet na ponovno suđenje.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih žalitelj pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Prije svega, neosnovano okrivljenik u žalbi pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. PZ-a, navodeći da ju nije moguće ispitati zbog izostanka razloga o odlučnim činjenicama, proturječnosti razloga o odlučnim činjenicama te proturječnosti istih s izrekom, budući da je ovaj sud utvrdio da se ne radi ni o kakvim nedostacima presude koje bi imale karakter apsolutno bitne povrede odredaba prekršajnog postupka. Naime, u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski je sud nakon iznošenja dokaznog materijala iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je, iako šturo, dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja (potpunom priznanju prekršaja) i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika onako kako je to opisano u izreci pobijane presude (odlomci 7. i 8. obrazloženja).

5.1. Stoga nije osnovan žalbeni navod da je u postupku počinjena navedena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka.

6. Nadalje, žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik paušalno navodi da sud nije jednako pažljivo ispitivao i utvrđivao činjenice koje su teretile okrivljenika i one koje su mu išle u korist, te ih nije dovodio u vezu s ostalim dokazima niti izvodio zaključke te dalje potpuno nejasno navodi da ne prihvaćanje obrane okrivljenika ne dovodi automatizmom u pitanje pravo okrivljenika na obranu na glavnoj raspravi pa istaknuta povreda nije ostvarena, čime zapravo zaključuje da nije počinjena povreda prava obrane pa je ovaj sud navedene žalbene navode razmatrao kao pobijanje presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

6.1. Nasuprot ovakvim navodima žalbe, po ocjeni ovog suda je prvostupanjski sud pravilno, prije svega na temelju obrane okrivljenika u kojoj je detaljno i okolnosno priznao sve odlučne činjenice koje čine biće prekršaja posjedovanja droge (1,25 grama kokaina), te izrazio kajanje i obećanje da to više neće činiti, a koja obrana je potvrđena i rezultatom vještačenja oduzete materije od strane Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“, nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik ostvario zakonska obilježja prekršaja iz čl. 54. st. 3. u vezi sa st. 1. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga. Sve provedene dokaze je prvostupanjski sud sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani okrivljenika. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio, te dao o svemu prihvatljive razloge, koje prihvaća i ovaj sud. Stoga, po ocjeni ovog suda, navodi žalbe ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku te je odlučeno kao pod t. II. izreke ove presude. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi kojima se predlaže okrivljenika osloboditi optužbe.

7. Iz sadržaja žalbe, razvidno je da žalitelj u odnosu na žalbenu osnovu povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava zapravo ističe tzv. posrednu povredu materijalnog prekršajnog prava, koja bi proizlazila iz počinjenog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa se ne radi o samostalnoj žalbenoj osnovi iz čl. 194. t. 2. PZ-a jer žalitelj uopće ne iznosi razloge zbog kojih smatra da bi bile počinjene povrede materijalnog prekršajnog prava. Stoga, žalba ni u tom dijelu nije osnovana.

8. Žaleći se zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni okrivljenik ističe da je izrečena novčana kazna prestrogo odmjerena, s obzirom da je okrivljenik izrazio žaljenje za počinjenim prekršajem, da je lošeg imovnog stanja, brine o starijim roditeljima i o nećacima, djeci pokojne sestre o kojima se ne brine njihov otac što sve sud nije cijenio pa ih okrivljenik uzdržava te da je zaista riječ o vrlo maloj količini droge pa je gotovo maksimalno izrečena novčana kazna prestroga, a ugrozit će egzistenciju okrivljenika i njegovih roditelja, te dalje u žalbi parafrazira zakonske odredbe koje propisuju svrhu kažnjavanja, odredbe o oslobađanju od kazne te odredbu o ublažavanju novčane kazne, smatrajući da je potrebno izreći znatno nižu kaznu od izrečene.

8.1. Razmotrivši odluku prvostupanjskog suda o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja tog suda o činjenicama koje u smislu čl. 36. PZ-a, utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja, i te su okolnosti, po mišljenju ovog suda, pravilno ocijenjene. Međutim, imajući u vidu da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja novčane kazne težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a, utvrdio postojanje otegotne okolnosti zbog ranije prekršajne osuđivanosti okrivljenika za istog prekršaja, ovaj sud je uvidom u prekršajnu evidenciju koja prileži spisu utvrdio da je do trenutka rješavanja u ovom žalbenom postupku proteklo više od tri godine računajući od dana pravomoćnosti presude navedene u potvrdi o prekršajnoj evidenciji okrivljenika (presuda Općinskog prekršajnog suda u Splitu br. Pp J-1287/2020-10 pravomoćna 9. lipnja 2021.), zbog čega je nastupila rehabilitacija. Budući da rehabilitacija po sili zakona nastupa protekom tri godine od pravomoćnosti odluke o prekršaju, o čemu sva državna tijela vode računa po službenoj dužnosti sukladno odredbama čl. 77. st. 2. i čl. 250. st. 2. PZ-a, to okrivljenik u konkretnom predmetu ne može imati pravne posljedice zbog navedene pravomoćne odluke, odnosno, ranija osuđivanost zbog istog prekršaja mu se više ne može cijeniti otegotnom okolnošću.

8.2. Stoga, ispravno ocjenjujući sve navedene olakotne okolnosti utvrđene u prvostupanjskom postupku (priznanje, žaljenje, obećanje da isto neće ponoviti, obiteljska situacija i ponašanje nakon počinjenja prekršaja) te uvažavajući žalbene navode, uz činjenicu da nije utvrđena niti jedna otegotna okolnost, ovaj sud smatra da je novčana kazna od 1.000,00 eura za prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim, primjerena stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. PZ-a te je pobijana presuda preinačena u odluci o kazni kao pod t. I. izreke ove presude. Izrečena novčana kazna je po stavu ovog suda, primjerena i dostatna kako bi utjecala na okrivljenika da se ubuduće kloni činjenja prekršaja, pri čemu je ovaj sud cijenio da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja pa je otklonjena mogućnost izricanja još niže novčane kazne kako se to sugerira u žalbi te je u konkretnom slučaju našla dovoljno odraza u izrečenoj novčanoj kazni u izrečenom iznosu. Napominje se da je za predmetni prekršaj, osim novčane kazne (u rasponu od 663,61 euro do 2.654,45 eura), propisana kao teže i kazna zatvora do 90 dana pa je okrivljeniku izrečena blaža vrsta kazna, odnosno novčana kazna.

8.3. U odnosu na navod žalbe da u konkretnom slučaju postoje uvjeti za oslobođenje okrivljenika od kazne zbog toga što posljedice prekršaja okrivljenika toliko pogađaju da ga nije potrebno kažnjavati, odnosno nije nastala nikakva šteta niti posljedica, ističe se da u konkretnom slučaju nema mjesta oslobađanju okrivljenika od novčane kazne u smislu čl. 38. st. 2. t. 1., 2. i 3. PZ-a, budući da se po stavu ovog suda nisu stekli uvjeti da se okrivljenik u konkretnoj situaciji oslobodi od kazne. Naime, okolnost koju okrivljenik ističe u žalbi da je pogođen samim vođenjem prekršajnog postupka odnosno osuđujućom presudom i izrečenom novčanom kaznom, predstavljaju po prirodi stvari očekivane, neugodne posljedice kod svakog prosječnog počinitelja koji je proglašen krivim zbog protupravnog ponašanja te nisu takvog karaktera da bi mogle dovesti do odluke o oslobađanju od kazne. Nadalje, okolnost da prekršajem nije prouzročena šteta, nije od značaja budući da se radi o prekršaju kod kojeg se niti ne očekuje nastupanje bilo kakve posljedice pa je bespredmetno i navođenje otklanjanje štete.

8.4. Stoga je trebalo djelomično prihvatiti žalbu okrivljenika i preinačiti pobijanu presuda u odluci o novčanoj kazni iz razloga navedenih u t. 8.1. ovog obrazloženja na način kako je to navedeno u t. I. izreke ove presude.

9. Nadalje, razmotrivši odluku o izrečenoj mjeri oduzimanja droge, u smislu čl. 202. st. 5. PZ-a, ovaj sud drži da je ista na zakonu osnovana, sukladno čl. 76.a st. 3. PZ-a, budući da se radi o predmetu čije posjedovanje je zakonom zabranjeno te je u skladu i s načelom razmjernosti u smislu čl. 51.a PZ-a.

10. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13) u rasponu od 13,27 eura do 663,61 euro), a s obzirom na složenost i trajanje postupka, držeći da plaćanje troška postupka u visini bližoj donje granice iznosa troška postupka, neće ugroziti egzistenciju okrivljenika niti osoba koje je dužan izdržavati.

11. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 207. st. 1. (t. I. izreke) i čl. 205. (t. II. izreke) PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 17. lipnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Kristina Sesar, v.r.

Robert Završki, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.