REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1375/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Dragana Vidović, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Veterinarska stanica Sisak d.o.o., Sisak, Zagrebačka 45, OIB 94589025710, kojeg zastupa punomoćnik Dragan Crnković, odvjetnik u Sisku, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž R-38/2023-2 od 7. lipnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pr-204/2020-22 od 3. kolovoza 2022., u sjednici održanoj 17. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž R-38/2023- 2 od 7. lipnja 2023., i presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pr -204/2020-22 od 3. kolovoza 2022. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
„I. Odbacuje se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: "Nalaže se tuženiku VETERINARSKA STANICA SISAK d.o.o., Zagrebačka 45, Sisak, OIB: 94589025710, da tužitelju , na ime neisplaćenih dodataka na plaću isplati bruto iznos od 33.875,06 kuna (slovima: trideset tri tisuće osam stotina sedamdeset pet kuna šest lipa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, osim zakonskih zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, do 31.07.2015. godine po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima propisanoj za ostale odnose koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do isplate sukladno članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, isplatom na žiro-račun punomoćnika tužitelja Ante Pecirepa, odvjetnika u Zagrebu, IBAN: [broj bankovnog računa], tekućom:
- na iznos od 6.882,45 kuna od 21.01.2012. godine pa do isplate
- na iznos od 768,86 kuna od 21.02.2012. godine pa do isplate
- na iznos od 2.483,93 kuna od 21.03.2012. godine pa do isplate
- na iznos od 3.233,24 kuna od 21.04.2012. godine pa do isplate
- na iznos od 2.707,14 kuna od 21.05.2012. godine pa do isplate
- na iznos od 1.623,70 kuna od 21.06.2012. godine pa do isplate
- na iznos od 1.214,29 kuna od 21.07.2012. godine pa do isplate
- na iznos od 2.472,73 kuna od 21.08.2012. godine pa do isplate
- na iznos od 2.143,48 kuna od 21.09.2012. godine pa do isplate
- na iznos od 3.943,63 kuna od 21.10.2012. godine pa do isplate
- na iznos od 1.452,50 kuna od 21.11.2012. godine pa do isplate
- na iznos od 2.582,95 kuna od 21.12.2012. godine pa do isplate
- na iznos od 1.512,50 kuna od 21.01.2013. godine pa do isplate
- na iznos od 853,68 kuna od 21.02.2013. godine pa do isplate
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počev od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, isplatom na žiro-račun punomoćnika tužitelja Ante Pecirepa, odvjetnika u Zagrebu, IBAN: [broj bankovnog računa] sve u roku 15 dana."
II. Nalaže se tužitelju AR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da tuženiku Veterinarska stanica Sisak d.o.o., Zagrebačka 45, Sisak, OIB: 94589025710, naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 7.500,00 kn, u roku od 15 dana.“.
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-649/2024-2 od 5. ožujka 2024. dopustio izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog slijedećih pitanja:
„Postoje li identitet zahtjeva u novom postupku u kojem se tužbenim zahtjevom potražuje samo novčani iznos za koji je tužitelj izvršio djelomično povlačenje tužbe u ranijem postupku u odnosu na identitet zahtjeva u ranijem postupku u kojem je presuđeno samo u odnosu na dio potraživanja za koje nije izvršeno povlačenje tužbenog zahtjeva?“.
4.1. Postupajući po navedenom dopuštenju, tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) zbog materijalnopravnog pitanja zbog kojega je dopuštena te u reviziji predlaže ovome sud preinačiti nižestupanjsku presudu podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.
4.2. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. tog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena.
5. Na reviziju nije odgovoreno.
6. Revizija je osnovana.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu novčanog iznosa sa osnova neisplaćenih dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad noću, nedjeljama i blagdanima u ukupnom bruto iznosu od 31.597,31 kn, koji neisplaćeni dodaci dospijevaju počam od 21. siječnja 2012. pa dalje mjesečnom dinamikom zaključno sa 21. veljačom 2013.
8. U nižestupanjskom postupku utvrđeno je:
- da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika na radnom mjestu doktora veterine u vremenskom razdoblju od 1. kolovoza 2011. do 23. siječnja 2013.;
- da je prije pokretanja predmetnog postupka tužitelj pred Općinskim sudom u Sisku pod poslovnim brojem P-179/2013 vodio postupak protiv ovdje tuženika radi isplate dodataka na plaću u utuženom razdoblju od 01.08.2011. godine do 23.01.2013. godine, u kojem za svaki mjesec utuženog razdoblja potraživao mjesečni iznos od 400,00 kuna bruto, odnosno ukupno 7.200,00 kuna.
- da je provedenim sudsko-financijskim vještačenjem u prethodno navedenom postupku pod poslovni broj P-179/2013 izračunat veći iznos neisplaćenih dodataka na plaću po mjesecima u odnosu na utužene mjesečne iznose, odnosno u ukupnom iznosu od 37.197,31 kuna,
- da je tužitelj, sukladno nalazu sudskog vještaka, postavio svojim podneskom od 18. studenog 2016. u parnici pod brojem P-179/2013 tužbeni zahtjev na obračunati iznos iz vještačenja od 37.197,31 kuna,
- da se tuženik protivio preinaci tužbenog zahtjeva njegovim povećanjem te da tužitelj stoga nije mogao, sukladno čl. 190. ZPP-a u vezi čl. 191. ZPP-a, preinačiti tužbu na način da poveća postojeći tužbeni zahtjev, zbog čega je tužitelj podneskom od 20. siječnja 2017. povukao tužbeni zahtjev za dio preko iznosa potraživanog u tužbi za svaki pojedini mjesec utuženog razdoblja,
- da je tužitelj u toj parnici svojim podneskom djelomično povukao postavljeni tužbeni zahtjev sa iznosa 37.197,31 kuna na iznos od 5.600,00 kuna, koji iznos je pravomoćno i dosuđen tužitelju presudom P-179/2013 od 31.03.2017.,
- da je tužitelj nakon toga novom tužbom dana 10.02.2017. u predmetnom postupku istakao zahtjev za isplatom razlike iznosa utvrđenog knjigovodstvenim vještačenjem u predmetu P-179/2013 i dosuđenog iznosa u konkretnom predmetu u visini od 31.597,31 kuna (37.197,31 kn - 5.600,00 kn = 31.597,31 kn),
- da su tijekom predmetnog postupka ponovo provedeni svi predloženi dokazi, posebice financijsko vještačenje, kojim je utvrđena osnovanost potraživanja za novi iznos od 33.875,00 kuna umjesto zatraženih 31.597,31 kn
- da je tužitelj, sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka, postavio svoj tužbeni zahtjev za isplatu predmetnog iznosa
- da je sud je raspravnim rješenjem od 28. listopada 2019. rješenjem odbio prijedlog tužitelja za spajanje spisa Pr-128/2018 s rubriciranim predmetom koji se tada vodio pod brojem Pr-51/2017 (naknadno pod novim brojem Pr-204/2020).
9. Prvostupanjski sud je na temelju gornjih utvrđenja rješenjem odbacio u cijelosti tužbu ocjenjujući da se radi o presuđenoj stvari - res iudicata, odnosno da postoji potpuni subjektivni i objektivni identitet tužbenog zahtjeva u konkretnom predmetu kao u ranije okončanom predmetu P-179/2013 Općinskog suda u Sisku.
10. Prvostupanjski sud, naime, smatra da je tužitelj tužbenim zahtjevom u predmetu Pr-128/2019 potraživao s istog osnova i za isto razdoblje iznos od 5.600,00 kuna, koji mu je i dosuđen, a da nije utvrđeno da se ta razlika ne odnosi na cjelokupan mjesec i cjelokupno potraživanje tužitelja, kao i u konkretnom predmetu. Smatra da je odlučivši o tužbenom zahtjevu u ranijem predmetu P-179/2013, odlučio i o predmetnom tužbenom zahtjevu u konkretnom predmetu Pr-204/2020 pa stoga zaključuje da postoji i subjektivni i objektivni identitet spora.
11. Drugostupanjski sud odbio je žalbu tužitelja i potvrdio prvostupanjsku presudu. Pri tom, drugostupanjski sud navodi da za presuđenu stvar moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta: 1) identitet stranaka, 2) identitet zahtjeva. Po stavu suda drugog stupnja subjektivni identitet stranaka nesporno postoji jer je raniji postupak vođen između istih stranaka, no potvrđuje i zaključak prvostupanjskog suda da postoji i objektivni identitet spora jer je u pravomoćno okončanom predmetu Pr-128/19 odlučeno o zahtjevu dodataka na plaću sa osnova noćnog rada, prekovremenog rada, rada nedjeljom i blagdanom koji se odnose na isti vremenski period (izuzev iznosa od 6.882,45 kn koji je dospio 21. siječnja 2012., a koji je utužen u predmetnoj parnici), a da su i zahtjevi u konkretnom predmetu postavljeni na istovjetnoj činjeničnoj osnovi kao i u predmetu Pr-128/2019 (postoji identitet činjeničnog osnova).
12. Stoga, drugostupanjski sud smatra da je tužitelju za isto vremensko razdoblje, izuzev za utuženu tražbinu koja dospijeva 21. siječnja 2012., iz iste činjenične osnove već dosuđen novčani iznos od 5.600,00 kn, slijedom čega je potvrdio prvostupanjsku odluku.
13. Takvo shvaćanje sudova ne može se prihvatiti kao pravilno.
14. Naime, za postojanje presuđene stvari potrebno da se istovremeno kumulativno ispune tri (a ne samo dva) uvjeta i to: 1./ identitet stranaka u istoj ili obrnutoj ulozi, 2./ identitet zahtjeva i 3./ identitet činjeničnog osnova
15. Iz stanja spisa proizlazi da nije sporno da u sudskim predmetima Općinskog suda u Sisku broj: P-179/2013 i Pr-204/2020 postoji identitet stranaka u istoj ulozi, no u navedenim predmetima ne postoji identitet zahtjeva niti potpuni identitet činjenične osnove pa zbog toga nisu ispunjeni uvjeti da se primjeni institut presuđene stvari.
16. Naime, u predmetu P-179/2013 godine tužitelj je najprije postavio tužbeni zahtjev u paušalnim mjesečnim iznosima, a potom je povećao tužbeni zahtjev (nakon zaprimljenog nalaza sudskog vještaka), da bi ,nakon protivljenja tuženika preinaci, djelomično povukao tužbu ponovo prema paušalnim mjesečnim iznosima iz tužbe, prema kojem je i presuđeno u tom predmetu. Dakle, tužitelj se nije odrekao utvrđene razlike tužbenog zahtjeva za koji je djelomično povukao tužbu tim više što se tuženik nije protivio ovom djelomičnom povlačenju tužbe. Time što je povukao djelomično tužbu u jednom predmetu tužitelj nije izgubio pravo da upravo za taj iznos pokrene novi parnični postupak u novom predmetu u kojem bi tužbeni zahtjev bio upravo potraživanje za iznos za koji je tužitelj ranije djelomično povukao tužbu. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj u podnesku od 20. siječnja 2017. kojim je povukao djelomično tužbu, upravo i naveo da će u novoj parnici potraživati razliku između mjesečnih iznosa neisplaćenih dodataka na plaću iz obračuna financijskog vještaka i utuženih mjesečnih iznosa u tužbi te da će po podnošenju nove tužbe predložit spajanje postupaka radi donošenje jedinstvene odluke suda po oba tužbena zahtjeva.
17. Suprotno stajalištu suda u presudi P-204/2020, koji prihvaća u cijelosti i drugostupanjski sud, „da se ta razlika ne odnosi na cjelokupan mjesec i cjelokupno potraživanje tužitelja, kao i u ovom predmetu“ tužitelj je jasno u svom podnesku kojim djelomično povlači tužbu od 20.07.2017. u predmetu P-179/2013 označio opseg djelomičnog povlačenja „za dio preko iznosa potraživanog u tužbi za svaki mjesec utuženog razdoblja“ čime je precizno definirao opseg svog tužbenog zahtjeva i time ga jasno na potpuno drugačiji način označio u odnosu na kasniji tužbeni zahtjev u predmetu Pr-204/2020. Obzirom da oba tužbena zahtjeva mogu samostalno egzistirati i ne preklapaju se u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva već čine zajedno jednu cjelinu, prema ocjeni ovog suda ne može se govoriti o identitetu zahtjeva niti u cijelosti istom činjeničnom osnovu.
18. I prema ustaljenoj sudskoj praksi ovoga suda za prigovor „presuđene stvari“ potrebno je ispunjenje kumulativno tri, a ne samo dva uvjeta, odnosno potrebno je utvrditi, pored subjektivnog i objektivnog identiteta spora, i identitet zahtjeva (tako i Rev 1569/2019, Rev-66/2000, Rev 1683/1990, Rev x-1033/2014, Rev x-865/2012 i dr.
19. Pravilno je stoga tužitelj naveo i u svojim revizijskim navodima da ukoliko bi se prihvatio ovakav stav drugostupanjskog suda, tj. da se ne može u novom postupku podnijeti tužba sa tužbenim zahtjevom koji je u prethodnom postupku povučen i o kojem se nije meritorno raspravljalo, time bi se tužitelj trajno onemogućio da ostvari svoje zahtjeve temeljene na novim činjenicama od kojih ovisi visina tužbenog zahtjeva, a koje su utvrđene tek nakon zaključenja prethodnog postupka.
20. Slijedom navedenog, zbog pogrešnog pravnog pristupa pri odlučivanju o osnovanosti tužbenog zahtjeva , valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
21. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 17. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
